Arhiv za Siječanj, 2011

Clai, Sv. Jakov, Malvazija, 2009.

Cijena: 129,90 kn (21.01.2011.)

Nakon nedavne diskusije o tzv. „meditacijskim vinima“, samodostatnim objektima ili radije „medijima“ koji obuzimaju kušača prenoseći ga u neku drugu spoznajnu razinu odlučio sam isprobati domaćeg pretendenta za naslov „vini di meditazione“ ili radije „vini di conversazione“ imajući u vidu društveni aspekt svakog vina.

Ja ću ga prostodušno nazvati „nedjeljnim vinom“ imajući u vidu konzumenta kao osobu koja nije kontrolor leta na nedjeljnom dežurstvu, već nekoga tko eventualno nedjeljom može predahnuti bez nemira i nespokoja koji prati većinu ljudi pa tako i vinopija ;-)

Već na izgled jasno je da se radi o tzv. „narančastom vinu“. Uz specifičnu boju zajedničku svim naturalnim, biološko-organsko-biodinamičkim vinima, Sv. Jakov djeluje dodatno uljasto i masivno u čaši.

Na nosu je to najljepši i najmirisniji cvijet (bagrem?) koji mogu zamisliti, omotan medenim likerom kroz koji se jasno naslućuju prirodne voćne kiseline, kompleksnost koju nisam niti naslutio svojim patetičnim pokušajem opisa. Primjerice, voćnost ne želim niti spominjati kod ovakvih vina jer nije slična ničem „primarnom“ ili konvencionalnom, a u prozaične svrhe mogu reći da je raspon od marelice do badema…

Prezentnost vina na nosu ispunjava mirisne receptore toliko potpuno da sve drugo dodatno smrdi u usporedbi. Osobito ženino samostalno farbanje kose i nemirisni nusproizvodi istog procesa :) U svakom slučaju, znam da kad jednom probam vino, neću moći uživati u mirisu na identičan način pa niti ne žurim.

Kako sam i očekivao, nakon kušanja se mistika prvog nosa nepovratno gubi, ali javlja se želja da opišem drugi dojam. Međutim, svaki pojedini aspekt koji mogu opisati pojavljuje se istovremeno. Još jedna osobitost „narančastih“, „iskrenih“ vina, a nazvat ću je iminentna prezentnost. Dakle, nije dovoljno naglasiti dobru ukomponiranost komponenti jer bi to značilo da sam vino ipak uspio „secirati“, a nisam. Nisam niti poželio, niti mi je to potrebno. Sve je odmah tu i ima ga dovoljno…

Npr. ne pamtim u posljednjih skoro 250 objavljenih dojmova i još kudikamo više neobjavljenih prije njih, da mi je ijedno uvjetno rečeno bijelo vino s 14,5% alkohola palo ovako lako. Ne pamtim niti da je ovako puno vino bilo tako lagano pitko.

Potvrđuje se tako teza o vinima di meditazione u smislu da štogod poželim napisati ima malo veze o sadržaju čaše per se.

Bjutiful. Eternalno. Vanvremenski. Nije to stvar stilistike. To su drugačija vina.

28/01/2011 at 16:20 56 komentara

Korlat, Syrah, 2007.

Cijena: 89,90 kn (08.01.2011.)

Nedavno objavljeni dojam za Korlatov Merlot provocirao je čak 118 komentara do ovog trenutka!?! Osobno bi volio da Korlat uspije. Inicijalna ideja i uloženi napori te logika iza projekta, sve to ima smisla. Također se prije kušanja vina trudim biti neopterećen predrasudama i paušalnim ocjenama o bilo kojem velikom proizvođaču pa tako i Badelu.

Međutim, Korlat još nije spreman da bi uživao u njemu.

Vrteći neprozirnu skoro pasta-za-cipele crnu tekućinu jasna ljubičasta odsjaja, prodoran nos škakljaju neki floralni tonovi. Kasnije i zanimljivi začini, možda će netko doživjeti čak i herbalnost ili čak neku vegetalnost. Ono što je sigurno, nos vibrira od intenziteta. Trunku pretoplo (14,8% alc BTW). Voćno, na suzdržan i banalan način. Opojno.

Srk, žvak !?! Čudnovato tijelo. Čvrste acidične kičme, zatim slatkasto-tanični ekstrakt, donekle mesnato, ali ispod očekivanog. Pa ponovo acidičan retrookus uz ljepljive tanine. Još nezrelo i teško za piti unatoč mekoći teksture i naizgled ispoliranosti.

Jednostavno nisam oduševljen, a posebno ne za te novce. Volio bi probati za godinu dana. Trenutno me fascinira kao primjer iznimno punog vina, a opet toliko jednodimenzionalnog.

Mlado. Napeto. Nervozno. Bez finese, ali ponovilo se iskustvo s Merlotom – kad se opusti 24 sata nakon prvog otvaranja, postaje nešto drugo osjetno prihvatljivije zbog čega ne znam kako bi ga „ocijenio“ pa niti neću ;-) Svakako postaje nešto dostojnije.

Vinopiji istraživaču Korlatova vina 2007. predstavljaju kuriozitet prve berbe mladog i nedokučivo perspektivnog položaja. Vina koja će možda dodatnim sazrijevanjem u boci ostvariti dubinu koju kao kupac u budućnosti očekujem.

26/01/2011 at 11:23 106 komentara

Vinakoper, Refošk, Rex Fuscus, 2009.

Cijena: NA (siječanj 2011.)

En nevaren občutek :-) Kum Župa proslijedio svojem vinopiji još jedan darak za koji je procijenio da mu se neće svidjeti jer nisu svi ljubitelji Istarskih crnjaka poput mene, nevažno s koje strane granice. I na tome mu zahvaljujem.

Neuobičajena boca oduševljava! Još da je rukom označena umjesto etikete-štita na prednjoj strani pomislio bi da se netko stvarno dobro zabavaljao.

Jarka crvena boja neprozirne dubine u čaši obećava.

Šnjof, šnjof!?! Ne toliko svježa u smislu nezrelosti već baš vibrantna voćnost u slatkasto-kiselkastom zadimljenom nosu. Dopadljivi podrumarski vonj koji ide više prema zemljanosti negoli animalnosti. Doziran karakter ;-)

Nakon kušanja, kao divlji Teran bez agresivnih, ali zato stežućih tanina. Čvrste kiseline… Aromatika blatnjavog šumskog voća gradi se iz gutljaja u gutljaj i prerasta u slatkasti voćni trulež. Prilično dobro u mojem slučaju. 3/4 …in zdaj kosilo!

Pitam se po kojoj cijeni je ovo dostupno u Deželi…

26/01/2011 at 11:20 4 komentara

Vigna Traverso, Troj, 2007.

Cijena: 10,90 EUR (studeni 2010.)

And now something completely different ;-) Nikad nisam probao Schioppettino ranije i premda se nakon Mavrotragana neku večer čini prozaičnim, ovo svakako nije uobičajena sorta.

U ovoj kupaži DOC Colli Orientali del Friuli zastupljena je s 30% uz Refosco dal penduncolo rosso (30%) i Merlot (40%).

Na oku tamnocrvena boja jarak odsjaja ne priča previše o sadržaju čaše.

„Šnjof“ s druge strane pobuđuje asocijacije… ne znam je li „wooden fruit basket“ ikad zabilježena opservacija, ali meni je iminentno palo na pamet. Uz šumsko voće, pa jagode i trešnje, malo vanilije… kao recept za kolač ;-) Dosta topline izbija premda je pristojnih 13% alkohola deklarirano. Sugar, spice and everything nice :) Ne baš, ali kasnije bilježim i ukuhano tamno voće poput šljiva, zatim i rajčicu uz nešto paprenastijih tonova…

Tako svježe, a tako dobro uklopljenih kiselina nakon kušanja. Suho, podatno, ravnomjerno, fokusirano uzduž nepca. Odmjerenih kiselina, dobro uklopljena sladora, intenzivne aromatičnosti u skladu s nosom.

Ne znam koliko je ovo Schioppettino, ali ovo je vino prema mojim afinitetima pravi užitak. Odmjereno. Uravnoteženo. Zrelo. Idealno „nedjeljno vino“. „4“

23/01/2011 at 19:23 3 komentara

Australian Bush, Shiraz-Cabernet

Cijena: cca 40 kn (prosinac 2010.)

Kategorija „supermarket vina“. Uopće ne znam čemu navodnici… potrudio sam se pronaći oznaku godišta, ali nema. Označeno je doduše 12,9% alkohola. Divno.

Parfimirani voćni sirup napadne floralnosti, kao mlada žena s previše parfema na sebi, toliko previše da shvatiš kako se ne radi o Eau de Parfum, već jeftinom dezodoransu. Napadno. Slatko. Voćno, na bljutavi način.

Srk, žvak, gut!?! Hm… poput razrijeđene bevande u koju je dodan sirup, žlica cukra i vrećica vinobrana. Vrlo pitko. Pre-pitko. Mislim da ću ga pomiješati s Frankovkom vulgaris u omjeru 50:40 i još 10% pretprošlogodišnjeg Portugisca i skuhati s puno šećera, cimeta i klinčića. Njam :-)

Da sad vidim tko ima što protiv Yellow Taila? Australska Tga za Jug doktor je znanosti za ovog šampiona. Ali, standardni supermarket wine zaslužuje barem „dvojku“ jer netko se potrudio čak izbalansirati ovo tannin-free, boneless wine look-a-like čudo.

23/01/2011 at 19:20 8 komentara

Woodbridge, Zinfandel, 2008.

Cijena: NA (prosinac 2010.)

Sve relevantno i pozitivno o ovom Mondavijevom brandu već sam napisao u dojmu: http://vinopija.wordpress.com/2009/11/18/woodbridge-zinfandel-2007

Na nosu isprva jeftina novosvjetska voćnost plus ne vanilija od hrastovine, već vrhnje s okusom vanilije jer ako takvo što negdje postoji sigurno je to u Kaliforniji.

Ono što izgleda kao začinjenost i paprenost zapravo je zadah alkohola koji vremenom ispari ili se nos privikne, štogod prije nastupi.

Poput mirišljavog tvrdog bombona koji je šupalj.

Nakon gutljaja moram se ispraviti… nije šupalj, već ispunjen nečim masnim. Vino je doslovce „masno“. Zapravo mi je prva asocijacija na gumene bombone. Identičan aromatski profil crvenim… ili žutim… ili narandžastim, odnosno svejedno kakvim gumenim bombonima ;-)

Međutim, kao da su gumeni bombon zalili likerom od maline ili višnje. Plus vinske kiseline i eto ga… Ali, inače dosta podsjeća na Crljenak Kaštelanski, otprilike koliko i sirup od limuna podsjeća na Chablis :-)

Na kraju, priznajem da je ovaj sokić još mila majka u odnosu na “konkurenciju”.

Časna masna. I slasna ;)

19/01/2011 at 23:44 3 komentara

Kos, Kerner (kasna berba), 2009.

Cijena: 52,90 kn (10.12.2010.)

Polusuhi Kerner vinogorja Zelina s deklariranih 14,1% alkohola i oznakom kasne berbe :-)

Blijedožuta u čaši, pomalo jantarna odsjaja, čak i ne perfektne bistrine, ali to me nimalo ne opterećuje.

Parfemska slatkasto-kiselkasta voćnost na nosu, poput kandirane marelice…

Srk i žvak… slatki delišes i reska kruška u glatkoj teksturi te uz ponešto opojnih cvjetnih aroma pri sredini i kraju nepca. Finiš koji traži još.

Baš zavodljivo, nudi taman toliko aromatičnosti da traži dodatni gutljaj. Perfektno dozirana aromatičnost i ekstraktnost te unatoč naizgled visokom alkoholu ili možda baš zato ;-) fenomenalno pitko.

Ugodno. Zavodljivo. Jednostavno šarmantno. Volio bi ovu kasnu berbu kušati za nekoliko godina i ustanoviti u što će se razviti osvježavajuća komponenta, a hoće li se pojaviti neka nova aromatika…

19/01/2011 at 19:11 4 komentara

Buhač, Merlot (vrhunski), 2009.

Cijena: 39,98 kn (10.12.2010.)

Ista berba, drugačija oznaka, identična etiketa i 0,1% alkohola razlike!?! Obzirom da je i cijena identična, vjerojatno sam postao svjedokom kako dva ista vina ne moraju nužno biti ista ili je čovjek dobio drugu oznaku iz Zavoda kad je naknadno poslao isto vino „s druge hrpe“ :-)

Kad sam već prošle godine nahvalio Buhača kao jedno od najisplativih kupnji na domaćem tržištu, mene je zanimalo da li je isto vino različito?

Teoretski, različito je već samo zato jer sam ga otvorio baš sad, a ne recimo sutra ili jučer. U stvarnosti to je izgledalo ovako…

Šnjof, šnjof? Možda stvarno malo više dima na nosu?!?

Srk, žvak, gut… kao da je manje napadne voćnosti, da li i čvršće kičme?!? Kiseline su itekako tu. Tanini baš i ne osobito, premda se nagomilavaju s vremenom :-) Zato je mekoća teksture Merlota lijepo izražena. Kao da je ipak manje „meka“ u odnosu na kvalitetno…

Uspoređujem s prethodnim dojmovima i uglavnom mi sve ima smisla, ali ipak se bojim da nije isto „isto“ vino. Vrhunsko mi je svakako odlično, ozbiljnije i s potencijalom dozrijevanja, ali da li je osjetno bolje od kvalitetnog? Ako mi je ikad žao što nemam drugu butelju za usporedbu to je sad.

19/01/2011 at 19:09 11 komentara

Enjingi, Crno Venje, kasna berba, barrique, 2003.

Cijena: 149,98 kn (24.12.2010.)

Dragi Dnevniče, već na početku 2011. jedan od najvećih izazova je ispred mene. Nisam jedan od onih koji znaju koliko trsova pojedine sorte je g.Enjingi posadio na Venju, ali znam da bi u ovoj crnoj kupaži trebale biti zastupljene: Crni pinot, Cabernet Sauvignon, Merlot, Zweigelt, Frankovka. Nisam niti jedan od onih koji bi takvo što a priori nazvali „an abomination“ :-)

Jesam doduše jedan od onih skoro uvijek u potrazi za „dobrom kupnjom“, a prekriženih 200 te istaknutih 150 kuna jedan je od poštenijih primjera kako bi „prodajne akcije“ trebale izgledati.

Ako se ne varam, pojavljivanje na Festivalu u Esplanadi prvo je takvo predstavljanje ovog vina koje je tek sredinom 2010. završilo na policama i meni se u tom festivalskom kontekstu pozitivno istaknulo.

Nakon kušanja u osobnom aranžmanu, zabilježio sam sljedeće:

Jak nos, slatkasto-prezrelo voće zweigeltovske prodornosti uz dosta topline na prvu koja mi ipak nije nimalo smetala te diskretan hrast. Iz te topline izbija i čudesan cvjetni parfem što čini doživljaj kompleksnijim. Nimalo čudno da se istaknulo na festivalu.

Punog tijela, slatkasti sirup iz koncentrata s reskom skoro „gaziranom“ svježinom bio bi bukvalan opis prvog dojma u ustima.

Ne mogu reći da su se sorte homogenizirale u ovom vinu i ukoliko je ideja bila ostvariti vino terroira, bijelo Venje ostaje kudikamo uspješnije u tom smislu.

Ali gušt mi je bio popiti ovo vino jer ipak je drugačije na ugodan način. Možda je Zweigelt nešto istaknutiji, ali to je usporedivo s Tramincem u bijelom Venju 2003. odnosno, nije me smetalo u trenutku kad sam odlučio jednostavno uživati u čaši. Mnogima se neće svidjeti, ali mnogima hoće. Jedini problem, mnogi se neće odlučiti priuštiti si ga, jer cjenovno ovo nije vino za „jednostavno uživanje“.

Ipak, mekoća kojom ispunjava usta, tekstura i ekstraktnost kao stvorene za nježniji spol (odnosno predrasudama prema istom u pogledu vinskih afiniteta), barem onaj dio koji ne preferira tanične Plavce i „kisele“ Terane… kako je netko nedavno komentirao, „vino koje me čini sretn-im/om“.

15/01/2011 at 21:50 22 komentara

Mladina, Poj, brut

Cijena: 100 kn (prosinac 2010.)

Čime sam hladio gorljivo nepce na Silvestarsku noć nego idealnim prigodnim poklonom. Pjenušac „Poj“ rađen je klasičnom metodom vrenja u boci. U ovom slučaju to stvarno podrazumijeva stanoviti vremenski proces, a ne „insertiranje“ tablete kvasaca koji će isti proces ubrzati na par mjeseci.

Intenzivna svijetložuta boja zlatna odsjaja s ne preobilnim, ali konzistentnim perlanjem sitnih mjehurića pri sredini tulipan čaše.

Aromatično na nosu, opojan skoro parfemski vonj na prvu, skoro mošustan poput osvježavajućeg deserta od marelica sa sirom, istovremeno slatkasta i kiselkasta senzacija…

Međutim, zbog ugodne gorčine u završetku idealan aperitiv ili dostojan welcome drink. Ali ne samo zbog toga :-)

Mekano, doista s naglaskom na orašaste plodove… ugodna slasnost i relativna kremastost čini ovo pjenušavo vino vrlo dopadljivim i zahvalnim čak i za neke gastro kombinacije.

Još jednom zahvaljujem na fantastičnom poklonu. Slobodno me se sjetiš u navedenom kontekstu i izvan prigodnih blagdana ;-) Nazdravlje!

12/01/2011 at 14:10 8 komentara

Stariji Postovi


Dojmovi

Arhiva

Kontakt

vinopija@xnet.hr vinopija@vinopija.com dnevnik.vinopije@vinopija.com dnevnik-vinopije@vinopija.com twitter.com/Vinopija

Blog Statistika

  • 815,120 pregleda

Enter your email address to follow this blog and receive notifications of new posts by email.

Pridruži se 130 drugih sljedbenika


Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

Pridruži se 130 drugih sljedbenika