Cijena: cca 200 kn
Nije se butelja pošteno smirila od bottle shocka i Patti je već uletio na raritetan doživljaj. Raritetan zato što nikad dojmove ne bilježim u društvu. Još raritetniji zato što je to Mavrotragano! Sorta koja je zahvaljujući vulkanskom tlu ostala nedirnuta phylloxerom i zastupljena je isključivo na Santoriniju, sa svega 2% udjela vinogradarske površine otoka u nekom trenutku.
Patti i ja smo se upoznali uz ovo vino i oboje ga izdvojili kao favorita. Ime Haridimos Hatzidakis više nisam mogao zaboraviti. Kad se ukazala elegantna prilika da kupim ovu bocu, rodila mi se ideja o zajedničkom dojmu.
Vino se dekantiralo puna 4 sata i svejedno, kao da se dobilo tek u čaši. Patti kaže da mu se „čak čini kao da se ohladilo“ u čaši. Naprosto nevjerojatno, kao da se u dekanteru borilo protiv zraka, da bi se u pravoj čaši formiralo i počelo pričati svoju priču…
Koja je prilično fascinantna, ali od stvari koje ljude obično fasciniraju izdvojit ću tek ukupno napravljenu količinu koja uglavnom ne prelazi cca 5 tisuća boca. Bez obzira na sve implikacije koje iz toga proizlaze 😉
Brutalno mlado i divlje ispočetka. Još se na nosu osjetilo kako je „ljepljivo“ mutno. Baš kako volim 😉 Međutim, surovo mineralno. Pattijev komentar, „jahanje sa sabljom“ 🙂 dobra je vizualizacija.
Vino ima 14% alkohola, ali nos ne štipa alkohol, već volatilnost. Čak i u ustima krene kao da će grijati, pa stane.
Nevjerojatna razlika dogodila se u svega nekoliko minuta u čaši. Vino je „proradilo“. Drastične transformacije, toliko se sad smirilo i opustilo, ali puno energije. Ovo je vino koje je doista živo. Uz maslinovo ulje postaje aromatični med.
Hladnoća i mineralnost, „cijelo vrijeme vidim ta neka brda“ bilježim Pattijeve lucidne opservacije. A malo kasnije opet drugačije. U strukturnom smislu transformirano. Tanini su sad već gumenasti…
Esencija svega što volim u vinu. A potpisuje ga legenda od čovjeka koji stavlja yahoo.com za službenu e-mail adresu na etiketu 😉
Dnevnik vinopije 
” izdvojit ću tek ukupno napravljenu količinu koja nikad ne prelazi oko 3-4 tisuće boca, a ovaj put 1500. ” _____ Drago mi je da ti se svidjelo, opcenito govoreci, ali nazalost nije ti tocna ni jedna ni druga brojka/tvrdnja. Slobodna bacanja: 0-2 🙂
Možda ipak 1:2 u sudačkoj nadoknadi ?
Molim pojašnjenje što i zašto je netočno… 3-4 tisuće pamtim kao tvoje riječi neovisno o brojci na butelji, dok je na ovoj napisano 1500.
a) Razmisli malo kad si prvi put pio Hatzidakisov Mavrotragano i to koje godiste. 3-4 tisuce boca (dapace, u pojedinim berbama i osjetno manje) odnosi se na period koji zavrsava negdje otprilike s berbom 2008. Razloge je lako i logicno pretpostaviti. b) 2009 i 2010 su sigurno presle tu brojku. Ne da mi se sad silazit u podrum da prvojerim tocno, budem kad stignem. Bilo kako bilo, 2009 ti je 100% sigurno napravljena u vise od 1500 boca: bilo je nekoliko “tirazha”. Moja zadnja boca 2009. je imala broj cetiritisuceineshto.
Uostalom, evo, internet iz jor frend: http://www.hatzidakiswines.gr/en/our-wines/mavrotragano.html
(Inace, ne treba od Hatzidakisa ocekivati preveliku preciznost u smislu broja na etiketi ili uopce procjene broja. Na boci deklarirani alkoholi su mu cesto po mojoj procjeni +/- 7% :-). Njemu ti je sve to tlaka, ukljucujuci i keljenje etiketa, sto doduse radi njegova zena, jer bi on vjerojatno sve porazbijo od nervoze da mora sjedit i keljit to.)
U proljeće 2011 otvorio si nam Mavrotrgano 2002. Boca iznačena s 000162 🙂 Ne sjećam se točne brojke napunjenih boca tog godišta, ali sjećam se da si rekao da je ukupno punjeno i manje boca, cca 3 tisuće.
Jesam naslutio što se tiče količina da to vrijedi do neke berbe. Očekivao bi da danas ima veće količine, možda čak proširene nasade (ukoliko je takvo što moguće u toj situaciji)
Mislio sam da je 2009 doista bila problematična berba pa iz tog razloga ima samo 1500 boca…
Da, doshlo je do, unutar te vrlo limitirane situacije koju spominjes, do malog, strogo kontroliranog proshirenja (to i jest bila poanta citavog “projekta” jos od negdje cca 1997.). Onkraj Hatzidakisa, u ovom trenutku na Santoriniju ima (razmjerno!) mnogo vise Mavrotragana nego sto ga je bilo kad je on krenuo u taj pionirski posao ochuvanja ampelografske bashtine :-): sad vec i baba Mara ima monovarijetalni Mvrtg, do nedavno ga nije imao nitko :-).
No, da ne duljim, pomalo shaljiva poanta mog prvog komentara ovdje upravo jest i to sto kazes i sam: i dalje vrlo rijetko vino, i dalje komercijalno gotovo irelevantne kolicine, basta. Zanimljive cinjenice za razumijevanje konteksta, koje medjutim o o tome je li vino na kraju dobro ili ne same po sebi ne govore nista. Tim vishe: zasto se u vlastitom post-u onda uopce nepotrebno vezes na konkretne brojke, kad s jedne strane nije bitno, a s druge ulazis u rizik da baratas brojkama koje nisu aktualne/tocne?
Poanta intervencije je, iako su razmjeri neposrednog razloga drukciji, ista kao i one od neki dan: bolje ne upustat se u problematicne, aproksimativno ili krivo formulirane izjave vezane na okolnosti o kojima nemas bas najjasnije ideje/najtocnije informacije.
Još bi nešto prokomentirao. Nisu ograničene količine i raritetna opskurna sorta razlog zašto mi se sviđa vino. Nisam pojma imao o ničemu od rečenog, ali mi se baš kod tog vina prvi put probanog na slijepo upalila lampica.
Tebi vjerojatno jasno zašto ovo komentiram, ali daljnje zaključke ću prepustiti individualnim tumačenjima.
Moram priznat da i ja sve više volim ovaj tip vina. Naravno, nedam 30 eura, nego si kupim neki slavonski cabernet za 30 čuna, otvorim ga i strpljivo čekam par dana da dovoljno oksidira…..ak mi se da čak i flomićem napišem – mavrotragano…..ponekad čak posjednem medu, zeku i žirafu na trosjed i pravim se da ste to ti, Tvrle i Patti….fakat bude cool… 🙂
kjut, jesam ja medo, zeko ili žirafa?
Frojdovski gledano, ti si spoj prva dva, a pojavno treća, sa neš manje dlaka. 🙂 Inače, totalno sam na tvojoj strani u razmirici sa Tvrletom. Pitaj ga di je bio prve tri godine tvog života kada se po modernoj psihologiji uvelike formiraju osnovne karakterne crte osobe….kaj nije onda došo u tvoj parkić? Mislim, da si se imo tada više prilike družit z menom recimo, sigurno nebi navlačio tolke rozeje nit bi se družio sa gastro gej frendli HR elitom, neg bi išli okolo tražit Čaka Norisa da mu pičku malo naravnamo… 🙂
i sve ovo se dešava zbog nekog grka….o maj gad 🙂
Sale, nemreš sve trpat u “sve ovo”……ja se samo zajebavam, a dečki ozbiljno razgovaraju…za razliku od ostale ekipe.
a ja sam mislio da si ti skrivena ispostava udruženja vinskih znalaca….:) ali i ljubitelj uradaka Georgiousa Kyriakosa Panayiotoua
Da se vratim u normalu—Kako da se ja uključim u razgovor kad je lakše pronaći Troju u Gabeli, nego Mavrotagano u Zagrebu? 🙂
i sve ovo se dešava zbog nekog grka koji nije Georgios Kyriakos Panayiotou…oh my god 🙂
“The Dark Ages were merely the resumption of a natural way of life that had been momentarily interrupted by the Greeks”, [R. Pirsig, Zen and the Art of Motorcycle Maintenance] – potaknuto grčkom, vinom i filozofijom 😉