Cijena: priceless² 🙂
I stvarno se ponovilo.
Već drugi put je „mala banda žena“ upriličila večer za pamćenje. Ovog puta u petak, 09.07.2010.
Zašto tek sad ova objava? Trebalo mi je prilično da se slegnu dojmovi, što se prije svega odnosi na impresivnu nisku butelji iz frižidera Saše Špiranca 😉
Za početak, samo što sam propustio:
1. Galić, rose, 2008.
2. Roxanich, rose
3. Dvanajščak Kozol, Pušipel, classic, 2008.
4. Galić, Graševina, 2008.
Fletna kuhinja zaokružila je put oko svijeta spajanjem naizgled nespojivih sastojaka u svojim dipovima, rolicama, keksima i krekerima, pitama i nečim što se zove labne !?!
Dakle dipovi od crnog graha sa pastom od sezama, zatim od kurkume, pa od oraha i svježih mrvica kruha, pa pečene rajčice sa vanilijom i još nečim (genijalno!), plus kozja feta sa svježim bosiljkom i papričicama, kozja feta sa svježim estragonom te ovčja feta sa svježim timijanom..
Tu priču nastavio je pratiti slijed:
5. Adžić, Graševina, Hrnjevac (zlatna) 2008.
6. Poletti, Malvazija, 2009.
7. Tement, Sauvignon Blanc „Zieregg“, 2007. (stakleni čep BTW)
8. Coronica, Malvazija, 2008.
Digresije radi, Saša je sad otvorio stare malvazije od kojih sam neke probao zadnji put prije tri, četiri godine dok su još bile mlado vino:
9. Radovan, Malvazija, 2005.
10. F.Arman, Malvazija, 2005.
11. Degrassi, Malvazija, 2004. (na žalost čep nije izdržao, registriran TCA)
Nego vratimo se malo na „labne“ i to s vlascem i druge sa češnjakom i kajenskom papričicom i osobito rolice od dimljene tune sa mladim kukuruzom, meni otkriće večeri. Pite od patlidžana i pečenih rajčica te pite od ljetnih gljiva (lisičarke, vrganji, šampinjoni) su također planule dok si rekao „keks“. A što se keksa tiče, nije da je puno ostalo niti slanih sa parmezanom i timijanom, niti florentines keksića s listićima badema i tamnom čokoladom (popularni flavorgazmic cookies) a niti krekera s mlaćenicom 🙂
Mlateći tako bravure iz Fletne kuhinje, moj je fokus ipak ostao na vinu. I to:
12. Bibich, Lučica, 2007.
13. Meneghetti, bijelo (Chardonnay i Pinot Sivi), 2008.
14. Roxanich, Milva, 2007.
15. Montes Alpha, Chardonnay, 2005.
Zatim smo otvorili nešto što je vjerojatno promaklo mnogima, a svakako i meni,
16. Đakovačka vina, Chardonnay Sur Lie, 2003.
Te završili s bijelim vinima apsolutno savršenim odabirom, besprijekornim Venjem.
17. Enjingi, Venje kasna berba, 2003.
A onda su krenula crna, prethodno otvorena da ulove zraka…
18. Grabovac, Modro jezero barrique
19. Radovan, Cabernet Sauvignon
20. Roxanich, Superistrian
21. Pulenta, Gran Malbec, 2006. (jedan ne baš dostupan Argentinac koji je oduševio mnoge)
22. Kunjas, Pagadebit, 2007.
23. Badel, Ivan Dolac, 2005.
24. Madirazza, Dingač, 2004.
25. Carić, Ploški Plavac, 2004.
26. „Korlat“, Merlot, 2007. (položaji Benkovac!!!)
Brutalno. Ovih par stranaca pružilo je odličnu perspektivu jer Montes Alpha Chardonnay i argentinski Malbec istaknuli su se kao prezavodljiva fenomenalna vina. Meni je bio osobit gušt isprobati recimo Kunjasov Pagadebit te Korlat Merlot Benkovačkih vinograda, vino koje još nije u službenoj distribuciji ako se ne varam. Jasno i sve ostalo, iznenadila me zrelost na nosu mlade Polettijeve malvazije, intenzitet i kompleksnost Sauvignona Bijelog Južne Štajerske i sve u svemu toliko se nisam štedio da sumnjam da će me pozvati sljedeći put 🙂
Stoga ocjena dojma može biti samo čista „petarda“!
Dnevnik vinopije 
fino je ovo bilo, puno dobrih vina a neka me interesiraju poblize pa ako moze malo detaljnije o:
Adžić, Graševina, Hrnjevac (zlatna) 2008.
Meneghetti, bijelo (Chardonnay i Pinot Sivi), 2008.
Đakovačka vina, Chardonnay Sur Lie, 2003.
Roxanich, Superistrian
Odličan odabir 🙂 Nadao sam se ovako nekom pitanju jer nije neko rješenje da sve natrpam u jedan post. Izdvojio si iznimna vina koja mogu samo pohvaliti. Ova Adžićeva zlatna graševina jedna je od najboljih koje sam probao ikad. Možeš napraviti svježu mladu graševinu i možeš napraviti Goldberg koncentrat, ali ova je po svim svojim obilježjima najbolji egzemplar Hrvatske graševine uz Mihaljevu, meni čak broj 1. Meneghetti, baš su pali komantari kako je publika nekako zanemarila bijelu kupažu kraj crne, ali da je bijela čak jača od crne. Ovaj Đakovački sur lie meni je razbio neke predrasude o Đakovačkim vinima i moram ga pokušati nabaviti negdje da to detaljnije opišem. A Roxanicha vjerojatno poznaješ, naročito Superistrian. Kako obožavam Istarski terroir, neobjektivno ga stavljam u vrh crnih vina Istre 😉 Inače, bio je s nama i čovjek iz Roxanichevog podruma. Da, i Milva mi se jako svidjela…
znaci adzic odlican.. nikad se bas nisam posvetio njegovim vinima a najmanje njegovo grasevini ali sa vise strana sam cuo da je odlicna i nije ni skupa, morat cu probati.
sto se tice meneghetija, nisam bas neki fan takvih vina (tj. ajmo bit iskreni pa reci vlasnika) koji imaju brdo love, posade vinograde, vina mu kontrolira movia i odmah iz prvih par berbi izbaci cijenu od 300 kn po boci.. to mi je nekak bahato i preseratorski a i cuo sam da bijelo nije predobro zbog previse drva i disbalansa a i jako su mlade loze za neko ozbiljnije i kompleksnije vino..
nisam ni ja fan dakova jer su naprosto ocajni sa svojim vinima ali radili su 2003. god. pokusne sur lie barike sa chardonnayem i sauvignonom (imam u arhivi 1 bocu) i probo sam ih prosle godine u esplanadi i nisu mi dobra vina, definitivno preskupa i nekak neprepoznatljiva, industrijska.. ako ga zelis kupiti mislim da ga imas gotovo u svakoj malo vecoj vinoteci, cak i u vrutku jos.
poznajem roxanich vina opcenito ali crna nisam probao samo bijela i jedino koje me se dojmilo je bila ona malvazija antica, ostala bijela imaje previse drva a za crna kazu da su ok ali ipak preskupa i da ne odrazavaju istarski terroir nego da su nekak univerzalna i napravljeno u novosvjetskom stilu, sto ja nikako ne volim niti priznajem..
u svakom slucaju cu obavezni nabaviti ovu adzicevu grasevinu. 🙂
Da, vjerujem da će se tebi Adžićeva graševina svidjeti. Ovo Meneghetijevo vino pokušavam promatrati van navedenog konteksta i stvarno je izvrsno (meni baš zbog diskretnog utjecaja Chardonnaya pa tako i drva), ali svakako da ta cijena nema veze s tržištem već s nečim drugim… slično bi se moglo reći i za Roxanicha, ali drugačiji pristup i trud se ipak itekako osjete u vinu. Ova ocjena je suviše paušalna da je Superistrian novosvjetski stil bez terroira… ne bi baš potpisao, premda znam što muči kušača. Zanimljivo da ti nije legao ovaj sur lie Đakova, ali velim da trebam to još isprobati i posvetiti se samom vinu u nekom trenutku…
ej vinopija, ovaj “labne” koji spominješ, dali je to nešto poput krem sira?, ako da to ti se zove Labneh i to ti je Libanonski sir od ocijeđenog jugurta koji je jako jednostavno za napraviti.
Inače kaj se vina tiće mogu samo reći PERVERZIJA!!!!
dinko šminko je u pravu, labne zaista jesu “sir” od jogurta…osvjezavajuce, a unutra se moze nagurati zacina kakiju hoćeš, moj osobni favorit također… 🙂
kako ”izgledaju” malvazije iz 2005.? jesu li kupljene kao mlade malvazije pa eksperimentalno puštene odležavanju da se vidi kako reagiruju, ili su u startu rađenje za odležavanje? pitam jer mi mnoge malvazije (npr. prošlogodišnji ”zlatnik” vinistre, matić, kojeg su mnogi obezvrijedili – po mojem mišljenju nezasluženo) nakon cca 1 godine – izgube na ”sebi”…
Dakle, to nisu malvazije sad puštene na trište iz neke čuvane berbe već malvazije koje su namjerno čekale da se otvore nakon isteka vremena. Radovanova vinificirana i u drvu, Armanova isključivo u čeliku i zanimljivo je bilo kušati upravo takve malvazije. Zanimljivo je i da navodiš Matića koji je prošle godine nudio puno osvježenja za malo novca i meni bio best buy izbor. Kad novac ne bi bio kriterij ipak bi najradio pio Benvenutijevu mladu malvaziju… Ove godine čak me više privlače malo stabilnije i zrelije malvazije poput Panjoke koja je jako dobro prošla i prošle godine kao mlada i ove kao odležala malvazija. Najvažniji je vlastiti dojam.
okej, ali zanimalo me kako to izgleda u praski, je li iz njih sve ”otišlo” ili tu ima ”priče”… što se tiče benvenutija – slažem se, neki dan kušao njegovu 2009 – fantazija! no, nakon otpr. 10-ak ovogodišnjih ”naslova”, moj favorit je – trapan, blizu mi je coronica, a iznenađenje mi je bio i kraljević (cuj). sve u svemu, dugo je ljeto…
Jasno da su izgubile, ali i dobile 🙂 To su još uvijek dobre malvazije! Meni posebno Radovanova ako se ne varam…
meni su coronica i benvenuti favoriti!
Naravno, Coronica je favorit i nisam ga navodio da ne “otkrivam toplu vodu”. Coronica je svojevrsni benchmark i konzistentnom kakvoćom i razinom iste.
Zna li netko gdje se u zagrebu mogu nabaviti crnjaci od radovana i coronice? Nisam nigdje vidio, a baš bih htio probati….
Jesi probao u Vrutku, što se tiče Coronice barem?
Imaju samo malvaziju od coronice, kao i od radovana. Izgleda ću morati tražiti u panteonu, koji mi se zamjerio napumpavanjem cijena…
a vivat? oni su uvijek imali coronicu, grabar, gran teran,gran malvaziju itd..
Vivat je također imao samo malvaziju od coronice kad sam zadnji put bio, prije neka 2-3 tjedna, možda i grabar, nisam više siguran. Ali radovana nigdje, osim malvazije…
Baš sam vidio u Vrutku… imaju Merlot Coronice i Radovanova bijela vina…
ja sam brzo izgubila fokus pa tek sad vidim koliko sam propustila. perverzno je toliko bisera nagurati u jednu večer jer nakon nekog vremena više ne možeš discplinirati ni nepce ni mozak. ali to ne znači da neću opet s dragošću prihvatiti poziv 🙂
samo dve reči… labneh labneh 🙂
Vidim da ste se opet lijepo proveli,:) I slažem se s tvojim izborom!
Pozz!
Isuuu… Kakva zakuska (he he)! Dobro je, dobro je…
sto mislite o Enjingovom crnom venju
Nisam probao, na žalost. Još.
Nije li upravo danas u Vrutku prezentacija i predstavljanje Enjingijeve EKO graševine s navojnim čepom? Što radite ovdje marta?
😉
Jesi li probao venje 2002? Vidim ima u Intersparu 2002 i 2003, pa sad ne znam, jeli svejedno koje da uzmem.
Saša je velikodušno otvorio 2003., a 2002. ne pamtim… Mislim da nećeš puno pogriješiti, ali ja bi odabrao 2003. i čuvao račun 😉