Svi znaju za Plavac, mnogi su probali i Pošip. Sorte od kojih brojni vinari pokušavaju napraviti takozvana „velika vina“. Međutim, u kutovima Dalmacije nalaze se brojni jednako autohtoni kultivari od kojih danas nastaju vina puna karaktera i predstavljaju svjetski kuriozitet po nevelikoj cijeni.
U petak, 25.11. u Casino Clubu u sklopu Hotela Regent Esplanade u Zagrebu tijekom održavanja 6. međunarodnog festivala vina i kulinarstva, održao sam radionicu u organizaciji Taste of Croatia, pod nazivom „Neotkrivena Dalmacija“.
Kujundžuša, Maraština, Debit, Darnekuša, Babica neki su od mojih favorita dostupnih na tržištu na koje sam želio skrenuti pozornost u slijedu 7 vina u osobnom odabiru:
Prvo točenje:
1. Kujundžuša 2010. Grabovac (Imotsko vinogorje)
2. Kujundžuša 2010. Jerković (Imotsko vinogorje)
Drugo točenje:
1. Cesarica 2010. (maraština, parč, pošip, bogdanuša), Carić (Hvar)
2. Maraština 2010. Sladić Joso (Skradinsko-Pirovačko vinogorje)
Treće točenje:
1. Debit 2008. Bibich (Skradinsko-pirovačko vinogorje)
Četvrto točenje:
1. Darnekuša 2007. Plančić (Hvarsko vinogorje)
2. Babica 2008. Vuina (vinogorje Kaštela-Trogir)
14:00 sati prvog dana festivala bio je najraniji termin koji se mogao dobiti, a rani termin bio je bitan da bi se doživjela vina koja nisu „festivalska“, koja neće impresionirati snagom nakon isprobanih 20 vina, već jedinstvenim karakterom.
Bilješke i komentari o nekima od ovih vina mogu se naći na ovim stranicama, također i o vinima prethodnih berbi, a uskoro i aktualnih predstavljenih berbi tako da ovaj kratak izvještaj s radionice ne ide u tom smjeru.
Radionica mi je poslužila da dobijem povratnu informaciju kako publika doživljava makar ovu selekciju „neotkrivene Dalmacije“. U tom smislu sam sretan odazivom i angažmanom sudionika. Premda je neka veća diskusija očekivano izostala, bilo je nekoliko ice-breakera koji su stimulirali pojedince na komentare.
Međutim, prikupio sam „papire za ocjenjivanje“ od svih sudionika da bi zaključio nešto jako značajno. Svako pojedino vino dobilo je raspon ocjena od 1 do čak 5, a poneko je „zaslužilo“ i 0 (nulu).
Statistički neupotrebljivo, a opet toliko istinito. Đuro vozi Porsche, ja idem pješice, u prosjeku vozimo Yugo. Za one koji ne mogu bez ocjena istaknut ću kako je prosječno najvišu ocjenu dobila Darnekuša što me ugodno iznenađuje!?! Prosječno najnižu ocjenu dobila je, donekle očekivano, butelja Bibichevog Debita. Očekivano, jer danas se pije 2009. i 2010., ali sam namjerno pripremio 2008. godinu baznog Debita koji danas pokazuje naglašen oksidativni karkater. Zdravo, ispravno vino za konzumaciju, ali posluženo prehladno i iz pogrešne čaše da bi uzdrmalo neke predrasude.
Usto, navodno je jedna butelja bila „po čepu“, jedna druga po ne znam čemu 😉 Majstor Manjada je kao službeni vinotoča Taste of Croatia bio toliko euforičan da mu je sve bilo 5+ 😉 A trebalo je i sve stići poslužiti u cca 8 minuta po vinu.
Nadam se da sam utjecajnom auditoriju prenio barem jedan najvažniji doživljaj, o vinima „razbijačima predrasuda“. Sa stajališta vrijednosti za novac. Sa stajališta količina i zastupljenosti u vinogradima. Sa stajališta drugačijeg iskustva od očekivanog.
Koristim priliku zahvaliti timu Taste of Croatia na organizaciji radionice (Hvala Lado i Morana te osobito Manjada) i restoranu Vinodol na izvrsnom soparniku te zahvaljujem i na uvijek dobrodošlim nekapnicama beeg.hr. (bilježim se sa štovanjem za uzorke i sl 😉
Pitanja? 🙂
Dnevnik vinopije 
Garant je izmiješao vina i pije cuvee frankimota 🙂
Ma ne, to je nervozni zaštitar koji će pretresati ljude prije ulaska zbog zabrane unosa oružja i slično.
Ovdje je u rutinskoj carinskoj kontroli zaplijenio neke sumnjive uzorke pa sam morao ovjekovječiti…
Jebate, odem na dan dva u inostranstvo, a ovaj već vješa fotke divlji carinika…Btw, Uwe je iznenađenje, teroarski nabrijan (niš čudno od kog sam dobio bocu) i sve super osim kae zericu lagan u donjem domu moje jezičine, pa sam mu dodo malo Kalazovog caberneta… 🙂 , jer tu rudežuša sumnjam da bi šta pomogla. Pa neka Patti koga smeta! (nisam, gazda, stavio kalaza, keve mi, evo kunem se gazda) Trebalo bi se zaletit do tog Eisenberga, nije nakraj svijeta, a ima se i đi pi es…
Dragi vinopijo, vidim da ti fale dva vina pa predlažem da neotkrivenoj Dalmaciji pripojiš neotkriveno Prigorje sa dvije skoro sto posto autohtone prigorske sorte, crnom- carski namjesnik i bijelom -kraljevina. A to će biti i u trendu spajanja plave i zelene Hrvatske.
Eto, ako uspije ovo zašto ne Istra i Primorje, Plešivica, Međimurje, Moslavina, Slavonija…
Šteta šta nema crne Lasine
Stvarno je šteta, slažem se. Jedinu Lasinu koju sam probao bila je u kupaži.
Ali ima toga još puno…
Jučer primjetio Teskera Lasina rose ?!? U restoranu 100 kn…
Da, Teskera ima Lasinu u prodaji samo nazalost jedan od rjetkih uradaka na trzistu. Mozda kroz sljedeću godinu osvane i neki novi ajmo reć experimenti u barikiranoj verziji što ce bit zanimljivo probat i vidit odnos drva i jednog iznimno voćnog i aromatićno laganog vina.
Licno uvek dajem prednost autohtonim sortama. Smatram da ne samo u Dalmaciji, vec i na teritoriji svih bivsih republika treba raditi na vracanju autohtonih sorti vinove loze. Znam da je to tezi put, naracito ako neko zeli da izvozi svoja vina u svet, gde mu je verovatno lakse da izveze i proda, vino neke internacionalne sorte, pri cemu ne mora mnogo da brine o marketingu. Stare autohtone sorte na nasim podrucijima su nepravedno zapostavljene, pa zasto ne reci, neke od njih i gotovo izgubljene.
U Dalmaciji je najveći broj različitih sorti, ali trebao bi provjeriti neke službene izvore. Sasvim dovoljno ih ima u svim krajevima od Feničana, ako ne i Sumerana naovamo 😉 Jedino mislim da bez nekog “marketinga” ne ide makar svi sadili Shiraz i Malbec.
Dobio informaciju da su popunjena sva mjesta!!! Veselim se susretu i zahvaljujem svima na dolasku!
This better be worth 40 kn 😉
not a chance, loooser 🙂
klasična vinska navlakuša(nja) 😉
pa ko još može pušit te spike sold aut, rasprodan…..kaki Vinopija…..to mogu samo đani maršan, magazin i halid…… 🙂 Patti, šta ne pišeš više, sunce ti voajersko lurkersko….
Ostao sam bez riječi posljednjih tjedana – gledam, a ne vidim, čitam, a….
p.s. moj život nije isti otkad sam vidio fotku redara na radionici 😉
Fakin ej………
Post br. 17 je legenda 🙂
molim vas samo jedno…pokrijte dalmaciju nakon otkrivanja.zima,hladnoca i to…bilo bi mi zao da se prehladi 😉
Eeee, nije da mi je sve bilo 5+ a posebno Bibichev Debit iz 2008 koji ne samo da je bio oksidiran nego je mirisao na plijesan. 2009 i 2010 koje sam probao na standu su bili OK.
Na prvu loptu me osvojila Maraština od Sladića i to vino bi bez razmišljanja ponovo pio. Kujundžuše su mi bile dobre, osvježavajuće i lagane. Skužio sam da je druga od Jerkovića posebna, da je “rastopljeni kamen” ali mislim da sam imao nesreću da sam naletio na buteljku po čepu. Šteta!
Darnekušu i Babicu sam ovlaš probao tako da neke emocije ne mogu iznosit osim da su korektna vina.
Da! I Carićeva cesarica je bila za zaboravit.
Morat ćemo ovo ponovit, ali ja bi dodao Prč (Parč) od Vujnovića, Sućuraj, Hvar. To je tek opskurno vino kojeg nema svugdje.
Čuj ga sad 😉 Imaš butelju Sladićeve Maraštine 2010 kod mene, btw! Međutim, obzirom da si kao službeni vinotoča Taste of Croatia otvarao i rastakao butelje, imao si puni mandat izostaviti ove butelje s banalnim manama. Žalit ću se upravi 😉
Sladićeva Maraština 2010. i Grabovčeva Kujundžuša 2010. učinile su značajan iskorak u odnosu na prethodna iskustva.
Cesarica 2010. nije ni meni bolja od 2009., ali svakako je neću “zaboravljati”, moguće jedna loša butelja, po svojoj prilici napunjena na brzinu uoči festivala.
Da ne zaboravim, koliko god volim opskurna vina i sa stajališta rijetkosti sorte, ova radionica je trebala razbiti i par predrasuda o sortama kojih su puni vinogradi i količine značajne, a ignorirane na tržištu: kujundžuša, maraština, debit
Hm, u duhu blagdanskih gastro preporuka pitanje za tebe: kako bi ova vina išla uz sarmu? 😉
Bijela teško, prvo jer su slabog do srednjeg tijela (što ne smatram manom, dapače) a sarma ipak ima jake okuse. Drugo, zbog izražene mineralnosti i čak gorčine bi se klali sa kiselinama iz sarme. “rastopljeni kamen” i kiseli kupus? brrr… ne zvuči baš primamljivo.
Sva ta bijela meni su za ih piti same kad su najgore ljetne vrućine ili za lagana hladna riblja predjela (vongole na buzaru, carpaccio), ovčju skutu ili mladi sir, maraština već za paštu frutti di mare…
Babica je zato perfect match. Sa svojim mekanim dojmom, zrelim voćem, rogačem, netrpkim taninima bi efikasno umirila divlji kupus 🙂 Drnekuše se ne sjećam dobro tako da ne mogu ići u detalje, osim da je nešto laganijeg tijela od babice.
ne mogu zamisliti nijedno bijelo vino koje bi dobro išlo uz sarmu
meni osobno zato jer me jako smetaju neke arome iz kiselog kupusa kada ih pronađem u bijelom vinu (ustvari su to arome loše malolaktične fermentacije u vinu ili nečiste fermentacije :-))
kupusnjače su jako bogate sumpornim spojevima, što se lako osjeti pri kuhanju 😉
naravno, protiv kiselog kupusa i sarme nemam ništa protiv, dapače 🙂
@manjada & finesse: zanimljivo, jučer sam svjedočio zanimljivom i neočekivano uspješnom (premda neobičnom) spoju sarme i traminca (suhog) zbog čega sam pomislio što bi se još uklopilo…
Ne znam na kakve ste sarme vi naučili, ali ukoliko nisu ekstremno kisele i “žilave” učinilo mi se da bi vino nižih kiselina, ali s prirodno bogatim ekstraktom dobro sjelo.
Arome kiselog kupusa u vinu nemaju veze s temom ovdje, ali mi je bilo genijalno pročitati o bogatstvu sumpornih spojeva u kupusnjačama, u finesseovom stilu 🙂
Međutim, manjada… ovčja skuta ili mladi sir?!? meni uopće ne ide vino uz mladi sir… uz mladi sir ide mi isključivo punomasno vrhnje i to ne “razvodnjeno” industrijsko nego pravo masno žilica-stoji-uspravno vrhnje 😉 Mladi sir tek kao usputni “začin” mogu zamisliti s bilo kojim vinom… ali s druge strane, ja volim Mladuha uz deserte, tako da… ;o)
kupusnjače – tiocijanati, tiosulfinati, tioli…
vino – tioli (merkaptani)…
see the thio- connection? 🙂
tioli, svuda oko nas… where we go from there is a choice I leave to you.
recimo, upravo sam shvatio kako genijalno Debit 08 (na sobnoj temp. iz chardonnay čaše) ide uz buncek s kiselim zeljem, današnji gablec 🙂 Nazvat ću to “calm your mind” combo
eh, a tek kako bi iša uz kiseli kupus i kaštradinu…!
bravetina? bravurozan prijedlog 🙂
Jesi li čitao Barbine preporuke iz nedjeljne Dobra Hrane?
“Ako je sarma servirana bez puno tekućine i bez upotrebe svinjskog i/ili dimljenog mes, tada će razuman izbor biti aromatične, botritisnom notom načete suhe i polusuhe graševine, posebno baranjske.”
Hmm… Po meni ne bi išlo. Probao sam Markotinu Graševinu sa gore opisanom sarmom-totalni promašaj za mene. Polusuha grešvina sa sarmom? Ja bi radije Janu.
Barba je dao preporuku za Frankovku ukoliko je sarma sa dimljenim ili sušenim mesom.
To i može proći ukoliko zelje za sarmu nije prekiselo.
uz ovo jelo najbolje bi išlo ovo vino a uz ovo bi išlo ovo….i poslije uzmite pištolj i upucajte se…fuck me…goga briga za preporuku vina uz neko jelo i s čim se nabolje spari da ne kažem poshevi.ko ima imalo mozga na takve preporuke ide shrati……
Ne žimku, zašto koristite uopće sarmu i vino u istoj rečinici. Vino dilitaj i dodaj pšeničnu pivu i nemojte puno razmišljat. Mislim, znam da je ovo vinski blog, al zakaj forsirat…ljudi, nemojmo se spuštat na Vajnerčukovu razinu… 🙂
dolje sam nastavio thread uzurpatoru 🙂 šta se ni tebi nije svidio Vajnerčukov combo s cornflakesima?
Call me disturbed, ali sarmicai jedan plavac mali iz 2005. su se sasvim dobro skompali veceras 🙂
Žao mi je što ste točili 2008., osnovni debit je jedno od naših vina proizvedenih za jednogodišnje uživanje( sa iznimkom 2009). Mi smo osobno već ispraznili i zalihe 2010. Berba 2011 u prodaji 01. veljače.
Lipi pozdrav!
Meni nije žao, Debit Bibich zasigurno je najeksponiranije vino u ovom slijedu i još jedno mlado bijelo vino nije mi imalo smisla. Da sam stavio Prč (Parč) o kojem sam razmišljao netko bi primjetio kako favoriziram Hvar ili Plančića, jer njegov poznajem za razliku od Vujnovićevog. Dakle, “politička odluka” 🙂
Lako moguće da nije svaka butelja jednako dozrijela, ali u odgovarajućim uvjetima to vino pruža ne samo hedonističko već i intelektualno iskustvo. Prozračivanje, optimalna “radna” temperatura i prikladna čaša pomoći će životnosti da ispliva… dakle, vino koje sam kušao i opisao sigurno nije bilo smeđe mrtvilo već upravo onakav doživljaj kakav sam zabilježio. Druga stvar je što bi na većini komisija otpalo. To nije moj problem.
Zanimljivo je kako sorte s tog područja odlično uspijevaju i u drugim krajevima lijepe naše. Posebno im odgovara terroir u ministarstvima. A bez obzira na lijeve ili desne jedna od njih zauzme premijersko mjesto.
Obzirom da revnosno ne pratim prenošenje dnevnih političkih zbivanja zbog brige za vlastiti razum, ne znam uopće na što se točno odnosi komentar… Ostavit ću ga, ali obzirom da je ovo moj blog, svako daljnje širenje teme ću brisati. Zahvaljujem na razumijevanju.
Zaboravio sam zahvaliti i Suhom koji nas je sve skupa počeo izbacivati van jer smo uzurpirali više od predviđenog vremena 🙂
Srećom soparnik planuo u 10 minuta!
Odmah se sjetim scene: Suhi nam kaže da je gotovo dok Boris pokušava uzeti još jedan komad soparnika…
BTW, program je iz nekog čudnog razloga kasnio cca 10min i to je valjda bio razlog Suhom za reakciju kakva je bila.
Vadio ljudima iz usta dok su žvakali 🙂 Znači to je Saša Špiranec imao Kozlovićevu vertikalu i eto bizarne poveznice između Kozlovićeve Malvazije, soparnika i Suhog 😉
@madiraza: svakako ima drugačiju težinu kad sve isprobaš pa ustanoviš da je to sve ionako glupost nego ovako, ccc… daj nam priznaj čim se truješ uz sarmu, makar to bilo pivo…
ma ok je to sljubljivanje.ali ne treba pretjerivati i tražiti nečije mišljenje o tome.svatko najbolje zna za sebe.buduči da smo manje svi mi manje više robovi nekih rituala otkrit ću ti i svoj…kad več pitaš.
vino pijem isključivo kad padne mrak :)po danu pivo
ne pijem alkohol uopće uz kompleksna jela (čitaj sarma) nego vodu ili kolu ak mi teško sjedne hrana
vino pijem uz sireve,salame,itd.(tipa dalmatinske fore,malo vina,pa malo sira..uglavnom pikanje svega i svačega pomalo na zalogaj)
ak imaš vremena dobiš na probu rizling i silvanac da vidiš čime se trujem trenutno:)
kul 🙂 ali ipak se pitam “Koju onda posluku porati?” 🙂
biće nešto cajta ovih dana…
Što piješ uz Samoborsku salamu recimo?
a ne znam koja je to samoborska :)ma klasika
ak je neki šarf onda je vino gasitelj )rizling,graševina,silvanc)
sir ,krušne polpete… (crno s malo tanina da me ižmiće 🙂
light nešto…. chard,traminac…..
ali opet ne generalizirati..nisu sve graševine iste
i zato opet tvrdim da su to bedastoće,pa i ovo kaj sam ti upravo napisao 🙂
Vina koja su vrlo temeljito predstavljena na ovom blogu, predstavljati dvadesetpetorici sudionika radionice imalo bi smisla kad bi to bili ili distributeri vina, ili novinari koji se razumiju u vino, a ne oni koje zanima samo besplatno piti i jesti, ili vinski blogeri koji bi onda svojoj publici prezentirali ova relativno nepoznata vina.
Naravno tada bi trebalo imati dvoranu na raspolaganju barem par sati.
Još upitnije je ubiranje simbolične naknade od 40 kuna za sudjelovanje na radionici, od koje nitko nije imao koristi a na neki način je obezvrijedila vinare i njihova vina.
Logičnije bi bilo da je svaki vinar dao po sto i nešto kuna, a da si ti Vinopijo pozvao na radionicu sudionike po gore navedenim ili nekim svojim kriterijima.
U tom slučaju, sigurno bi se razvila kvalitetna rasprava iz koje bi vinari dobili vrijedne informacije o svojem proizvodu.
Među sudionicima radionice bili su i predstavnici distributera vina i vinski novinari i gastro novinari (specijalistički i dnevni tisak) i vinski blogeri i vinski protagonisti i vinski autori i čak poneki enolog 😉
Ja sam inkasirao 0,00 kn od radionice, ali čuo sam da su cure iz Taste of Croatia dobro zarakijale s utrškom pa mi nije žao 😉
Ako je džabe, ljudi su skloni zaboraviti ili smatrati da ništa ne vrijedi, a tih 40 kn je blizu prosječne maloprodajne cijene butelje svih ponuđenih vina.
Dobro si me podjsetio da vinarima pošaljem takozvani follow up s radionice.
O pa ti si stvarno faca, a ja glupi seljo umjesto da ti se ulizujem kako bi mi pohvalio vino , stalno izazivam sukobe.
Bio sam ja i seljo i faca puno prije nego sam postao vinopija… hvali vino, drž se kraja bila bi izreka u kontinentalnim krajevima… ili morskim…