„Teranofilija“ – izvještaj s radionice

Bio je petak trinaesti…

Premda sam zadnji čovjek koji se može zvati praznovjernim, sindrom „petka trinaestog“ obilježio je radionicu. Na bilo kojoj serioznoj prezentaciji u drugačijem okruženju dovoljan fijasko bio bi nastupiti s promuklim glasom, a četiri, pet padanja struje izbacilo bi iz tračnica i najkarizmatičnijeg govornika. Ali, kad sudionici imaju pune čaše ispred sebe, onda sve prolazi 🙂

Ono što veseli je odaziv. Radionice tzv. „besplatnog tipa“ najčešće pate od slabog odaziva, jer čak i oni koji rezerviraju mjesto u vrevi festivala zaborave na vrijeme ili se nađu u situaciji iz koje ne žele otići jer „nema štete“ obzirom da ih ionako ništa ne košta.

Zbog toga sam mislio da će slično biti i ovaj put, međutim svih 32 mjesta bilo je popunjeno, a onih nekoliko koji su kasnili izdržali su s čašama u ruci iza zadnjih redova. Ovim putem još im se jednom ispričavam i neizmjerno zahvaljujem na razumijevanju.

Osjećam potrebu ovim putem još jednom iskazati zahvalnost i vrlo iskusnim, profesionalnim sommelierima i divnim ljudima koji su zapravo „držali“ radionicu. Alena Bročilović perfektno je koordinirala situaciju u kojoj je morala doslovce čitati misli meni u ulozi moderatora… „must have“ svake ozbiljne organizacije eno-gastro degustacije. Zatim, Karlo Gjurašek u svojoj ulozi, jedini koji je imao goru frizuru od mene u cijeloj dvorani 🙂 Šalu na stranu, bilo mi je jako drago upoznati čovjeka čiji restoran u Gundulićevoj volim opisivati u najmanju ruku kao mjesto nadahnutih jela biranih sastojaka.

Smisao radionice bio je prezentirati line-up terana koji podjednako zastupa Istarske regije, vinare, vina i godišta, a koji se mogu nabaviti u Hrvatskoj distribuciji

Kao starter bio je ponuđen rose u kojem je preko 60% terana i to s Juga Istre. Trapanov Rubi rose 2011, nježne boje lososa, pun prštave svježine i užitnosti, a opet specifične aromatike crnih vina, jagoda i ruža…

Put je nastavljen „odlaskom“ u Poreč i jednom od meni omiljenih imena. Ritošin Teran 2010. ne samo da je jedan od uvjerljivo najboljih terana iz općenito problematične berbe, već i skladno vino respektabilne uravnotežene strukture koje je vinar znao odnjegovati u vinogradu i u podrumu.

Drugo vino Poreštine bio je predivan Teran 2009. kuće Terzolo. Iz 20ak godina starih vinograda, maceriran 15 dana i držan u Inoxu, sačuvao je svu primarnu svježinu i sirovu snagu karakterističnu za sortu teran, a šarm depozita u boci svjedoči da se i „pije kako mliko“ 🙂

Slijedila su dva različita predstavnika Buzetštine, odnosno vinogorja Centralne Istre. Prvi, Piquentum Rouge 2009. je teran u interpretaciji zanimljivog Istarskog vinara jakih francuskih korijena i školovanja. Dimitri Brečević već je poznat po svojem specifičnom stilu koji njeguje spontanu alkoholnu i malolaktičnu fermentaciju bez kontroliranja temperature u svojem jedinstvenom „podrumu“, ali i bez ekstremne maceracije.

Izvrsni Teran 2008. obitelji Benvenuti razuvjerio je i najveće „nevjernike“. Opulentniji primjerak terana koji je sačuvao tradicijske sortne karakteristike i prezentirao specifičnu mineralnu osobnost, signaturu svojeg podneblja, ne toliko uobičajenu osobinu terana koji se u većini slučajeva u Hrvatskoj konzumiraju vrlo mladi.

U finalu, sudionici radionice imali su priliku probati i dva predstavnika Bujštine, vinogorje Zapadna Istra. Unatoč najavljenom Gran Teranu 2007, majstor Coronica donio je Gran Teran 2008. i oduševio okupljene. Svakako je Gran Teran vino bez kojeg nije moguće organizirati bilo kakvu suvislu radionicu o Istarskim teranima.

Najstariji teran na radionici ujedno je i prvi komercijalni teran podruma Degrassi, Terre Rosse 2005. Zahvaljujući izrazito dugom i pažljivom školovanju u podrumu, njegova još uvijek vrlo voćna svježina i nježni karakter iznenadili su i najbolje poznavatelje sorte.

Na kraju, kao idealan „show stopper“ svoju je istaknutu ulogu odigrao jedini „stranac“ na degustaciji, Kraški teran iz podruma Zidarich. Terrano 2009. je unatoč svojoj mladosti prezentirao neusporedivu svježinu i sirovu snagu voća, ali uz vrlo jasnu i distinktivnu terroirsku mineralnu komponentu i time zaokružio jedno intenzivno kušanje.

Da ne bi kušanje bilo preintenzivno i zato što Teran po svojoj prirodi evocira hranu, u ambijentu mitoloških božanstava žrtvovali smo i jednog bika 🙂 Konkretno, Istarskog boškarina! Još konkretnije, salamu Bakin od mesa boškarina s teranom i salamu Kaparin od boškarina s tartufima. Na uskom je području Istre i dijela Kvarnerskih otoka prirodnom evolucijom kroz stoljeća nastajala pasmina Istarskog goveda, boškarina koji daje meso jedinstvene kvalitete zahvaljujući bioraznolikosti lokalnih pašnjaka te specifičnim mikrobiološkim i geofizičkim uvjetima podneblja. U manufakturnoj proizvodnji AZRRI (http://www.azrri.hr/) svi prerađivački procesi u potpunosti su prirodni, a nastali proizvodi sadrže sastojke vrhunske kakvoće: meso boškarina, svinjsko meso, istarski teran i malvaziju, domaći med, maslinovo ulje iz Istre, mediteranske začine…

Sve u svemu, nije loše za petak trinaesti 😉

Da ne zaboravim… Brane, hvala na fotografijama 😉 Courtesy of studio Kralj Vidović photography (www.facebook.com/pages/kraljvidovic-photography/251165104965530)

Oglasi

22 thoughts on “„Teranofilija“ – izvještaj s radionice

  1. putnik 21/04/2012 / 12:18

    Terani su bili i ostali vina za poznavaoce, a pre svega za ljubitelje ovog tipa vina. Veliki je broj ljudi, koji ih kupi, ne znajuci o cemu se radi, pa se nakon degustacije razocara, jer su zapravo ocekivali nesto sasvim drugo. A to je po pravilu mocnije vino juznjackog tipa. No, ako to izuzmemo, teran je kao osorta jako interesantan, drugaciji i osvezavajuci. Ne sumnjivo ima svoje mesto u vinskom svetu. Mnogi Istarski specijaliteti, ne bi bili to sto jesu, bez Terana. A Istri uz neizbeznu malvaziju, daje odredjenu originalnost i sarm.

  2. Patti 21/04/2012 / 16:24

    Odlična radionica i odlično vođena. Bilo je zadovoljstvo sjediti, slušati i kušati u zadnjoj klupi. Čestitam još jednom i pismeno. 🙂

  3. buonsangue 21/04/2012 / 22:04

    “A to je po pravilu mocnije vino juznjackog tipa.”___ Teran je mocnije vino juzhnjackog tipa otprilike isto toliko koliko sam i ja rodom sa sjevernog pola.

    • vinopija 21/04/2012 / 22:42

      Ja sam putnikov šlagvort shvatio upravo u smislu da oni “ljudi koji očekuju moćnije vino južnjačkog tipa” bivaju “razočarani” i moje iskustvo je u velikoj mjeri slično… zato sam između ostalog i želio skrenuti pozornost na terane

    • putnik 23/04/2012 / 11:46

      Mislim da je doslo do izvesnog nesporazuma u tumacenju komentara. Nikako ne mislim da je teran vino i sorta koja daje vina juznjackog tipa, vec bas naprotiv. Radi se o originalnim vise kiselkastim i osvezavajucim crnjacima. No dosta je ljudi, koji to ne znaju , vec se tek nakon degustacije uvere u to. U mnogim kontinentalnim krajevima, opste prihvaceno je misljenje da sve sto raste uz more ili blizu mora, mora biti puno, jako i mocno, pa otuda i dolazi do ove da kazem relativno ceste greske. Jos jednom sve pohvale za radionicu!

      • buonsangue 23/04/2012 / 19:55

        Dakle, ukratko, ljudi koji ne znaju sto je teran cesto misle da je teran nesto razlicito od onog sto doista je. Jesam li iz drugog pokusaja tocno shvatio ovu duboku misao? 🙂

        • putnik 24/04/2012 / 10:06

          Svakako

  4. Tzuki 23/04/2012 / 13:44

    Teran može davati vrhunsko vino, no sortne karakteristike u vidu visokih kiselina i dosta oporog okusa čine ga odbojnim širokoj masi konzumenata. Teran je pravo “muško”, pomalo rustikalno vino, poput recimo tradicionalnih toskanskih sorti i vina (prije ovijeh novih superkupaža). Teran je definitivno najbolje domaće vino uz jela od divljači.

    • vinopija 23/04/2012 / 14:06

      Ne bi sad toskanske sorte, makar najtradicionalnije 😉 uvlačio u temu terana. Nije svaki Teran “kiseo” kao što nije svaki Plavac “trpak”, niti svaki Baranjski crnjak “sladak”… u većini današnjih terana kiseline su vrlo uklopljene i tu se volim sjetiti davnog komentara Joe Pytke (režiser) kad su mu kućni gosti počeli kritizirati njegove favorite koje je donio iz Italije…”Its a bit soury” i slično: “That´s because You have been drinking sweet crap all Your life” 😉
      Općenito, teran doživljavam kao vječno mlado vino koje ne želi “stariti” i premda može doživjeti dugovječnost, odlijevat će “starenju”, a opet će ponekad razviti neke tzv. tercijarne arome.
      Teran je radost i prštava energija, ali u nimalo trivijalnom smislu.
      Najintenzivnija voćnost Terana ne djeluje artificijelno već autentično.

      • vinopija 23/04/2012 / 14:13

        kad sam napisao “nimalo trivijalno” zapravo sam mislio na nešto drugo, mislio sam da “reže kroz nepce”… nije vino koje će se nenaviklom vinopiji otkriti na prvu loptu i potrebno je malo truda da bi ga doživio, kao i sa svim najboljim stvarima… potrebno je malo više vremena da bi ga zavolio.
        Poput glazbe koju danas najviše cijenim, ali koju nisam zavolio isprve već sam je počeo cijeniti nakon nekog vremena.

        • Tzuki 24/04/2012 / 07:29

          Upravo sortna karakteristika povišenih kiselina teranu daje nautralnu svježinu i dugovječnost. Koliko su kiseline uklopljene ili ne ovisi o kvaliteti grožđa, odabranom procesu vinifikacije, načinu zrenja vina, malolaktičkoj fermentaciji,…..

          • vinopija 24/04/2012 / 08:53

            …starosti i “fizici” vinograda također 😉
            Vezano uz dugovječnost, čuo sam stav da je Teran najbolji u svojoj mladosti godinu, dvije do tri nakon berbe ili “starosti” većoj od deset godina i sl., zanimljivo…

    • buonsangue 23/04/2012 / 19:58

      (mantra: “Pusti, Tvrle, imas drugog posla, pusti, Tvrle, imas drugog posla, pusti, Tvrle, imas drugog posla etc.”)

      • vinozupa 02/05/2012 / 10:18

        dobra mantra, jel pomaže?????

  5. Luka 23/04/2012 / 14:35

    da, zanimljiva usporedba s glazbom. tako i ja prije uopće nisam doživljavao Mišu Kovača, a sad mi je to vrh. (recimo – ”nosimo ti s grozjem srce u kašeti” – pa hebo ti jazz i ostale stvari što sam prije slušao, sve pada u vodu pred ovakvim stihom.. ) Treba čovjek sazriti za neke stvari.. 🙂

    • vinopija 23/04/2012 / 14:38

      …apsolutno se slažem. jedino nam se afiniteti ponešto razlikuju, ali cijenim sentiment 😉

    • buonsangue 23/04/2012 / 19:59

      E, Luka, ti si stvarno nevidjeni car. Pa daj svrati na piche ponekad 🙂

  6. Luka 23/04/2012 / 14:49

    glavno je da se kužimo, dozvolit ćeš da te citiram 🙂
    ”Vukodlaci, vilenjaci, modro jezero i crveno, žabe sa žara i jedina palenta koja mi se u životu svidjela, kujundžuša, rudežuša, trnjak, okatica, sir, pršut, smokva, janjetina… Priceless”

    • vinopija 23/04/2012 / 15:05

      🙂

  7. Luka 23/04/2012 / 22:05

    Kad budem u zg drage volje, makar na jednu kratku putnu 🙂 samo, nesto sam rijetko u zadnje vrijeme gore, ih kad se sjetim studentskih dana i stana u Boškovićevoj, buraz zeleni val pod ponistrom..

    • vinopija 24/04/2012 / 08:49

      Zeleni val pod ponistrom zvuči otprilike kao “pipa na gustirni” 🙂
      al još uvijek uvjerljivije od slavnih gradonačelnikovih provala 😉
      Usput, meni rođenom u Zgbu je centar grada izrazito nepopolurano mjesto za stanovanje… doduše, u studentskim danima je možda bilo drugačije…

  8. Luka 24/04/2012 / 08:59

    pipa na gustirni, dobra.. to sam iz fore napisao, ja inače kažem prozor 🙂
    A zeleni val smeta jedno tjedan dana, ali s druge strane za pet minuta si na špici 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s