Nakon nedavne maloumne konstatacije aktualnog Predsjednika Srbije, istarska malvazija dobila je fantastičnu reklamu. Kontraefekt bio je toliko predvidljiv da se pitam je li netko dogovorio plasiranje izjave: “Znate zašto Srbi i dalje piju neku malvaziju iz Istre koja je đubre u odnosu na vino koje možemo da ponudimo? Pa zato što se sjeća prije 25 godina da je mogao biti s djevojkom na obali mora pa ‘jao, lijepo mi miriše na to vrijeme”… a vino je odvratno i ničemu ne služi”.
Dakle, urnebes i vrištanje :-))))))))))))))) Volio bi znati što su to konzumirali, ali očito previše čega god. Ja sam zadnji koji će nekritički hvaliti do danas valjda barem upitan kult „svježe“ malvazije, ali bio bi kompletan idiot da ne skinem kapu Istrijanima za uspjeh koji mnogi danas kopiraju, na žalost plagiranjem, umjestom „kapiranjem“. Zapravo sam se pitao nakon iščitavanja prenešene mentalne bljuvotine priznaje li se ispravnost rješenja nekog zadatka ukoliko su svi izvodi potpuno pogrešni. Npr. dva minusa daju plus, ili dvadeset i dva minusa u ovom slučaju.
Umjesto da sad i ja krenem baljezgati o stvarima o kojima nemam pojma, baljezgat ću o stvarima o kojima imam pojma, a to je moj doživljaj vina Hopovo. Jer, kao što kaže Vučić u naknadnoj pameti, nisam neki ljubitelj Tamjanike, ali poštujem 😀
Hopovo, Joakim i Ana, 2017.
Cijena: 27.00 Eur u vinariji
Hopovo je svojevrsna „underground“ vinarija smještena na južnim padinama Fruške gore, neeksponirana i na tržištu Srbije.
Hopovo Tamjanika nosi opojan miris zrelog grožđa i gorke naranče dok se cvjetna mirišljavost topi u ustima kao dekstroza bomboni, samo bez slatkoće, uz punu voćnu prisutnost.
Kazaljka na vagi između pune fenolne zrelosti i britke svježine uspješno balansira i priziva novi gutljaj.
Hopovo, Podne, 2017.
Cijena: 53.00 Eur u vinariji
Sušene brusnice i šljive… lagani jazz vibrira u pozadini, ispod sitnog tanina koji zapinje u finišu taman koliko treba da pruži završni akcent, sve ispod asketske voćnosti koja treperi površinom, ispod tankog sloja, ali tamne boje… vinoznost.
Uzvišena, koliko i uzemljena.
Traži jelo da se ostvari kao začin. Pinot Noir, zadimljen i dovoljno čvrst za kulen ili soja sos 😉
Hopovo, Podne, 2012.
Cijena: 22.50 Eur u vinariji
Dok mineralno-vinozni after, usitnjenih tanina, poput čaja klizi nepcem, sjećam se jednog podneva 2012. godine kad sam također pio 100% Pinot Noir :-D, ali ovdje je osjetno više “forrest floora”, trulog lišća, gljiva, zemlje i dobre animalnosti u mirisu.
Hopovo, Jutro, 2012.
Cijena: 36.00 Eur u vinariji
Za jutro, vinar Zarić doručkuje Merlot 🙂 Dobro jutro Merlot 😀
Tamno voće, suha šljiva i cedrovina, duhan, ljubice uz trag humusa… mekano i sočno, ekstraktno i gusto, voćno i pitko.
Predivna taninska struktura, trpkost nevidljiva, poput paučine, a drži sve… dekantiranjem se vidno otvara, a vremenom u boci, ne gubi se.
Hopovo, Noći Svetog Trifuna, 2012.
Cijena: 42.00 Eur u vinariji
Sušene brusnice, menta… ispunjeno, bogato i moćno, ali nimalo tromo niti teško. Ako nije živahno, ne znači da nije živo. Suzdržana snaga.
Svega dovoljno, ničeg previše. Uspostavljena homeostaza ne dozvoljava vrludanja već strpljivom kušaču otvara dublji i dublji uvid.
Stavovi ili mišljenja izneseni u ovom dojmu su osobne bilješke autora i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja“ Udruge pomoći psihopatskim populistima“ te „Udruga pomoći psihopatskim populistima“ ne prihvaća nikakvu odgovornost za eventualnu štetu nastalu čitanjem ovog dojma.
Dnevnik vinopije 