Cijena: 74,98kn (25.04.2009.)
Prije svega, Borgonja nije teran. Izgleda kao teran, ima čak i miris kao teran, ali je bitno drugačije. Čak i sortna vina u Istri zbog specifičnosti klime i tla daju vina koja su sličnija teranu negoli svojoj sorti. Danas je to sve manje istina, ali tako je bilo. Ali, ova Borgonja je nešto drugo.
Od Damjanića, jednog od zadnjih proslavljenih vinara po svojoj malvaziji, dolazi jedno od rijetkih vina isključivo sorte Borgonja, što u trenutku kušanja nisam niti znao da je zapravo francuski Gamay iz kojeg nastaje Beaujolais. Obzirom da se kraj ove Borgonje nalazila i Borgonja barrique, ne bi nikad ni pretpostavio.
Uglavnom, oko kaže kako je boja ljubičasta, duboka, dovoljno duboka u čaši.
Nos detektira mirise voća, ali i arome sela, čak štale, ali ne u lošem smislu. Možda se varam, ali s otpijenim gutljajem to se potvrđuje u vidu stanovite zemljanosti u okusu. Što mi se sviđa.
Dakako, klizi preko jezika. Mekanije od najmekanijeg terana kojeg sam probao. Tanini neprimjetni. Znatno slabije adstringencije odnosno kiselosti toliko karakteristične za teran kao najpoznatiju istarsku crnu sortu.
Na kraju, za bocu vina dosta novca, ali za autentičan i pomalo egzotičan doživljaj ne žalim.
Dnevnik vinopije 
Kad ga Šiško naruči sljedeći put u Astarei (u što čisto sumnjam uz sve one malvazije koje nam se nude) obećajem da ću ga probat. Istra mi je uvijek bila vezana uz malavaziju. Teran mi je kao sorta isto kao istarski pršut, nekako u drugom redu, više volim one južnije.
Čekam neka nova vina i okuse.
ž.
A šta je ovo?
To je staro, komentirano vino. Ja čekam novo.
Znam da će biti.