Cijena: N/A (prosinac 2011.)
Još u proljeće na Dalmacija wine expo festivalu u Makarskoj uz Sladićev rose od Plavine izdvojio sam i njegovu Maraštinu. To je bilo prvo predstavljanje berbe 2010. godine i tada mi se učinilo kao značajan iskorak u odnosu na vina prethodne dvije berbe. Iznenađenje iz Makarske naknadno se potvrdilo uoči Festivala u Esplanadi.
Sladić je malo pomalo postao sinonim za Maraštinu, prilično rasprostranjenu bijelu sortu Dalmacije koja se ipak rijetko nađe na policama dućana. Paradokaslno ili ne, čini se da osobite rezultate ostvaruje upravo u Skradinskom vinogorju u kojem su snažni kontinentalni mikroklimatski utjecaji.
Slamnatožuta Maraština na nosu je spoj marelice i lješnjaka. Da ne zvuči kao da naručujem kuglice sladoleda ograničit ću se na doživljaj zrelog voća i orašastih plodova. Neočekivano raskošan i aromatski specifičan nos prilično odudara od percepcije asketskog vina.
Punog tijela i suho s 13,6% alkohola, usta puna badema, oraha i lješnjaka traju u dugačkom finišu bez istaknute gorčine prethodnih berbi. Najzanimljivije je što unatoč preporučenoj temperaturi uživanja od 12 stupnjeva, mogu bolje uživati u vinu na nešto višim temperaturama. Da li je to zbog strukture fino prožete kiselinama tako da su potpuno neupadljive ili nepretjerane ekstraktnosti nisam siguran.
Jednostavnom kakav jesam 😉 siguran sam da mi vino priziva neki aromatični polutvrdi sir, dobar trapist ili slično, premda su gastronomska sparivanja nebrojena. Bit će zanimljivo pratiti što će se događati u Skradinskom vinogorju s Maraštinom, Debitom, Plavinom i Lasinom…
Dnevnik vinopije 
koju si ono berbu meni poklonio, meni se cini da je 09 ali imaju identican alkohol, 13,6%, pa zato pitam.. jos nisam otvorio, koliko prognoziras da moze dozrijevati u boci? pozdrav.
Dakle, bila je to 2010. 🙂 Potencijal dozrijevanja u boci nije poznat i osobno ne bi predugo čuvao butelju…
Moj jedini dodir s maraštinom je bio s Maraštinom Sur Lie Vinoploda. Nije mi legla. Poslije sam vidio da ista traži izdvajanje od skoro 80Kn (butelja koju sam “konzumirao” je bila poklon). Tako da mi je sada još manje jasno. Hmmm.
Pitam se zašto bi Vinoplod odgojio Maraštinu sur lie 😉 Premda osobno nisam probao, a čak sam čuo da je to jedino dobro što imaju (!?!) ipak mislim da je ovo bitno drugačije vino…
Svim vinopijama, kao i samom The Vinopiji, želim uzbudljivu vinsku godinu, otvorene uši, oči i nepca za znanja koja samo čekaju da postanu dio nas, blješteći u čašama i srcima onih koji imaju sreću sudjelovati u Božjem misteriju kojeg zovemo vino. Ostalima želim puno piva, rakije i sarme! 🙂
Btw. trenutno pijem tako dobro bijelo domaće vino da ne mogu vjerovat…..(neću vam ni reć koje je, tak je dobro)…a košta 50 kuna….hahaha…..fak…….a tek je treći dan u godini. Peri, 2012-ta…….periiiiiii!!!!!!! 🙂
Ja pio jucer vino od bratica od zhene, uglavnom plavina s malo siraja, merlota i dzhidzha… besplatno… ne mrem vjerovat kak je dobro… sad jos malo droze neke halucinogene i eto ti pinonoara 🙂
Ne treba ti teškije droga i ljekarija….ako ti je u mladosti prijala Amanita muscaria ……kasnije veća doza Kalaza se stara…..da posvuda vidiš pinota noara 🙂
Bloomberg News nahvalio vodeće hrvatske vinare
matosevic_podrum
Sve češći izleti hrvatskih vinara preko Atlantika očito doprinose boljoj percepciji na američkom tržištu gdje je plavac mali vrlo popularan
Ugledni Bloomberg News donio je 3.siječnja kroz pero Johna Marianija veliki članak o hrvatskim vinima.
Nakon uvodnog podsjećanja da Hrvatska ima 33.000 hektara pod vinogradima što je dvostruko više od svjetski popularnog Novog Zelanda, autor obimnog članka upozorava da će hrvatska vina ulaskom zemlje u Europsku uniju potražiti svoje mjesto na globalnom tržištu.
Trenutno, navodi Mariani, Hrvatska izvozi samo pet posto od svoje proizvodnje koja broji 60 milijuna litara vina godišnje.
Ključnim trenutkom za popularizaciju hrvatskih vina u svijetu autor smatra otkriće da je u SAD vrlo popularni zinfandel mlađi rođak plavca malog (“little blue”), jednog od 650 različitih vina koja se mogu pronaći u Hrvatskoj.
Roger Dagorn, jedan od samo 180 master sommeliera na svijetu oduševljen je vinima sorte plavac mali jer imaju dobru strukturu, tijelo i voćnost, optimalno izbalansiranu s kiselinama
Drugi „poguranac“ za hrvatska vina autor vidi u Miljenku, Mikeu Grgiću, koji je iz Hrvatske u SAD otišao 1958. da bi napravio svjetsku karijeru i potom se 1996. vratio u domovinu prenijeti dio iskustava i ujedno promovirati hrvatska vina u Americi.
U članku se dalje navodi da je promjena u hrvatskom vinarstvu bila vrlo brza nakon 1990. godine kada je napuštena masovna proizvodnja užasnih vina u korist modernih pogona baziranih na podrumima s inox tankovima.
U tom kontekstu navodi se 32-godišnji istarski vinar Bruno Trapan koji je 2004. pun entuzijazma ušao u proizvodnju vina, školovao se i za samo dvije godine počeo proizvoditi svoje vino.
“Nisam znao ništa o pravljenju vina” rekao je Trapan novinaru Bloomberg Newsa za vrijeme večere u njujorškom restoranu Porter House, dodajući da ga je proizvodnja vlastitog vina posve očarala.
Pohvale Trapanu, Tolju i Matoševiću
John Mariani je pak bio očaran mladom Trapanovom Malvasiom Istrianom 2010, a dopao mu se i Trapanovi syrah iz 2009.
Sommelier Porter Housa, Roger Dagorn, jedan od samo 180 master sommeliera na svijetu, dobro je upoznat s hrvatskim vinima, posebice s Dingačem.
“Od nekoliko hrvatskih vina koja sam kušao nisu sva odlična“, kaže Dagorn, ali dodaje da je njegov favorit plavac mali. Posebno ističe njegov jedinstven „antički“ karakter koji odgovara američkom ukusu. Za Dagorna, plavac mali ima dobru strukturu, tijelo i voćnost, optimalno izbalansiranu s kiselinama.
Govoreći o Dingaču, autor skreće pažnju na Saints Hills Winery, čiji je vlasnik Ernest Tolj angažirao poznatog enologa Michela Rollanda kao konzultanta.
Poseban odjeljak u Bloomberg Newsu dobio je i istarski vinski guru, Ivica Matošević koji je u vinskom biznisu od 1996. što je bitno duže od Tolja i Trapana.
Slijede pohvale cvjetnoj aromi Matoševićeve Albe Antique odležane u bačvama od akacije, bogatstvu okusa Grimalde White 2009, kupaže chardonnaya, malvazije i sauvignon blanca te pohvale za Grimaldu Red, zanimljiv miks terana i merlota.
kraj citata.
Evo gospodo, ipak je pred hrvatskim vinarstvom svijetla budućnost.
U tom duhu svima punu uspjeha u 2012 i narednim godinama.
Zaboravio sam obznaniti podatak da su u Americi liste čekanja na vina Matoševića, Trapana i Tolja duže nego za color doppler krvnih žila glave i vrata u našim bolnicama.