Gdje si bio, što si radio? (Off the record 2018.)

Početak godine uvijek je dobar poticaj za rezimiranje prethodne. Umjesto toga :-D, prisjetit ću se svih onih vina i događaja koja nisam spomenuo u 72 prošlogodišnja dojma. Možda ne baš svih, zapravo tek mali dio od svega probanog, ali onih najznačajnijih iz perspektive moje kamere.

Prvo događaji. Prošao je još jedan VinoCom. Bila je to još jedna smotra svega vinskoga u Hrvatskoj 🙂 OK, skoro svega 😛 Nova vina su se predstavila, stari favoriti su se potvrdili. Na primjer, Bedalov osvaruje opravo ono čemu se veselim u vinu. Njegov Dobričić je nešto novo, a čemu se vrlo veselim 🙂 Susjedni štand bio je Plančić. S Darnekušom 2015. Predivno. Ta najmanja i najizoliranija dvorana u pravilu je i najzanimljivija.

Morao sam navratiti do Ritošinog štanda da provjerim jel još ima neprodanih Caberneta i Terana 2015 😀 Bazna 2017. Malvazija sad je ljepša nego ikad, ali ono što mene oduševljava je Dorata. 2015. će biti još bolja od 2013. u smislu integriranosti i sklada.

Drago mi je da sam nadoknadio propušteno na Blažu u Međugorju jer Rubis stvarno ima vina vrijedna spomena. Ali, i veća se čuda događaju. Recimo, Ronchi di Cialla se mogao probati na VinoComu :-P. Roto dinamik je odlučio predstaviti svoju top HoReCa ponudu i uz aktualne berbe bazne Ribolle Gialle i Schioppettina te bijele kupaže Ciallabianco, točili su se i osvježavajući Gruneri i Rizlinzi simpatične vinarije Weszeli iz Kamptala.

Ono što je prije predstavljalo frustraciju, sad je postala ljepota VinoComa. To da svatko ima svoju perspektivu, svoju verziju festivala. Nemoguće je studiozno obići sve izlagače u dva dana. Dodatno nemoguće sa starim pristupom, „danas ću bijela, sutra ću crna“… A kad ću onda sva ružičasta, narančasta, pjenušava i slatka?!? 😀

Slatko je bilo i na Vinart godišnjim postignućima. Barem onima koji se nisu usudili nadati da će upravo vinarija Miloš biti vinarija godine 😉 Čestitke i ostalim dobitnicima nečega što ima ambiciju postati Hrvatski vinski Oskar, a osobito „zaslužnicima“. Franjo Lebar, Ivan Enjingi, Zlatan Plenković, Vlado Borišić, Nikola Mirošević… ljudi koji su, svatko u svom području, ostvarili nezamjenjiv utjecaj na hrvatsku vinsku scenu.

Utjecaj, pozitivan, imali su i još uvijek imaju i vinari Slovenije. Sredinom studenog, vinarija Vipava 1894 je predstavila svoju novu liniju Lantheri. 2017. je prvo godište nakon preuzimanja ove kooperative od strane Sabathija (iz austrijske Štajerske). Uzorak Barbere iz podruma je blistao te večeri u Dvorcu Zemono.

Skoro kao što je blistao Krešo Ivančić kad je svoje pjenušce izvadio iz mora i predstavio ih krajem godine u zagrebačkom Noelu 😀 Coral Wines više nije samo entuzijazam Marka Duševića već ozbiljan poduhvat. Nakon xzy dana u moru, Griffin pjenušci nisu samo još bolji nego što su bili, već su bolji i od istog degoržmana odležanog u podrumu. Kako to? Nikome nije jasno 😀

Zero je razvijen, uglađen, skoro kremozne teksture pune sitnih mjehurića, čak kvaščan, kao da more dodaje i slasti i masti. Moj favorit.

Rose djeluje slično u pogledu ostvarene zrelosti s tim da perlanje nije izraženo osim kao pikavost na nepcu, ali je svježina potpuno sačuvana.

Dark Side pokazuje pročišćenu voćnost, višnju uz aroniju, nijansu floralnog, ali bez naglašene Lambruscu nalik zemljanosti, zato vrlo „svijetlo“.

Na kraju ovog osvrta koji to nije, vraćam se na početak 🙂 …na pedesetak vina koja želim izdvojiti i između kojih sam posebno zahvalan za sljedećih osam čuda zbog kojih još uvijek nastavljam ovu potragu za idealno nesavršenim.

Borgo del Tiglio, Friulano, 2015.

Casale, Chianti Colli Senesi, Riserva, 2011.

Oikonomoy, Liatiko, 2006.

Jolie-Laide, Rose „Intimate Collisions“ 2015.

Kir-Yianni, Ramnista, 2006.

Corte Madonnina, Fortana, 2015.

Aurelio Settimo, Barolo, Rocche dell’Annunziata, 2010.

Vicchiomaggio, Ripa delle More, 2014.

 

Svima želim sretnu 2019. godinu!

Oglasi

Markovitis, Xinomavro, 2015.

Cijena: cca 11 Eur

 

„Na slijepo“ bi mnogi prepoznali ovo vino kao neki nebbiolo sjevernog Piemonta… hladna zrelost koju posjeduje, sitan i još zeleno naglašen tanin, suzdržana balzamičnost. Sve ima smisla. Poput nekih tradicionalnih sjevernih nebbiola i ovo je terroirsko vino. Međutim, ovaj Xinomavro dolazi iz Grčke regije Naoussa, sa obronaka Vermio planinskog masiva.

Vinarija Markovitis je sljednik Chateau Pegasus, jedne od prvih vinarija Naousse i još uvijek je fokusirana isključivo na Xinomavro. Premda se ne smatram zaljubljenikom u Xinomavro, ovo mi je jedno od najdražih vina uopće, još otkako je buonsangue održao jednu „vinsku čitaonicu“.

Godište 2015. je još premlado, ali već daje naznake zavodljive slojevitosti. Na površini ljubičice pa crveno-crni voćni spektar, a u dubini slani kamen i željezo. Surovu mineralnost zasad podržava oporost isušujućih tanina, ali s vinoznom kiselinom na svim pravim mjestima sve sluti na balans koji će se razviti vremenom u boci. Kao vino cjeline, „obećava“ više od homogenosti i čvrstine… eterična herbalnost ne nastupa kao začin već kao esencija materijala uravoteženog već u vinogradu.

Cjenovni kontekst valjda ne treba komentirati.

Marko Sladić, Lasin, 2015.

Cijena: 90 kn + PDV u podrumu

Unutar žanra koji je ionako opskuran u kontekstu crnih vina Dalmacije, ovo je opet interpretacija koja predstavlja drugačiju Lasinu. Lasinu jačeg tijela, ali i boje… pretpostavljam prirodno ekstraktniji materijal jer dolazi iz starog vinograda.

Arome Lasine ovdje su zapravo vrlo mračne, izrazito zrela maraska. Imao sam privilegij probati ovo isto vino u nekoliko navrata i oscilacije su drastične. Više nema te sočne voćnosti. Sad je to kožnato vino, razvila se ne-voćna aromatika, sol i kamen.

Potpuno neočekivano, bilo je bolje četvrti dan nakon otvaranja, čvrsto na hrpi, više ne strše ni kiseline, ni alkohol koji nije zanemariv s 13,6%.

Carska vina, Selekcija, Žilavka, 2015.

Cijena: cca 24 Eur

Impresivno. Birani materijal koji se čisto i jasno osjeća u čaši od prvog mirisa do nakon gutljaja. Vino cjeline, satkano iz tkiva Žilavke, korjenastog, kamenog, začina kvaščanog, voćnog poput tvrde dunje… mirisno tek kad se dovoljno približiš, autentično. Impresionira na nenametljiv način.

Istovremeno tvrdo i delikatno, kao čaj od ljekovitog bilja koji je prirodno slastan i užitan. Naglašena kvaliteta esktrakta suhog do kosti.

Definitivno jedan od „standoutova“ ove godine koji uz neprimjetnih 14,5% alc tumači što je sve nesalomljiva Žilavka.

Enjingi, Traminac mirisavi, 2009.

Cijena: 119,98 kn

Obiteljski božićni stol, tko je takve sreće da mu je ispunjen do posljednjeg mjesta tradicionalnim jelima i prigodno ukrašen… na njemu mi boca ovog Traminca djeluje kao točka na i, jer asocira upravo na –

obiteljski božićni stol! Puno svega. Izborna berba, polusuho vino s 15,7% alkohola!

Puno je i moćno, raskošno, ali i skladno. Čak i pitko, odnosno, nije naporno unatoč težini. Nije niti botritično koliko bi očekivao od visokih predikata. Ova izborna berba sorte koja je u pravilu i pre-mirisava ne daje toliko opojne floralne aromatičnosti i tog tipičnog rahat lokuma, već više sušeno voće i kompot od dunja.

Opojno, ali sočno. Ta slast i homogenost, sve na hrpi iz koje ništa ne strši. Cjelovito i samodostatno vino čiji je prekrasan ostatak sladora neodvojiv od živahne svježine, dok suha ruža diskretno miriši…

Frankovka ekstravaganza

Francesca, Mlada Frankovka, Dika Frankovka Rose, Dika Frankovka, Miraz Frankovka, Ledeno vino Frankovka – još valjda nedostaje sherry ili porto od frankovke i pokrivene su sve pozicije 😀 Sviđa me se ta posvećenost i vjera u Frankovku po čemu Feravino i Feričanci postaju prepoznatljivi. A kako su uspjela ova nova vina? Idemo redom…

Francesca, Brut, 2017.

Cijena: 50 kn

Francesca je pjenušava Frankovka nastala Prosecco metodom u vlastitom tanku kojeg su kupili.

Ozbiljna prodornost na nepcu i svježina jabuke koja ostaje u afteru. Kod Francesce nije uopće na prvu jasno da se ne radi o klasičnoj metodi. Nadahnut balans, pogođena suhoća/slatkoća ostvaruje sočnu jagodu i crvenu naranču. Arome ustraju, prezentnost se ne izgubi u ustima.

Svakako je to tehnološko ostvarenje, ali inteligentno! Ima smisla! Kao alternativa Proseccu koji je ograničen na bijelu sortu (premda se ne brinem da će se i to ubrzo promijeniti).

Kupio sam dva kartona ovoga jer nudi sve što trebam od ovakvog vina za nižu cijenu od svega što znam na tržištu. Zato, nakon dugo vremena, Preporuka! Cijenim i što su naznačili godinu berbe premda nisu morali koliko znam.

 

Mlada Frankovka, 2018.

Cijena: 25 kn

Ovo sirovo, uzemljeno voće dolazi kao suho vino sa svega 12% alc i taničnim stiskom koji traje do sljedećeg gutljaja… koji dolazi prije nego se boca stigne ugrijati na sobnu temperaturu.

Rashlađena pitkost srčanog voća ne lijepi se za nepce. Umjesto toga, osvježava. Ostvaruje istovjetnu ulogu kakav ovćni Portugizac ostvaruje uz buncek i kobasice na tanjuru. Ali voćni profile je više ribizl i brusnica, ali uz diskretnu zemljanu notu Frankovke.

Instant cjelina soka iz inoxa. Nije karboničko, ali kao da je 😉 Uživati dok ima, jer nije stvoreno da traje.

 

Ledeno vino Frankovka, 2016.

Cijena: 300 kn

Aleluja! Pribojavao sam se ovog, ali ispalo je izvrsno. Boja nije crvena, ali miriši kao šumski med, pravi medun, medljikovac… i nije melasasto na nepcu. Nije uopće ljepljivo! Niti puni usta površnom slatkoćom. Ovo je kompot od jabuke i kruške, predivno balansiran između gorčine zrelosti i integrirane svježine.

Finoća, 11.5% alc, puno sladora i koncentrirane zrelosti… Frankovke.

 

Grasecco, Extra Brut

Cijena: 50 kn

OK, ovo nije Frankovka, ali nakon svega ovog dobro dođe pravi čistač nepca. Ovo je uspjeli „Prosecco“ iz Graševine. Extra Brutalno surov, čist i ustrajan poput zelene jabuke. Koji funkcionira kao aperitiv, ali još bolje kao – čistač nepca. Uspješno pobriše sve što je opteretilo nepce 🙂

Dok je Brut verzija opterećena rubnom gorčinom zbog, pretpostavljam, imperativa lažne punoće koja se sviđa nezainteresiranom nepcu masovnije publike, Extra Brut sveden je na samo 1g ostatka šećera !?

Brkić, Plava Greda, 2016.

Cijena: 170 kn

Malo koje vino može me toliko smiriti i zaintrigirati. Možda zato jer je neprestano eluzivno, nešto što cijelo vrijeme izmiče, taj nagovještaj na nosu i nepcu ostvari se tek u povratnom okusu kao odgođeni učinak, kad sve sjeda na svoje mjesto.

Mirno, staloženo, moćno, nenametljivo. Dark soil & red fruit…

začin u mirisu…

koža u afteru…

balzamično u srcu…

Vino cjeline, s puno slojeva. Koji se razotkrivaju strpljivima.

Nije izoliran slučaj da je nešto toliko posebno i drugačije od svega, u stvari najvjernija referenca što je zapravo Blatina.