Simonič, Primus

Cijena: 10 Eur

Krupni mjehurići ustrajno perlaju… ima nešto u tim pjenušcima isključivo primarne fermentacije završene u boci.

Simonič je etablirano ime Semiške penine. Uglavnom su to pedantna vina klasične metode odležana na kvascima dulji ili kraći period. Interesantno je da su u podrumu eksperimentirali s amforama tako da ne iznenađuje ni eksperimentiranje s pjenušcima primarne fermentacije.

Nema tu zamućenosti nekih colfondo tradicionalnih prosecca niti bljutave slatkoće zaustavljene fermentacije. Primus je iskričavo, prštavo vino okusa na zelenu krušku i široko na nepcu.

Zbog odličnog balansa ne djeluje slatko, već zrelo. Zrelo voće, bez gorčine. Rashlađeno osvježenje za proljetne vrućine 😛

Prilično je samodostatno, ali ako Primus samo izliješ u sebe moglo bi doći do komplikacija 🙂 jer tih 10,5% alkohola je i prepitko. Uglavnom, nepretenciozan užitak za prihvatljivu cijenu. Jako lijep „suvenir“ iz Bele krajine.

Oglasi

Familia Castano, Hecula, Monastrell, 2015.

Cijena: 60,00 kn na enozoik.com

Nije me sram priznati. Prvi put sam za Monastrell čuo kad sam kupio neki supermarket brand. Bilo je to prije 16 godina?!? U međuvremenu sam stekao želudac. Sad se više ne želim trovati 🙂

Ako ne osjetim tlo u vinu, ne pijem ga. Onda sam na festivalu u Laubi (pravom Vinartovom festivalu, ne ovom nedavnom) naletio na ovo čudo s nadrkanom etiketom. Gle čuda, stvarno je dobro. Nije čudo zato što je dobro niti zato što je Monastrell. U čemu je onda fora?

Zeleni začin (bosiljak?!?) i paprenasto… koncentrirano i zatvoreno isprva. Ali ubrzo nastupa hladna prezentnost (borovina, smola crnogorice), obojana pigmentom grožđa. Zemljanost osvaja. Ulazi u krvotok.

Struktura, osjećaj punoće na nepcu, izvrsno integrirani alkoholi (14%) ,a potpuno suho sa supersitnim taninom koji dodatno isušuje… bright acid grip.

Poput mjesečine u sumrak, srebro na ljubičastom nebu.

Ipak se, na kraju, doima pomalo „novosvjetsko“. Ali s mudima 😉

Cheateau Beaulieu, Cuvee Alexandre, 2017.

Cijena: 100,00 kn na enozoik.com

Priznajem. Boca izgleda kao još jedan populistički i površan Coteaux d’Aix-en-Provence proizvod.

Ova Provansa ipak iznenađuje…

Lijep intenzitet na nosu, elegancija i profinjenost mirisa se očekuju. Premda seriozno suh, s nježnom muzirajućom teksturom na nepcu, opet je to vrlo tipično vino za ono što se naziva provansalskim roseom. Površno se čini kao još jedan u nizu provansalskih rosea boje blijede breskve.

Ali kad te šumske jagode ustraju i u slankastom afteru, materijal se doima puno upečatljiviji nego što se isprva čini. Cabernet Sauvignon, Cinsault, Grenache, Sauvignon Blanc, Semillon, Syrah, Vermentino. Ambiciozan sortni sastav 🙂

Balans je egzemplar sklada, osvježenje bez uopće percipirane kiseline, punoća bez percipirane slatkoće. Sočan srk. Britko vino s finišem koji traži još.

Pametan i pažljiv odabir koji pokazuje da Enozoik zna prepoznati standout u moru sličnih vina.

 

Nacrtaj mi Plavac mali

Cijena: vrijeme da ponovo citiram Oscar Wildea “Nowadays people know the price of everything and the value of nothing.”

 

Nacrtaj mi ovcu.

Antoine de Saint-Exupéry… prve riječi na francuskom jeziku koje sam poželio znati izgovoriti. “Mali princ“ je nešto na čemu sam odrastao. Kao i Plavac mali, uostalom 🙂

Uglavnom, pripovjedač je Malom princu crtao ovcu. Jedna je izgledala bolesno, druga je bila ovan 🙂 , treća je bila stara, a Mali princ je htio ovcu koja dugo živi. Na kraju mu je nacrtao kutiju s rupama. Ovca koju želiš je unutra.

Ta alegorija toliko je snažna i jednostavna da je nije potrebno objašnjavati.

Dingač je proslavljeni položaj Plavca malog. Danas je malo Dingača u kojima mogu uživati. Zašto je nečije „skuhano“ grožđe bolje od drugog? Zašto 2011 Kiridžija Dingač nije mastan? Zašto dugo živi? Herbalan je, kao i grožđe, blisko zemlji, kožnato i mesnato… puno topline tanina i hladnoće kiselina.

 „Ako odraslima kažete: Vidio sam divnu kuću od crvenkaste cigle, sa geranijumom na prozorima i golubovima na krovu…, oni nisu u stanju da zamisle tu kuću. Treba im reći: Vidio sam kuću koja vrijedi sto tisuća franaka. Onda oni uzvikuju: Kako je lijepa!“

Puno je Plavaca u ovom cjenovnom rangu prezrelo i preteško, a bez pravog tijela. Puno ih djeluje namješteno i ušminkano, a s čudnim kiselinama, u disbalansu s cjelinom.

Korta Katarina uspijeva ostvariti ono što malokojem Dingaču danas uspijeva. Doduše, Korta Katarina je također grožđe Dingača i Postupa. 2009 Korta Katarina Reuben`s Reserve otvara se cedrovinom. Dah ipak integriranog drva. Bez džemastosti, a ekstraktno, koncentrirane arome suhih šljiva, smokava i pelina. Herbalan i na nepcu, do granice gorčine. Kadulja i tanin omekšan školovanjem i vremenom. Još pomalo drven, ali ta zemljanost i čvrsto, vitko tijelo bez grama masnoće, tvrdo, impenetrabilno. Ne zatvoreno, impenetrabilno 🙂 Vrijeme u dekanteru je obavezno. Alkohol prati takvu koncentraciju. Izražen je, ali ne grije i ne štipa. Jedan od najfinijih Plavaca koji sam probao.

2012 Korta Katarina Plavac Mali daje rogač i kadulju na nosu, a suhe smokve i višnju na nepcu. Dim i voće zajedno, savršeno čisto i pravilno. Sitan kožnati tanin isprepleten je svježinom hladnih kiselina. Pedantno skrojeno, aromatski precizno, iz prvorazrednog materijala. Toplina u nosnicama ili hlapivost? To što nema balzamičnosti na nepcu ne znači niti da nije hlapivost niti da jesu prirodno visoki alkoholi. „Vatreni plavac“ rekao bi Bulić 🙂 Kad se napokon skupi na hrpu nakon dekantiranja i formiranja u čaši, diše. Polako. Kao more. Duboko. Postaje cjelina.

Jedan je Dingač, ali što je s ostalim Plavcima? Kako se Plavac otoka Korčule uklapa? 2015 Zure Advocatus Diaboli ruši stereotipe. Daje rogač i suhe višnje, začinjenost i svu snagu topline, a bez alkoholnosti. Taničan grip na nepcu nije tako surov kakav je bio prošle godine, a sva srčanost i voćnost se produbila zajedno s neprepoznatljivo vitalnim kiselinama. Ipak se, koliko god bili usitnjeni, svi ti tanini talože i talože. U prepoznatljiv stisak. Je li to Plavac? Kakav samo tvrdi sir s maslinovim uljem može ublažiti?

„Ako odraslima kažete: Dokaz da je mali princ postojao je to što je bio prekrasan, što se smijao i što je želio ovcu. (…) Oni će slegnuti ramenima i smatrati vas djetetom! Ali, ako im kažete: Planet s kojeg je došao je asteroid B612 – bit će uvjereni i ostavit će vas na miru.“

Plavac mali uspijeva i u Makedoniji. Je li netko probao 2013 Ezimit Veliki Plavac mali? Vjerojatno više puta nego što mislite 😉 Miriši kao Vranac kožnatih tanina, ali uz voće Vranca istovremeno je bogato aromama rogača i suhe smokve, višnje i šljive. Međutim, balans fantastičan… savršeno, ali dosadno. Pomalo sintetsko, ne ispolirano u smislu zapeglanosti, već bez duše.

Duše zato ne nedostaje Višanima. 2016 Bunčić Smokovo autsajder je po svemu. Od sirove snage njegove mladosti jači je samo kožnati tanin. Vinozno vino, robusno, „domaće“, a bez indikatora „kućne radinosti“. Mineral u afteru! Pijesak Smokova koji je upio sunce i ostavio hladnoću bez imalo hlapivosti. Esencija tla i sorte specifičnog terroira.

Terroir… riječ na francuskom jeziku za koju sam poželio znati što znači.

Oči su slijepe. Srcem treba tražiti.

Dreissigacker, Riesling, 2016.

Cijena: 110,00 kn na enozoik.com

Rheinhessen! Čak i naziv regije zvuči organski 😀 😀 😀

Intenzitet na nosu koji se ponaša kao vakuum?

Slamnatožuto zelenkastog odsjaja i potpuno bistro?

Jasan primjer što je Riesling.

U mirisu suho cvijeće, čaj i limeta, uz prezentnost nečeg „fanatičnog“. Potpis vinara, terroir ili oboje. Ipak, besprijekorno čisto. Blistava jasnoća aroma Rieslinga. Aromatski zavodljivo. Kao svako kompleskno vino, ne otkriva sve otprve.

Suhoća delikatnog materijala idealne ekstraktnosti… dosta mesa bez težine u srčanom gutljaju dinamične mladosti. Balans.

Pravilna struktura. Predivna linearnost, longitudinalno vino… monolit. Tenzija na nepcu i taj „lingering closure“ tjera na misao…

Never ignore a rainbow so you can balance your checkbook.

Roxanich, Antica, 2010. vs. Roxanich, Milva, 2010.

Cijena: 159,98 kn

Amber wine my ass. This is orange!

Sexy macerat Malvazije i Chardonnaya definitivno nije „jantarno“ vino 🙂 Nemirna energija pršti iz čaše kao da vino nije shvatilo da je nakon tolikog školovanja u podrumu Rožanić ipak završilo u boci. Samo „školovanje“ kao riječ zvuči deplasirano. Premda, vrijeme u podrumu od presudnog je utjecaja kod ovako ekstremno maceriranih vina.

U svojoj trenutnoj fazi, nakon prvog dodira sa zrakom Antica (Malvazija) podsjeća na koricu mandarine dok je Milva (Chardonnay) puno više medasta, bademasta i „bermetasta“, ali osvježavajuća poput naranče u baklavi.

Acid kick Antice neodoljivo nalikuje Čotarevim vinima „brez dodanega žvepla“ 🙂 Još kad je vino tako prodorno i sirovo, pulsirajućih kiselina, naizgled tanje u tijelu u odnosu na Chardonnay, ali s energijom koja bridi nepcem i dulje nego što je to kod Milve…

Podjednako surovo suha, Milva se ipak prepoznaje po breskvastoj burgundskoj mekoći. Jasno pokazuje sposobnost sorte u apsorpciji drva koje se osjeti kao začin i za razliku od Malvazije, Milva nastupa kremoznije, ekstraktnije, ali i oporije, do ruba gorčine. Na prvu šarmira reskoćom, živahnosti i punoćom, bez imalo octenosti ovdje.

Ali niti Antica niti Milva nisu vina „na prvu“. Zamišljena i ostvarena kao meditativna vina, kao vina transformacije u čaši ona su emulzija koja povezuje i redefinira granice konvencija.

Gašpar, Plavka, 2016.

Cijena: hvala Klemo 😉

Sva je prilika da će većina Dalmatinaca ostati razuvjereni na vinskoj radionici naslova „drugačija crna Dalmacija“. Kad otkriju da osim Plavca Malog, Dalmacija baštini i neke druge sorte. Lasina, Darnekuša, Babica… zaslužne su za neka meni omiljena vina.

Pomalo je smiješno tu ubrajati Plavinu. Plavina ili Plavka je (nadam se) još uvijek druga najzastupljenija dalmatinska crna sorta. U javnosti je nepoznata (u usporedbi…) osim nekih Vinoplodovih pokušaja u pogrešnom smjeru.

Genetski brat (ili sestra, teško je reći kod dvospolnih vrsti 🙂 ) Plavcu i Vrancu, u ovom slučaju dolazi iz Vrgorca. Nije važno gdje je to, važno je gdje pripada po novom ZOI 😀

Po onome što sam dosad Plavine / Plavke mogao probati, načelno daje vino nježnijeg tijela i mekših tanina od Plavca, kakva je i Gašparova Plavka. Gašpar je ostvario i pucketavu svježinu na nepcu, sačuvao sočno voće idealne zrelosti, a da je ipak „vinsko“ vino, a ne površan parfem.

Vinoznost, kožnato grožđe, tek onda višnja, ali sušena i diskretan začin od drvene bačve, slutim. Slani after iznenađuje, kao naznaka nečeg terroirskog, ali nećemo pretjerivati 😉

Ne znam zašto me iznenađuje još jedno dobro vino iz Plavine kad bi takvih vina trebalo biti puno i kad bi trebala biti pristupačna, distribucijom i cijenom…