Osim povremenih “bljeskova iz tmine” kako mi je to Tvrle duhovito dao do znanja, ovi moji osvrti značajno su se prorijedili. Ispada da što sam više okružen različitim vinima i to svakoga dana, to manje imam potrebu objaviti neku bilješku. Pa zašto onda baš Syrah?
Kulturološki determiniranom drugačijim vinima, ova sorta mi je bila prvi prozorčić za ulazak u svijet vina. Puni-usta-a-nije-trpko Shiraz činilo se kao baš ono što je nedostajalo mojem životu. Te voćne bombe tada su mi bile definicija hedonizma.
S vremenom sam počeo prepoznavati i neka druga obilježja poput tog spicy mirisa, ali ta zasićenost svakako je bio inicijalni okidač.
Danas tražim balans i finesu, ali rijetko unutar formata Syraha. Ipak, želim zabilježiti neke svijetle primjere.
Velebna Shiraz 2020
Kad već prvi miris naslućuje zemljanost, a ozbiljna mineralnost perzistira na nepcu, jasno je da je ovo ozbiljno vino, a ne banalni “crowd pleaser”.
Tanin neprimjetan premda stvara potreban stisak nakon gutljaja, ali možda najugodnije iznenađenje je svježina. Bez da se ikakva kiselina može uočiti, a kamoli da se ističe ili strši, stanovita hladna prezentnost nosi ovo vino.
Zapravo zaista i priliči vinogradu s pogledom na silni Velebit. Premda ozbiljno dobro, očekujem još veće stvari iz podruma ove zadarske vinarije.
Grabovac Syrah 2022
U usporedbi djeluje znatno ukuhanije i s puno izraženijim obilježjima školovanja u drvenim bačvama, ali ipak ostvaruje izvrstan balans. Gutljaj koji je istovremeno slastan i slan.
Jer ovdje se mineralnost manifestira kroz delikatn salinitet u afteru.
Kao cjelina funkcionira jako uvjerljivo u registru Syrah vina. Voće je duboko, začinski utjecaj drva ipak diskretan, kožnatost… divno zaokruženo.
Dubrovački podrumi Oriolus 2020
Bogato tamnim voćem, kožnatosti i začinom.
Malo rastopljenog papra i likoricija, uz jedan jasan komprimirani bombon moment, ali ipak bez “ukuhanosti”. S malo se vremena u čaši otvara bez banalnosti. Privid slatkoće jasno se oslikava kao stupanj zrelosti dok se Oriolus potpuno suh ostvaruje asketski čvrsto u svojoj kičmi, ali sočna elegancija razlijeva se nepcem.
Čak se usuđujem napisati da nastupa nekako gracilno. Elevirana aromatika bez pretjeranog intenziteta, ali postojana. Afirmirajuća svakim gutljajem s jasnom progresijom na nepcu.
Naizgled nekomplicirano, gdje je meni najfascinantnije kako lako nosi prilično jako tijelo, golema snaga u pristojnom okviru.
Nema presude, ali iz ovog iskustva izvlačim puno korisniji zaključak. Premda može ostvariti i eleganciju i finesu, jedva stvar mi nedostaje čak i kod najboljih od najboljih svjetskih Syraha. To je kompleksnost. Zaista, Syrah može ostvariti savršenstvo, ali sam davno shvatio da me savršenstvo ne zanima. Vino koje je dosadno savršeno nasuprot vina koje je beskompromisan komadić kulture i koje svojim transformacijama otvara nove spoznaje… vino je i sloboda izbora.
Možda ću se demantirati jednog dana. Neka to bude Moia 2019 😀
P.S. Ne znam koliko se prepoznaje AI generiran naslov ovog osvrta, meni urnebesno glup i baš zato beskrajno smiješan
Dnevnik vinopije 