Nakon točno 800 objavljenih dojmova, dosta je bilo zafrkancije 🙂 Prestajem biti „obični konzument“ i postajem netko tko javno preporučuje nešto.
Preporuka znači „vino koje bi ponovo kupio“.
Bez komplikacija, bez „zlata“, „srebra“, „platinuma“ itd. Traži se vino za konzumaciju, ne za poklone. Uglavnom će to biti univerzalno dopadljiva vina, siguran odabir i zahvalna vina za skoro svaku priliku (osobno opuštanje uz čašu vina, večera za prijatelje, vjenčanja i svečanosti… naravno, kao poklon također). Ujedno moraju zadovoljiti moje osobne kriterije. Moj odabir. Nešto što stvarno uzmem i otvorim s vremena na vrijeme. NAJVAŽNIJE, to moraju biti etikete koje čine dobro vino pristupačnim, nepretencioznim, neelitističkim, možda ne svakodnevnim, ali uobičajenim odabirom na stolu.
Uz osnovni i najvažniji kriterij koji zapravo uključuje puno toga i rigorozniji je od Best Buy liste koju objavljujem početkom godine, postoji još nekoliko „ograničenja“:
1.) Preporučeno vino mora biti dostupno, dakle u maloprodajnoj distribuciji, idealno nacionalnoj ili barem u vinoteci, specijaliziranoj prodavaonici itd.
2.) Preporučeno vino mora biti u tržišno relevantnim količinama (minimalno 5000 kom)
3.) Cijena vina ne smije prelaziti „psihološku granicu tri znamenke“. Mora imati najnižu regularnu maloprodajnu cijenu ne višu od 99,99 kn (dakle, s uključenim PDV-om). Sve iznad te cijene ionako očekuješ da je spektakularno, a zašto nije uvijek tako je neka druga tema.
4.) Preporuku mogu dobiti vina objavljena u Dojmovima od 01.01.2014. nadalje.
Vinarije koje su dobile Preporuku za konkretno vino, mogu, ako to žele, kontaktirati vinopija@vinopija.com za narudžbu željene količine zaštićenih naljepnica „Preporuka Dnevnika vinopije“.
Namjena naljepnice je označavanje konkretne boce konkretnog godišta čiji se sadržaj preporučuje, a prethodno je objavljena na ovoj stranici.
Eventualna narudžba naljepnica ne utječe na dodjeljivanje Preporuke i autor zadržava pravo da naknadno ukloni svoju Preporuku objavljenu na ovoj stranici, u slučaju utvrđivanja da se uzorak s police bitno razlikuje od Preporučenog uzorka.
VAŽNO! Dnevnik vinopije ne prodaje naljepnice. Naljepnice se preuzimaju od tiskare. Dnevnik vinopije samo daje dopuštenje za korištenje naljepnice u definirane svrhe.
The Dalmatian Dog, Babić, 2018.
Ritoša, Teran, 2016.
Enjingi, Venje, 2010.
Ivan Katunar, Sansigot, 2016.
Miloš, Plavac, 2016.
Rizman, Brime, Plavac mali, 2016.
Francesca, Brut, 2017.
Miloš, Plavac, 2015.
Prović, MC, 2013.
Prović, CH, 2016.
Ritoša, Cabernet Sauvignon, 2015.
Ritoša, Teran, 2015.
Miloš, Plavac, 2013.
Prović, MC, 2012.
Vuina, Babica Štafileo, 2012.
Domaene Gobelsburg, Riesling, Kamptal, 2014.
Enjingi, Zweigelt, barrique, kasna berba, 2011.
Prović, Chardonnay, 2013.
Piquentum, Blanc, 2014.
Nuić, Žilavka, Selekcija, 2014.
Ritoša, Cabernet Sauvignon, 2013.
Miloš, Plavac, 2011.
Vuina, Babica Štafileo, 2011.
Carsus, Blatina, 2013.
Laguna, Terra Rossa, 2013.
Krš crni, Blatina, 2013.
Mezzacorona, Castel Firmian, Marzemino, 2012.
Domaene Gobelsburg, Riesling, 2012.
Tomac, Millennium, brut
Kiridžija, Plavac Mali, 2012.
Bolfan, Rose, 2013.
Vina Laguna, Muškat Ruža, 2013.
Iuris, Pinot Noir, 2011.
Vina Laguna, Terra Rossa, 2012.
Iuris, Cabernet Sauvignon, 2009.
Carsus, Blatina, 2011.
Grabovac, Modro Jezero, 2012.
Iuris, Merlot, 2009.
Ritoša, Cabernet Sauvignon, 2012.
Iuris, Pinot Noir, 2012. (1L)
Ritoša, Teran, 2012.
Ledić, Graševina Stošinec, 2011.
Dnevnik vinopije 
WOW!!!! (y)
A eto, dugo sam se predomišljao i odlučio…
neka, neka kolega 🙂 čestitam!
Hvala kolegice, netko treba podržati ovu ogroženu a prevažnu kategoriju. “A mene, na dan bezbednosti, ako me se sete, sete; ako ne, nikom ništa”. 🙂
Svaka čast! Podržavam tebe i priču… Hrvatima je potrebno ovako nešto… previše je gusaka u magli i mačaka u vrećama! 🙂
Puno hvala Mario na podršci, nije ovo neka revolucionarna ideja, ali ako ostanem dosljedan izvornom “manifestu” (što svakako namjeravam), svi su na dobitku.
ja bih majicu 🙂
Majicu? I tata bi sine
😛
kaj si škrtario na zvijezdicama 🙂 daj još jednu ….podsvijest uvijek radi:)
Pa čekaj Madirazde….pet zvjezdica je kad preporuči Buonsangue… 🙂
ha ha, to bi se mogli načekati 🙂 za vas ću dodati još zvjezica koliko treba 😀
a gdje je pečat? 😀
pa kad b. preporuči moram dignut kredit 🙂 e sad..jel od ovih vina vidiš zvijezdice? ili su ta vina zvijezde?kaj si tak zakompliciral? to je tak sve teško…niš ne kužim :)))
sva su vina zvijezde, a mi smo autostoperi
ovo si stvarno jako lijepo rekao 🙂
likewise 😀
sve pohvale.. primjecujem cak 5 iurisa…vecinu probao i svakako se slazem..super je bila tvoja preporuka za iuris cabernet+merlot godista 07-09… al u zadnje vrijeme 12-13 imaju navojni cep, dal zbog cepa ili pohlepe nije to vise isto vino….
kako si i sam primjetio, više je to zbog “zadnjeg vremena” 🙂 Iuris je moj stari favorit, ali od trenutno litrenih pakiranja s navojnim bi odabrao Crni Pinot, ali takvo vino ne odgovara svakome. Inače, za većinu tih vina (i mnogih drugih daleko “prestižnijih”), navojni čep nije nedostatak, već prednost. Ponekad ljudi primjete promjenu na ambalaži pa drugim “očima” promatraju sadržaj, a zapravo je psihološki učinak upropastio doživljaj.
malo offtopic, ali ti navojni čepovi su ekstra ružni. užasno izgledaju 😀 nije ni čudo da postoji negativan psihološki učinak. brijem da je krunski čep puno bolja opcija. kao za odležavanje pjenušca. sličan psihološki učinak kod većine, ali minimalistički i lijepo.
Osobno nemam problem s navojnim čepom ni u vizualnom smislu ako je to posloženo kako treba. Čak ne mora nužno biti niti Stelvin+ Recimo hrpa bijelih Austrijanaca, Njemaca ili Alzašana djeluje upravo kako i treba, u velikoj mjeri zahvaljujući i obliku boce. Ja sam svojedobno imao “problem” s “plastišama” tipa Nomacork, ali evo nedavno mislim da je onaj Teroldego bio s tim čepom i ne pada mi na pamet da ga diskreditiram zbog toga.
pa normalno da nećeš diskreditirati zbog čepa. ja ionako uglavnom koristim bokal/dekanter kad je društvo u pitanju. bocu “koristim” kad nešto pijuckam više dana. al i dalje mislim da je obični krunski čep pobjeda, vizualno i ekološki 🙂 tj. s daleko najmanje materijala postižu željeni učinak. i vjerojatno je kombinaciju boca+krunski čep najlakše reciklirati. stelvini su mi inženjerski overkill, pretjerano. kao ove štedne žarulje 🙂 a nomacork glumi nešto što nije…
Ja brijem da su te litrenke s navojnim druga serija….pa imaju oni premium seriju koju čak i dosta kasno puštaju na tržište u odnosu na većinu vinara. A da bih merlot 07 i 08 stavio u preporuke, baš i ne. Pogotovo 08 di se ekipa iz Iurisa neuspješno poigrala sa brettom. Merlot 09 opet bolji, ali ne fokusiran i zaokružen kao sjajni merlot 06. Probo sam cab 09 u Vrutku iz enomata, čini se dosta ok, za ozbiljniju ocjenu bi ga trebalo na miru zrokat…
…bi li Buhačev Merlot 2012 stavio u preporuke? (premda ni njega više nema, 2013 je u dolasku)
Ne. Njegov merlot ’12 mi se nije svidio…..prijašnje berbe svakako, al ova ne. Još više mi se svidio Buhačev cab u nekim godištima…
je, tu smo negdje 😉 upravo završavam dojam s bocom koju sam kupio za preporuku i premda je to svejedno još uvijek vrijednost za novac, mislim da ću pričekati 2013
Vrijednost za novac!? Pa nije više….o tom se i radi…u ovakvoj formi ga šiju brojna vina tog cjenovnog ranga, od kaikena do veleučilišta požega. Btw. Iuris je šiknuo merlot ’12 van, eno je u Vrutku….probo?
nisam primjetio, odmah 2012? zanimljivo 🙂
da, al opet, nije neobično s obzirom na karakter sezone. Iako, ima samo 12,5 alc….to je ženama, djeci i tebi možda puno, al čaku norisu i meni… 🙂
Bravo, svaka čast. Pročitala sam većinu stvari koje ste napisali i naučila sam dosta. Nadam se da ću do sljedeće godine znati da uživam u vinu. Veliki pozdrav iz Trebinja.
Hvala Sunčica 🙂 Ima tu dosta materijala, a najvažnije je prepoznati pravu stvar. Uživaj do sljedeće prilike, kao što sam i ja uživao na Salonu žilavke u Trebinju. Svako dobro!