Cijena butelje: 34,98 kn (05.08.2011.)
Plavac i Pelješac u s novom etiketom. Nije da je staroj išta falilo, ali obzirom da je vinarija Dingač raskinula dugogodišnji dogovor s Badelom, na tržištu su osvanule nove butelje.
Uvijek su mi bila draga ova vina i prilično sam ih popio prije nego li sam počeo istraživati nove svjetove i uvijek im se rado vratim da vidim što se zbiva.
U čaši se doimaju identičnim premda je Plavac označen kao suho vino s 12,8% alkohola dok je Pelješac polusuho vino s 12,7%.
Na nosu, Pelješac nešto drveniji, otvara se malo neobično dok je u ustima nemiran, skoro frizzanteovske teksture. Plavac je već na prvu loptu uglađeniji, ispoliran, ali i slađih tanina.
Pelješac robusniji, premda ne osobito tvrd. Nedovoljno uklopljenih kiselina u srednje punom tijelu, ali živahno i energično…
Plavac je konkretniji, dobro strukturiran i ozbiljnije vino. Nije za očekivati da će ijedno ispuniti usta i trajati u beskrajnom finišu, ali umjesto takvog izričaja nude sortne odlike za prihvatljivu cijenu. Osobito Plavac kao tehnički dotjerano i znalački oblikovano vino.
Pelješac, sa svojim rustikalnim šarmom i zweigeltovskom teksturom te polusuhim stilom prilično “galami”. Za publiku koja malo “teže čuje” i treba biti prodorniji. Taj ostatak sladora totalno je simpatičan u trenutnoj razvojnoj fazi u boci.
Zanimljivo, oba vina su mi znatno draža nego kad sam ih probao prvi put prije valjda petnaestak godina. Na neki način, količinama i izričajem, ova vina su autentičniji predstavnici kulture stola svojeg podneblja od nabildanih “Superhvarana” i sl. To nisu vina za “šnjof” i preveliku vrtnju u čaši, već skromni pratioci kakve izvorne spize. Dođe mi da si točim neko poluužeglo maslinovo uje u pjat i točam kruv… Zato mi se sviđaju.
Dnevnik vinopije 
Vrlo dobar prikaz, ova dva vrlo, solidna plavca vinarije Dingac. Imao sam ih cast letos, dok sam bio na odmoru u Splitu i jednog i drugog kusati. Imam samo reci hvale i za jednog i za drugog. No, moram priznati da u Dalmaciji postoji zaista veliki broj plavaca u tom cenovnom razredu, koji su mozda i bolji od njih. Recimo, Hvarski plavac PZ Svirce, ili plavac Skaramuca, zatim Matusko plavac, Vuina plavac…. No, sve u svemu svima je zajednicko, da su sve to vina, jako dobrog omera ulozeno dobiveno, gde bi mozda bilo nepravedno nekoga posebno istaci. Ono sto moram da primetim jeste taj, karakteristican sortni karakter, koji je prisutan u svakom od njih. Ostalo su naravno nijanse, koje u ostalom zavise i od samog vinara. Ako bih morao da izaberem izmedju dva predstavljena vina, ja bih se licno opredelio za peljesac, koji se pokazao kao blizi, nekom mom vinskom okusu.
Madiracina vina su odlicna prije nekih 15 godina sam radio u toj vinariji. Imaju izvrsna vina
Najbolje Madirazzino vino je plavac, crvena etiketa. Dingač konstantno loš, Dingač barrique jedno od najbolnijih kombinacija cijene i onog što dobiješ. Volio bi doista pitati autora što on misli o svom “baznom” Dingaču. Na komentar star 4 mjeseca imam potrebu odgovoriti premda ga neće nitko ni vidjeti, valjda to dovoljno govori koliko su izvrsna vina
Plavac……..a crvena etiketa????????
hm??????
etiketa je skroz bijela kako i priliči kume 😉
Upravo pijen doticni peljesac sa crvenom etiketom, kao i plavac isto godiste (tovar je bili), berba je 2009. Skroz dobro vino za 20ak kn, bilo na akciji:-)
Stvarno je dobro skroz za 20ak kn…