Apsyrtides, Sansego Bianco

Cijena: NA

Znam kako zvuči, ali je zapravo domaće vino. Prilično doslovno „domaće“ jer nema ni oznake berbe, barem ne neke koju bi uočio. Ne treba ni imati jer jer je deklarirano kao stolno i prilično je nenabavljivo. Zašto onda uopće pišem o njemu?

Jer posjeduje kvalitetu koja se rijetko nailazi, osobito u Hrvatskoj. Postoje neka vina koja ti pašu doslovno za doručak. Osobito tijekom ljeta kad se osvježenje traži na svakom koraku. Premda tih koraka ne možeš napraviti previše na malenom, ali također jedinstvenom otočiću…

Susak je spominjan na ovim stranicama iz više razloga, a nakon otvaranja ovog izotonika, razloga je još više. Blend bijelih sorti uzgojenih na Susku, nova cjelina ostvarena s 12% alkohola gasi žeđ i rasplamsava glad.

Aromatski djeluje „žuto“ , uz mediteransko ljekovito bilje i neobičan rustikalan kompleks nečeg morskog ima i neku tropicana notu, ali nema nikakve topline, nikakve gustoće ni viskoznosti. Pitko je kao mineralna voda.

Ni malo „funky“. Neka davna boca koju sam probao na nekom festivalu imala je nepristojnu razinu hlapivosti. Nasprama tog ljepila, ovaj Sansego Bianco je čist kao suza.

Ponašao se izvrsno uz Parmigiano-Reggiano… još jedan mali paradoks.

Amyntaion, Rose Sec (2016.)

Cijena: 10.60 Eur

Bizarno. Miriši kao pršut aromatiziran nekim neuobičajenim začinima. Jagoda na nosu više je lambička, više jogurtasta nego voćna, a prvi gutljaj podsjeća na dječji pjenušac.

Ono što stvarno fascinira je da je ovaj pjenušavac 100-postotni Xinomavro i to full fruit ripeness Xinomavro. Xinomavro može sve 😀

Kiseline su tu i vino je u balansu, ali tako neobično i toliko zarazno. Najopasnijih 11,5% alkohola ikad.

Aromatski sve „krivo“ 😛 Kandirano slatkasto crveno voće i više muzirajuća tekstura nego perlaža, ali – zarazno.

Jesu li isključivo Xinomavro kiseline zaslužne za nemoguć balans? Zapravo me baš briga jer pravi balans ionako nastupa uz kakav domaći ombolo. Nije ovo za razbijanje glave. Zato 101 bod od mogućih 100 🏆

Bizarno.

Ciolli, Silene, Cesanese di Olevano Romano, 2019.

Cijena: 14.90 Eur

Napuhunta pušina. Tako bi zvučao hrvatski naziv za Silene Vulgaris, poljsko cvijeće po kojem je nazvano ovo vino vinarije Damiano Ciolli.

Koliko sam shvatio, ne radi se o tome da vino miriši na napušenu puhnutu… pardon, napuštenu huntu… već su vinogradi kod Olevano Romana puni tog čuda. Napuhnutog.

Međutim, izražena je cvjetna mirisna komponenta u ovom 100% Cesanese d’Affile. Ta opojna floralnost ipak nije ni sjena nevjerojatnim fermentativnim aromama. Pod fermentativno ovdje ne mislim nužno na vino već na začinjeno meso u kontroliranom zrenju 😂 Sirova energija.

Ta sirova energija sama po sebi bila bi suviše nestabilna da nije kamene toničnosti na nepcu. Doslovno rastopljena kreda. Ovako fokusirana mineralnost u tako živom mesu ne susreće se svaki dan. Niti u Laziu, niti igdje.

Nešto ovako jedinstveno zahtijeva burgunsku čašu u kojoj će transparentna i osvježavajuća „hladnoća“ zračiti punim sjajem.

Tvrle, manijače. Nakon svih godina, ne prestaješ me šokirati.

Antonopoulos, Adoli Gis, bijelo, 2017.

Cijena: 11.40 Eur

Važni su ovi podsjetnici koliko je raznovrsan svijet vina. Možeš doživjeti nebrojena vina i još uvijek te to neće pripremiti za „tamo neki“ bijeli blend s Peloponeza.

U mirisu je animalno, autentična divljina kakvu dugo nisao osjetio. Zamišljam kravu. Znojnu. U tjeranju 😂

Potpuno je drugačije na nepcu. Podsjeća me na odležani pjenušac. Kvaščano je ko` domaći kefir.

Ništa manje značajno, s 11.5% toliko je konkretno prisutno i upečatljivo da me to podsjetilo na prezentnost nekih terroirskih Rieslinga 😜

65% Lagorthi, 25% Asproudes, 10% Chardonnay

Čudesno.

Teško je to objasniti i možda je oholo uopće i pokušavati. Vrelu klimu Peloponeza kompenzira nadmorska visina vinograda uzgojenih na 800-900 metara.

Opet, tu je stav i vizija čovjeka koji je odlučio uzgajati i podržavati lokalne sorte.

Dok uživam putujući jednim gutljajem na mjesto gdje se pisala poznata povijest, upijam odjeke kulture u kojoj je nastajala.

Korak, Cimbuščak, Pinot Crni, stari trsi, 2017.

Cijena: TBD

Opojna infuzija višnje, kožnatost i papar.

Nefiltrirano. Suptilna, jedva primjetna, ali važna nota balzamičnosti, svježina s kojom mesnatost ostvaruje umami…

Pedantno skrojeno. Jasnoća. Voće je čisto, ali ne banalno. U afteru mineral, cijedi se iz stiska profinjenog tanina. Precizno, školovanje minuciozno, sitan hod po vrhovima prstiju…

Razvoj i progresija. Svaki novi gutljaj nadograđuje se na prethodni i ostavlja neki novi akcent…

Ozbiljno dobro i istinski gušt.

Bracanović, Pošip Luviji, 2019.

Cijena: N/A (dostupno samo u konobi)

Zlato u čaši.

Suho voće i Mediteran u nosu. Smilje. Lavanda.

Opojno i glatko u ustima. Uljnato, neočekivano pitko. Slast se širi nepcem, ali slanost koja traje u finišu… vraća se u valovima. Kao more koje zapljuskuje obalu.

Autentično. Tradicionalno. A izvrsno.

Pravi Pošip.

Pod pravi Pošip smatram vino iz ove sorte zbog koje je Pošip isprva uočen i zbog kojeg se proširio i postao prva asocijacija kvalitetnog bijelog vina Dalmacije. Vina od davnina, vina kakva su se nekad pila, možda nisu uvijek bila najbolja, ali kad su se dogodila, imala su karakter. Ponekad i neponovljivu distinkciju. Ovo je takvo vino.

Danas se vina više ne događaju. Ipak, kontrola koja ostvaruje moderna vina nikad neće moći biti apsolutna.

Bibich, R5, 2017.

Cijena: 99,50 kn

Ne kaže se dagnje, nego jagnje 😀

Nema puno vina koja mogu biti savršena kombinacija uz morske školjke, a presavršena uz tradicionalnu pečenu janjetinu.

Delikatno i čvrsto istovremeno, R5 se sastoji iz pet sorti. Chardonnay i Sivi Pinot blendani su s autohtonim Maraštinom, Debitom i Pošipom.

Uz koricu agruma i sušeno voće, eteričnost hladi već u mirisu, ali i opija ljekovitim travama i mediteranskim biljem.

Aromatski sklop zaziva more i školjke, ali vino ima i taj tip kiseline u strukturi koji se ne osjeti, ali zahvaljujući čemu prati teže i masnije jelo. Upućeni već dobro znaju, uz toplu janjetinu djeluje kao savršen začin.

Obožavam ovakav R5.

Ritoša, Teran, 2016.

Cijena: 59,98 kn

Prepoznatljivo šumsko voće i crni papar u mirisu s jasnom zemljanom mineralnosti nakon gutljaja.

Teran u koji sam se zaljubio još na Vinistri 2010 i dalje volim. Ovisno o godištu, bilo je stilskih oscilacija, ali kod Ritoša je uvijek prisutan – sklad.

Posebno je to zahtjevno kod Terana. Ukoliko je previše manipuliran, izgubit će svoj specifičan karakter. Ukoliko je nedovoljno školovan, bit će istarska supa.

Kad se pažljivo ukroćena divljina Terana u gutljaju pretvara u energiju, to znači da je supstanca prava, a ne samo fasada. Upozorenje za neupućene 🙂 …teranovska kiselina zarezuje se u nepce i traje. Bez te uvjerljive svježine Teran nema smisla. Ako nisi bio gladan/a, postat ćeš nakon uvjerljive svježine u balansu pravog Terana.

Ne dajem olako Preporuke. Ali nakon izvrsnog godišta 2015 koje se danas pije bolje nego ikad, ovo godište također predstavlja dostupnu vrijednost za novac.

Ahearne, Wild Skins, 2018.

Cijena: 175 kn

Nisam jednako oduševljen kao s 2017-om. Kužim, đumbir, bergamot i mandarina. Lajkam.

Ipak, 2017-a je bila raritetan primjer kako ekstremno macerirana vina bijelih sorti mogu čak i naglasiti ekspresiju podneblja i sorti.

Umjesto toga, 2018-a pokazuje kako nema te tehnike ni filozofije koja može uistinu stvoriti nešto čega nema.

Tako da ovdje, unatoč narančastoj emulziji, nedostaje tog „garda“, strukture, pa i „mesa“. Zapravo nedostaje pravog balansa.

Unatoč tome je određen užitak, ali nije to bio materijal za takav elevage. 350 dana maceriranja, 20 mjeseci sur lie… Još je dobro i ispalo. Međutim, za te novce se može bolje odabrati. Svi se ponekad zajebemo.

Izgubili smo Sontakije

Izgubili smo Sontakije, da bi dobili Sontacchije. Odluka o korištenju izvornog prezimena lijepo se uklapa u evoluciju ove kutjevačke vinarije.

U podrumu, ne znaš koja je bačva bolja. Svaka je novija berba još uvjerljiivija od prethodne. Svako vino promišljeno. Sontacchi je jedna od još uvijek neafirmiranih vinarija, a koja pokazuje kontinuirani razvoj iz godišta u godište da bi danas ostvarili evolutivnu razinu koja je globalno konkurentna.

Sontacchi, Graševina, 2019.

Cijena: 40,00 kn + PDV

Godinama mi je ova etiketa bila nezanimljiva ili barem jednako zanimljiva kao sve ostale graševine kontrolirane fermentacije s potenciranom primarnom voćnosti. Znači, skoro nimalo.

Nije to nikad bilo loše vino, ali bilo je meni nezanimljivo i suviše nalik ostalim u tom smjeru već uspješnim, etabliranim i prečesto, dosadnjikavim graševinama.

Nije imalo ovu užitnu mekoću, ugodan čaj u mirisu i opuštenost umjesto forsirane svježine, pikavosti i napucanosti.

Ovaj salinitet u dubini nema veze s površnom slanosti koja se pojavljuje kao rezultat dušičnog disbalansa u tlu ili invazivne manipulacije u podrumu. Ovo je potvrda odluke o prelasku na organski uzgoj i spontane fermentacije.

 

Sontacchi, Cabernet Franc, 2017

Cijena: 60,00 kn + PDV

Dok 2018 Crnom Pinotu fali malo „sadržaja“, odnosno vremena u boci da bi ga dostojno doživio, 2017 Cabernet Franc je odmjereno i skladno vino karakterističnih senzacija za ovu drevnu sortu.

Uživam ispijajući vrlo doziranu balzamičnost, zapravo vinoznost i čak bi volio da je još naglašenija. Jer to je Cabernet Franc i to mu pristaje, naglašava njegovu specifičnost.

A još je evidentno mlad.

To nije smetalo da bi briljantno ispratio kobasice s roštilja, neljute ukiseljene feferone uz namaz od graha i bučinog ulja.

Sontacchi, Superslav, 2018.

Cijena: RASPRODANO 🙂

Neovisno o žanrovskoj pripadnosti „druidskim tekućinama“ 🤣 narančaste boje, Superslav je jedno od onih vina koja ulaze drito u krvotok i hrane te energijom.

Ciderast, od prvog do zadnjeg trenutka podsjeća na fermentativne arome. Lagani sok koji miriše na kruške, a traje i savršeno prati začinjeno jelo iz wok-a.

Tek pomalo volatilno, ali zato nije teško, ne umara, tanin gladak, ništa ne strši.

Najužitniji trenutak je u enigmi koju predstavlja. Evolutivni potencijal je nemoguć za pretpostaviti. Obzirom na količinu i cijenu, ionako će se ispiti prije nego doznamo 😀