Bouvet, Brut Rose

Cijena: 79,00 kn

Zanimalo me da li se što promijenilo… već godinama Bouvet-Ladubay predstavlja vrijednost za novac u svojoj kategoriji – najopćenitijoj kategoriji pjenušavih vina, jer Crémant de Loire kategorija ionako ne postoji na našem tržištu.

Pjenušavi Cabernet Franc ostvaruje specifičan dekadentni vonj, određena kožnatost i kvaščanost uz mesnatost na nepcu. Punoća je dosta potencirana dosageom, čini mi se značajnije nego u ranijim degoržmanima. Ipak, ne toliko da bi se smatralo podilaženjem onom tržištu koje bi zapravo radije uživalo u cherry coli.

Zato je tradicija važna. Slast mjehurićastog Cabernet Franca postignuće je samo po sebi. Cabernet Franc ne može pobjeći od svoje zemljane prirode i barem u Loire-i ne bi ni trebao. Šumski, jesenski aspekti Cabernet Franca nisu atributi koji asociraju na nešto pjenušavo. Ipak, stvar funkcionira 🙂 Herbalnost koja se bori za prevagu s malinom i šumskom jagodom… Svježina koja ne ovisi o hladnoći posluživanja ni o svakom sitnom mjehuriću… koja je utkana u tkivo i raspoređena uzduž nepca da se ne primjećuje. Ali, traži sljedeći gutljaj. I sljedeći…

Ivan Katunar, Sansigot, 2016.

Cijena: 54,98 kn

Prvi Sansigot koji je dobio oznaku „vrhunsko“ dobit će i od mene „Preporuku“ 🙂 Iznenadilo me ugodno da su „zavodnici“ prepoznali ovo vino. Nije to prototip kakvom se godinama podilazilo, naprotiv…

tanko, ali čvrsto tijelo, s kičmom. Malobrojni, ali kožnati tanini, premda ostaje i nešto sitnog drvenog tanina nakon gutljaja. Svega 12,6% alkohola. Niti kiseline ne odskaču 🙂 Ali, arome ustraju…

predivna puna ravnomjerna zrelost, voće tamno, kožnato, sušene višnje i kao bonus – dojam „domaćeg“, korištenog drva, uz dodir rustikalnosti, čak uz notu balzamičnosti.

Premda je vizualno skoro „inky“ tamne boje, ipak su rubovi transparentni. Nepogrešivo začinjen miris i hladne kiseline – to je Sansigot… u berbi 2016., s očito fenomenalnim balansom za sočnu cjelinu koja zaziva žed za pitkim, aromatičnim crnim vinom.

Carevi podrumi, Vranac, 2016.

Cijena: 60 kn u podrumu

Evo Vranca koji ruši predrasude i najzahtjevnijim kušačima. Mineralnost u Vrancu? Neosporiva. Nakon gutljaja, tanin rastapa zemlju, grafit olovke, garrigue…

Alkohol nigdje ne strši, voće je lijepo, u crvenom spektru i nimalo džemasto ni sirupasto. Hladno srce, inherentna kiselina ga podiže… drži jednu vibrantnu, rezonantnu notu.

Vranac baletan 🙂 Vidi se jasno da je vino tople klime tako da i dalje to nije „elegantno“ vino već moćan neprozirni ljubičasti gutljaj, ali elegantan u kontekstu Vranca… i to ne zbog školovanja ili tehnike. Zbog materijala, osjeti se. Konavle, stare loze, 60-godišnji vinograd, zrelost materijala…

A kakvo nasljeđe mi ostavljamo?

Vranac World Day – treći dio

Mislim da nijednom dosad nisam napisao riječ sofisticirano. Ne znam je li igdje taj epitet toliko primjeren kao za Domaine Lepovo. Općenito, postoji perfektnog grožđa i serioznog winemakinga i drugdje, ali posebno je lijepo ovo Domaine Lepovo 😛 Novi podrum izdvojen je iz sustava vinarije Tikveš i tako usitinu predstavlja „domenu“ Phillipe Cambiea, stvarnog autora ovih vina.

Vranac ima značajnu ulogu u Grand Cuvee blendu s Cabernet Sauvignonom i Merlotom, ali Domaine Lepovo Chardonnay i Pinot Noir su moji favoriti. Zanimljivo je probati kakva je 2019 berba još u podrumu, dok je prepuna zelene svježine, dok se još susreću pinot i grenache blanc, ali na dobar način vidi se već sad.

Nije puno veća proizvodnja niti Barovo, pa i Bela Voda etiketa, ali te su boce ipak jasno označene kao Tikveš. Predstavljaju odvojenu mikrovinifikaciju u kontekstu ovog vinskog diva. Uvijek zaboravim u kojem crnom blendu je Plavac, a u kojem Kratošija (Crljenak) 😉 U Barovu ili Beloj Vodi? 😀 Ono najvažnije, u oboje je Vranac glavni igrač, ili s udjelom ili s utjecajem.

Ipak, jedno vino koje me posebno iznenadilo elegancijom i finesom koju bi volio detaljnije istražiti je 2018 Barovo Sauvignon Blanc !? Kiseline očekivano neizražene obzirom na podneblje itd, ali toliko lijepo raspoređene, a realno nevidljive, kao i nezanemariv alkohol koji nimalo ne strši, a arome čiste, ne presterilne niti artificijelno preraskošne…

S vinarijom Popov moglo se susreti na policama supermarketa u ponudi buteljiranih vina. To ne čudi obzirom da općenito prave jako dobra vina za vrlo konkurentnu cijenu. Ove prilike zablistala su dva neočekivana favorita, Traminac i Cabernet Franc 😀

Dok sam kod CF-a još mogao očekivati jasna obilježja sorte u vidu kožnatosti i zemljanosti, sačuvanih hladnih kiselina, stanovita opuštenost i ne-ušminkanost na perfektnoj poziciji 13% me osvojila. Međutim, kako objasniti ovakav Traminac? Moćan, a suzdržan Gewurztraminer Vršnik funkcionira. Još bolje kad se malo temperira u čaši. Istaknuta prepoznatljiva aromatika toliko je pitka i široka da bi je očekivao u Alsaceu, ne u Makedoniji.

A što Puklavec radi ovdje? Zar smo u Ormožu u Sloveniji? Naravno, da bi jin i jang bili potpuni, potrebno je i crno vino 🙂 Makedonija i Slovenija u simbiozi 😀 Puklavec family je doduše vlasnik, ali poslovna logika je otprilike takva. Štajerska vinarija u svojem portfoliju nema ovako uvjerljiva crna vina.

Volio bi doduše da makedonski Cabernet Sauvignon manje podsjeća na Čile. Kad se radi po dizajnu, to se uvijek može kopirati i napraviti s još nižim troškovima. Čak i Instinct Vranac je omekšan i prilagođen ignorantskom tržištu kojem je svejedno što konzumira. Makimum je ovdje fruitforward vino u kojem se čak osjeti grožđe. Svijetla iznimka od izmanipuliranosti je blend Vranec, Cabernet Sauvignon i Merlot iz 2018., koji pokazuje karakter i novi sklad koji je više od sastavnih dijelova i još važnije, koji je nova cjelina. Sudeći barem prema uzorku iz podruma.

Dalvina, kod Strumice. Opipljiv napredak u protekle tri godine! Rkaciteli, „glicerolan“ i suh, a zreo do ruba gorčine. Punoća i slast. Rekao bi da je to Makedonija, da vino nije bijelo i svega 12,5% alc 🙂 🙂 🙂 Prave i Župljanku (križanac Pinot Crnog i Prokupca). Zelenkasto vino svježine, mekano, premda pikave teksture, dobro napravljeno, još da je manje banane i kokosa 😛

Ponekad je lijepo biti u pravu 🙂 Slobodan sam ustanoviti da 2013 Ezimit Veliki Plavac Mali uspješno ostvaruje svoj razvoj u boci i svoju agendu. Kao što sam pretpostavio prije tri godine. Ezimit je snažno prisutan na hrvatskom tržištu jer pravi pristojan inox Vranac za još pristojniju cijenu, a sad vidim da isto vrijedi i za Plavac.

Prvi susret s meni novim imenom, vinarija Venec, dobro je prošao. Vranec Orle iz 2018 i 2017 još je u podrumu, ali ukazuju na promišljeno vinarenje s balansom u fokusu. Bez pretjerivanja…

Premda, (Sjeverna) Makedonija i pretjerivanje, osobito u jelu i piću, nisu primjer neumjerenosti već kulture stola i domaćina, koju su na zapadu ili zaboravili ili selektivizirali. Zato uvijek volim otići na jug, u (Sjevernu) Makedoniju 😀

Vranac World Day – drugi dio

Premda je Vranac zastupljen sa skoro 40% udjela, prisutne su i druge sorte u makedonskim vinogradima. Osobito u slučaju Kamnika 🙂

Barem su tri razloga zašto volim Kamnik…

Chateau Kamnik također pripada najvećoj i najznačajnijoj makedonskoj vinskoj regiji – Vardarskoj, ali je u Skopskom području. Vinogradi s pogledom na Skopje ipak su nešto posebno.

Zatim, u tim vinogradima uzgajaju se neortodoksne sorte: Montepulciano, Sangiovese, Greco di tufo… to budi ampelografa u svakom vinskom geeku 🙂

Treći razlog su mikrokoličine, što znači posvećenost kvaliteti i karakteru.

Najprestižnija priznanja Chateau Kamnik osvajao je za svoja crna vina, ali iz osobne perspektive s par godina distance, najveći napredak doživljavam u bijelim vinima.

 

Čak i osnovna Temjanika danas je ozbiljno, a i dalje pitko bijelo vino. Winemakers selection 2018 nevjerojatno je uspio spoj sorti Greco di tufo i Viognier. Fenolna zrelost prekrasno ostvarena u skladnoj cjelini.

Fume Blanc? Predivan Sauvignon pun arome, a bez težine. Chardonnay (barrel fermented) skladan, s jasnom naznakoom integracije drva u još mladoj jabučno-maslačnoj priči… izvrstan.

Nešto južnije od Skopja, u neposrednoj blizini najpoznatijeg arheološkog nalazišta nalazi se vinarija Stobi.

Rkaciteli se ovdje dobro osjeća 🙂 Osjećaj kao da se vino napravilo samo od sebe, tek usmjeren zahvalan materijal koji ostvaruje prirodan sklad.

Vranec Veritas uvijek je bio harmoničan, ali sad je osobito ugodan i pitak, umjeren u svemu. Također, Petit Verdo meni možda i najdraže Stobi vino, još uvijek je tako skladno, moćno, a u ničemu pretjerano. Ono što je iznenadilo je Pinot Noir! Neočekivano uspješan PN. „Neočekivano“ jer u makedonskom podneblju nije za očekivati potrebnu finesu i eleganciju, ali eto ugodnog iznenađenja.

 

Filozofija Bovin vinarije fokusirana je na Vranac. Od baznih pitkih vina preko ključne uloge u kupažama do koncentriranih primjera što može Vranac kad se dogodi dehidracija dok je grožđe još zdravo na trsu, Bovin potpisuje nekoliko etiketa s Vrancem u prvom planu.

Vjerojatno najveći majstori u balansiranju minimalnog ostatka sladora i kiselina svoj su spomenik ostvarili u vinu A`Gupka.

Najbolju vrijednost za novac provjereno ostvaruje bazni Vranec, osobito iz 2016., ali ipak su me uspjeli ugodno iznenaditi – voćnim, užitnim Cabernet Francom.

 

TO BE CONTINUED…

 

Vranac World Day – prvi dio

Prije točno mjesec dana održan je Vranӕc World Day kao jednodnevna manifestacija posvećena vinu sorte – Vranac.

Održao se u Skopju, glavnom gradu (Sjeverne) Makedonije. Kao i Plavcu, Vrancu je genetski roditelj sorta Tribidrag (Crljenak, Kratošija, Primitivo, Zinfandel).

Porijeklo Vranca je Crna Gora, gdje mu je ustanovljen i drugi „roditelj“, lokalna sorta Duljenga. Premda je Vranac crnogorska sorta, s pravom se smatra da joj je Makedonija (Sjeverna 🙂 ) drugi dom. U Makedoniji se uzgaja više Vranca nego u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Kosovu zajedno.

Zbog svojih karakteristika, osobito svojoj sposobnosti da ostvari moćno i neprozirno crno vino i u masovnoj produkciji, Vranac je postao personifikacija vina u ex Yu zemljama. Jednostavno, od dostupnih cjenovno prihvatljivih vina za najširu publiku konzumenata, Vranac je bio najbolji izbor. Identifikacija sa snažnim crnim pastuhom potencira se i danas na sveprisutnim etiketama. Kao pravo dijete podneblja u kojem je nastao, Vranac je utjelovio narodni ideal vina koje se ne naziva crvenim kao drugdje u Europi, već – crnim.

Nije važno koji je datum odabran za Vranac World Day… jer utjecaj Vranca je kulturološki nemjerljiv i uživa se baš svakog dana u godini. Međutim, nije rijedak slučaj da se u težnji zadovoljenja apetita tržišta događaju kompromisi koji u konačnici kompromitiraju identitet sorte. Tako se dogodilo i s Vrancem.

Meni je Vranac drag. Često spominjem kako sam odrastao na Vrancu. Bilo mi je dozvoljeno kao djetetu uz nedjeljni ručak popiti čašu vina pomiješanog s vodom. Nije mi bilo ukusnije od soka, ali sam brzo shvatio da mi bolje odgovara uz jelo ili nakon. Godinama kasnije, u društvu drugih mlađih punoljetnika 😀 ,društveni lubrikant koji mi je najbolje odgovarao bio je takozvani bambus 🙂 Svi znamo koji je bio glavni sastojak.

Tek s puno iskustva, kad sam izgradio senzibilitet prema „terroirskim vinima“ počeo sam izbjegavati Vranac, smatrajući kako na tu temu nema što puno reći. Danas znam bolje. Danas ne samo da volim Vranac, cijenim ga! Zato i zahtijevam puno više od Vranca. Možda je stvarno nastupilo vrijeme da i Vranac zauzme svoje mjesto „u kalendaru“, odnosno na vinskoj karti Svijeta, zbog čega podržavam eksponiranje Vranca na globalnoj razini.

05.10.2019. prvi Vranӕc World Day okupio je vinarije Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova. (Premda ozbiljnih Vranaca ima i u Hrvatskoj, a pritom mislim na Imotski i Konavle, jedini hrvatski Vranac bio je iz Erduta !?! vinarije Brzica kojeg je točio makedonski butikni vinar Brzanov).

U dvorani skopskog Double Tree by Hilton izlagali su ravnopravno najveće vinarije poput Tikveša, ali i mali vinari. Makedonija (Sjeverna 😀 ) prolazi pozitivnu transformaciju. Nekada je u toj zemlji, koja ima vinograda otprilike kao i Hrvatska, bilo dvadesetak vinarija. Danas je registrirano preko 80 vinarija od kojih su se neke i predstavile.

Detaljniji opisi i bilješke slijede u sljedećim postovima. Ovdje samo želim iskazati zahvalnost što sam imao priliku probati uzbudljiva vina sorte Vranac. Za afirmaciju Vranca važni su veliki igrači, ali i butikni vinari…

Badi winery deklarira se kao organsko vino, a još važnije je da se takav pristup i osjeti kroz energiju u čaši. Najuspješniji je doduše blend u kojem je 77% Cabernet Sauvignona.

Zatim, Eros 🙂 Naziv djeluje kao jeftini oportunizam, ali vino je srčano, s dinamikom na nepcu, živo, s mekanim taninom. Materijal iz starijeg vinograda, spontano fermentirano, svega 1500 litara godišnje je ništa u makedonskim relacijama.

Peškov, također predivan materijal, slična godišnja količina, a cijena berbe 2018 iz inoxa je kao da proizvode milijun litara.

Zatim Crnogorci. Napokon da probam Trag, vinarije Priča, mladog i ambicioznog Luke Bešića. Nisam požalio. Vranac moderne interpretacije, ali prave supstance. Elegantnije vino, drugačije svježine, fenomenalno uspostavljenog balansa, nevjerojatno pitko, a aromatski prepoznatljivo. Svaka čast.

Lipovac je također „moderan Vranac“, ali se osjeti namještenost ne baš na poželjan način, a mnogi drugi su ili prekoncentrirani ili prezreli, s tim još sirovim materijalom ponekad i uz problematičnu hlapivost… međutim jedna tradicionalna interpretacija me oduševila – Stup, vinarije Rajković. Školovano ambiciozno, ali opravdano. U balansu kakav se ne ostvaruje često s ovako moćnim materijalom.

Kosovo je također tradicionalno podneblje Vranca. Kosova wine Rahovec wineyards je ponudio vertikalu Vranca 2018 – 2015. Oscilacije između godišta bile su dramatične, ali je uzorak iz 2016. iznenadio!

Svoj status potvrdio je jedan Vranac Hercegovine. Vinarija Vukoje itekako ima „konja“ za trku, malo drugačiji tip Vranca…

to be continued…

 

Cebalo, Plavac mali, 2016.

Cijena: 109,98 kn

Ovakav Plavac je kulturna baština. Specifičan korčulanski tip Plavca 🙂

Aromatičnost Plavca nepogrešiva – rogač, suhe smokve, kadulja…

Ali, u ustima je mekano… tanin uglazbljen, sitan kao fini pijesak i neopterećen školovanjem u drvu.

Netipično kvalitetan rad kiselina za Plavac. Svježina ostaje nakon gutljaja punog tijela. Ekstraktnost, a pitkost. Da li zbog prednosti pjeskovita tla? (vidi dojam)

Usudio bih se ustanoviti kako podsjeća na vina sličnih uvjeta u Apuliji, ali nema greške da je Plavac.

Nakon iskustva s 2015. i 2013., evidentno je da odolijeva bilo kakvoj degradaciji u boci. Naprotiv, kladio bi se da će postajati još bolji još dugo godina. U usporedbi s 2015., pa i 2013., kao da je izražajnija jedna likerasta nijansa, ali svejedno – veliko vino, a da nije ni preekstraktno, ni prekoncentrirano, ni prezrelo, ni prealkoholno unatoč 14,5%, a niti preskupo. Jer takva vina uglavnom nisu velika, samo pretenciozna.