Egzotično voće i začini, diskretan herbalni akcent.
Koji se projasni u gutljaju.
Jer ustraje u informaciji koju mogu usporediti jedino s gorčinom neke ljekovite trave.
Dok je struktura melodična. Raspjevana cjelina koja više od ičega ukazuje na materičnost i medicinalnost. Općenito, ono što tražim u svakom vinu je tu – supstanca. Razlog postojanja svakog vina koji čini preduvjet za istinsku razlikovnost.
A uvjet je očito – Monika.
U stilistici koja vjerodostojno stvara viški kontekst i odgovara na pitanje koje nitko ne postavlja – što je Vugava?
Ovaj sočan zagriz u fino tkivo plemenite loze čini se kao važan dio slagalice.
Nema tenzije, ni koncentriranosti, samo kvalitetan ekstrakt koji 14% alc čini pitkim kao da je to najprirodnija stvar na svijetu, dok se stisak istinskog materijala nakuplja kao nepostojeći tanin, ali svakim gutljajem.
Međutim, ako je ljekoviti herbarij obilježio Vugavu sa Zoborja, onda je Dračevo polje uz vinoznost i još intenzivniju herbalnost, naglasilo i mineralnost!
Salinitet. Sol aromatizirana začinskim biljem.
Brz i pitak gutljaj razlijeva se široko po nepcu. Naglo se fokusira, komprimira i steže, urezujući se u nepce i ostavljajući brazdu u olfaktivnoj memoriji.
Na mjesto koje pripada isključivo najboljem interpretatoru Vugave kojeg poznajem, Radanu.
Ovo vino je sve. Bol i ljepota života.
Dnevnik vinopije 