Jedno od većih vinskih iznenađenja prošle godine dogodilo mi se 30.11. na VinoComu.
Tada sam održao radionicu pod nazivom “Kušanje Dingača na slijepo”.
Odabrao sam poslužiti 8 vina, sljedećim redoslijedom:
Cibilić Ponos Dingač, Bura Dingač, Skaramuča Dingač Elegance, Vicelić Dingač u prvoj rundi te Sagul Dingač, Benmosche Dingač, Matuško Royal Dingač, Saints Hills Dingač u drugoj rundi.
Vina su sva bila iste temperature, aktualnih godišta i otvorena sat vremena prije posluživanja, ali bez dekantiranja jer nije bilo uvjeta za to. Moguće im je trebalo više zraka, ali sva su vina rastočena u čaše na samom početku i imala su barem minimum vremena da se formiraju.
Tijekom radionice spomenuo sam značaj i problematiku Dingača u kontekstu tradicije, kao i moderne prakse. Pritom se tema prezrelosti Plavaca sa Dingača i balansa vina aktualizirala kao ključna.
Radionicu smo završili sa uvijek zabavnim “ocjenjivanjem”. Bez potrebe za numeričkim skalama do 100, 50, 20 bodova ili sl., zamolio sam sudionike njihov poredak prema osobnoj preferenciji, od prvog favorita večeri do najmanje poželjnog vina.
Tu dolazimo do iznenađenja. Poznato mi je kako brojna publika preferira prezrelo voće i rastopljene tanine jer isto ih nepogrešivo asocira na zaista prepoznatljivu, specifičnu aromatiku Dingača.
Međutim, te večeri, nas 13 poredalo je ovih 8 Dingača prema osobnim preferencijama i pobjednik večeri bio je – Ponos 2020 Ive Cibilića.
Plavac sa svom aromatskom ekspresijom Dingača, ali u pitkom tijelu, bez očekivane težine, vidno transparentnije u čaši, premda zagasite boje, mekano je i užitno vino. Jedino po čemu je prepoznatljiv kao Dingač je aromatski profil. Možda je to jedino po čemu i treba biti prepoznatljiv. Ne mislim na konkretne aromatske asocijacije u smislu tko osjeti više šljivu, a tko višnju, već na način na koji miriši. Intenzitetom i percepcijom zrelosti bez džemastosti ili ukuhanosti.
Drugo vino večeri bio je Sagul Dingač 2019 Darka Violića. Mislim da je kompaktnost presudila kao kvaliteta ovog vina. Jer Sagul je izrazito moćan Dingač punog tijela. Ali, uz svu koncentraciju i aromatsku prosušenost, integracija visokih alkohola je nevjerojatno uspješna. Vino supstance i neočekivanog balansa.
Kako su mnogi očekivali Kiridžiju u mojoj selekciji, bilo je zabavnih promašaja kad smo se igrali igre detekcije 😀 Pogađanje vina nakon slijepog kušanja je uvijek zabavna društvena igra koja u slučaju uspjeha više govori o vinu nego o pogađaču. Ipak, čak su tri vina koliko se sjećam, ako ne i četiri bila prepoznata nakon završetka formalnog kušanja i “ocjenjivanja”.
Tijekom prepreme vina uoči radionice uklonio sam sve vidljive tragove poput folije ili čepova. Zaboravio sam i sam koji je redoslijed. Kako je isključivo olfaktivna memorija koncentriranih sudionika mogla presuditi, svaka je ispravna detekcija bila u potpunosti legitimna.
U večeri iznenađenja u kojoj daleko cijenjeniji favoriti nisu pobijedili, Cibilićev je Dingač osvojio publiku. Čak 4 prva mjesta i 4 druga mjesta. Niti jedan ocjenjivački listić ispod četvrtog mjesta.
U usporedbi, Matuškov Royal, slično kao i Benmosche podijelili su publiku. Oscilacije su velike, dva prva mjesta i dva posljednja 😀
Kontroverzno ili ne, tako je odlučio “žiri” kojim ovim putem još jednom zahvaljujem na sudjelovanju, kao i svim vinarima.
Dnevnik vinopije 