Cijena: 29,98kn (dne 25.04.2009.)
Tu se uglavnom ne stiže puno pisati o organoleptici. Barem ne dovoljno brzo koliko vino brzo odlazi 🙂
Netko tko nije nije spreman dati puno para za butelju pitao me što da uzme. Rekao sam mu nek zajebe sve, za početak uzmi Vranac.
Međutim, već neko vrijeme Vranac nije dostupan. Niti Pro Corde, niti „običan“ Vranac se već neko vrijeme ne mogu naći na uobičajenim mjestima osim tu i tamo neke zaostale butelje iz 2004. u Plodinama kod Crikvenice ili slično. Usrani Konzum ih počeo uvoziti direktno, pa ne želim niti pretpostaviti gdje bi bio problem. Pas mater.
Dakle, Vranac mi je kao vino usađeni meritum vrijednosti i nešto na čemu sam odgojen. Sva crna vina sagledavam s te početne pozicije – crnogorskog vranca. Očito je i tržište prepoznalo tu vrijednost jer ga nema. Prodalo se.
Pa kad već nema Vranca, odlučio sam isprobati ovaj Merlot kojeg, priznajem, nisam kušao ne pamtim otkad.
Usput, zanimljiva informacija je da Plantaže imaju najveći vinograd Europe!?! Vjerojatno najveći jedinstveni, jer osim Plantaža, drugog ni nema. Počelo se i eksperimentirati sa sortama tako da preporučujem isprobavanje opskurnih vina naziva Sasso negro ili Perla nera. Ima tu Syraha, Negroamara (jako zanimljivo) i nečeg što meni nije toliko poznato – alicante bouschet?
Što se tiče Merlota, dosta sugerira činjenica da je Merlota još ostalo na policama za razliku od Vranca. Ljudi znaju. Nije Merlot slučajno preostao.
Ipak, za 30 kuna je zakon omjer uloženog i dobivenog, odnosno popijenog.
Dnevnik vinopije 
e da i sad se sjetih da mi nikada zapravo nisi rekao kakav je bio Sasso negro
ja ga naime nisam uspio probati jer su drugu butelju rješili moji starci
Napokon, javio se i moj ambasador Sasso Negra. Nisam zaboravio tko mi je poklonio prvu butelju, ali nisam niti znao da je sam nisi probao. Trebao si. Kao što bi i ja možda trebao Sasso Negro staviti u neki od sljedećih zapisa.
A toga sam dana još nešto naučio – uvijek naručiti kotlovinu u pivnici jer bilo što drugo je nepodnošljivo.
Pored dobro nam poznatih vranaca (vranac, pro corde, reserva i barrique) plantaze u svom programu imaju jos nekoliko crnih vina izmedju ostalog i pomenuti merlot. Moram primetiti da je on ipak za klasu losiji od vranca iako ima vrlo povoljunu cenu. Ja licno merlot ka vinsku sortu vrlo cenim, dosada sam probao dosta dobrih merlota. Ovde se ipak nekako nemogu oteti utisku da je ovaj merlot zapravo vise razblazeni vranac nego neki pravi merlot. Pio sam nedavno navedeni merlot iz 2008 godine i moram primetiti da je u odnosu na neke ranije berbe dobrano napredovao u sadrzaju akohola, tako da to sada iznosi nekih 13,5 %. Na nosu vino je nekako neprimetno, nema tu onog karakteristicnog mirisa merlota, i ukus mu je neprimetan, mogao bih ga opisati kao lagano vino za svaki dan. U svakom slucaju ovo vino nije nesto najbolje sto nam plantaze kao vinarija mogu dati. Ko razmisljao o ovom vinu ili o plantazinom cabernet sauvignonu, moja je preporuka neka ih preskoci i uzme vranac ili vranac pro corde.