Cijena: 94,98kn (13.05.2009.)
Nešto tako intenzivno ljubičasto, prepoznao bi i zatvorenih očiju 🙂 To nije ljubičasta, to je boja terana. I to provjereno dobrog. M. Markežić zna raditi teran i to potvrđuje iz godine u godinu.
Dakle, ovo vino je nagrađivano i meni definitivno najbolji od najboljih terana. Doduše, to malo znači svim onima koji ovo vino i sortu „nikako ne mogu prihvatiti“ da se blago izrazim.
Robustan i konfliktan, ovaj primjerak terana je reprezentativan za svakog tko se nije susreo sa sortom ranije. Tek kad se proba pravi teran, mogu priznati da nastaje ovisnost ili pak odbojnost prema sorti.
Adstingencija, odnosno visoka razina kiselosti je osobina ove sorte i to najčešće odbija ljude nenavikle na takvo što. Kabolin teran jednako je intenzivan, pravi istarski teran. Vino nemogućeg balansa kiselina i tanina, alkoholom koji uopće nije „u igri“, ali vino koje je toliko specifično i upravo idealno u određenim provjerenim kombinacijama.
Jedna od tih kombinacija je najobičnije točanje korice dobre pizze u maslinovo ulje. Osobito ukoliko se radi o maslinovom ulju obitelji Smilović. Kako to dobro sjeda! Pravi teran će tako banalnu kombinaciju pretvoriti u doživljaj. A ovo je pravi teran.
Ipak, moram zabilježiti da je etiketa koja se svima sviđa, po mojem mišljenju poprilično jadna. Žešća k……(kifla). To nije minimalističko već jeftino rješenje, a fala bogu da ima puno boljih primjera u Istri. Ali, barem butelja nije pretenciozno izdužena što je specifikum hrvatskih vinara, tako da lijepo stane u vinski frižiderčić. Ili još bolje, otvoreno na stolu.
Dnevnik vinopije 