Dnevnik vinopije

Cijena:

39,30kn Jose Maria da Fonseca, Periquita 2005. (24.06.2009.)

39,90kn Jose Maria da Fonseca, Terras Altas 2006. (24.06.2009.)

39,99kn Hardy`s Varietal Range, Shiraz 2006. (24.06.2009.)

34,99kn Trulli, Zinfandel 2005. (24.06.2009.)

Eto prave teme za vrijeme oskudice i svakog vinopiju koji ipak ne želi odustati od malih užitaka – dobro vino za nisku cijenu. Na žalost, ta psihološka granica je do prije godinu dana bila 30,00 kuna. Znalo se naći vrlo korektnih Makedonaca i za 20,00 kuna, a svojedobno i Bugarskih i Moldavskih vina u tom cjenovnom rangu.

Ovdje imamo dva Portugalca iz ponude Vrutka, jedan Australski Shiraz i južnotalijanski Zinfandel ?!? (wtf?) Obadva iz ponude InterSpara.

Prvo otvaram Terras Altas, vino portugalske regije Dao. Mješavina sorata Touriga Nacional i dvije manje poznate: Jaen i Alfrocheiro. Pitam se treba li burgundski oblik boce sugerirati nešto.

Boja vina u čaši je izražajno crvena, ne preduboka. Na nosu je lijepo otvoreno, ima tu dosta floralnih momenata, ali uz te cvijetne mirise i alkohol dosta izbija na površinu.

Međutim, u ustima se otkrivaju mekani tanini, puno zaokruženije nego što nos sugerira, vrlo pitko i ugodno. Naravno, prilično jednodimenzionalno, ali ugodno vino.

Idemo dalje na drugu butelju – Periquita. Prva koju sam probao bila je godište 2004. Sada je 2005. s nešto izmijenjenom etiketom, ali ne previše što je i logično jer ovo je navodno globalno vrlo prepoznatljivo vino. „Portugalsko vino s najvećom prodajom na svjetskom tržištu“ i „najstariji brand vina za svakodnevnu potrošnju proizvedenog u Portugalu“ kaže distributer. Također, mješavina sorata i to Castelao, Trincadeira i Aragonez. Interesantno je da istoimeno vino istog proizvođača, ali s oznakom reserva uopće nije od istih sorata. Inače, vrlo dobro vino, Periquita Reserva, ali nažalost po znatno višoj cijeni.

U čaši je za nijansku tamnije, odmah djeluje odležanije od prethodnika. Na nosu je u početku izrazit miris mokrog drveta?!? Nešto ne baš privlačno što se izgubi nakon nekog vremena u čaši. Nije baš ugodan taj moment, ali vino djeluje pomalo rustikalno što mu daje stanoviti plus. Ne mogu ustanoviti baš neki „flavor profile“.

Ista čudnovata aroma je prisutna i u retrookusu i jednako je istovremno odbojna i interesantna.

Neeeeext! Slijedi izlet u Novi Svijet. Australski Shiraz je na redu. Osobito me zanima stoji li konstatacija iz „Dvoboja Shiraza“ da nema boljeg za manje novca.

Hm, čep na navoj. U čaši, boja vina je malo prebljedunjava za jedan Australski Shiraz. Na nosu dosta voćno, crno bobičasto voće, borovnice i slično. Međutim, nakon kušanja malo toga odaje da pijem australski Shiraz. Privlačno i pitko, ali to nije ono što očekujem od Shiraza ili Syraha iz Novog Svijeta. Usto je malo izvan dobrog balansa jer 13,5% alkohola se osjeća malo previše. Pamtim neka bolja godišta ovog istog vina i za sada je ovaj Shiraz najveće razočaranje na testu. Mislim da potvrđuje tezu iz nedavnog posta „Dvoboj Shiraza“ jer za 10 kuna nižu cijenu nudi puno manje tako da tih 10 kuna ne predstavlja uštedu.

I konačno, najopskurnije vino na testu – Zinfandel! Italija, regija Puglia. Dakle, imamo Stari Svijet, premda Puglia nije Toscana i imamo Zinfandel, karakterističnu Kalifornijsku sortu. Donekle ima smisla jer Puglia je regija već poznata po best-buy vinima sorti Primitivo i Negroamaro. Zinfandel je, kao srodnik Primitiva i Plavca malog, odnosno Crljenka ipak na neki način „logičan“ za Pugliu. Nedavno sam kod Brane u gostima ostao ugodno iznenađen ovim vinom, ali možda je ta impresija bila pod utjecajem okruženja i trpeze domaćina 😉

Da vidimo, čep također tipičan za Pugliu – takozvani „plastiša“, odnosno polugumenasti čep koji nije predviđen čuvati vino dulje od dvije, tri godine.

Lijepa crvena boja u čaši, ali šnjof šnjof – voćna bomba! Nema što nema, od ribizla do šljive i da ne zaboravimo, s malo vanilije. Ono što bi vani zvali „overfruit“. Međutim, meni je leglo čisto fino.

Nakon kušanja, čini se dobar balans tanina, kiselina i šećera (alkohola). Zapravo vrlo dobro obzirom na cijenu, premda vrlo pomodarsko svojim stilom.

Međutim, nimalo Italije niti Puglie tu nema, pa čak niti Zinfandela kakvog poznajem. Iskreno to nisam niti očekivao pa me ne smeta i sve u svemu ovo je korektno vino za svoju maloprodajnu cijenu.

Pobjednik? Teško je odabrati. Znam što će se svidjeti većini – vina na prvu loptu kao što je ovaj Zinfandel ili Shiraz.

Opet, ako netko kupuje vino uz koje bi gostima ispričao priču o nama nepoznatim portugalskim sortama, Periquita ili Terras Altas su tu.

Stoga, kad me Saša sljedeći put pita što da uzme do 40 kuna, vjerojatno ću mu preporučiti vlastiti odabir vina za svakodnevnu konzumaciju –Vranac Plantaže ili Plavac Hvar, litra za 35 kuna 🙂