Cijena(1L): 29,90kn (22.07.2009.)
Prvo „litreno vino“ na Vinopijinoj probi!
Na neki način je to logičan nastavak na temu „Crna vina do 40 kuna“ objavljenu u lipnju.
Nakon konstatacije da se nakon puno potrage najbolje vratiti korijenima ukoliko tražimo nešto u navedenom cjenovnom razredu, morao sam to još jednom provjeriti.
Prije svega, ovo vino nije Pelješac kojeg pamtim kao izvrsna podloga za bambus zbog izražene slatkoće 🙂 Nije to niti Plavac kojeg pamtim kao još lošiji primjerak.
Plavac Hvar je proizvod iste vinarije koja radi Ivan Dolac, jednog od najboljih hrvatskih plavaca s jednako tako prestižnom cijenom u maloprodaji.
Plavac Hvar je i zamišljen kao „vino za svaki dan“ po prihvatljivoj cijeni. Ta cijena je još uvijek duplo viša od čudesa uvezenih u rinfuzi iz Makedonije i prepakiranih u Hrvatskoj.
A pro pos, ne mogu odoliti kratkoj digresiji za pacijente koji čitaju deklaracije poput mene. Tko je primjetio deklaraciju na kojoj doslovno piše „Proizvedeno u: Hrvatskoj. Uvezeno iz: Hrvatske. Zemlja porijekla: Bangladeš ili što već.“? Na većini domaćih „konzumirajmo hrvatsko“ brandova BTW?
Otvaram bocu. Čep puno ne govori. Jer ga nema 🙂 Da ga ima, to bi onda bila butelja i koštala bi nekih 37 kn.
Šnjof, šnjof. Čini se da je to ono što zovu sortnom aromom. Odmah je jasno da je ovo tipičan jeftini plavac. Miris domaćeg plavca, ali srećom bez vonja po neadekvatnoj bačvi. Da se ne zavaravamo, nema tu izražene voćnosti i u tom pogledu mirisni profil je neodređen.
Ali, nakon kušanja mora se priznati da je vinar uspio napraviti kompromis između zahtjeva za količinom i minimalnim zahtjevima kvalitete. Ovo je dobro izbalansirano vino! Kiseline, tanin, alkohol/slador su znalački uravnoteženi i bez obzira što nedostaje tijela i punoće za koje je Plavac itekako sposoban, ovo je vrlo pošteno vino!
Mislim da ostajem pri vlastitom stavu da je u razredu do 40 kuna, Plavac Hvar jedna od pametnijih kupnji.
Dnevnik vinopije 
Natpis “proizvedeno u/uvezeno iz” je namijenjen tržištima BiH i Srbije.
Je, siguran sam da je to uvjerljiva isprika većine zakletih hrvatskih brandova koji potiču na konzumaciju hrvatskih maslina porijeklom iz Španjolske ili Grčke, voćnih sokova iz naručene cisterne, Kraševih čokolada od kupljene gotove smjese, da dalje ne nabrajam. Mene uopće ne smeta što je ta maslina iz Grčke, dapače ako je bolja od domaće koju mogu kupiti, izvrsno! Ova digresija tiče se licemjerja “kupujmo hrvatsko” nazovi brandova…
Ja sam pre nekih pola godine pazario navedeni plavac, stim sto je bila butelja, dakle sa cepom i cenom oko 5,5 eu. Vino kupljeno u mercatoru kod nas u srbiji. Meni je licno ovo vino ok, mozda sam i malo pristrasan jer za mene najbolja vina dolaze upravo iz Dalmacije i Cilea, tako da kada su oni u pitanju mozda malo i gubim na objektivnosti. Ovo vino bih recimo mogao da pijem svaki dan, ocenio bih ga kao zlatnu sredinu gde mi recimo nista ne strci. U tome i vidim neku njegovu vrednost, iako mislim da je cena ovde u srbiji ipak malo jaka. Po meni ne bi smelo da kosta vise od recimo 3 eu, ako bi gledali njegov kvalitet u odnosu na neka druga vina iz tog cenovnog razreda. Ipak svestan sam da dalmacija nije languedoc ili rioha pa shodno tome ne moze da racuna na neke rekordne prinose, sto je i razumljivo ako pogledamo broj zasada vinove loze u dalmaciji po hektaru, kao i uslove u kojima se radi.
Za kraj postavio bih pitanje “vinopiji” da li je mozda probao badelov Cabernet sauvignon, nisam siguran ali mislim da se radi o peljeskom vinogorju i ako jeste kakvi su njegovi utisci?
Mislim da sam odgovorio na to pitanje u drugoj rubrici… nije baš pelješko vinogorje osim ako se ne radi o nekom drugom vinu…