Cijena: 52,98 kn (25.08.2009.)
Da li je moguće pronaći stvarno dobar Plavac po pristupačnoj cijeni?
Radi se o tome da postoje „bazični“ plavci tipa Plavac Hvar ili Plavac Blato koji su stvarno sasvim korektni. Onda opet postoje vrhunski Plavci tipa Plenković Gran Cru, Badelov Ivan Dolac i drugi koji su itekako svjesni svoje vrijednosti te se sve češće viđa pojam „Superhvarani“ aludirajući pritom na poznatu kovanicu „Supertuscans“ za najskuplja i najizvrsnija talijanska vina upravo iz regije Toskana.
Nekako mi se čini da se unazad neke dvije godine na policama pojavilo poprilično „novih“ imena i ponude u rangu između 30,00 i 100,00 kuna što nije bio slučaj s Plavcem. Po mojem mišljenju nije bilo dovoljno dobrog vina sorte Plavac u tom cjenovnom rangu u kojem se obično nalaze prave vrijednosti za novac.
Stoga pitanje da li je moguće kupiti stvarno dobar Plavac po pristupačnoj cijeni meni ima itekakvog smisla u navedenom kontekstu. S tom pretpostavkom odlučio sam odabrati jedno zanimljivo ime više zbog položaja negoli zbog imena.
Vinarija Roso, Kuna Pelješka. Dakle, pelješki plavac i to upravo iz vinogorja koje smatram idealnim za davanje dobre vrijednosti za novac. Spletom okolnosti dobro poznajem upravo takav Plavac, premda ne od navedenog proizvođača, ali pamtim da sam probao Dingač iste vinarije koja očito ima vinograde i na tom položaju ili možda dobra poznanstva za otkup grožđa.
Otvaram vino, boja u čaši je pomalo prozirna plavac crvena. Očekivao sam ovu prozirnost kod ovog plavca i to mi ništa ne sugerira.
Hrast, ali i voćnost izbija. Ima dima na nosu, ali možda i vatre u okusu. Po mirisu je to također Plavac kakav dobro poznajem i koji mi odgovara. Robusno, ali pripitomljeno.
Tanini stežu, a što se tiče tog hrasta rekao bi da nije toliko školovano u barrique-u koliko je podivljačeno u barrique-u 🙂 Ipak, ovo vino mi odgovara, ali pitanje je bi li prošlo kod bilo kojeg drugačijeg vina.
Prognoziram da će Roso Plavac biti osjetno različite kakvoće ovisno o godištu, ali s malo više mekoće i ekstrakta na nepcu ušlo bi u društvo imena kao što su Plenković, Tomić, Miloš, Skaramuča, a da ne bi trebalo znatno korigirati cijenu.
S druge strane, ovako se na Pelješcu radi vino i ovo je izvrstan primjer autentičnosti ponude i dosljednosti u izradi.
Pohvalio bi trud i preporučio vino svakome tko želi iskušati „istinski pelješki plavac“.
Dnevnik vinopije 