Cijena: 114,50 kn (12.10.2009.)
Pronašao sam u Vivatu još butelji Benuare iz 2004. Doduše, prije dvije ili tri godine vino je koštalo cca 80 kuna, a sada je već koliko je, ali obzirom da Benuaru pamtim kao vino koje me tada osobito oduševilo i pre-ugodno iznenadilo, kad sam ugledao tu „staru etiketu“ to je bilo to.
Da se prisjetim, regija Sicilija, 70% Nero d`Avola i 30% Syrah. Nije me zavarala niti oznaka – stolno vino. Vino je doduše IGT, ali daleko je to od vino da tavola što bi odgovaralo domaćoj klasifikaciji.
Nero d`Avola se sve više i kod nas pojavljuje kao samostalna u vinima, inače sorta karakteristična za Siciliju. Koristim priliku istaknuti Duccaru kao 100% Nero d`Avola vino, fenomenalno.
Uglavnom, vino je odstajalo i sad je prilično drugačije od suzdržanog aromatičnog napitka kakvog pamtim da me impresionirao. Ovdje valja zabilježiti kako kasnije berbe, premda izvrsne, ne držim jednako kvalitetnim kao onu 2004. Vjerojatno zbog prvog dojma, ali možda i ne.
U čaši je vino tamno, neprozirno gusto crveno. Neočekivan nos me zbunio – džem ili kolači od smokava, prženi bademi. Vino je svakako dobilo na težini i nevjerojatno se promijenilo. Poboljšalo? Vjerojatno, ajmo probati.
Tanini potpuno dozreli, voćnost i aromatičnost na vrhuncu, toliko da mi čak nedostaje kiselina koje su bile izraženije prije par godina.
Superfine teksture i snažna tijela, vino je hedonistička perverzija za pacijente poput mene, u protivnom radije potrošiti tih 100tinjak kuna na ćevap s kajmakom 😉
Dnevnik vinopije 