Cijena: 39,98kn (25.07.2009.)
Ne pamtim da sam ikad probao vino iz ove regije. Baranja, tik uz Dunav, sigurno ima sve prirodne predispozicije za proizvodnju odlična vina, ali može li imati prednost u odnosu na Đakovo ili Ilok, nemam pojma.
Svakako je zanimljivo vidjeti koliko sorti je posađeno – čak 11 različitih sorti grožđa ?!?
Na polici također nekih 10 butelja, s prejadno riješenom amaterskom etiketom. Ali, barem je uočljiva etiketa obzirom na to koliko je gadna, dok s druge strane odaje pretencioznost što sugerira da se vinarija želi „pohvaliti svojim uratkom“.
Ne ulazim u to kako je ova graševina i neka druga vina u svojem prvom pojavljivanju stekla status vrhunskog vina, ali koga ionako briga za smiješnu Hrvatsku klasifikaciju.
Vino je u čaši bistro i čisto, zlatnožuto, zapravo vrlo karakteristične boje Graševine.
Na nosu se uhvati pomalo slatkoće, prisutna je i voćnost, ali ne mogu odrediti što. Vuče na kušanje, kao i svaka dobra graševina 🙂 Zvuči smiješno, ali neko drugo vino vrtio bi u čaši do beskraja, ali graševinu recimo poželim konzumirati. A ovo je baš takvo.
Zaključak, ovo je tipično sortno vino. Međutim, dovoljno je živahno da bude zanimljivo.
Osobito ugodan finiš dodao bi. Lijepo su to „zakopali“ moram priznati.
Ukoliko se prisjetim iločke TRS graševine s identičnom cijenom i usporedim je s ovim Kalazićem, neznatnu prednost ipak moram dati ovom vinu samo zato što je zanimljivije. Ima tu živahnost, nedovoljno da bi me oduševilo, ali dovoljno da između dvije graševine jednake cijene odaberem ovu, u ružnijoj butelji na žalost 🙂
Dnevnik vinopije 