Cijena: 109,98 kn (prosinac 2009.)
Kakva bi to bila Nova Godina bez rasnog crnjaka s Pelješca? Plavac Mali južne orijentacije s položaja Dingač jedva je dočekao da ga otvorim.
Prezrelo voće, jedinstven slatkasto-trpki vonj visokotaninskog Plavca Malog, to je terroir na nosu i u ustima. Kontinuirana izloženost grožđa izravno suncu te refleksijom od mora i kamena na nemogućim strminama osjeti se već na nosu.
Relativno visoki alkohol od 14,4% uopće se ne osjeti u snažnom Dingaču izuzev tzv. „warming“ senzacije, dakle vino koje „grije“. Ne prevruće, taman 😉
Kao egzemplar snažne goropadne strukture, tijela i sirove snage, uz finesu specifičnih obilježja lokaliteta, Dingač je s pravom prvo hrvatsko međunarodno zaštićeno vino.
Čudi pomalo koliko Dingača se pojavljuje na tržištu obzirom da donekle poznajem lokalitet i ograničenost uroda koji teško može popuniti sve te police. Ipak, ovaj Dingač morao bi biti provjereno autentičan i to pokazuje i s ovim godištem te u novoj, napokon svjetskoj ambalaži.
Dnevnik vinopije 
Badelov dingac je bez svake sumnje jedno od najboljih vina sa podrucja bivse jugoslavije. Meni licno je uvek za nijansu bio bolji i ozbiljniji od recimo postupa, iako su oboje sa vinorodnog peljesca.
Kod nas u srbiji njegova cena se krece negde oko 25 eu sto svakako nije malo za butelju vina pa ma kako se ono zvalo, slozice te se zar ne. Licno sam veliki postovalac plavca i njegovih vina, narocito dingaca i postupa. Ovaj dingac je tacno onakav kakav i treba da bude jedan dingac, bar po nekom mom misljenju. Uvek me je fascinirala njegova snaga i visok sadrzaj akohola, zatim miris prezlelog voca i ta njegova originalnost. Nisam nikada naisao ni na jedno drugo vino koje bi me bar malo podsetilo na njega, tako da ga zaista dozivljavam kao nesto originalno, nesto sto zaista pamtim sto sa velikom vecinom vina nije slucaj. Oprosticete mi na pristrasnosti ali za mene je ovaj dingac zaista nesto posebno,
Da, cijena je visoka iz niza razloga premda bi se trebao naći dobar Dingač ispod 25 EUR i u Srbiji… Ovaj Badelov je svojevrstan “benchmark”, ali vrhunski poznavatelji potražit će npr. Miličićev Dingač ili “Buru” koja je ekstremno skupa zbog ograničenosti ponude, cijene otkupa grožđa koja je s tih položaja i pet puta viša zbog nepristupačnih pozicija i ručne obrade itd, zatim i količine grožđa potrebne za vrhunski Dingač… Osobno, vrlo sam sklon Postupu kojeg ne bi stavljao u drugi plan samo zato što je Dingač prvi zaštićen… Premda je politika cijena hrvatskih plavaca otišla odavno u čudnom smjeru, ta tema ne uključuje izvorne Dingače i Postupe. Njihova limitiranost i jedinstvenost im opravdava visoku cijenu. Problem je kontrole ili poštenja ili ne znam čega jer malo je previše Dingača na policama obzirom da nema toliko grožđa s tako ograničenih lokacija…
jučer dobio na poklon od poslovnog partnera. što da radim, da čuvam ili čim prije otvorim? :)) možda i ja dočekam NG za načimanje ove boce
…vino bi trebalo biti u odličnoj kondiciji i do sljedeće nove godine, ali bez primjerenih uvjeta za čuvanje ja bi time zalio predstojeće blagdansko pečenje 🙂