Cijena: nepoznata
Stvarno me zanima je li netko probao ili je upoznat s ovim meni opskurnim vinima. Dobio sam ih na poklon, bijelo i crno vino iz Buzeta, označena kao stolna.
Hrvatska klasifikacija na stolna, kvalitetna i vrhunska meni ne znači puno. Mislim da na vinima Ivice Matoševića još uvijek stoji „stolno“ vino kao i na Antinorijevoj Santa Cristini i slično, što je smiješno svakome tko se donekle razumije u problematiku. Kod Matoševića valjda zato jer ne želi platiti propisane takse, a kod uvoznih vina zbog „pogrešnog prijevoda“ koliko znam. Indicazione geografica tipica ili vin de pays itd. najčešće nisu stolna vina, ali niti brojna s oznakom vrhunska nemaju objektivno pravo koristiti taj već uvelike prostituiran epitet.
No, vraćam se bijeloj Baredini i crnoj Brajdi. Naziv Brajda podsjeća na mojeg favorita i jednog od meni najdražih vina, a to je Ščurekova Stara Brajda. Ali, također i na Zagorsku Izabelu 🙂
Baredina djeluje zanimljivo u čaši, čak sirupasto. Interesantna boja koja je zapravo narančasta, ali ne kao boja jantara već pomalo slamnata više zamućena narančasta, premda je vino potpuno bistro da ne bi bilo zabune.
Iznenađenje je i nos! Herbalan i voćni nos – mandarina.
Ipak, u ustima nestaje i gubi se… postaje prozirno i pomalo razočarava nakon jako lijepog šnjofa. Gorčina u finišu vrlo je izražena i meni ne baš ugodna, a traje dugo. Premda malo neusklađeno i neobično, upravo mi je zato pružilo zanimljivo iskustvo. Ne samo zato što se poklonu ne gleda u zube, već mi je često interesantnije probati ovakvo poludomaće vino usprkos neizbježnim manjkavostima, negoli masovno proizvedeno industrijsko vino.
Pretpostavljam mješavina malvazije i još nečeg poput netipičnog Chardonnaya ili pinota.
Što se tiče Brajde, situacija je još zanimljivija i volio bi da mi netko potvrdi da li sam pogodio sortu. Moja pretpostavka je Borgonja uz još malo nečeg kao što je recimo Refošk, možda čak i Merlot.
Ali definitivno Gamay iz Istre, „barnyard beaujolais“ koji me podsjetio na jedno opskurno vino koje bi volio ponovo probati, a to je Kozlovićev Mladuh 😉 Vidio sam da ga je ponovo napravio, ali ako netko zna gdje ga mogu nabaviti …bio bi zahvalan na informaciji. Ipak, ova Brajda nema veze s Mladuhom, ali me podsjetila između ostalog i zato što dugo nisam solo strusio butelju 🙂 što mi se znalo dešavati s Mladuhom svojedobno.
Tanina uopće nema, ali tipične Istarske kiseline su tu. Rashlađeno uz roštilj, nepretenciozno i veselo easy drinking vino mislim da je najbolji opis ovog vina. Brajda je definitivno i „gamey“ vino. Također, ako netko ima bolji prijevod za „gamey“, volio bi čuti.
Uglavnom, ode butelja 🙂
Dnevnik vinopije 