Cijena: 59,98 kn (20.01.2010.)
Uzeo sam ovo vino kako bi bio siguran da je Jakobović ipak jedno od najboljih bijelih vina i meni najbolji rajnski rizling, definitivno u svojoj kategoriji 🙂 Znam da nije lijepo započeti dojam o Enjingiju, vrhunskom domaćem vinaru, na ovaj način. Zapravo, jako je pohvalno što oboje vinara na tržištu imaju vina napravljena od grožđa iz kasne berbe i to po pristojnim cijenama. O Enjingiju svakako neću trošiti riječi i nema ničeg čudnog ako od ovog vinara imam visoka očekivanja.
Duboka žuta u čaši, sugerira da će biti slatkasto što bi sugerirala kasnija berba.
Premda osjetne slatkoće na nosu, mirisni profil uključuje i voćni aspekt, od jonagold jabuka i bresaka do ananasa.
Srk! Također kremasto, medeno i mirisno, mineralno. Ono što osvaja je integriranost komponenti, odnosno isprepletenost kiseline, sladora i alkohola koja je fantastična.
Kasno se kajati što nisam napravio usporedni test „Rizlinga kasne berbe“ Jakobovića i Enjingija. Ovako, možda će ovaj Enjingi biti na best off listi ove godine, ali ipak mi nije jači od Jakobovića koji je usto i cjenovno niži.
Dnevnik vinopije 
hm, nisam probao jakobovicev rizling ali iskreno sumnjam da je bolji od ovoga.. morat cu kusati pa vidjeti. inace, enjingijev rizling je meni jedno od najboljih bijelih vina hrvatske uopce i sa svakom berbom je na nivou. jos imam butelje iz 2004 i 2002 koja je zbilja bila preodlicna godina i vino se fenomenalno razvija u boci kojih mislim da jos imam 5-6 komada..
Enjingi je zasluženo priznat kao jedan od najboljih Hrvatskih vinara između ostalog i zato što iz godine u godinu radi izvrsna vina – dakle postojanost kvalitete nije u pitanju. Meni osobno ipak više odgovara Jakobović. Na toj razini radi se o osobnim afinitetima i nijansama gdje je starenje u boci bilo najmanje bitno za uspostavu kriterija… možda me iznenadio tamo gdje to nisam očekivao, dok od Enjingija očekujem superlative, pa zato i viša ocjena.
ma ja sam veliki fan enjingija jer je apsolutno ekoloski vinogradar i u podrumu ne radi vino on nego priroda, dozrijeva vina u svom podrumu i o svom trosku sto ne radi nijedan nas bolji vinar, itd. apsolutni kralj bijelih vina u RH, narocito suhih predikata.
..evo pijem i pišem..nisam imao pojma šta da očekujem od enjingija..1. put pijem neš njegovo..na nosu nešto traminasto..u ustima sočno i slasno istovremeno..da nema tipičnih rizlinških kiselina bilo bi mlohavo i dosadno(vjerojatno zato će i meni venje bit “dosadno savršeno”, s naglaskom na dosadno)..uljastno i koncentrirano, a nimalo teško..voluminozno bi bila prava riječ..dok ga pijem imam osjećaj da me deblja(presmiješno znam)..da imam kamin sad bi spavao uz vatricu..ovo vino nije desertno..ono je desert sam za sebe..a suho 😛
p.s. fino grije, nikad ne bi smjeli zanemariti efekt! 😉
Posljednji Ivanov komentar natjerao me da potražim ovaj dojam i tvoj ekspoze me razveselio 😉 Moj i tvoj dojam približili su mi to iskustvo. Čini mi se da mi je ova neki dan “objavljena” Graševina kasne berbe iz 2007 uz bok Venju i jedno od najboljih “Enjingija” koje sam probao.
Sivac (08 čini mi se) uopće ne, previše za mene. Njegov Zweigelt je prvi zweigelt koji sam probao i koji mi se izrazito svidio /nisam siguran koje godište je to tada bilo/ ali činjenica je da sam to vino kupovao više dok je koštalo 90 kn nego sad kad košta 60ak… ljudi se mijenjaju, afiniteti se mijenjaju i neovisno o tome što to zapravo znači, za Enjingijeva vina bi uvijek trebalo biti mjesta na nekoj “vinskoj karti” Hrvatske.