Cijena: 119,90 kn (22.02.2010.)
Pozdrav Duccaro, ponovo se srećemo 🙂
Jedno od vina koje me se osobito dojmilo kad sam ga prvi put otvorio upravo je ova Duccara. Iznenađuje me da je još uvijek na tržištu 2005., jer prvi put kad sam otvorio Ducarru tog godišta bila je još 2008.godina.
Ducarra je Indicazione Geografica Tipica odnosno stolno vino s geografskim porijeklom 😉 koje već u čaši djeluje gusto, ali ne kremasto već koncentrirano.
Na nosu je južnjački toplo što ne čudi obzirom da je IGT Sicilia i obzirom da ima 14,5% alkohola. Dekantirano otkrit će kompleksnost, pržene tonove, drvo i začine, tamno, crno voće…
Srk! Taninski bogato, izrazito suho… punog tijela i strukture koja može podnijeti visok alkohol, ujedno biti i ekstraktno i aromatično, koža, pečene masline, tamno voće…
Zrelo, koncentirano i bogato južnjačko vino. Ono što posebno veseli je tzv. „warming“ senzacija koja je prisutna obično kod vrlo cijenjenih vina i po tom specifikumu najviše i pamtim Duccaru.
Uz hranu, tekstura postaje vaš najbolji prijatelj, poprima mekoću i uglađenost tako da nije nužno pečeni vol jedina opcija 🙂 Naprotiv, vino koje je dovoljno kompleksno da poprima nova obličja svakim novim gutljajem, svakako je veliko vino koje će znalci znati iskoristiti u specifičnim combo-nacijama, je li tako enogastromama?
Nije prva Nero d`Avola u Dojmovima (premda prvo 100% Nero d`Avola vino), a svakako niti zadnja nadam se. Meni je čvrsta četvorka na skali od 0-5.
Dnevnik vinopije 
oho, raspiso si bogme, znaci pije se cesto.. 🙂
ovo vino vec kupujem 3 godine pa nikak da ga uzmem, uvijek mi nesto drugo zapne za oko ali moram ga kupiti jednom jer sam iz vise izvora cuo da je jako dobro.
Stvarno je izvrsno, a jedna od indikacija je i šarmantni ostatak nefiltriranog taloga u posljednjoj čaši. Trenutno je sniženo na vino.hr koji su uvoznik, ali ima i Vrutak.
Evo i mene i kao što kažeš ne treba biti pečeni vol,:)….e ovo je vino i meni ostalo u jako dobrom sjećanju-isto berba 2005,:), sjećam se čak da smo je ja i muž popili za jedan majski nedjeljni ručak, jeli smo tikvice alla romana- tikvice u pećnici, prelivene toćom od pomidora pancete i češnjaka i na vrhu kiselo vrhnje, origano i parmezan (volim kad upamtim, ali stvarno nakon toliko vremena morala sam početi pisati jer sam počela zaboravljat…ili starim ili sam stvarno previse popila,:)) Odličan price performance.Gdje si našao 2005?
ima i boljih kombinacija od ovih što smo mi jeli, tada s tim vinom razmislit ću o nekom meniju za Duccaru pa postam,:) Pozz
Popio sam 2 boce ovog Duccara Nero d’Avola u 2009oj, zadnij put sa loše skuhanim gulašom od veprića(ja sam bio chef).
Prvi put sam se sreo s vinom od Nero d’Avola grožđa na WGFu Zagreb 2008, na štandu od Planeta familije radi se o Santa Cecilia vinu neznam točno koje je bilo godište, to je bilo vino za pamčenje, možda najbolje crno vino na festivalu te godine.
Ovo Ducarrino vino mi nije baš sjelo, oću reći nije da ne valja, samo baš nisam impresioniran, nije ispunilo moja očekivanja, što se tiće uparivanja s hranom, definitivno neko tamno meso, ramsteci na roštilju pečeni medium rare.
Svako vino nero d avola je čisti užitak.
Osobno preferiram Cantina Gadoro-Ora-Sicilia.
Uz doista smiješnu cijenu u Italiji zaista je pogodak pogotovo kada povuču zrak 1-2 sata.
Uzeo Tedescija (ripasso 2005) i Duccaru iz vino.hr.
Pili Tedescija i cura je konstatirala da je to muško vino. Slično plavcima ,ali voćnost nije u prvom planu ,višedimenzionalno. Nottola meni bolja. Čim sam probao Duccaru reko sam curi: alfa mužjak!:)
Teško je precizirati određene arome ,ali baš to mu daje neku čaroliju.
Uzmeš guc(ić) i miran si sljedećih 5 min ,što zbog duuuuuuuuugoooooog aftertesta ,što zbog težine i surove snage..vino za pijuckanje..
Imam osjećaj da se taj divlji karakter ne bu smirio ni za 5-10 g.
Pretpostavljam da je ovaj “muški” Tedeschi bio “San Rocco” obzirom na ripasso napomenu… drago mi je čuti da ti je Nottola tako dobro sjela… ima tu dostojanstvenu “patinu” tradicije i kulture vinarenja svojeg podneblja. Duccara mi nije toliko divlje kao neka druga vina, ali mislim da znam o čemu govoriš i svakako je snažno i impresivno vino, “puts some hair on your chest” 🙂
Je ,San Rocco. Očekivao sam komplexnije vino (zbog te metode).
Posebno mi se sviđa ta karakteristika nekih tal. vina da imaju arome svježeg voća (i to crvenog..ribizli ,maline ,višnje..) ,u novosvjetskim vinima uglavnom imamo kompot ,kandirano
,pekmez ili neki 2. termički postupak..uz to što nemaju tu sveprisutnu “patinu” 😉
Divlja u kontekstu sorte ,1. put sam pio nero d’avola i ima tu grubu teksturu poput naših plavaca ,kiseline joj ipak daju vitalnost koju nisam osjetio u naših plavaca (to je vjerojatno i do vinara ,čitao sam intervju sa Milošem di govori o tome kako neujednačeno dozrijeva i da uvijek ostane nekoliko zelenih bobica koje daju kiselinu važnu za odležavanje)
Btw spierov merlot je (opet) na akciji ,7 banki (bio 130 ,ljudi puni predrasuda kao npr i prema bugarskim vinima pa niko ne kupuje) i za tu cijenu se fkt isplati probat ,jako zanimljivo vino i krajnje netipični merlot.
Pozdrav, ako može pitanje vezano uz duccaru: koliko dugo ju dekantirati? Da li ju recimo otvoriti i ostaviti otvorenu par sati ili preliti u dekanter?
Hvala!
Bok Ivo! Meni je to više pitanje osobnih afiniteta negoli znanstvene studije… jednako važno koliko i temperatura serviranja 😉 Drugim riječima, oboje je više nego O.K.
Napravi eksperiment, pola butelje izlij u dekanter dva sata prije konzumacije, a pola ostavi u otvorenoj boci proizvoljno vremena… Svakako javi rezultat!
Hvala, odlična ideja 🙂
Kad sam ga prvi put probao me oduševilo pa sam kupio par boca, jednu sam dekantirao na dva sata i nije mi to bilo baš totalno to pa gledam što promijeniti… Temperatura oko 18 stupnjeva, zapravo ovih dana bi bilo idealno samo ostaviti na stol i čekati 🙂
Imam još jedan prijedlog, premda nije moja ideja… cijelu butelju usuti u 75-cl Baccarat čašu 🙂
Haha ovo je već radikalno 🙂
Inače, na vino.hr preporučaju otvoriti bocu ujutro i navečer piti, ne kužim ni to baš, skinuti čep skroz na cijeli dan?
Pa to ti je isto ko da dekantiraš sat vremena, brzina “dekantiranja” ovisi o veličini površine koja je u kontaktu sa zrakom.
Koliko je onda potrebno dekantirati na Nepalu recimo? Dulje ili kraće ovisno o tome je li zrak “rjeđi”?
A temperatura? A tlakovi?
🙂
Ne.
(Ovo “ne” se odnosilo na Filipov komentar).
Mhmhmm… message from the dark side it is. Znao sam da osjećam smetnje u Sili 🙂
Međutim i meni je bilo pomalo prebanalno uvođenje tek jedne i to kakve varijable (površina izloženosti) u jednadžbu…pa sam se malo našalio.
Kako Vam se svidjela moja aluzija na jednu od “kultnih” vinskih prispodoba?
🙂
Hvala na odgovorima svima 🙂 Znači još jedna opcija bi bila da stvarno ostavim bocu otvorenu cijeli dan ili je to previše? Bolje da idem s opcijom pokusa dva sata dekanter/dva sata boca?
Baš šmekam nakon godinu dana i nažalost moram konstatitati da je u silaznoj putanji. Krajnje zanimljivo iskustvo koje nemam prilike doživjeti tako ćesto. Specifična aromatičnost je i dalje prisutna, razvija se s vremenom, no kao da se nekako istaložilo, nema te gustoće, koncentracije i intenzivnosti. Mislim da bi se svidjelo buonsangeu.. 😉
Filipe, svaka čast, mi ti volimo sve što vole mladi, a starija vina su visoko na toj listi 🙂 Kad sve sve istaloži ostaje samo trenutak istine 😉 Za buonsageove standarde pretpostavljam ne bi bila dobra vijest silazna putanja vina nakon jedva 7 godina. Ali ovo što si naveo ne navodi baš je li to stvarno silazna krivulja… Osobito kad navodiš krajnje zanimljivo iskustvo koje nemaš prilike doživjeti tako često.
Opa, ovo ću morati testirati ovih dana 🙂
slobodno onda i javi je Filip ipak u pravu da si uštedim stotinjak kuna, odnosno potrošim na nešto drugo 😀