Cijena: 57,98 kn (travanj 2010.)
Otvarajući crni Krš razmišljam da ukoliko me Blatina oduševi koliko i Žilavka, bit će to tandem za pamćenje. Blatina je po mnogočemu specifična sorta i obzirom da sam imao prilike probati i skupe barikirane Blatine koje su više sličile Merlotu, naučio sam cijeniti specifičnost.
Kao što je to kod bijelog Krša, od ove Blatine očekujem da uz zadržavanje obilježja svoje sorte, bude atraktivno vino. Potpuno prirodno, uz Blatinu sadržanu s 85% prisutne su i sorte oprašivači u ovom slučaju Alicante Bouschet i Gamay.
Iznenađuje već u čaši. Boja crna s ljubičastim odsjejem. Vino je toliko ljubičasto da je zapravo crno!
Na nosu osjećam da će ovo vino biti „bone-dry“. Mirisni profil šumskog voća, sitnih bobica i… guma? Svakako zanimljivo.
Bio sam u pravu. Suho do kosti. „Škrto“ kao i podneblje iz kojeg dolazi, ali u pozitivnom smislu.
Steže usta dok su sami tanini potpuno neprimjetni, ali prilično ljepljivi. Stoga djeluje i prilično ekstraktno uz ne previsok alkohol. Pohvalno!
Na slijepo, zbog izražajnih, ali ugodnih kiselina, pomislio bi da sam u Istri. Međutim, nisam i tako mi je, uz izvrsnog Stojića, ovo možda najbolji predstavnik sorte kojeg sam kušao do sada. Opet slična dilema oko ocjene ukupnog dojma kao i kod Žilavke, pa nek ostane 3/4 iz istog razloga 🙂
Dnevnik vinopije 
slažem se u vezi boje.meni vuće na nešto između frankovke i portugizca.super boja.inaće i okusom i mirisom je vrlo slična stojičevoj blatini.iako ipak maloviše upakovanije u celofan ili ti ušminkana.više na finjaka.uglavnom super je.tu su negdje vrlo slićne.i ova i od stojića.