Cijena: 69,30 kn (04.08.2010.)
Mas Janeil jedan je od mojih osobnih „triggera“, svojevrsnih okidača koji su me natjerali da potražim neke nove i nepoznate vrijednosti u vinskom svijetu. Sigurno nije u top 10 najboljih vina koja sam probao, ali je u top 10 najznačajnijih u mojoj vinskoj priči.
Prvi put isproban sasvim slučajno, u svibnju 2005. kad je u tadašnjem „gasthausu Batelina“ u Banjolama ponestalo Coronicina Gran Terana 🙂 Pukom slučajnosti na stolu se pojavio Mas Janeil 2000., moderno Francusko vino pristupačne cijene i relativno dostupno. Vođeno „terroirom“, apelacijom radije negoli prepoznatljivim obilježjima sorti, Mas Janeil me opčinio svojom različitošću.
Sad mu se vraćam nakon nekih dvije godine premda sam u međuvremenu zabilježio dojam njegova srodnika Cuvee des Ardoises des Erles (vinopija.wordpress.com/2009/06/10/jf-lurton-–-cuvee-des-ardoises-des-erles-fitou-2004) Mas Janeil je također cuvee sorti Grenache, Syrah i Carignan u sebi specifičnom omjeru, ali je puno važnje da je to A.O.C. vino regije Languedoc-Roussillon.
„The fabulous terroir of the Mas Janeil, sheltered by the Chateau of Cathare, comprising large deposits of mixed chalk and clay, allows the grapes to attain an exeptional level of maturity. The result is a truly exciting wine, rich and concentrated, yet smooth, compley and original.“ Rijetko navodim natpise sa stražnje etikete, ali ovaj to zaslužuje.
Vino zagasite bordo nijanse, sa suzama koje polako klize čašom i specifičnim vonjem.
Toplo na nosu, zatim vrlo zrelo voćno poput polutrulih trešnji, ali i smokve i rogača.
Staložene potpuno sazrele arome koje obuzimaju kušača. Kompleksno vino! Smireno, ali izrazito aromatično, drugačije… Ugodne kiseline, još prisutne slatkoće i relativno alkoholno (14%) te bogato taninima koji se polako skupljaju i neprimjetno pojačavaju stisak.
Mas Janeil možda nije primjer koncentracije, premda traje i traje, a u retrookusu pojavljuju se i začinjena tamna čokolada i kuhana cikla i zemljanost i svašta nešto… Međutim, Mas Janeil je primjer aromatičnosti i kompleksnosti kakvu nije moguće pronaći u svojem cjenovnom razredu.
Kad napokon šarmantni nefiltirani ostatak ostane u boci ili na dnu čaše, doživljaj je potpun i svaka riječ navedena na stražnjoj etiketi dobiva svoj puni smisao.
Dozvolio sam sebi ovako patetično subjektivan opis dojma iz navedenih razloga, a također kao objašnjenje zašto ću dati „4“ ovom vinu, premda ću ga izvjesno izostaviti s top lista za ovu godinu, izuzev jedne – best buy liste 😉
Dnevnik vinopije 
Lijepo ste ovo ispisali, precedniche, i fino ste docarali sjelokupnost dojma! Sta se mene tice, samo vi dajte ‘vako subjektivno, a kad pozelite umjesto pisanja o vinu zapoceti s popisom stanovnistva ili pak sastavljanjem liste za vocarnu, mozemo onda i s onim drugim forama i tabelicama za organolepticki self-help kaj se mogu skinut sa svakog drugog website-a, pa deresh malo po shpranci, he he…
jako si me sad zainteresirao! 2x sam procitao!
iIgleda (barem je to moj osobni dojam) da te vino jako dojmilo jer mi se cini da je ovo jedan od dojmova kojem si pristupio s osobitim respektom i tako je napisan…
Onak, umjetnicki skroz, bohemski skoro, citajuci tvoj opis vina, cini mi se da doslovce “osjecam” emocije i strast koje je ovo vino probudilo u tebi,
svakako bih volio ovo probati, di si ga ubol?
Neskromno priznajem da sam i sam zadovoljan postom, a vino bi preporučio kao jedno drugačije iskustvo ukoliko već nemaš prethodnih iskustava sa sličnim vinima. Ima ga Vrutak.
probal sam dosta vina brace Lurton(tata Lurton je bio slavni bordoški vinar), onih iz španjolske, portugala, francuske čak i neki corked malbec iz argentine koji sam kupio u billi.
ovo vino sam probo prije cca 2 godine, nažalost bio sam i dosta prehlađen i reko sam si da je to jedno od vina koje moram obavezno ponovno probat.
Ibro za Lurton vina uvoznik za hrvatsku ti je vrutak i ovo je cijena iz vrutka, jel’ tako vinopija?
inace Vinopija si probo njihov Domaine du Ministre?
Probao sam i Domaine du Ministre i valjda jedino koje nisam probao od J&F Lurtona dostupnih kod nas… portugalska Pilheiros reserva…
Evo, probao ovo vino i što reći.. Zanimljiv miris, ”žvak ” je isto obećavajući, ali kad napravim ”srk” vino se jednostavno raspadne, nema ga više. To mi je zasmetalo, kao da nije ono za što se izdaje. Mislim, dobro je vino, zanimljivo, pitko i sve, ali nedovoljno da bi opet potrošio 70-tak kuna na njega. Recimo, A mano mi se čini bolja kupovina, baš sam ga nedavno probao i što jest, jest dosta nudi, baš je dobar.
To ti je tako kad si naučio na Plavce, Dingače i Postupe, Malbece i Shiraze. Probaj neki Hermitage kojji je 100% Syrah recimo i usporedi sa svojim najdražim Shirazom 🙂 Vjerojatno bi isto zaključio 🙂
Mas Janeil nije u kategoriji osobito pitkih vina, a posebno ne vina bez tijela i strukture da bi se samo tako raspalo nakon 4, 5 godina.
Premda dobri primjerci gore navednih sortnih vina uglavnom prednjače na tom planu. Ono što Mas Janeil ima je specifičan zreli aromatski profil. To je drugačije vino… vino apelacije, terroirskih specifičnosti i tu mu nema puno ozbiljne konkurencije u njegovom cjenovnom razredu.
Naravno, A Mano Primitivo može i meni biti draža opcija za te novce. Ponekad. A ponekad ipak ne…
Htio bi samo navesti da ja recimo ne pristupam nekom novom vinu kritično, tražeći mane ili pokušavajući ga “smjestiti u neku kućicu”. Pokušavam pristupati pozitivno uvijek očekujući neki osobit doživljaj. Ponekad se dogodi. Ponekad ipak ne… 🙂
Da, stvarno ima specifičan aromatski profil. Ustvari, odma me podsjetilo na jedan plavac po tome, tako recimo da mi je takvo što već bilo u iskustvu, samo što mi je ovaj plavac ipak bolji (od Carića Jubo’v) pa me valjda zato ovo vino nije baš iznenadilo nečim drugačijim.