Cijena: 39,90 kn (04.08.2010.)
Ovo svakako nije ni prvi niti posljednji Tabali u Dojmovima Vinopije. Tabali je etiketa prepoznata kao „vrijednost za novac“ iz Novog Svijeta, iz egzotičnog Čilea u domaćoj perspektivi, premda je Hrvatska ponuda globalno daleko egzotičnija negoli ikoji Čileanski uradak. Međutim, ovaj Chardonnay iz doline Limari egzotičan je zbog druga dva razloga.
Prvo iznenađuje da je napravljen samo za naše tržište zahvaljujući dobrim odnosima uvoznika (Vrutak) s vlasnikom vinarije (obitelj Lukšić), a zatim da je vinificiran isključivo u INOX tankovima, bez korištenja hrastovih bačvi. Implicira li to zaokret u stilu od općeprihvaćenih prekarikiranih, malolaktičnih putrastih Chardonnaya nalik jedan drugom što je čak pokrenulo „ABC“ (anything but Chardonnay) reakciju konzumenata? Drago mi je što imam priliku presuditi u svoje ime.
Već zelenkastom bojom daje naslutiti kako nije uobičajeni Chard.
Reska svježina limete i tropskog voća na nosu, ali premda mlado i zeleno, ipak odaje sortnu prepoznatljivost… osjeti se malo ta „masnoća“ Chardonnaya na nosu i premda sebe smatram discipliniranim šnjofačem, ovakav nos baš poziva da čim prije uzmem gutljaj… ili dva 🙂
Srk, žvak, gut! Definitivno ništa od barikiranog putrastog napitka, što je sjajno iz moje perspektive. Grožđane kiseline nose ovo vino vrlo čisto, ravnomjerno precizno uzduž palete u srednjedug finiš.
Aromatski profil je u smjeru mineralnosti i svježeg, zelenog voća. Nisam baš registrirao banane, kokos i marelice kako sugerira stražnja etiketa, ali nije niti važno, nek budu zelene banane 🙂
Manjkave slasnosti, težine i punine tijela za jedan Chardonnay, ali zato osvježavajući Chard koji specifičnim aromama konkurira uobičajenim ljetnim vinima, a čini mi se da će takvo ostati duže od godine ili dvije. Čak je malo i preacidično.
Dosta suho i ekstraktno s 14% alkohola, ali pametno izbalansiranih komponenti.
Ne preporučujem ljubiteljima Chardonnaya, ali zato preporučujem svim ostalima 😉 Meni se svidjelo (3)
Dnevnik vinopije 
“Prekarikiranih” sam u prvom trenu procitao kao “parkerikiranih”, hi hi. Duhovito, slikovito, britko, jasno. Opcenito mi se cini da si u zadnje vrijeme pao u “kazance” za degustacijske biljeske, he he: portreti su veoma zivahni i dobri.
Hvala 😉 Nadam se da uživate večeras i da ću uskoro vidjeti objavljen izvještaj… nekako se više osjećam kao Čudomix negoli Obelix u zadnje vrijeme 🙂
U ovom trenutku ti mogu interno javiti da su rezultati bili otprilike 8,46% iznad mojih ocekivanja, he he. (Sad si idem pripremit WSET-ovu tablicu, opsirnu listu voca i povrca, i skalu od 100 bodova, kako bih smogao nadasve kompetentno, kulturno i tolerantno prosjecnom konzumentu pribliziti taj komicni svijet, a nakon toga cu se ponovo preshaltati na dozhivotno usavrshavanje koje, dodushe, ne ukljucuje osnove pravopisa i sintakse, he he;-))
Nekako će odabrani znati prijeći preko možebitnih nezgrapnosti izričaja a osobito prizemnih lapsusa ukoliko će sadržaj biti tako primamljiv 🙂 Samo slutim 😉 Sad si idem tablicu okrenuti, gledao sam je naopako skroz…
Meni se nije svidio. Nema užitnosti, unatoč silnom deklariranom alkoholu sve se vrti oko jake kiseline, aromatski bezlično. Ni Syrah mi nije dobar ovaj bez drveta. Šteta, gosp. Matić iz Vrutka veselo je najavljivao ova vina iz inoxa (on baš ne voli drvo), al nisu baš oduševila….
Lud si ! 😉 Zar ne vidiš da sam napisao da je to najbolje vino ikad 🙂 no, šalu na stranu, to je to što je i ima specifičnost da je najnechardonnayevski chard koji pamtim i definitivno ima još prilično jake kiseline. Svatko ima svoje preferencije i ni meni ovo nije vino koje “sigurno opet kupujem” već “možda”… lijepa ponuda za novac, ali čudna za Chardonnay 🙂
Ma jašta, sve pet….btw, skočilo se nedavno do Rhone. Ej, ljudi koji raj za vinoljupca….uglavnom bili Cairanne i Rasteau (cdr villages apelacija, ali vrlo skoro će ovaj potonji postati CRU, a i Cairanne za njim). U tim mjestima ima vinara čija vina imaju kakvoću cru-ova tipa Vacqueyras, Gigondas i Ch9 du Pape, a jeftiniji su, tipa između 7 i 15 eura. A može se i naći odličnih Cotes du Rhone za oko 5 eura, od kojih su neki prava koncentrirana i kompleksnija kapljica. A ovih dobrih, za svaki dan, ima more. Svratio i u Gigondas i Vacqueyras po nešto robe, al tam su ovi najbolji već skuplji. U Chateauneuf nisam ni svraćao. Znam, bio sam u vatikanu a nisam vidio papu, al papa je skup i dobar dio cijene je u imenu. Kad prođe recesija doće i papa na red… 🙂 Inače, vina su predobra…..kompleksna, na voćnu bazu jagode, maline i cassisa obično se nadovezuju slatki začini i provansalsko bilje, papar i još koješta, alk. rijetko ispod 14,5%, u ustima trajuuuuu, više ih jedeš. Elegancija i svježina su im na pol puta između bordoa i likera, znači, osim pikantnijih sireva, ne znam uz šta bi išli. Najbolje sad kad zahladi, poslije posla kad te ispizdi šef, žena i djeca, Kosor-Šuker, semafori, biomet. prognoza….a ti ih fino sve dilitaš i s prvom čašom Cairanne-a otputuješ iz kapitalizma u hedonizam, a sa zadnjom iz hedonizma u onostrano, pa kud koji…..hehe, tolko o sljubljivanju jela i vina…
javljanje direktno s mjesta dogadjaja.)ili ti za mojim stolom u kuhinji.popio dvije čaše do sada.konzumiram usput i kockice kruha s okusom čenjaka predviđenih inaće za juhu.žena će me ubit.ali neutralnije su od raznih sireva itd.dakle referat:
vino je spremno za konzumaciju odmah nakon točenja u čašu.
nakon malog “rolanja”čaše na pol metra od nosa dopiru mirisi..doduše ne oni koji su najavljeni na etiketi… vočnost je sveprisutna ali ne ona teška i tupa tipična za chardonnay nego prije svježa…limeta i svježina.nikakve banane i i putrić koji je sve okupirao.ovo je odlično pitko vino.za one kojima je tipični chardonnay pretežak i preputrast ,(putrast je izraz koji koristi naš dragi vinopija:) dakle klasičan chardonnay,recimo beljski..nagrađivani… a opet za one koji ne vole chardonnay s malo previše kiselina ,vrišteci(koji meni odgovara)recimo od režeka s pleševice ovo je pravi izbor. Nešto između,ali ipak bliže pleševici.Chardonnay za osveženje.Ne sjeda teško.Mislim da idem dokrajčit butelju.Meni super. -4/5.