Cijena: 69,99 kn (23.10.2009.)
Ovo vino značajnim čini Robert Mondavi i sorta Zinfandel tako da sam konačno i ja odlučio probati Woodbridge. Robert Mondavi jedan je od najutjecajnijih legendi vinskog svijeta, a Zinfandel je sinonim za Kaliforniju, najpoznatija i najskuplja vina Sonome ili Nape itd.
Ono po čemu je također zanimljiv je njegovo porijeklo koje znanstvenici pripisuju južnotalijanskoj sorti Primitivo i dalmatinskom Crljenku, koji je ujedno „otac Plavca Malog“.
Ali, da nije na akcijskoj cijeni vjerojatno ga ne bi uzeo jer sam ga svojedobno imao zadovoljstvo probati, ali i zaključiti kako je ipak precijenjeno. Da provjerimo ponovo.
Lijepa boja, voćnost i mineralnost na nosu. Slatkiš od višnje, maline, kupine. Pa naravno, vino je polusuho 🙂 Frutek s alkoholnom kičmom. Voćnost izbija u prvi plan, ali nema dovoljno snage nositi se s 13,5% alkohola što inače ne bi bilo uopće puno za jedno veliko vino sorte Zinfandel. Ovaj Woodbridge ipak nije veliko vino, uostalom je i zamišljen kao vino za svaki dan. U SAD-u jasno, gdje je i jeftinije i pristupačnije sve i da nije jeftinije 😉 čak i u recesiji.
Lijepa tekstura doduše. Niti finiš nije loš, tanini ipak traju, a ne prikrivaju niti voćnu bombicu. Za nekoga tko se želi ufurati u svakodnevno vino za američkog konzumenta definiranog velikom istinom „people talk dry, but drink sweet“ ovo je tipičan „Zin“.
Dobro je to napravljeno i ipak mi je drago da sam konačno probao i Woodbridge, ali realno, da nije bio na akciji teško bi se odlučio. I ovako se pitam, usprkos tome što je jako lijepo napravljeno vino, za te novce nameću mi se nepretenciozni australci poput Rosemountovog Jigsaw-a ili d`Arenbergovog Stump Jump-a.
Tko nije probao nešto slično može krenuti i s australcima. Sa stajališta, pomalo i “vinskog snoba”, očekivao sam ipak više.
Dnevnik vinopije 
Definitivno se slažem, mislim da je ipak realna cijena ovog vina oko 50 kn a da je ostatak na račun Mondavija
Provjerit ću precizno, ali realna cijena ovog vina stvarno JE 50 kuna (prema aktualnom tečaju barem) i Amerima je to vino Zin za svaki dan i siguran odabir kad završe u restoranu…
Slažem se, i ne znam koliko je ekipa koja prati ovaj blog upućena u cijene istih vina izvan hrvatske i kod nas. Čovjeka jednostavno zaboli srce kada vidi da isto vino u inozemstvu u restoranu može popiti za cijenu koju plaća kod nas u vinoteci ili dućanu
Hvala Davore na dodavanju još soli na ranu 🙂 Više ni sam nisam siguran tko sve prati ove stranice jer 1700 posjeta prošli mjesec ugodno me iznenadilo, ali ako netko može nek nam javi koji restoran ima marže ispod 100% na buteljirana vina? Situacija bi bila drugačija da imamo naviku konzumiranja vina i to je najčešće opravdanje restorana, ali ipak – čak i kad netko cilja na “drugačiju klijentelu” te nudi buteljirana vina na čaše, PREčesto PREtjeruje s PREvisokom cijenom. PRE!
Robert Mondavi je legenda tako da njegova vina t.j. vina na kojima stoji njegovo ime sa pravom u velikoj meri privlace paznju u vinskom svetu. E sad sigurno je da ima onih vise i manje uspesnih i to je jednostavno tako, bez obzira da li se radi o Mondaviju ili nekom drugom. Cena ovog Zina je malo pre naduvana, no nazalost tako je kod nas na “brdovitom balkanu”. Realno ovo je vino od nekih 5 eu u Nemackoj, Francuskoj, Italiju, Engleskoj…. Posmatrano kroz ovu prizmu radi se o jako solidnom zinu, rekao bih cista Americka klasika, koja se savrseno uklapa u prosek ponude zina na trzistu. E sad sto kod nas neodmerena cena pojedinih vina baca data u neke sasvim druge klase u kojima ona po kvalitetu nemaju sta da traze, jeste jedna sasvim druga prica, pri cemu stetu najvise trpe sama vina, ali i mi potencijalni kupci istih, a sve zbog ne odmerenosti uvoznika i trgovaca vina. takva je izgleda situacija na svim trzistima bivse nam “”Juge””.