Kako kaže stara latinska izreka, You live and learn.
Bio sam siguran da je ovo bijelo vino produljene maceracije. Nakon nebrojeno kontakata s maceriranim vinima i nakon još puno više kontakata s bijelim vinima i nakon više od 25 godina koncentriranog kušanja i uživanja u vinima… krenuo sam ispred izlagačkog štanda vinarije Franchina&Giarone komentirati njihovo vino pod nazivom Dedalo, podrazumijevajući da se radi o “orange-u”.
Nisam jedini koji je “blenuo” kad je Luca Pizzeti, vlasnik vinarije, odgovorio da vino uopće nije skin-contact wine.
Okej, nek je to vino iz nekog lokalnog opskurnog klona Trebbiana koji nitko nikad nije probao izvan Modene, ali svejedno. Ovakav “promašaj” ne objašnjava ni okolnost da vino leži nekih 9 mjeseci na finom talogu. Nema isprike.
Ipak, koliko god otrežnjavajuća, zabuna nije bez pokrića. Naprosto, ovakav “grip” i fenolnost ne očekuješ bez nekog vida ekstrakcije s grubog taloga. Usto, ne-voćna aromatika ostvaruje slanost koja je jako “kamena”…
Ali, trebao sam znati bolje. A razlog zašto sam trebao znati bolje bio mi je pred nosom.
Postoji jedna sorta u Hrvatskoj koja je podjednako opojna u ne-voćnoj aromatici na mirisu, a toliko “fenolna” na nepcu da imaš osjećaj kako je potpuno otporna na oksidaciju. Ta sorta je Medna, jedna od ugroženih sorti vinove loze.
Spletom okolnosti upoznao sam se s ovim blagom, jer bioraznolikost jest najveće blago koje posjedujemo, kao konzument i kao vinar. Ne kao vinar u praktičnom smislu, jer vinifikacija je odrađena u profesionalnim uvjetima, ali uz intenciju da se karakter sorte ostvari u potpunosti neovisno o stilistici. Prepoznao sam nešto što bi moglo postati “sljedeći Grk”, ne zbog sličnosti vina, već zbog usporedivih okolnosti – mikrolokaliteti, prastare loze, drugačiji identitet u odnosu na ostala vina…
Trenutno postoji samo jedna jedina Medna na tržištu, naravno u mikrokoličinama, zahvaljujući trudu Ivice Radalja. Svakako preporučujem probati njegovo vino Mȉra.
Za razliku od puno poznatijih sorti vrgoračkog kraja, Medna nikad nije bila u čuvenom vrgoračkom polju. Uzgajala se na znatno višim nadmorskim visinama i potpuno drugačijem tlu. I ne treba joj maceracija da ostvari svojstveni karakter, svakako ne dulja od 24-48 sati.
Trebbiano di Spagna i Medna nemaju veze jedno s drugim, a opet, uz stanovitu fenolnost, dijele sličnu sudbinu svih rariteta koje čine vinski svijet uzbudljivim i predivnim i ukazuju zašto je kultiviranje izvor kulture.
Također, kako je pretpostavka majka svih zajeba 😉
Dnevnik vinopije 