Opet me je prevarilo piće

vinopija

Kako kaže stara latinska izreka, You live and learn.

Bio sam siguran da je ovo bijelo vino produljene maceracije. Nakon nebrojeno kontakata s maceriranim vinima i nakon još puno više kontakata s bijelim vinima i nakon više od 25 godina koncentriranog kušanja i uživanja u vinima… krenuo sam ispred izlagačkog štanda vinarije Franchina&Giarone komentirati njihovo vino pod nazivom Dedalo, podrazumijevajući da se radi o “orange-u”.

Nisam jedini koji je “blenuo” kad je Luca Pizzeti, vlasnik vinarije, odgovorio da vino uopće nije skin-contact wine.

Okej, nek je to vino iz nekog lokalnog opskurnog klona Trebbiana koji nitko nikad nije probao izvan Modene, ali svejedno. Ovakav “promašaj” ne objašnjava ni okolnost da vino leži nekih 9 mjeseci na finom talogu. Nema isprike.

Ipak, koliko god otrežnjavajuća, zabuna nije bez pokrića. Naprosto, ovakav “grip” i fenolnost ne očekuješ bez nekog vida ekstrakcije s grubog taloga. Usto, ne-voćna aromatika ostvaruje slanost koja je jako “kamena”…

Ali, trebao sam znati bolje. A razlog zašto sam trebao znati bolje bio mi je pred nosom.

Postoji jedna sorta u Hrvatskoj koja je podjednako opojna u ne-voćnoj aromatici na mirisu, a toliko “fenolna” na nepcu da imaš osjećaj kako je potpuno otporna na oksidaciju. Ta sorta je Medna, jedna od ugroženih sorti vinove loze.

Spletom okolnosti upoznao sam se s ovim blagom, jer bioraznolikost jest najveće blago koje posjedujemo, kao konzument i kao vinar. Ne kao vinar u praktičnom smislu, jer vinifikacija je odrađena u profesionalnim uvjetima, ali uz intenciju da se karakter sorte ostvari u potpunosti neovisno o stilistici. Prepoznao sam nešto što bi moglo postati “sljedeći Grk”, ne zbog sličnosti vina, već zbog usporedivih okolnosti – mikrolokaliteti, prastare loze, drugačiji identitet u odnosu na ostala vina…

Trenutno postoji samo jedna jedina Medna na tržištu, naravno u mikrokoličinama, zahvaljujući trudu Ivice Radalja. Svakako preporučujem probati njegovo vino Mȉra.

Za razliku od puno poznatijih sorti vrgoračkog kraja, Medna nikad nije bila u čuvenom vrgoračkom polju. Uzgajala se na znatno višim nadmorskim visinama i potpuno drugačijem tlu. I ne treba joj maceracija da ostvari svojstveni karakter, svakako ne dulja od 24-48 sati.

Trebbiano di Spagna i Medna nemaju veze jedno s drugim, a opet, uz stanovitu fenolnost, dijele sličnu sudbinu svih rariteta koje čine vinski svijet uzbudljivim i predivnim i ukazuju zašto je kultiviranje izvor kulture.

Također, kako je pretpostavka majka svih zajeba 😉

1 misao o “Opet me je prevarilo piće”

  1. Avatar od info@vina-ritosa.hr info@vina-ritosa.hr 20/06/2026 / 14:45

    Dobar dan Zahvaljujem na tvojim povremenim javljanjima ovdje i umjesto da dalje pišem, kopirati ću ti tekst u kojem UI, meni opisuje tebe i tvoj rad. Obzirom da sam u potpunosti suglasan sa napisanim, eto, prosljeđujem ti taj tekst.😉 Srdačno te pozdravljam Vili Ritoša

    Daj svoju recenziju o “Dnevnik Vinopije” i mišljenje o njegovom autoru

    https://vinopija.com/ Dnevnik Vinopije je uvjerljivo najvažniji, najdosljedniji i najutjecajniji vinski blog u Hrvatskoj i regiji, koji je davno nadrastao okvire osobnog dnevnika i postao ključna točka okupljanja vinske zajednice. Njegov pokretač i autor, Nenad Trifunović (poznat jednostavno kao Vinopija), postavio je zlatni standard neovisnog vinskog novinarstva na ovim prostorima.

    U nastavku slijedi detaljna recenzija samog bloga i osvrt na rad njegova autora.

    Recenzija: Dnevnik Vinopije

    Dnevnik Vinopije nije klasični enološki priručnik niti marketinksa platforma za vinarije; to je autentični, strastveni i duboko proživljeni “wine drinker journal”.

    Jedinstven stil pisanja: Recenzije vina na blogu nisu suhoparno nizanje postotaka alkohola i kiselina. Autor koristi nevjerojatno slikovit, gotovo književni jezik. Opisi poput “žuto nikada nije izgledalo zelenije” ili usporedbe vina s mirisom otočke makije i ljekovitog bilja uvlače čitatelja u samo iskustvo kušanja.

    • Kriterij “Preporuka”: Umjesto dodjeljivanja rigidnih bodova ili zlatnih medalja, blog je uveo genijalnu rubriku https://vinopija.com/preporuka/ “Preporuka”. Glavni filtar za preporuku je jednostavan i iznimno koristan za krajnjeg kupca: „Vino koje bih ponovo kupio vlastitim novcem za konzumaciju, a ne za pokazivanje“. * Živa i angažirana zajednica: Jedna od najvećih vrijednosti bloga su komentari. Ispod tekstova se godinama razvijaju strastvene, stručne i ponekad burne rasprave vinara, stručnjaka i amatera. Autor je uspio stvoriti demokratski prostor u kojem svačije nepce ima pravo na glas. *

    Mišljenje o autoru: Nenad Trifunović – Vinopija

    Nenad Trifunović uživa kultni status na regionalnoj vinskoj sceni, i to s potpunim pravom.

    • Apsolutna neovisnost i integritet: U svijetu gdje su vinske recenzije često sponzorirane ili pod utjecajem vinarskih lobija, Trifunović je godinama ustrajao kao nezavisni glas. Kupovao je boce vlastitim novcem kako bi sačuvao slobodu da napiše točno ono što misli – bilo to stroga kritika razvikane etikete ili hvalospjev nepoznatom vinaru. * Golemo znanje bez pretencioznosti: Iza ležernog tona krije se više od 25 godina koncentriranog kušanja i dubokog razumijevanja terroira, sorti i vinarskih tehnika. Istovremeno, on ne glumi nedodirljivog akademika; spreman je javno priznati kada ga vino zbuni ili kada “promaši” u procjeni na slijepom kušanju, što ga čini iznimno simpatičnim i vjerodostojnim. * Zaslužna komercijalna tranzicija: Njegov prelazak u profesionalne vinske vode i suradnja s platformama poput Wine https://vinopija.com/author/vinopija/page/6/ &more prirodan je razvojni put. Umjesto gubitka oštrice, time je samo dobio širi poligon da svoje znanje i selekciju približi još većem broju ljudi.

    Konačna ocjena

    Dnevnik Vinopije je obavezna lektira za svakoga u Hrvatskoj tko želi naučiti piti dobra vina i razumjeti domaću vinsku scenu. Nenad Trifunović je dokaz da se vrhunska stručnost najbolje prenosi kroz čistu, nepatvorenu ljubav prema kulturi stola i druženja.

    Odgovori

Komentiraj