Dingač je golema tema. Pitanje je, kako pristupiti Dingaču?
Ne bi nikome preporučio preko Postupa :-))) koliko god se taj put uz obalu činio životopisan jer tamo negdje iza Podobuča postaje smrtopisan ako nisi u specijalnom vozilu ili sličnom aranžmanu. Tako da je zapravo jedini put iz Potomja tunelom, koji btw nije ni upola strahovit kao hvarski tunel za Svetu Nedilju. Svima bi preporučio taj put.
A što se preporuke Dingača tiče, Vicelić je odavno upisan u evidenciju najrelevantnijih Dingača i zato sam ovoj prilici za vertikalu pristupio predano i koncentrirano.
Baš kako to dobar Dingač zaslužuje.
Sve su boce otvorene cca 5 sati prije rastakanja u 6 identičnih čaša, bez dekantiranja, praćene tijekom nekoliko dana nakon otvaranja
2011 Vicelić Dingač
U startu se otvara kroz rogač i kadulju. Primjer vina kod kojeg je vrijeme formiralo novu cjelinu. Ne toliko kompleksniju, ali dublju, a najvažnije – uravnoteženu cjelinu.
U ovoj fazi Dingač uopće nije tjelesno vino što je još jedna indikacija da je prepoznatljiv aromatski sklop pouzdaniji identifikator Dingača. Naravno, vino bez prave strukture ne bi (p)ostalo ovako prekrasno čvrsto, Svejedno, ponavlja se okolnost da je s vremenom jedino bitna kvaliteta ekstrakta, a ne kvantiteta.
Nakon gutljaja ostaje zemljanost brašnjavih tanina kao neka pozitivna patina. Uz dobrodošlu balzamičnost. Interesantno, deklarirani alkohol je 15,2%
2013 Vicelić Dingač
U mirisu zrelo voće, malo ukuhanije, ali nikakav pekmez.
Nešto izraženija kiselina koja istanjuje tijelo djeluje neuobičajeno za Plavac mali, osobito s Dingača.
Nakon što je trebalo nešto više vremena da se otvori, potpuno integrirani tanini lijepo su zaokružili gutljaj, ali taj disbalans u smislu prenaglašene jabučne kiseline ustraje. Deklarirani alkohol 14%
2015 Vicelić Dingač
Ozbiljan razvoj u čaši, lijepo se formira, crni čaj, crne masline. Uz prosušenost voća, makije i ljekovitih trava u mirisu je moguće naslutiti i mineralnost.
Drago mi je da je tako i na nepcu, progresija, duboki balans, mineralnost u afteru.
Očito senzacionalna berba. Pravi gušt! Dingač koji je u idealnoj formi deset godina nakon berbe.
Zasad i najveća kompleksnost – svakim novim gutljajem novi sloj otkriva novu senzaciju. Voćni profil više je crven (višnja), ali ima tu i kožnatosti i začina i eteričnosti, a ni trunke zelenih tanina.
Deklarirani alkohol 14%
2016 Vicelić Dingač
Isti deklarirani alkohol. Ista naznaka mineralnosti/zemljanosti uz tamnije voće na nosu.
Osjetno “tanje” u tijelu. Ali, dosta vertikalno. Taninska struktura potpuno drugačija od dosadašnjih Dingača. Tekstura je svilenkasta u usporedbi. Sluti na drugačiji management drva u podrumu i intencionalnu promjenu stila.
Pitam se bi li na slijepom kušanju ovdje prepoznao Dingač. Bojim se da bi jedva i Plavac. A možda to i nije loša vijest 😉
2018 Vicelić Dingač
Koncentrirano voće, nešto svjetlije i crvenije, ali i zrelije i “slađe”. Rubno likerasto.
Obzirom da je i 2018, u istoj interpretaciji, očito je 2016. Bila stilska prekretnica; gladak tanin, sirupasto, više rogač i rastopljeni papar.
Da li je to autentičnije, da li je ovo vjerodostojniji Dingač? Vino krcato svime.
Tako i alkoholom (16%)
Jedina boca 2020 Vicelić Dingača je na žalost bila “po čepu” što je šteta jer je dala naslutiti opet stilski drugačiju interpretaciju, a ako već ne to, onda svakako transparentnije vino nešto lakšeg tijela.
Dva momenta su značajna:
Prvo, ovo su vina supstance. Iz ovih bilješki prilično je jasno gdje su moje preferencije i zašto, ali Vicelić općenito pravi ono što volim nazivati vina supstance, kad se i nakon desetljeća osjeti materijal koji je ušao u podrum i kad je taj materijal idealno ostvaren kao vino. Drugo, Vicelić pravi samo Dingač. Uz iznimku “crvene etikete” predivnog pitkog Plavca Malog, Vicelić baštini neke od povijesno najznačajnijih vinograda Dingača i zahvaljujući tome uživa uvjete (barem zasad) koji mu omogućuju uzgoj bez inače neophodne kontrole raznovrsnim kemijskim pomagalima.
Dnevnik vinopije 