Riječ Tokajac je nešto što mi se urezalo u pamćenje u najranijoj dobi. Sjećam se kako sam pomislio da je to sigurno nekakav “konjak” koji odrasli natežu iz čašice. Nekih 40 godina kasnije, natežem i sam. Ali, evidentno, još nisam odrastao ;-D
Szamorodni i Aszú su dva istaknuta stila mađarske regije Tokaj.
Szamorodni nastaje iz cijelih grozdova koji su djelomično botritizirani. Aszú nastaje iz ručne selekcije isključivo botritiziranih bobica.
Nakon maceracije, prešanja i fermentacije, jedan i drugi tradicionalno završe u drvenim bačvama na odležavanju.
Sve druge varijante su također Tokajci, ukoliko je grožđe uzgojeno u Tokaju, ali ne mogu biti Szamorodni i Aszú.
Među njima, upravo Pajzos pravi Late Harvest Furmint, prekrasno vino koje, ohrabren time što ponekad zaista znam što radim u inat preporukama iz udžbenika, volim rastočiti kao aperitiv. Jer slatkoći unatoč, nudi delikatan balans koji osvježava i potiče apetit, kao i žeđ za još.
Pajzos, Tokaji Édes Szamorodni, 2014.
Cijena: 22.50 Eur
Slatki Szamorodni iz radionice jednog od majstora Tokaja, vinarije Pajzos, otvara se mirisima peludi i meda, ali najviše su tu marelice i prosušenost voća.
Već u mirisu jasno začinjeno botritisom, na nepcu se manifestira tek kao delikatan gorkasti kick u finišu koji više svjedoči o intenciji vinarenja nego grožđu s plemenitom plijesni.
Cijeli grozdovi djelomično pod plemenitom plijesni rijetko su u ovako savršenom skladu – slatkoća bi bila bljutava bez svježine, a ovo vino je primjer kako razliku čini prirodna kiselina sačuvana u djelomično botritiziranom Furmintu.
Opet, balans.
Ležeran intenzitet, koji ne lijepi nepce već priziva sljedeći gutljaj. Koji ukazuje kompleksnost, sada zrači nečim vegetalnim, na jedinstven način.
Kao idealan desert, osvježavajuće slastan.
Pajzos, Tokaji Aszú 5 Puttonyos, 2017.
Cijena: 48 Eur
Prosušenost, potpourri, sušene marelice, arancin, med, plus kora limuna i botrytis u sofisticiranim detaljima.
Vjerojatno bi nabrojao još štošta da sam se mogao dulje suzdržati od gutljaja idealno rashlađenog rasnog Aszú-a.
Slatkoća je lagana i mekana, podržana svježinom – nije nikakav tekući med niti ljepljiva melasa, već grožđani sok najsočnije grožđice, koncentriran u gutljaju, ostvaren u Aszú tradiciji.
Umjesto da se natječe u rekordnoj perzistenciji na nepcu, više je vino koje te “svrbi”. Neodoljivo zove na sljedeći hedonistički gutljaj. Koji opet, nimalo ne opterećuje iskustvo, skoro da je bestežinsko u svjetlu okolnosti da je krcato senzacijama.
Također i kompleksnost koja se razvija u različitim smjerovima, kao da želi pobjeći iz čaše…
Vedranu i terroir.com.hr zahvaljujem na ovom iskustvu. Ovo je važna vinska lekcija, a Pajzos je idealna škola.
Dnevnik vinopije 