Cijena: 39,30 kn (25.08.2010.)

Pristigla je nova Discover serija južnoafričkog Spiera. Discover je kao „entry level“ ponude Spiera predviđen za ocjenu godišta i konzumaciju unutar dvije godine od berbe što potvrđuje i opremom butelje, odnosno plastičnim čepom…

Ja sam jednostavno morao uzeti kupažu Pinotage – Shiraz. Zapravo genijalno rješenje kad bolje razmislim 🙂 Ovako nema dvojbi da li odabrati Shiraz ili Pinotage 😉

Lijepe boje u čaši, rekao bi kako je vino duboko rubin crveno s blago ljubičastim odsjajem. Izgleda mlado, ali spremno 🙂

Na nosu dim, spaljena guma – veseli me da pokazuje primarne karakteristike Pinotagea nešto dominantnije na nosu, dobar posao. Ali to nije sve, jer voćnost se itekako pridružuje senzaciji.

Također je i prilično toplo, skoro alkoholno. Općenito zanimljiv nos, ne suviše kompleksan, ali neuobičajen (na našem tržištu).

U ustima puno raskošnije voćno od očekivanog, slatke suhe šljive i zrele trešnje. Prilično intenzivno i dugog trajanja u završetku. Mekani i slatki tanini, ali ne preslatki, no zato brojni. Slabije tijelo, ali punije od očekivanog.

Elegantno uravnoteženih komponenti, zapravo jedno prekrasno vino za nepretenciozan gušt!

Na nosu neobičan Pinotage, u ustima je više slastan i mastan Shiraz i sve u svemu, umjesto svježeg voćnog sokića, pravo pravcato vinsko „otkriće“, Discover za 40 kn. (3/4)

Cijena: 56,48 kn (25.08.2010.)

Morao sam provjeriti zašto mi se baš ova Malvazija toliko svidjela na Intermezzu ( https://vinopija.wordpress.com/2010/07/15/intermezzo-drugi-%E2%80%9Efletne%E2%80%9C-i-prijatelji-u-drustvu-sase-spiranca-2/ )

Bistre slamnatožute boje u čaši, suze polako klize niz stijenku čaše tako da djeluje prilično gusto i kompaktno posebno za jednu mladu malvaziju.

Intenzivan nos i prilično voćan za Malvaziju, u smjeru žutog voća poput kruške i dinje, a uz prisutnost herbalnosti, malo i začinjenosti i mineralnosti…

U ustima slasno, rekao bi nešto izraženija sladora premda je suho vino, bez brige 😉 Nakon prvotne slasnosti; potpuno prirodno i napokon, voćne kiseline obuzimaju kušača. U završetku pomalo iznenađuje diskretna gorčina, ali ta senzacija ide u prilog sljedećoj tezi.

Ovo je jedna od najzrelijih mladih malvazija koje pamtim. Mlada i svježa se podrazumijeva, ali kao da je kasnije brano grožđe ili je dozrijevalo u drvu ili je to zbog maceracije ili je ne znam što moglo utjecati na to. Dakle, jako ugodno iskustvo koje ću pamtiti najviše po tome da mi djeluje puno zrelije od onog što očekujem od mlade malvazije. Baš me zanima je li to još netko uočio i posebno me zanima zašto je tome tako?

Anyway, I like it a lot 😉 3/4 (0-5)

Cijena: 99,88 kn (20.08.2010.)

Evo još jedne „tople vode“ na koju je došao red. Proljeće 2002. ili 2001. ne pamtim točno. Ali dobro pamtim Rosemount. Rosemount je izravni krivac za moju ljubav prema vinu. Neizravni krivac je restoran Kukuriku i Nenad Kukurin koji je uz neko jelo koje sam do danas zaboravio ponudio vino koje nikad neću zaboraviti. Ne, to nije bio Shiraz, ali bio je Rosemount. Moj prvi „okidač“ bio je Jigsaw Red! Odrastao uz Plavce i Vrance, prvi put sam shvatio koliko različita vina mogu biti.

Jasno da mi danas Jigsaw nije na popisu najboljih vina koja sam probao, ali je najznačajniji „trigger“ koji mi je otvorio neke nove horizonte i to za mizernih 50 kuna u supermarketu 🙂 Prvi put sam čuo za Mataro i Grenache, dok sam Shiraz doživljavao kao meni nepristupačnu perverziju.

Sad se vraćam ovom Shirazu koje također danas ne bi stavio u vrh onoga što sam kušao, ali prije koju godinu bio je to broj jedan na popisu vina za doček nove godine 😉 Dandanas, uz krvavi steak u Maderi, Rosemountov Shiraz je ziheraški odabir.

Znam da ima ljudi koji piju isključivo ovo vino 😉 Sumnjam da oni prate moj Dnevnik, ali svejedno ih neću kritizirati zbog toga. Zbog ograničenosti, ne zbog nepraćenja 😉 Tko voli crnjake punija tijela, a ne voli trpkost taničnih Plavaca te ga baš briga je li vino suho ili polusuho, ne treba tražiti puno dalje.

Izdašnih, mekih tanina, začinskih aroma, dogog i bogatog finiša. Sve to piše na deklaraciji i sve to stoji, premda naravno da sve to vrijedi za jako puno vina. No, nekako je Rosemount upravo The Shiraz u Hrvatskoj, takav je barem moj osjećaj…

Neprozirno tamno crveno (zapravo toliko crno da djeluje ljubičasto 😉 djeluje masivno u pravoj čaši. Na nosu je voćnost zaokružena hrastovinom, uz slatkastu začinjenost naslućuje mesnatost koju će tek pravi gutljaj potvrditi.

Svojedobno mi je ovo vino bilo primjer harmoničnosti u kategoriji crnjaka punog tijela. Teško bi danas pomislio na ovo vino u tom smislu, ali je ipak jedno harmonično vino. Dopadljivo, prezentno… jednostavno blještavo. Ljudi vole „glossy“ i „splash“ koliko god se takvi efekti činili pretjeranim nekome senzibilnijeg habitusa.

Jedno od vina koje mi je u jednom trenutku bilo vrhunac svijeta. Ali, danas… niti blizu. Nisam siguran jesam li sretniji zbog toga… 3/4+

Cijena: 94,98 kn (20.08.2010.)

Nakon osrednjih doživljaja i hrpe kvalitetnih, ali mediokritetskih uradaka stvarno sam se zaželio nečeg nesvakidašnje kvalitetnog. Koliko je Venje nesvakidašnje drugo je pitanje. Enjingi je prvi dobitnik Decanterovog priznanja 2004. godine za Venje berbu 1998. i to je priznanje odjeknulo daleko izvan kruga skučenih stolova domaćih vinskih autoriteta i pratećih insidera. Vjerujem da ima pojedinaca koji doslovno čuvaju u vitrini prvo Venje koje su mogli uzeti s police 😉

Posebno veseli da je dobitnik International White Blend Trophy Under 10 GBP napokon u deklariranoj cjenovnoj kategoriji 🙂 Funta je nešto pala od 2004. doduše i sad je nekih 8,8, a ne skoro 10, ali svakako pozdravljam ovu priliku za nabavkom istinski velikog bijelog Hrvatskog vina za pristojne novce u maloprodaji.

Zagasita i pomalo jantarna zlatnožuta boja u čaši.

Zrelost na nosu, nevjerojatna kompleksnost, „za meditaciju“… i floralno i voćno i začinsko, a najviše taj zreli nos koji je 18 mjeseci dozrijevao u hrastovini, a zatim dodatno odležao u boci u podrumskim uvjetima.

U ustima je još tako svježe i pitko, premda već potpuno smireno i uravnoteženo! Arome zrelog voća, meda i vanilije, ali i začina i nevjerojatno puno suprotstavljenih okusa fenomenalno uklopljenih u doživljaj i dugačak aftertaste.

I bogato i snažno, i koncentrirano i kompleksno, i intenzivno i aromatično, sve! Sinestezija!

Digresije radi, zanimljiv primjer vina s potencijalom odležavanja, a vjerojatno ne osobito visoke razine kiselina 😉

Čaša ovoga čini me sretnijim čovjekom. Ali, kad ispisujem ove retke iz svojih bilješki, osjećam se kao da otkrivam toplu vodu. Stoga završavam sa „Venje. Dosadno savršeno.“ 😉

Nek bude 4/5 na skali 0-5

Cijena: cca 60,00 kn

Nova Maraština u novoj ambalaži koju još nisam vidio na policama, ali sam je zato dobio od Šiška 🙂 Sladić je, barem meni, trenutno najistaknutije ime Skradinsko-Pirovačkog vinogorja posebno što se tiče ove autohtone dalmatinske sorte.

Premalo sam Maraština probao i drago mi je da imam priliku pojačati iskustvo novom berbom.

Na nosu registriram voćne mirise poput limuna i tropskog voća, a uz svježinu na nosu čini mi se i pomalo cvjetnih aroma.

U ustima, nedostaje mi ekstraktnosti… unatoč 13,5% alkohola, nekako uočavam stanovitu „bljutavost“ kao zajedničku karakteristiku ovih par Maraština koja sam kušao. Premda mlado vino, kao da je malo umrtvljenih kiselina, slador također suzdržan, ali je zanimljivo!

Aromatski je ipak posebno, stvarno mi ide u smjeru badema i lješnjaka, ali vrlo diskretno. Baš osebujno vino s gorčinom u retrookusu, ali svaka senzacija dosta je suzdržana pa tako i ta.

Volim lijepo autentično iskustvo. Premda bi bio sretniji aromatski manje suzdržanim vinom, tko voli drugačije iskustvo neka ne žali tih 60 kuna koji se čine visokim u usporedbi s već razvijenom ponudom domaćih sorti, a koje su ne tako davno bile jednak kuriozitet kao danas Maraština. Kako je ono pisalo na staroj etiketi: „nije za jist, već za pit“ 🙂

Želim Sladiću puno uspjeha s Maraštinom jer tko može znati kakav sve potencijal ta loza krije.

Namjeravao sam staviti naslov „out-of-the-box“ večera u režiji El Tvrleta AKA Buonsangue, che è vissuto al tempo dei crociati 😉 Namjeravao sam i objaviti ovaj dojam u „hermetičnom stilu“, samo za strpljive i odabrane, kako to majstorski radi upravo Buonsangue 🙂

Umjesto toga, odlučio sam zadržati fokus na vinima kako i priliči Vinopiji.

Prvo vino koje smo otvorili nije bio starter pjenušac i ovako nečemu stvarno se nitko ne bi nadao osim možda žitelja Baskije 😉 Na tečnom Baskijskom, Buonsangue je nekoliko puta ponovio: TXOMIN ETXANIZ, Txakoli 2009, Getariako Txakolina DO, Getaria.

Txakoli je Galješko bijelo vino savršeno za razbijanje mnogih predrasuda. Slani tonik kojeg je i domaćin predstavio kao „okus soli“. Delikatan začin kojeg bi uz malo mašte mogli usporediti s nekom nepostojećom kombinacijom Vinho Verde i ekstremnog Albarina. Znalački odabir potpuno izvan svjetonazora tek pukog rješavača križaljki koji je eto čuo za Galiciju.

A onda se dogodio MONTENIDOLI, Il Templare 2006, Bianco di Toscana IGT, San Gimignano. Meditativno iskustvo na nosu pojačano kontekstom osobnog poznanstva s gđom Elisabetom za koju sam nakon 10 minuta vrtnje čaše umislio da je i sam poznajem. Bijeli Toskanac iz 50ak godina starog vinograda. Vino u kojem niti gdja Elisabeta valjda ne zna koje su sve sorte zastupljene. Čudo! Događaj koji kandidira za 4/5 ocjenu i nešto što moram ponovo probati.

Za to vrijeme dekantirani su:

CALABRETTA, Etna Rosso 1999, Rosso dell’Etna DOC V.Q.P.R.D., Randazzo

i ANTICHI VIGNETI DI CANTALUPO, Ghemme 1999, Ghemme DOCG, Ghemme

Crno vino s Etne, dakle s visokih nadmorskih visina i ne baš svakidašnjeg tla. Sumnjam da bi ovo dobili kao turist na Siciliji sve da se penjete na vulkan hodajući na rukama. Rijedak dragulj tradicionalnog stila od 70, 80 godina starih vinograda. Maloprodajnu cijenu ne želim spominjati jer još ne vjerujem da je to istina.

Napokon, Cantalupo. Nebbiolo sjevernije od uobičajenih mjesta poput Barola. A ništa manje atraktivno niti manjeg potencijala. Guma, koža, dim i začini jedinstveni u svijetu vina. Aromatski unikat!

Večera kod Buonsanguea? Transcendentalno iskustvo.

Cijena: Nevina cca 120,00 kn MPC navodno 🙂

Konsternacija! Baš konsternacija! Neću ponavljati priču vezanu uz Saints Hills vinariju jer koga zanima bez problema će pronaći sve što želi i ne želi znati o vlasniku, angažiranom poznatom enologu i cijeloj konsternaciji koja se povezuje uz ovo novo ime na Hrvatskoj ili zapravo, Svjetskoj vinskoj sceni.

Zato ću napisati svoj doživljaj vina koje u svojoj trećoj inkarnaciji napokon postaje „komercijalno“ u smislu da ulazi u iole ozbiljniju distribuciju.

Znao sam da je Nevina spoj Malvazije i Chardonnaya u omjeru 70:30. Znao sam da se mnogima svidjelo. Ali nisam znao da će ovaj dojam biti ovako dugačak 🙂

Zelenkasto svijetlo žuta, više zlatna negoli slamnata nijansa, vrlo čisto i konzistentno u čaši.

Šnjof, sniff, šnjof?!? Prva asocijacija je ishlapjela Traubi soda i nefiltrirano pšenično pivo. Iznenadilo me toliko da sam išao promijeniti čašu. Zapravo Nevina ima jako fin nos, ali je predaleko od očekivanog. Ipak, mineralnost je vrlo prisutna čak i na nosu i vrlo privlačna, a tek sekundarno i tercijarno ima naznake voćnosti i doduše doduše malo chardonnayevske „masnoće“.

Stvarno, s vremenom te inicijalno sekundarne arome bivaju sve izraženije pa zaključujem kako je čak i 70% mlada malvazija kandidat za barem kraće dekantiranje. Kad se napokon otvorilo, pokazuje kompleksnost i snagu koja se nije dala naslutiti.

E sad… nakon prvog, pa drugog i čak trećeg gutljaja…problem. Ovo nije Malvazija. Odnosno, karakteristike Malvazije pobjegle su od snagatora Charda. Uglađeni grubijan obuzima ovo vino. Onda shvatim da se vino niti ne zove Malvazija, već „Nevina“ i ukoliko je cilj biti neka nova Istarska kupaža, sve pet.

Ali, nije mi baš niti Istarsko (izuzev mineralnosti, ajde) jer od terroira ni „r“, a ima čak tri slova „r“ u riječi terroir 😉 Ako je cilj bio napraviti moderno, šminkersko, dobro uglađeno i zaobljeno-od-svih-neravnina-vino, koje dolazi iz „next big thing“ vinske destinacije (Croatia) onda će Ameri biti oduševljeni različitošću, versatilnošću i atraktivnošću ovog vina u cijelosti.

Ne sumnjam da Parker mora dati ovom vinu visoku ocjenu. Ne sumnjam niti da ju ovo vino zaslužuje. Jedino što ima veze s Hrvatskim vinom koliko i M.Rolland.

Kako da si ga ja onda ocijenim? Da je ovo Novosvjetski best buy dostupan u Vrutku za 69,98 kn, bio bi presretan tom ponudom.

Nema se meni tu što ne sviđati 🙂 Harmoničan odnos blagih, ali čvrstih kiselina i svježine sladora u specifičnom i čak kompleksnom aromatskom profilu… a sve lijepo zaokruženo, bez ikakvih oštrih rubova lijepo klizi u finiš te beskrajno traje u retrookusu s reminiscencijama na slatkasto-gorki duhan između ostalog…

No, što mogu kad volim Malvaziju. Premda napravljeno da bude „veliko vino“ koje zaslužuje ljubav i osobito poštovanje (4/5) meni je dojam za 3 jer ne mogu reći da mi se ne sviđa. Možda da nisam takav ABC freak.

Međutim, činjenica da sam se ovako raspisao preko svake mjere, a da još nisam do kraja objasnio kompleksnost strukture i aromatsku ambivalentnost itekako ide u prilog ovom uratku. Nevina je sve samo ne „nevina“ 🙂

Što se tiče „Saints Heelsa“, ne mogu dovoljno nahvaliti odabir naziva i adekvatno nepretenciozan, a znalački styling. Iza tog izvrsnog stylinga koji moguće neće završiti u distribuciji, krije se rose cvjetnog i pomalo podrumarskog vonja, ali plemenita poput zrelog sira „smrdljivca“ što svakako nije za zamjeriti već za pohvaliti. Vremenom postaje sve više voćno osvježavajuće, a u ustima čisti hedonizam. Sviđa mi se ta sočnost, ljetno vino za znalce. Neopterećen terroirom i prediskustvom jednostavno sam uživao u ovom roseu čvrste stukture i fenomenalna balansa. (3+)

Cijena: 59,98 kn (04.08.2010.)

Prestige je digao prilično buke berbom 2008. i prošlogodišnjim uspjehom na Vinistri. Općenito je godina 2009. trebala biti i bolja berba. Zašto ovo godište Malvazije Prestige nije tako jako zasjalo? Meni nije toliko zanimljivo zašto nije, već zašto 2008. jest 🙂

Osobno, čak mi je draže aktualno godište 2009. Kad poželim proljeće u čaši, očekujem od mlade Istarske Malvazije da bude upravo to. Ovogodišnji Prestige manje je vinarski eksperiment koliko jednostavno dobra Malvazija.

Uobičajena herbalnost uz tek malo vanilije, s naznakama voćnosti iz trećeg plana, ali čak i maslina i nešto vegetalnosti… mekano i zaokruženo vino, ugodno aromatično.

Ne pamtim ovako delikatno i nježno, a opet alkoholno vino. Najlakših 14,1% ikad. Ali, ipak možeš zabiti zube u vino.

Kremasto i osvježavajuće, vrline dobrog bijelog vina izvrsno ukomponiranih komponenti, jednostavno prekrasna Malvazija.

Sve u svemu, meni bolja od 2008. koju pamtim kao pomalo i „over-the-top“. Podsjetila me zašto volim modernu Malvaziju, a za „I love it“ doživljaj uvijek imam spremnu ocjenu „4“.

Cijena: 76,98 kn (04.08.2010.)

Polako prestajem pratiti gdje sve domaća vina pobiru nagrade. Stvarno ne znam gdje pronađu sve te festivale i zbog previše kojekakvih priznanja s nebrojenih strana svijeta cijela situacija postaje apsurdna, no to nije važno za ovaj dojam. Možda je ipak utjecalo na to da kupim ovu butelju? Ili je to ipak preporuka stare kolegice koja pretpostavljam još uvijek radi za Agrokorvina 🙂

Hm. Premda sam jedva čekao da iskritiziram ovo vino u svojem Dnevniku, priznajem da me prekrasan šnjof obuzeo i odvukao u drugom smjeru. Istovrememo pokazuje i svježinu podržanu kiselinama i zrelost podržanu taninima. I to na nosu?!? Da se ispravim, definitivno se radi o vinu izrazito voćnog aromatskog profila i to u smjeru šumskog i sitnog bobičastog voća uz malo vanilije.

Srk i žvak i gut!?! Ovo je jako dobro… O.K. jesu malo zatomili „terroir“, ali ipak vino pokazuje specifičnost. 60% Cabernet Sauvignon i 40% Syrah, ali iz vinogorja Zapadne Istre. Duh Istre ipak je prisutan.

Niti prelagano, niti premesnato, niti pre-voćno, ni u čemu pretjerano. A svega ima. Kiselina, tanina, sladora (alkohola 13%). Kiseline su blage, tanini profinjeni, slador i alkohol neprimjetan. Savršeno ukomponirani da bi pružili užitak kušaču, a osobito vinopiji. A to je i najvažnije 😉

No, isto tako bilježim blagi manjak osobnosti. Ništa strašno, ali da ne bi pristup „sve za svakoga“ na kraju postao „ništa za nikoga“.

3/4 na skali 0-5. Ugodno iznenađenje. Vrlo.

Cijena: 36,98 kn (04.08.2010.)

Dobro ste vidjeli, Enjingijeva Graševina za 37 kuna MPC. Bazična Graševina iz Enjingijeva podruma, s EKO certifikatom, u običnoj prozirnoj boci bez obilježja vinarije i s običnim navojnim čepom (na žalost nije Stelvin). Izgleda da su se rezali troškovi na prezentaciji, a što je sa sadržajem?

Jednostavno vino, sortnih mirisa, lagano i pitko te osvježavajuće…

Ipak, dobro zaokruženo, znalački uravnoteženih komponenti, pruža jednodimenzionalno, ali vrlo ugodno iskustvo! Tko traži kompleksnija vina, razmotrit će drugu kategoriju ponude.

Poštena „trica“ jer nemam ni najmanji prigovor ovoj Graševini i dodajem da ne znam bolju Graševinu za taj novac! Pozivam revnosne komentatore, a ima tu pravih poznavatelja kako Enjingijeva podruma tako i Kutjevačke ponude i šire, neka navedu bolju Graševinu za 37 kuna s uključenim PDV-om (kao svojevrsnu najavu, možda imam jedno ime u glavi koje bi moglo zamutiti vodu, ali još nemam argumenata da će tako i biti).