Cijena: 58,00 kn (21.05. 2010.)

Kupaža sorti Tempranillo, Merlot i Cabernet Sauvignon dolazi iz ragije Navarra, bodegas Inaki Nunez… Navarra je jedna od brojnih Španjolskih apelacija u kojima se rade izvrsna vina, a da nije nužno Rioja ili Ribera del Duero. Čak i kod nas moguće je naći izvrsnih Španjolaca iz manje čuvenih regija, ali mislim da je ovo prvo baš iz Navarre.

Stoga sam jedva dočekao otvoriti ovu entry-level butelju s nemalim očekivanjima.

Duboke tamnocrvene boje i blage pjenušavosti, djeluje gusto u čaši…

Nos prožima zadimljena voćnost, dosta je fokusirano u tom smislu i daje naslutiti koncentrirano, začinjeno vino.

U ustima osjetnih kiselina, ali i malo pretjeranog hrasta. Overoaked. Jednostavno malo nedostaje tanina i mesnatosti za toliko hrasta. Pretanko za Tempranillo kao sortu, previše izraženih kiselina za Merlot, a nedovoljno tanično za Cabernet Sauvignon. Dobro, tu sam malo pretjerao jer vino itekako steže nakon nekoliko gutljaja.

Međutim, ovo je i zamišljeno kao kategorija izvrsnog vina za svaki dan. Osobno bi ga preporučio i konzumirao uz veliki broj različitih jela.

Sviđa mi se, 3. Skoro i 3/4 jer ipak nudi više od tražene šuške, a to se uvijek cijeni.

Cijena: 74,98 kn (21.05. 2010.)

I do mene su doprle glasine o znakovitom priznanju Decantera upravo ovom vinu. Regional Trophy Winner ni manje ni više. Razumljivo, na Vinopijinom stolu to može značiti sve i ništa 🙂

Na nosu toplo, pravi voćni slatkiš dominira. Da ne znam da je iz Baranje, mislio bi da je iz Californije. Ali, sekundarno se pojavljuje i koža, šipak i začini, dosta raskošan nos…

U ustima je baš vrlo suho i čak jako tanično za jedan Merlot. Skoro me neugodno iznenađuje na prvu, posebno nakon opisanog šnjofa.

S drugim i trećim gutljajem, pokazuje strukturu, ali i eleganciju. Premda pomalo robusno za svoju sortu, sa svojih dobro uklopljenih 14,6% alkohola stilski podsjeća na Buhačev Merlot.

Zatim je i aromatski zanimljivo jer nije tu samo višnja i slično crveno voće, već i neke tamne note koje traju i u aftertaste.

Ima slasnosti, ali ima bogme i tanina! Adstringencija je značajna i pomalo mi strše te kiseline, ali ne toliko svojom razinom već kao da su više „jabučne“ negoli „mliječne“. Hm!?! Zbog tih osjetnih tanina malo mi također nedostaje mekoće Merlota, ali ipak…

Na kraju sve fino sjeda na svoje mjesto i dođe mi da sačuvam koju butelju za naredne godine jer imam dojam da će dobro stariti i biti bolje nego danas.

Meni 3/4 na skali 0-5.

Cijena: 74,98 kn (26.04. 2010.)

Sad već po tko zna koji put ću se ponoviti kako nisam objektivan kad je Teran u pitanju. Kao ljubitelj istinskih istarskih terana, uvijek ističem Kabolu i Coronicu. Degrassijeva crna vina također sam zavolio otprve, ali ovo je prvi njegov teran koji sam probao. Naziva „Terre Rosse“ nedvosmisleno daje do znanja da dolazi s tipične istarske crvene zemlje.

U čaši pune rubin crvene boje s ljubičastim odsjajem, boja ozbiljnog terana.

Šnjof? Šumsko voće, višnja… dosta intenzivan voćni aspekt, bez očekivane adstringencije već na nosu. Moguće jer je ovo ipak 2005. i stvari su se stigle slegnuti na svoje mjesto.

Srk i žvak!?! Ipak iznenađuje visoka integriranost komponenti. Kao ljubitelj kiselina koje pravi Teran sadrži, ne mogu reći da nedostaje adstringencije, samo su te kiseline tako dobro uklopljene da mi možda malo nedostaje nepatvorene robusnosti mlađeg „sirovog terana“.

Ovako elegentan, ali pravi istinski teran, više me podjeća na uratke pod etiketom Piquentum negoli ostala Degrassijeva crna vina.

No, Terra rossa je na nepcu nepogrešivo prisutna i ovaj teran još je jedan pravi predstavnik Istre, a ujedno i vrlo pitak, „ženski“ teran 😉

3/4

Cijena: 84,98 kn (svibanj 2010.)

Red je došao i na Galićev Chardonnay te moram odmah napomenuti kako je tek jedan 100% Chardonnay u Dojmovima do sada. Kriv sam jer nisam ljubitelj putrastih malolaktičnih bijelih čudovišta odležalih u hrastovini kakvi su još uvijek moderni Chard-ovi koji nalaze put do Hrvatske. Međutim, nekako mislim da ovaj nije jedan od tih 😉

Evidentno je što znači zlatna boja u čaši.

Šnjof? Nos je otrpio udar maslaca koji nepogrešivo odaje sortu. Ali, pojavljuje se aromatična voćnost podržana kiselinama iz drugog plana, zatim začini i da li je moguće i plemenita plijesan!?! Kako god, kompleksan nos do mjere da mi je teško odrediti je li vino odležalo u hrastovini, ali svakako malolaktična fermentacija nije izostala.

Snažan Chardonnay punog tijela (15% alkohola!) Ipak, vrlo žive kiseline čine vino iznimno užitnim i čak pitkim, a glatka tekstura zove na novi gutljaj.

Suho, ekstraktno da trnu zubi – čini se svojevrstan „potpis“ Galić vina 😉 Tako suho i tako ekstraktno uz žive kiseline obećava dugovječnost i bit će zanimljivo otvoriti ovu butelju za dvije, tri godine od danas.

Od Kutjevačkog vinogorja, meni najzanimljiviji Chardonnay koji sam imao priliku probati, 3/4.

Cijena: 77,98 kn (svibanj 2010.)

To je to vino oko kojeg se podiglo dosta prašine među publikom. Upravo Sauvignon nekako su ljudi najviše zapazili i do mene su također došli ti hvalospjevi. Napokon i na Vinopijinom testu 😉 Obzirom da sam bio iznimno sretan s Graševinom, očekivanja od Sauvignona vrlo su visoka.

Slamnatožute nijanse, ali bistre boje… izražene uljnosti u čaši, „suze“ padaju satima!

Intenzivan Sauvignonski nos, pokošena trava, ogrozd, baš školski precizan sortni šnjof 🙂

Prvi put kad sam ga kušao, nos mi se činio toliko intenzivan da je sve ostalo bilo nedostatno. Međutim, da li je tome tako?

Srk!?! Skroz suh, ali skroz!!! Slana mineralnost…kiseline koje su prodorne i predstavljaju stvarno suprotstavljenu osvježavajuću komponentu u poprilično koncentriranom tijelu (13,9% alc) Čvrste strukture i solidne dužine.

Premda jačine ravne najboljim Sauvignonima Marlborougha, ovo je meni ipak „textbook“ europski sauvignon, ali kakav još nisam kušao od hrvatskih vinara. Sve do sada 🙂 3/4

Toliko intenzivan i koncentiran Sauvignon kojem skoro nedostaje svježine koju očekujem od „uobičajenijih“ Sauvignona.

Cijena: nepoznata (svibanj 2010.)

Poluslatka Galićeva graševina kasne berbe s 14% alkohola. Mora biti zanimljivo 🙂

Čini se stvarno kasna berba jer na nosu sam registrirao i plemenitu plijesan uz prilično fokusirane uobičajene note voćnog kompota te čak i nešto bizarno, slatki kiseli kupus?!?

U ustima više nego tek zavodljivo slatko, stvarno koncentrirano vrlo slatko, što osobito iznenađuje obzirom da je vino ipak s 14% alkohola!?! Bit će baš kasna berba ili zanimljiv vinarski ekperiment, definitivno drugačiji. Sličnije preditkatu, a opet tako ekstraktno!

Pitkost i glicerinska tekstura se podrazumijevaju. Vino je bogata i skladna tijela, a naizgled kratka finiša. Samo naizgled, iz razloga što je kraće nego bi želio. Razumljivo da niti ne može biti jednako intenzivan kao na početku palete zbog jake slatkoće.

Ako će se ijedno vino svidjeti nježnijem spolu – to je ovo vino! Preporučujem rashlađeno, ali probao sam ga i dok se potpuno temperiralo.

Sterilno precizan vinarski ekperiment ili jednostavno dobro vino. Kako bilo, I like it a lot: 3/4.

Cijena: nepoznata (svibanj 2010.)

Zašto je ovo tek prvi rose u Dojmovima Vinopije? Predrasude iskrivljuju moju percepciju tako da svaki rose smatram da je „gay wine“ 🙂 Stoga sam ostao uskraćen u upoznavanju tog segmenta, premda sam ipak imao priliku isprobati različite stilove rose vina od ruby zinfandela (uz kojeg se inače veže navedeni termin), shiraz rose-a, do našeg Opola i slično.

Zašto onda smatram da sam uskraćen? Zato jer uz jedan francuski rose parfemski intenzivnog mirisa ruže, ovaj Galićev suhi rose je najbolji koji sam probao!

Nježne crvenkaste boje s prilično mjehurića… voćno-cvjetnog šnjofa; šumske jagode, lubenica, breskva su asocijacije koje nos jasno stvara.

U ustima prevladava bijeli sortiment (baš ću pokušati pogađati da je uz crnu sortu zastupljena i izvrsna Galićeva graševina) i vino još uvijek zrije – specijalno sitni mjehurići formiraju se na rubovima.

Baš zato ono je živahno, izraženih kiselina koje djeluju ekstremno svježe, a usto i skroz suho!

Najradije bi se suzdržao od ocjene općeg dojma jer rose je posebna priča. Ali, jako mi se svidjelo, što bi značilo 3/4, možda čak 4.

Cijena: NA, cca 20 – 25 EUR kod vinara (travanj 2010.)

Tko voli vina Goriških Brda izvjesno poznaje i tzv „prvu ligu“ kojoj pripada Veliko Rdeče Aleša Kristančića Movie, Stara Brajda Stojana Ščureka, Duet Edija Simčića, Teodor Marjana Simčića… Postoje još brojne sjajne crne kupaže Goriških Brda, a jedna od njih još uvijek je „under the radar“ vino. To je upravo Carolina.

Kupaža sorti Cabernet Sauvignon, Merlot i Cabernet Franc Kmetije Jakončić u čaši je jarke, skoro ljubičaste „rdeče barve“ 😉

Kad čašu primaknete nosu spoznate što znači oplemenjenost drvom, jer vino je evidentno odležalo u hrastovini, odnosno drvenim bačvicama ili bačvi, ali samo da bi se zaokružilo i dodatno pojačala kompleksnost, kao i visoka koncentracija tamnog i crvenog voća na nosu.

Skoro savršen šnjof za vino ovakvog stila…izbija i toplina alkohola i adstringencija, ali i slojevi aromatskog profila od vanilije do cedrovine i karamele, zatim džema od plodova šumskog voća.

U ustima… ekstremno duuuug aftertaste, a sve prije njega…milina. Istovremeno jako intenzivno i elegantno zaokruženo.

Intenzitetom i koncentracijom podsjeća na Ribero del Dueru, dok harmonijskim skladom komponenti na Francuske apelacije. Plus, posjeduje jedinstven Collio terroir inkorporiran u strukturu, primjetan onima koji ga znaju otkriti 🙂

4/5 na skali 0-5. Molim lijepo.

En kozarček si bomo spili, ne? 😉

Cijena: 59,98 kn (26.04.2010.)

DOC vino regije Piemont proslavljene po vrlo cijenjenim Baroloima i Barabarescima od sorte Nebbiolo. Barbera je zapravo pravi predstavnik regije jer je ta sorta najzastupljenija i premda najcjenjeniji predstavnici barbere također imaju paprene cijene, puno je lakše pronaći neko skromno izdanje poput ovoga.

S dubokom, ali intenzivnom tamno crvenom bojom u čaši djeluje prilično koncentrirano.

Na nosu međutim nije tako. Šnjof prvi, šnjof drugi… zatvoreno na nosu što je i vrlo intrigantno s druge strane. Napisat ću stoga, „samozatajan nos“ 😉 Ali, daje naslutiti da je vino vođeno terroirom, zbog zemljanosti integrirane u strukturu. No, to je tek želja šnjofača, dok će vino u ustima potvrditi ili razuvjeriti…

Srk!?! Fenomenalna integriranost komponenti… po tome ću ga najviše zapamtiti od ostalih vina. Stoji taj terroir u aromatskom profilu i visoka ekstraktnost, ali izražajne kiseline su toliko inkorporirane u strukturu sa sladorom (vino je naravno, suho) i alkoholom (13,5%), kao i s taninima koji nisu tek sitni već su doslovce tek pigment boje ove plemenite sorte, podcijenjene u odnosu na Nebbiolo i preskupe Baroloe.

Unatoč tome, vino uspijeva biti mesnato, slasno i autentično… vrlo poštene vrijednosti za novac! 3/4 jer jako mi se svidjelo 😉

Cijena: neprocjenjivo 🙂

Prije točno godinu dana objavio sam prvi Dojam u Dnevniku.

Babichev novozelandski rizling je, bez nekog posebnog razloga, prvi objavljeni dojam, 14.05.2009.

Danas, nakon godinu dana Dnevnik bilježi cca 250 posjeta dnevno.

Kad se u početku broj posjeta nakon prvih par mjeseci popeo na 1000 mjesečno, bilo mi je baš drago. Kad je prešao 3000, bilo mi je još draže 🙂 Kad je brojka prešla 6000, bio sam već šokiran !?! Sada, na cca 7500 mjesečno statistika je sljedeća…

U proteklih godinu dana:

Total views 36204

Busiest day: 936 (Nedjelja, 14. veljače 2010.)

Objavljena su 132 dojma s ukupno 699 komentara do ovog trenutka.

I najvažnije, isprobano je ukupno 136 različitih vina, što je preko 11 mjesečno u prosjeku 😉

Interesantno mi je pogledati koji su Dojmovi bili najposjećeniji. „Top 15 lista“ trenutno izgleda ovako:

1. Zagreb wine gourmet Festival Izvještaj

2. Kaiken Malbec 2007

3. Pisano, Syrah reserve, 2006.

4. Crna vino do 40 kuna

5. Kalazić, Pinot crni, 2007.

6. Josić, Cuvee Ciconia Nigra, 2009.

7. Enjingi, Zweigelt Barrique kasna berba

8. P.Z.Vrbnik – Zlatna Vrbnička žlahtina

9. Najugodnija iznenađenja 2009.

10. P.O.Panjoka, Malvazija, 2008.

11. Galić, Graševina, 2008.

12. Intermezzo: „Fletne“ i prijatelji u društvu Saše Špiranca

13. Grabovac, Kujundžuša, 2008.

14. Kozlović, Mladuh, 2009.

15. Erdutski vinogradi, Meandar Portus, 2007.

Zanimljivo koliko se razlikuje od moje top liste…

Za kraj (i početak druge godine) moja ocjena ukupnog dojma samome sebi: 3/4 na skali 0-5 🙂