Cijena:39,98 kn (ožujak 2010.)

Kraj tolike brojne ponude vina i na našem tržištu, ovo je moj prvi susret s Kujundžušom. Nemam nikakvih očekivanja od bijele sorte Dalmatinske zagore, a također niti predrasuda tako da se unaprijed veselim istinski novom dojmu.

Kujundžuša od Grabovca pokazuje se zlatnožutom u čaši, znatno intenzivnije žute od na etiketi navedene slamnatožute, a od zelenih nijansi također ništa. Možda da promijenim čašu? Ove nove Villeroy i Boch koje sam dobio na poklon moguće su prešminkerske za Kujundžušu 🙂

Uf, baš osjetna gorčina tih „gorkih badema“ već na nosu, dodao bi i plijesan…

Srk i žvak, nevolja. Za razliku od uobičajene rutine, ovo je vino isprva odbojno, a tek kasnije pokazuje kvalitete. Odlika ili mana? Znači li to kompleksnost? Svakako je suprotno očekivanoj praksi… nakon privikavanja na početni vonj, postaje zanimljivo.

Nakon prvog gutljaja nekako oporo i neujednačeno, zatim postaje više mineralno, ali i „teško“ s još uvijek izraženom gorčinom. Zanimljivo, niti osobito ekstraktno, niti zamjetnih kiselina, niti sladora ili alkohola, ali ipak uspijeva biti „teško“. Da li zbog aromatskog profila koji je postojan i u kojem prevladava gorčina i koji mnoge vinopije neće privući iz prve?

Sve u svemu je ovo vrlo dobro napravljeno vino od lokalnog sortimenta koji se ne mora svakom svidjeti. Svakako, vino kojem treba dati priliku i pronaći pravu hranu.

Na kraju ipak moram ustanoviti kako meni osobno Kujundžuša neće postati omiljena sorta te moram ocijeniti vino s 2/3 na skali od 0-5.

Ipak, hvalevrijedan trud vinara, a meni je itekako drago da sam probao i ovo vino. Drugačije. Specifično.

Cijena:54,98 kn (03.03.2010.)

Zapelo mi je za „nepce“ ovo vino P.O. Rossi, Vižinada, na Zagreb wine gourmet festivalu. Jedan od nositelja IQ oznake sve je zamjetniji na vinskoj sceni, čini se s punim pravom.

„Ljučibasta“ boja 😉 Rubin crvena s ljubičastim nijansama, boja Istrijanskih crnjaka. Svježe i čak pjenasto u čaši.

Šumsko voće i cvjetni mirisi dominiraju na nosu, ništa kompleksno, ali svejedno ugodno.

U ustima se osjete karakteristično jake kiseline, ali ipak vrlo dobro integrirane. Tanini su neupadljivi, jer ovo nije Teran 😉 Od Refoška se i očekuje da bude mekši, što definitivno je. Dobro je što se osjeti autentičnost, odmah je jasno da je vino iz Istre, ekspresija podneblja sadržana u ovom Refošku nije upitna.

Koncentracija je odlična na sredini palete, malo se gubi na kraju u kojem prevladava slatkasto kiseli voćni povratni okus. Svakako vino za kombiniranje s jelom…

Sve bolje i bolje dolazi od Rossija. I ovo je jedno pošteno vino, fer odnosa cijene i dobivenog.

Ipak je to vino dobre koncentracije i moja ocjena mora biti vrlo solidna trojka na skali 0-5.

Cijena:99,98 kn (03.03.2010.)

Toskana. Denominazione di Origine Controllata e Garantita. Nobile di Montepulciano! Dakle, sorta Prugnolo Gentile, odnosno Sangiovese u minimalnom omjeru 70% i ostatak lokalne sorte.

U ovom vinu „Prugnolo Gentile“ je prisutan sa 80%, ali sve je to manje bitno. Bitno je da li je vinar uspio tu esenciju podneblja prenijeti u moju staklemu čašu 🙂

Po zagasitoj tamnocrvenoj boji s bakrenastim odsjajem, izgleda da je uspio. Također i po „suzama“ koje duuuugo klize niz stijenku čaše (ili moram promijeniti detergent).

Šnjof! Intergriranost komponenti vrhunska. Koncentracija voća, plus začina, plus terroir, plus dim… Upravo zbog tog rustikalnog štiha, vonja podruma u čaši, odmah je jasno da je to Stari Svijet. Toskana, Montepulciano.

Srk i žvak! Bogato i aromatično vino punijeg tijela, pomalo mesnato, sjajno uravnoteženo. Kiseline, alkohol, tanini su potpuno u svrhi prezentiranja aromatskog profila koji je prepoznatljiv za jedno od najpoznatijih vinskih regija.

Zrelo voće… kad bolje razmislim, ovo je predobro vino da bi ovako secirao dojmove dok ga konzumiram 😉

Zaključak. Ovo je jedan od premalo dostupnih vina Nobile di Montepulciano, koje je po ovoj 30-ak posto sniženoj cijeni krajnje konkurentan u svojoj kategoriji.

Divno. Za ovaj profinjen doživljaj, čvrsta četvorka na skali 0-5.

Cijena: 49,98 kn (03.03.2010.)

Nakon doslovno cca tisuću različitih vina, napokon „moj prvi Viognier“ 🙂 Sorta koja je već neko vrijeme u „trendu“ na svjetskom tržištu, a dosta se sadi u Australiji i Južnoj Americi. Ovo je još uvijek jedno od rijetkih dostupnih sortnih Viogniera na našem tržištu i dolazi iz doline Limari, Čile.

Slamnate žute pomalo zagasite boje, djeluje dosta kompaktno u čaši.

Šnjof!?! Isprva voće poput citrusa, zatim pikantni tonovi i orašasto voće, bademi i orasi, ali čak đumbir (inače vjerojatno nisam jedini kojem đumbir ima baš neugodan vonj).

Svakako kompleksnije aromatično. Specifičan nos. Ima još nekakvu odliku koju ne mogu odrediti i nadam se da je i to karakterisitka sorte 🙂

U ustima iznenađuje kremasta tekstura i iznenađujuća svježina. Baš dugotrajan finiš.

Svakako voćni aromatski profil, ali navedeni spoj skoro masne teksture i svježine u vinu aromatične sorte je ono po čemu ću najviše pamtiti ovo vino.

I još nešto je zanimljivo, nemam osjećaj visokih kiselina premda djeluje vrlo svježe i kiseline nedvojbeno moraju biti prisutne.

Također, vino je definitivno suho, ali osjeti se i slador unatoč 13,5% alkohola.

Eto, sad mi treba biti žao što ranije nisam probao Viognier. Premda izvrsno, nije me toliko oduševilo da bi mu dodijelio četvorku. Najiskrenija ocjena bila bi 3 na skali 0-5, sviđa mi se!

Cijena: 79,30 kn (03.03.2010.)

Neko vrijeme Pilheirosa nije bilo na polici. Od svih Lurtonovih vina očekivao sam da će Mas Janeil iz Roussillon-a prvi nestati s polica, ali valjda su ljudi prepoznali pravi Douro po prihvatljivoj cijeni. Bar se nadam da je tako 🙂

Ova kupaža sorti Tinta Roriz, Touriga Franca i Touriga Nacional iz 2004. godine, sada bi trebala biti u špici, ali možda je već prošla svoj vrhunac.

Duboke tamnocrvene boje u čaši, otvara se i odmah pokazuje vrlo ozbiljno voće na nosu. Ukuhano tamno voće izmješano s vanilijom i blago začinjeno.

Međutim, ovaj Douro tek u ustima pokazuje svoju pravu prirodu. Vinificirano tako da zadrži obilježja podneblja iz kojeg dolazi, vino je mesnato sa slatkim nenametljivim taninima, duuuuugoga završetka sa prezrelim voćem i mineralnošču u retrookusu.

Specifično aromatičan kompleksni Portugalski crnjak čijih 14,5% alkohola se uopće ne osjeti.

Meni će tu nedostajati osjetnije kiseline ili maksimalna koncentracija. U prvom slučaju, to ne bi bilo Douro vino, osobito ne iz 2004., a u drugom slučaju to više ne bi koštalo 10 EUR. Bilo kako bilo, ocjenjujem kako je 3/4 na skali 0-5 adekvatno za Pilheiros koji možda općenito nije neki „best buy“, ali ne znam ni jedno Portugalsko vino tradicionalnih sorti boljeg omjera vrijednosti za cijenu na našem tržištu. Protuprijedlozi dobrodošli 🙂

Cijena: 41,00 kn (04.03.2010.)

Ponekad je „stolno“ vino stvarno tek stolno „vino“ pa makar dolazilo iz Istre 🙂

Na prvi pogled, u čaši boja dobra, nos malo sumnjiv. Osjeti se Teran, ali malo se „čuje“ i bogme kasnije osjeti „po bačvi“. Također sam uvjeren da je dodavan šećer i tko zna što još…

Sve i da nije tako, nema teorije da dam 41 kunu ponovo za ovo „vino“.

Nono Zvane, ako je postojao, vjerojatno se okreće u grobu. Baš me zanima hoće li se javiti itko tko bi se zauzeo za ovo vino, doživljaj koji mogu okarakterizirati isključivo kao prevaru. Sramotno, možda najgore vino do sada u Dojmovima, a definitivno nije najjeftinije. Nadam se samo da mi neće oštetiti odvodne cijevi.

0/1 na skali 0-5

Burp! Doslovno boli želudac. Sve je to od lošeg vinaaaaaa

Cijena: NA cca 7 EUR (ožujak 2010.)

Službeni sponzor 105. dojma je Šiško (na fotografiji sa slomljenom rukom XOXOXO ) koji je donio rijedak cvijetak, bijelo DOCG vino Toskane! Uraaaaaa!

Vernaccia di San Gimignano jedino je Toskansko bijelo vino od sorte „Vernaccio“ koja nema dodirnih točaka s ostalim istoimenim sortama diljem Italije jer Vernaccio zapravo predstavlja „domaće“ vino.

Međutim, nek se javi tko je ranije probao Vernacciu di San Gimignano koja je postala opskurna sorta kraj tolikih crnih SuperToskanaca, odnosno kraj cijenjenih (superskupih) Chiantija, Brunella di Montalcina, Nobile di Montepulciana i drugih.

Cecchijeva Vernaccia di San Gimignano specifične je blijedožute boje u čaši.

Nos podsjeća na Sauvignon, djeluje svježe, pomalo voćno i travnato, s vremenom i mineralno, ali aromatski je poprilično suzdržano.

Srk!?! Slankasto, nevjerojatno lagano, podsjeća na najblaži i najmlađi bijeli Sancerre ili Pinot koji mogu zamisliti. Ili Zagorsku brajdu 🙂 Aromatski nepristupačno. Suho, vrlo suho, ali toliko „prozirno“ da predstavlja izazov.

Kiseline jedine donekle odskaču od sladora ili alkohola ili bilo kakvog izražajnijeg aromatskog profila, ali ne mogu reći da su kiseline osobito jake. Zato je vino tako pitko i delikatno. Svježe, uz isprva jedva primjetnu diskretnu gorčinu. Kada bi baš morao odrediti aromatski profil odlučio bi se eventualno za grejp i ananas.

Zapravo je fascinantno! Nakon dugo vremena susret s nečim novim. To iskustvo vrijedi visoku ocjenu, ali u realnim okvirima za ovaj uradak Cecchi je kod mene zaslužio 2/3 na skali 0-5.

Cijena: 49,98 kn (03.03.2010.)

Mirelina preporuka i akcijska cijena razlog su što je i Pisanov Syrah došao na red :o)

S Urugvajskom vinarijom Pisano imam skroz dobra iskustva pa će tako nadam se i ostati. Kositrena crvena „kapica“ i pluteni čep uvijek je lijepo vidjeti. Nepretenciozna etiketa na adekvatnom papiru uz koju i vino u čaši bolje izgleda. Osobito ako je to vino intenzivne i duboke tamno crvene boje kao ovo.

Šnjof, šnjof! Dosta intenzivan nos, ali ne toliko napadno voćni za jedno vino Novog Svijeta. Više je pun začina, topline i vanilije od hrastovine, premda je i zadimljen što može sugerirati prebarikiran. Općenito dosta ozbiljan, vrlo dobar šnjof 🙂

Vrlo ugodne teksture, srednjeg tijela, relativno dugog završetka… Neprimjetnih sitnih tanina tako da se isprva čini malo suviše zamaskirano utjecajem hrastovine. Slankasto slatki aromatski voćno neodređeni profil, zapravo prilično „mineralno“.

Dosta dobro zaokruženo, fino napravljeno vino, malo „tvrdo“. Ne znam kako bi nazvao tu posljedicu neusklađenosti u retrookusu ili je to višak mineralnosti za moj ukus Syraha.

Vino nije toliko tradicionalno autentično koliko sugeriraju na stražnjoj etiketi, ali ipak posjeduje distinkciju u odnosu na Čile ili Argentinu i djeluje dosta ozbiljno možda baš zbog te mineralne crte.

Vrlo dobro vino i odlična kupnja po ovoj cijeni! Meni solidna trojka na skali 0-5. Uvjeren sam kako ima ljudi koje će upravo ovo vino oduševiti, ali premda mi se sviđa teško da sam ga zavolio kao navedeni poklonici.

Cijena: 119,90 kn (22.02.2010.)

Pozdrav Duccaro, ponovo se srećemo 🙂

Jedno od vina koje me se osobito dojmilo kad sam ga prvi put otvorio upravo je ova Duccara. Iznenađuje me da je još uvijek na tržištu 2005., jer prvi put kad sam otvorio Ducarru tog godišta bila je još 2008.godina.

Ducarra je Indicazione Geografica Tipica odnosno stolno vino s geografskim porijeklom 😉 koje već u čaši djeluje gusto, ali ne kremasto već koncentrirano.

Na nosu je južnjački toplo što ne čudi obzirom da je IGT Sicilia i obzirom da ima 14,5% alkohola. Dekantirano otkrit će kompleksnost, pržene tonove, drvo i začine, tamno, crno voće…

Srk! Taninski bogato, izrazito suho… punog tijela i strukture koja može podnijeti visok alkohol, ujedno biti i ekstraktno i aromatično, koža, pečene masline, tamno voće…

Zrelo, koncentirano i bogato južnjačko vino. Ono što posebno veseli je tzv. „warming“ senzacija koja je prisutna obično kod vrlo cijenjenih vina i po tom specifikumu najviše i pamtim Duccaru.

Uz hranu, tekstura postaje vaš najbolji prijatelj, poprima mekoću i uglađenost tako da nije nužno pečeni vol jedina opcija 🙂 Naprotiv, vino koje je dovoljno kompleksno da poprima nova obličja svakim novim gutljajem, svakako je veliko vino koje će znalci znati iskoristiti u specifičnim combo-nacijama, je li tako enogastromama?

Nije prva Nero d`Avola u Dojmovima (premda prvo 100% Nero d`Avola vino), a svakako niti zadnja nadam se. Meni je čvrsta četvorka na skali od 0-5.

Cijena: 89,90 kn (22.02.2010.)

Nedopustivo je da toliko dugo nisam okusio Valpolicellu! Mislim da nema niti jedne u proteklih 101 dojmova što je sramotno 🙂 Zadnje sam uzeo Masi-jevu na nekoj akciji ne pamtim otkad tako da sam doslovno žedan dobre Valpolicelle.

Valpolicella vina obično čine sorte Corvina, Rondinella i Molinara, a odnosi u ovom DOC vinu su: 30% corvina, 30% corvinone, 30% rondinella, 10% molinara. Valjda su dobro zbrojili 🙂

Očekujem vino koje je stilski drugačije i autentično, barem vjerno sebi i namjerno izbjegavam razmišljati o ripasso metodi i Amaroneu jer ovo je ipak „samo“ Valpolicella, ali ipak DOC Valpolicella Classico s najboljih položaja i dužeg potencijala sazrijevanja u boci!

Klasična bordoška boca, premazani pluteni čep, elegentna etiketa…već mi se sviđa 🙂

Boja je lijepa baš rubin crvena s tamnijim odsjajem.

Šnjof!?! Ahhhhh, to je taj Valpolicella vonj. Nekome čak animalan, meni savršen spoj štale i sijena s voćnim aspektom koji izbija iz drugog plana.

Srk! Rustikalno na šarmantan način. Srednje tijelo …čak traje dulje u finišu nego sam očekivao. Posjeduje taj „štala“ susreće „voćne slatkiše“ efekt. Ne može se reći da ne odražava specifičnosti podneblja, ali ipak uspijeva biti moderno. Suvišno je i spominjati ujednačene kiseline, tanine i alkohol. Itekako su talijani to dobro zbrojili 😉

Lijepo je da je i ova Valpolicella dostupna na našem tržištu. Za mene, čisti hedonizam!

4 na skali od 0-5