Cijena: 25,90 kn (27.11.2009.)

Ovo vino je pravo osvježenje na polici! Ne zato što je posebno dobro, već zato što je ovo najbolja etiketa Kutjeva do sada 🙂 Volio bi čuti komentare na tu temu jer Kutjevo, Đakovo, Ilok itakodalje svi izgledaju „na isti kalup“ i sram me odnijeti to do blagajne. Skoro 🙂

Ali, kako je danas buncek ili krvavice sa zeljem i restanim krumpirom, portugizac je sorta trenutka i to sretnog trenutka, nadam se 🙂

Boje cikle, ovako rashlađeno teško mogu puno toga detektirati, ali osjeti se voćni profil trešanja i čak jagoda. U ustima je bljuzgavo, čak slankasto, nedostaje mi vesele vibrantnosti koju primjerice posjeduje Krauthakerov Portugizac sa svojim ubergay lila Stelvin Lux zatvaračem.

Mineralnost je prisutna ili je to metalni aftertaste, ali i dojam da je netko imao pretencioznu ambiciju napraviti Portugizac koji će „izdržati test vremena“ što je previše za očeivati samo po sebi. Zapravo mi fali taj „mošt“, ovo me podsjetilo na Teran bez kiselina i samim time bez svojih osnovnih obilježja. Kao ishlapjela Cola, što se dogodilo s mjehurićima?

Ipak ovo ostaje karakterističan Portugizac, u litrenoj boci, nezanimljiv premda sasvim korektan. Brojnost “smiley-a” u ovom postu sugerira i stav spram vina ;o) Hik!

Cijena: NA

Gle što sam dobio od prijatelja, od sada i službenog sponzora ovog wine tastinga! Grand vin de Mornag, product de Tunisie. Niti sam (još) bio u Tunisu, niti bi Arapi smjeli piti vino (premda poznajem par Egipćana koji ližu žesticu i misle da su James Bondovi) ali tome usprkos, Tunis je ipak bio Francuska kolonija, a i postojbina drevnih Kartažana. Kartažani navodno nisu pili vino, ali to međutim tvrde Rimljani, a što je ustvrdio Vinopija slijedi…

Šnjof! Šnjof! Voćnost i cvijetne arome plus neki mentol ili eukaliptus, trunčica začina… Vino je kupaža sorti Syrah i Merlot. Očekujem eleganciju i balansirano vino, voćnog karaktera, ali u stilu Starog Svijeta jer ipak je Francuski utjecaj morao ostaviti traga.

U ustima pokazuje manjak konzistencije koju bi očekivao od Francuza, ali dovoljnu kompleksnost da bude zanimljivo. Taj mentol ili eukaliptus stvarno prati gutljaj do finiša. Tanini su toliko neprimjetni da mi zapravo nedostaju. Kiseline ga fino drže.

Po pitanju izvornosti ovo je vino modernog stila koje mene podsjeća na vina regije Roussillon u južnoj Francuskoj. To znači da ne mogu utvarati kako ispijam nektar kojeg su konzumirali Kartažani 🙂 Teško da je stari Hannibal (onaj sa slonovima) uživao u ovako tehnološki dotjeranom vinu ovih sorti grožđa, ali vino me podsjetilo na Anthony Hopkinsa koji je kao njegov imenjak (onaj iz Jaganjaca) uživao u butelji Chiantija.

Na kraju, vino je ostavio jedan jako dobar dojam, harmonično, aromatično i zavodljivo u stilu Starog Svijeta, ali moderno i trendy nauštrb neke autentičnosti karaktera.

Najljepše zahvaljujem Mozeru!

Cijena: 64,03 kn (17.11.2009.)

Nakon Baranje i Iloka, povratak u Kutjevo i na bijelo vino. Galić, graševina 2008. O vinaru nemam prethodnih iskustava, znam da uz Graševinu prodaje i Sauvignon i Rajnski rizling ako se ne varam. Sauvignon je nešto viši cjenovno!?!

Graševina je svijetle slamnatožute boje i doima se nekako kompaktno u čaši.

Na nosu se osjeti mineralnost, slatkoća i voćnost, od nezrele jabuke preko bazge do kompota od kruške.

Nakon swirlanja i par gutljaja evidentno je da se radi o svježem vinu (dobro jutro :-), ali doima se i svježijim ne samo zbog godišta, već i zbog izostanka očekivane gorčine u finišu.

U okusnom voćnom profilu detektiram dunje i zelene kruške, dosta konzistentne arome.

Kiseline su do ruba, ali ne preko. To je već rijetka kvaliteta kod Graševina za moj pojam.

Zaključujem da je ovo graševina na prvu loptu, vrlo dopadljiva i zavodljiva, svježa i mirisna. Stilski vrlo trendy, moderno vino, kakva je uostalom i cjelokupna vanjština. Svi su detalji na ambalaži i etiketi riješeni besprijekorno, a takvo je i vino – besprijekorno i dosljedno željenom stilu, šminkerski vrlo dopadljivo raznolikoj publici.

Iako vino na prvu loptu, ta je lopta tako fino napucana da je sjela pred šesnesterac napadaču na volej. Da se slikovito izrazim 🙂

Definitivna preporuka! I jedno pitanje, zna li netko gdje se može nabaviti jer je nisam uzeo „na uobičajenim mjestima“?

Cijena: 69,99 kn (23.10.2009.)

 

Ovo vino značajnim čini Robert Mondavi i sorta Zinfandel tako da sam konačno i ja odlučio probati Woodbridge. Robert Mondavi jedan je od najutjecajnijih legendi vinskog svijeta, a Zinfandel je sinonim za Kaliforniju, najpoznatija i najskuplja vina Sonome ili Nape itd.

Ono po čemu je također zanimljiv je njegovo porijeklo koje znanstvenici pripisuju južnotalijanskoj sorti Primitivo i dalmatinskom Crljenku, koji je ujedno „otac Plavca Malog“.

Ali, da nije na akcijskoj cijeni vjerojatno ga ne bi uzeo jer sam ga svojedobno imao zadovoljstvo probati, ali i zaključiti kako je ipak precijenjeno. Da provjerimo ponovo.

Lijepa boja, voćnost i mineralnost na nosu. Slatkiš od višnje, maline, kupine. Pa naravno, vino je polusuho 🙂 Frutek s alkoholnom kičmom. Voćnost izbija u prvi plan, ali nema dovoljno snage nositi se s 13,5% alkohola što inače ne bi bilo uopće puno za jedno veliko vino sorte Zinfandel. Ovaj Woodbridge ipak nije veliko vino, uostalom je i zamišljen kao vino za svaki dan. U SAD-u jasno, gdje je i jeftinije i pristupačnije sve i da nije jeftinije 😉 čak i u recesiji.

Lijepa tekstura doduše. Niti finiš nije loš, tanini ipak traju, a ne prikrivaju niti voćnu bombicu. Za nekoga tko se želi ufurati u svakodnevno vino za američkog konzumenta definiranog velikom istinom „people talk dry, but drink sweet“ ovo je tipičan „Zin“.

Dobro je to napravljeno i ipak mi je drago da sam konačno probao i Woodbridge, ali realno, da nije bio na akciji teško bi se odlučio. I ovako se pitam, usprkos tome što je jako lijepo napravljeno vino, za te novce nameću mi se nepretenciozni australci poput Rosemountovog Jigsaw-a ili d`Arenbergovog Stump Jump-a.

Tko nije probao nešto slično može krenuti i s australcima.  Sa stajališta, pomalo i “vinskog snoba”, očekivao sam ipak više.

Cijena: 69,99 kn (23.10.2009.)

Da ne bi bilo zabune, ovo je vrhunski Babić, za razliku od kvalitetnog Babića 🙂 Razlikuju se, osim po sadržaju boce, po etiketi jer vrhunski Babić ima crnu etiketu! A bogme ima i višu cijenu, a ova navedena je ipak bila akcijska.

U čaši vino se pokazuje intenzivno crvenim, skoro ljubičastim nijansama…

Ah! Osebujan nos. Tu se ima što šnjofati. Najgluplje je napisati da „miriše kao Babić“, ali većini ljudi to bi možda bilo najkorisnije. Nije mi lako opisati taj mesnati slojeviti oplemenjeni vonj kojim ovaj Babić odiše, ali svakako je na nosu ovo impresivno vino.

Bez zezancije, tko nije probao Babića, kako mu opisati miris jer uz uobičajene atribute posjeduje stanovitu izvornost podneblja. A onaj tko je probao pravi Babić znat će dakle kako je ovo pravi pravcati Babić kakav bi trebao biti.

Taj specifičan kieslkasto slatkasti topli okus. Ima težinu, tijelo… skoro suvenir kraja iz kojeg dolazi. Karakterističan „barnyard“ povratni okus. „Štala“ koja doprinosti autohtonosti i sjajno se nadopunjuje se hrastovim barrique bačvicama u kojem je vino odležalo.

Odličan Babić. Sjajno vino.

Cijena: 39,98 kn (23.10.2009.)

Iurisov Cabernet Sauvignon prvi put sam probao u kolovozu i objavio dojam. Merlot je i tada bio nešto cjenovno niži, ali ne kao sad (mislim da je ovo akcijska ponuda). Iločki Buhačev Merlot pokazao se otkrićem. Da vidimo da li je ovaj Iurisov Merlot Erdutskih vinograda na toj razini?

U čaši je baš intenzivno duboko crveno s neočekivanom uljnosti. Specifičan nos! Svježe i aromatično, oplemenjeno hrastom, koncentrirane voćnosti, mislim maline i šljive. Iznimno zanimljiv, obećavajuć šnjof.

I takvim se pokazuje na nepcu također. Mekano i zaobljeno, punog tijela i uravnotežene strukture, taman dugačkog završetka.

Rekao bih da je ovo bolje napravljeno vino od Cabernet Sauvignona što malo iznenađuje jer cijena mu je niža. Očito je vinifikacija bolje odgovarala ovoj sorti. Za razliku od Cabernet Sauvignona gdje su Cabernet i Slavonski hrast bili ipak više u sukobu negoli dobrom spoju, ovo je predivno harmoničan Merlot.

Zapravo, fenomenalan Merlot. Apsolutno ravan Buhačevom, s tim da je meni Buhač bio iznenađenje, a ovo više nije iznenađenje niti slučajnost. Ovo je još jedna potvrda iznimno visoke kvalitete vina Istočne Slavonije.

S tim da se moram malo ograditi jer premda harmonično, nije to neko elegantno vino, više je robusno. Međutim, na vrlo atraktivan način!

Usto, cijena je fenomenalna. Jedini minus – pluteni čep je smeće 🙂

Svakako preporuka!

Cijena: 69,98 kn (23.10.2009.)

Yep! To je vino s Nikolinom Pišek na oglasu 🙂 Makedonski cuvee Merlota, Vranca i Cabernet Sauvignona. Za te novce, od Makedonskog crnog vina trebali bi imati visoka očekivanja. Još kako impresivno izgleda ta butelja, vino mora biti iznimno 🙂

Tamna rubinski crvena boja u čaši. Dosta drva i alkohola na nosu. Voćni profil prisutan, ali nepristupačan.

U ustima otkriva slojevitost, ali ne baš osobit balans. Kiseline su osjetne i preosjetne, tanini neprimjetni, tijelo manjkavo tako da je vino u cijelosti prebarikirano, a usto je i prekratak finiš. Ima tu voćnosti, još više začina, ali nekako neuravnoteženo.

Doduše, bolje je kad odstoji pola sata u čaši, ali svejedno. Ne znam što je Tikveš mislio postići s ovim? Za te novce i ne samo u konkurenciji Makedonskih vina nije teško pronaći plemenitija vina s više osobnosti i stila. Nije to loše, ali nije to to.

Kad i cijena uđe u jednadžbu, nema teorije da Alexandriu ponovo uzmem. Ali, eto. Oglas s Pišekicom je barem korektan.

Cijena: 64,30 kn (23.10.2009.)

Bogme, pravi DOCG s „pijetlom“ na vratu 🙂 Pitam se je li ovo najjejftiniji „Gallo Nero“ s RH markicom? Iz mojeg iskustva nije moguće pronaći dobar Chianti Classico ispod 100 kn, barem u RH. Jesam li bio u krivu?

Chianti je vino dominantno napravljeno iz sorte Sangiovese uz manji postotak neke druge sorte. Kod ovog vina nisu naznačene sorte pa je moguće i 100% sangiovese.

U čaši je evidentna puna tamno-rubinska boja. Na nosu je diskretan spoj ugodne voćnosti i možda malo herbalnosti. Vrlo solidno na nepcu, baš jedno elegantno „medium“ vino.

Nije na prvu loptu kao malo koji Chianti uostalom, ali je lijepo izbalansirano, premda još uvijek malo neuglađenih tanina za ovakvo vino. Ništa posebno, ali osjeti se terroir i zato je vrijedno iskustvo.

Premda je suho, držim da bi trebalo biti izrazito suho da bude pravi Chianti Classico. Međutim, ovo je stvarno pravi Chianti Classico. (Sori Saša, zajebo sam. Ipak ima pošten Chianti ispod 100 kn) Bazičan, tipičan Chianti koji ne oduševljava, ali kladio bi se da ostvaruje vrlo pristojnih 82-84 bodova na svim kušanjima.

Cijena: 64,90 kn (21.10.2009.)

 

Konačno jedan Castillo de Molina na testu, valjda će uskoro i „1865“ 😉  Ovu liniju Vina San Pedro dobro poznajem, ali puno više sam konzumirao Shiraz ili Cabernet Sauvignon negoli bijela vina.

Ipak, upravo ovo vino je trenutno navedeno kao „Extreme Values“ u Wine&Spirit magazinu. Uz Extreme Value nalazi se i cijena od 10 USD što bi bilo jedva 50 kn! To znači da je još uvijek Best Buy čak i za 13 USD po koliko se prodaje kod nas.

Interesantno, baš je još jedno bijelo vino linije Castillo de Molina svojedobno pobralo lovorike. 2006. godine je Decanter dodijelio status „Šampiona kategorije do 10 GBP“ (tadašnjih 100 kuna) upravo Castillo de Molina, ali Chardonnay-u.

Meni je ipak nešto drugo zapelo za oko. Ovo je vino iz Elqui Valley, Chile. Dolina Elqui jedna je od najsjevernijih u Čileu, čak mislim najsjevernija, sjevernija i od Limari doline. Kod nas su bila dostupna izvanredna vina (Tabali) iz Limari doline, ali ništa iz Elqui doline ne pamtim da sam probao.

Pacijentu poput mene to je intrigantno, osobito nakon što sam pratio polemike svjetskih sommeliera u smislu da li je kod Čileanskih vina značajnija logična podjela po parametru Sjever-Jug ili ipak Istok-Zapad što se čini manje logičnim, ali možda značajnijim zbog mikroklimatskih utjecaja oceana na zapadu ili nadmorske visine na istoku 🙂

A sad se vraćam vinu 😉

Slamnatožute boje u čaši. Nos fenomenalan. Fenomenalan! Začini, pečena paprika babura, čudesna svježina koja prožima.

U ustima svježina prevladava čak i aromatičnost, ali tu su vibrantni citrusi u voćnom profilu, osvježavajuća mineralnost i „fresh & zingy“ je zapravo prilično precizan opis.

Usto, kiseline su u izvrsnom balansu s ostalim komponentama i ovo je ne samo osvježavajuće, već rijetko kvalitetno iskustvo.

Cijena: 23,99 kn (23.10.2009.)

Lijep nos. Jeftin, metalan okus. Next!

Zapravo, vino nije loše, ali nema ničeg u njemu što bi mogao opisati. Za nekakvu Bordeaux apelaciju ovo je podbačaj. Mislim, ovaj Bordeaux mogli su napraviti i u Kini 🙂 Prilično bezlično vino, ali još uvijek puno bolja kupnja od mnogih alternativa, osobito u svom cjenovnom razredu.

Vino je kupaža cabernet franca, cabernet sauvignona i merlota. Kiseline, tanini i slador (alkohol) izbalansirani, ali na toliko niskim razinama da to više nije profinjena elegancija već škrtost.

Premda nezahtjevno i nezanimljivo, ovo može biti vino za svaki dan po preporuci liječnika. Baš je apotekarski napravljeno. Jasno, više od jedne čaše ovoga nakon ručka niti ne poželim konzumirati 🙂 Stoga, može trajati danima i zato je baš takvo vino, na recept, za 5 do 6 dana.

Na kraju, jedna bitna opservacija – ovo nije loše vino. Ima tu i nosa i aromatičnosti. Jedino nije recept koji će Vinopija izdati. Next!