Cijena: 39,98kn (25.07.2009.)

Konačno i jedno Makedonsko vino na stolu. A nije Tga za Jug 🙂 U poplavi jeftinih crnjaka na domaćem tržištu, Makedoncima nema ravnih. Osim možda Bugarskih vina, međutim ona nisu toliko sveprisutna kao Makedonska. Ipak, to ne znači da u Makedoniji ili Bugarskoj ne znaju napraviti vino. Naprotiv, pamtim jedan Mavrud i neke makedonske Vrance izvrsno napravljene. Kod nas je upravo krenula kampanja Tikveša koji je također iskoristio poznate marketinške alate i nudi svoja vina u nekoliko razina kvalitete, od bazične do super-premium-vintage-privateselection-limitededition ili kako već, po cijeni od blizu 300 kn za butelju !?!

Ne znam što rade drugi igrači poput Bovina ili Ezmit vina. Uglavnom, bez predrasuda i bez velikih očekivanja otvorit ću ovu butelju vinarije Vardarska dolina. Ipak je ovo vino cjenovno dvostruko skuplje od bazične linije koja je BTW vizualno jedno od najgorih pojava na polici ikad.

Boja i izgled vina u čaši je obećavajuć. Puna, tamna bordo boja.

Na nosu se osjete mirisi zrelog tamnog voća i možda malo aciditeta…

Nakon kušanja, vina su puna usta. Međutim, nekako na prvu loptu. Stvarno je malo previše kiselina u aftertaste-u. Ta kiselost ga stvarno čini nedovoljno uravnoteženim. Ono što me muči je da to sorti nimalo ne koristi. Vranac može i treba biti drugačiji.

Ipak, vino uopće nije loše, ali isključivo za te novce. Čak se pitam koliko je isplativo dati i toliko, obzirom da je za duplo manje novca, bazična linija vrlo slična ovome.

E sad, da je ovo neki jeftiniji Talijanski Cabernet Sauvignon vjerojatno bi koštao kudikamo više. U tom kontekstu, ovo je dobra kupnja.

Međutim, vino mi po ničemu nije zanimljivo. Imam dojam da je možda proizvedeno u željenim uvjetima, ali „bez duše“, dosadno. Nisam siguran da ću ga dalje konzumirati jer obični crnogorski Vranac pruža jednako ili čak više, za manje novca. O skupljem Pro Corde-u da ne govorim. Obzirom da se pojavio Vranac 2007 na policama (uvoznik Vrutak) testirat ću uskoro stoji li još uvijek navedena teza.

Cijena: 39,98kn (25.07.2009.)

Pred koji dan, kolega me tražio preporuku za bijela vina do 50 kuna. Poslao sam mu listu na kojoj je Pisano Torrontes, Babich riesling, Kameno vino, Jakobovićev rajnski rizling 2006 izborna berba ili Graševina 2003 barrique. I onda sam shvatio da mi je već malo zastario popis i da bi malo trebao potražiti što ima novoga. I eto što sam našao.

Prva pomisao je Ilok, vinogorje Srijem i oznaka vrhunsko vino ?!? Nije da smatram kako ništa istočnije od „zlatne doline“ ne može biti dobro, ali nemam velikih očekivanja.

U čaši je vino bistre žute boje sa sitnim mjehurićima koji se zadržavaju na dnu čaše.

Na nosu je otvoreno, dosta izražajno aromatično, moguće jabuke ili dunje, slatkasti miris.

U ustima pomalo ispari, odnosno nedostaje mu tijela, ali je zato vrlo ugodno i pitko, dobro napravljeno, vrlo diskretne bademaste gorčine u finišu, sa završetkom koji traje.

Ne znam baš da li je zaslužilo oznaku vrhunsko, ali je definitivno vrlo kvalitetno vino za tričavih 40kn 😮

U svakom slučaju još jedna dobra preporuka.

Cijena(1L): 29,90kn (22.07.2009.)

Prvo „litreno vino“ na Vinopijinoj probi!

Na neki način je to logičan nastavak na temu „Crna vina do 40 kuna“ objavljenu u lipnju.

Nakon konstatacije da se nakon puno potrage najbolje vratiti korijenima ukoliko tražimo nešto u navedenom cjenovnom razredu, morao sam to još jednom provjeriti.

Prije svega, ovo vino nije Pelješac kojeg pamtim kao izvrsna podloga za bambus zbog izražene slatkoće 🙂  Nije to niti Plavac kojeg pamtim kao još lošiji primjerak.

Plavac Hvar je proizvod iste vinarije koja radi Ivan Dolac, jednog od najboljih hrvatskih plavaca s jednako tako prestižnom cijenom u maloprodaji.

Plavac Hvar je i zamišljen kao „vino za svaki dan“ po prihvatljivoj cijeni. Ta cijena je još uvijek duplo viša od čudesa uvezenih u rinfuzi iz Makedonije i prepakiranih u Hrvatskoj.

A pro pos, ne mogu odoliti kratkoj digresiji za pacijente koji čitaju deklaracije poput mene. Tko je primjetio deklaraciju na kojoj doslovno piše „Proizvedeno u: Hrvatskoj. Uvezeno iz: Hrvatske. Zemlja porijekla: Bangladeš ili što već.“? Na većini domaćih „konzumirajmo hrvatsko“ brandova BTW?

Otvaram bocu. Čep puno ne govori. Jer ga nema 🙂 Da ga ima, to bi onda bila butelja i koštala bi nekih 37 kn.

Šnjof, šnjof. Čini se da je to ono što zovu sortnom aromom. Odmah je jasno da je ovo tipičan jeftini plavac. Miris domaćeg plavca, ali srećom bez vonja po neadekvatnoj bačvi. Da se ne zavaravamo, nema tu izražene voćnosti i u tom pogledu mirisni profil je neodređen.

Ali, nakon kušanja mora se priznati da je vinar uspio napraviti kompromis između zahtjeva za količinom i minimalnim zahtjevima kvalitete. Ovo je dobro izbalansirano vino! Kiseline, tanin, alkohol/slador su znalački uravnoteženi i bez obzira što nedostaje tijela i punoće za koje je Plavac itekako sposoban, ovo je vrlo pošteno vino!

Mislim da ostajem pri vlastitom stavu da je u razredu do 40 kuna, Plavac Hvar jedna od pametnijih kupnji.

Cijena: 69,99kn (24.06.2009.)

Zašto je ovo vino tu pitat će me netko tko me poznaje kao i moj stav o Agrokoru, u čijem direktnom ili indirektnom vlasništu je i Istravino.

Ipak, kao ljubitelj terana morao sam isprobati ovogodišnji najbolji zreli teran. Naglasak je na „zreli“ 🙂

Isprsio sam dakle 70 kuna u Billi za ovu butelju u nadi da će opravdati očekivanja. U tom cjenovnom rangu, konkurencija je već vrlo ozbiljna.

Rubin crvena boja s ljubičastim odsjajem. Tako lijepo piše na flaši i čak je istina. Bilježim kako je ljubičasta čak nešto manje intenzivna nego kod drugih terana.

E sad, volim taj pomalo opori „barnyard“ šnjof i okus. Međutim, nakon kušanja mislim da znam zašto je tako dobro prošlo na ocjenjivanju. Tanini su pripitomljeni i skoro mekani za jedan teran. To mene osobno smeta! Npr. podsjeća me na najbolji teran Vinistre prije nekoliko godina koji uopće nije bio sličan teranu. To je bio Cattunarov teran i meni je bio smiješan.

Fale mi robusni tanini, jedva suzdržana kiselost, esencija terana koja je u ovom vinu prisutna, ali nedovoljno iskorištena.

Ovo bi ocijenio kao pokušaj da se od terana napravi elegantno vino, a to je kao da mi netko govori kakav teran bi mi se trebao sviđati.

Jednostavno, teran je sorta koja ima druge prednosti i zato mi je Kabolin mladi teran neusporedivo jače iskustvo. Ovdje mi malo nedostaju i voćne komponente definitivno. Mladi teran ima tu jedinstvenu osobinu, skoro kao da ispijam mošt, što je meni kvaliteta neprepoznatljiva u ijednom drugom vinu.

Moram provjeriti je li Coronica bio na tom natjecanju sa svojim Gran Teranom jer to mi je jedini odležali teran koji mi je legao vrhunski. Mnogi pokušaji barrique verzija terana također nisu odgovarali sorti, po mojem mišljenju naglašavam.

Šteta. Dio neispunjenih očekivanja ovdje leži i u činjenici da sam očekivao možda previše, a sjećam se i Dajla Cuvee 2006. mislim, vino koje se pokazalo kao daleko uspješnije riješeno. Ali, slažem se da je ambalaža i etiketa recimo vrhunska. Jedino je kretenski naglašavati na ambalaži da je dobila Cropak nagradu. Naglasite da ste dobili priznanje za vino, ali ne za etiketu.

Cijena:

64,98kn Rossi, Malvazija templara 2008. (24.06.2009.)

59,98kn Veralda, Malvazija prestige 2008. (24.06.2009.)

Četvrti po redu usporedni test mladih malvazija sučeljava dvije butelje koje koriste svojevrstan „sufiks“ u nazivu vina: templara, odnosno prestige.

Nova etiketa P.O. Rossi dodatno pojačava pretenciozan dojam i bolno je pretjerana po mojem mišljenju, ali ima uporište u konzistenciji s pričom o templarima koju su baš na toj lokaciji uzgajali lozu prije par stotina godina.

O prestige-u i Veraldi sam rekao što mislim na drugom testu malvazija, kada je classic varijanta malvazije iste vinarije bila potpuno neravnopravna u sučeljavanju s Benvenutijevom malvazijom.

Uglavnom, Veralda Prestige je najbolja mlada malvazije Vinistre 2009. s nevjerojatnih 88,33 boda, dok je P.O. „O. Rossi“ također zlatna malvazija s 85,75 bodova. (ne vidim doduše oznaku templara, ali što je tu je)

Otvaram prvo Rossijevu malvaziju. Skoro prozirna žućkasta boja koja ipak postaje intenzivnija s vremenom, odnosno zagrijavanjem na sobnoj temperaturi.

Na nosu se lijepo otvaraju donekle očekivani mirisi agruma, limuna, ali i čak i bazge.

U ustima se pokazuju druge jake arome tako da u prvotnoj borbi između adstringencije i prirodne gorčine / herbalnosti prevladava upravo ta herbalnost. Zapravo, ljekovita travarica se ne bi posramila raznolikosti prisutnih herbalnih komponenti. Ipak, da ne bi ispalo da tu nešto nije kako treba, ovo je vino ipak med, a ne rakija. Dosta dobro.

A sad da vidimo šampiona!

Veralda stvarno pokazuje junačke karakteristike već na etiketi: 14,4 % alkohola ?!?

To je svakako iznimno neuobičajeno za malvaziju!

Boja zlatnožuta, svakako nešto intenzivnija nijansa od prethodnika.

Čaroban nos, vrlo ugodni mirisi koji se ne otvaraju na prvu, neobični, je li moguće da je tu cimet ili vanilija? Breskva?

Nakon kušanja i dalje je izrazito bogato, ali i pitko jer se tih 14,4 % nimalo ne osjeti. Balans nije narušen u malvaziji s 14,4 % alkohola je samo po sebi posebno.

Shvaćam zašto je ovo vino ispalo pobjednik u Svijetu malvazija. Ali, nisam siguran da će biti i moj odabir.

U ovom trenutku, nakon 8 butelji u 4 usporedna testa zaključujem da moj favorit ostaje Benvenuti.

Kao “best buy” , tu je Matić malvazija, meni najveće iznenađenje godine za 45 kuna u maloprodaji. To se traži.

Cijena: 59,99kn (24.06.2009.)

„A wild goose from Patagonia that flies between Chile and Argentina“. Natpis stoji na jednoj od bolje riješenih etiketa koja se može vidjeti na polici. Uz oznaku porijekla, što bi bila Mendoza, Argentina, stoji i Kaiken, the best from both sides of the Andes. Smisao je u tome što je Kaiken argentinska vinarija, dok je Montes čileanska vinarija u istom vlasništvu i stvarno su razdvojene tek Andama. Što je to za divlje guske Patagonije?

Sorta Malbec karakteristična je za Argentinu i sve je poznatija i u našim krajevima, premda, za divno čudo, potječe iz Francuske. Dok bi danas bilo prilično ezoterično pronaći francusku butelju u kojoj je 100% malbec, ova sorta u Argentini daje puna i bogata crna vina.

Da ne ulazim u karakteristike grožđa, sigurno je da su argentinska vina ove sorte (malbeci ili malbekovi, malbeki? Bruno, što kažeš? :-)) preporuka ljubiteljima snažnih Shiraza i Cabernet Sauvignona.

Da li je takav i ovaj Kaiken?

Boja je prekrasna. Neprozirno duboka, izrazito tamna crvena boja.

Što kaže šnjof, šnjof? Izražajne arome na pola metra od čaše, tzv. tamno bobičasto voće rekao bi i možda malo previše alkohola na nosu. Ipak je vino 14,5%.

U ustima tek postaje jasno što znači mouthfilling. Snažno, čak kremasto premda ne pretjerano, ali ima težinu. Moćno vino koje će tek sazrijeti u boci. Zapravo ga je šteta konzumirato ovako mladog. Premda, tanini su već sad iznimno uglađeni za jednu robusnu sortu kao Malbec.

Traži društvo hrane, neku dobru mesinu ili tjesteninu s jačim umakom. I sad bi dodao da je vino pikantno, ali to ne bi bio baš neki opis pa ćemo zabilježiti „spicy“. Negdje sam vidio i epitet „začinjeno vino“. U svakom slučaju tko je probao slične čileanske Cabernet Sauvignone zna što to znači. Pod čileanske Cab-ove ne mislim na Caliterru već na Cassilero del Diablo recimo. Dakle, ne voćne bombe već „spicy“ vina. Ovo vino ispunjava očekivanja i na tom planu.

Međutim, najveća vrijednost ovog vina je u dobrom balansu. Onih 14,5% alkohola možda se osjetilo prilikom šnjofanja, ali je prilikom kušanja sve sjelo na svoje mjesto.

To znači da se ova butelja može ravnopravno nositi s duplo skupljim! Prema tome, za mene nema dileme da je ovo jedan od najboljih „value for money“ na tržištu.

Dlja žiznj druzjan!

Cijena:

44,98kn Matić, Malvazija 2008. (24.06.2009.)

57,98kn CUJ Kraljević, Malvazija 2008. (24.06.2009.)

Pa vrijeme je za još jedno sučeljavanje ovogodišnjih zlatnih malvazija što me čini iznimno radosnim. Buhahahahaha!

Što imamo? Dva anoniumusa? Kako za koga. Činjenica je da Matić malvazija broji 86,00 bodova s Vinistre 2009. Također zlatni Danijel Kraljević (CUJ) tek nešto niže ocijenjen sa 85,00 bodova, ali oba u zlatnom društvu!

Međutim, kod ove dvije mlade malvazije osobito je privlačno što broj bodova uopće ne korespondira s cijenom na polici. A to se osobito cijeni J 45kn za zlatnu malvaziju u maloprodaji vrlo je prihvatljivo, ali samo ukoliko opravda ocjenu, a čak niti 58kn nije u rangu precijenjenih.

Otvaram prvo Matića. Boja slamnatožuta, čini se izražen viskozitet što je vrlo obećavajuće.

Nos potvrđuje očekivane mirise mlade malvazije, herbalnost i voćnost, sve je tu i sve diskretno. Dosta osvježavajuće djeluje i osjeti se slador! Zato tražim informaciju o alkoholu na etiketi i pokazuje 13,1% !?! Također, prisutan je vrlo dopadljiv floralni aspekt! Ne znam koje cvijeće ni kakvo, ali je vrlo dopadljivo i ugodno na prvu loptu.

Nakon kušanja je karakteristična gorčina malvazije jedva prisutna. Skoro kao da nije 100% malvazija, već sadrži i muškat!

Ali, jako dobro.

A sad Kraljević. Boja tipična blijedo slamnatožuta.

Nešto zatvorenije na nosu ili jednostavno manje izražajno nakon prethodnika. Osjeti se ipak travnatost, čak možda i više voća nego kod Matića, skoro kao Benvenuti. Vrlo obećavajuće.

Također, 13,1 % alkohola.

Pitko, tipična malvazija. Ovo je egzemplar tipične malvazije idealne za pijuckanje negdje uz obalu ili zapravo za one koji znaju guštati uz malvaziju, bilo gdje.

Ovaj cijenom prihvatljiv gušt preporučio bi svakome tko nije probao malvaziju jer u ovom vinu će dobiti karakterističnu mladu malvaziju, izvrsnu malvaziju po najprihvatljivijoj cijeni.

Ispod ove cijene nema ničeg takvog.

No, neočekivani pobjednik ovog dvoboja ipak je Matić! Premda nije tipična malvazija i premda imam osjećaj da sam žrtva prvog dojma… ali, neka sam takva žrtva i češće!

Nazdravlje svima!

Cijena:

39,30kn Jose Maria da Fonseca, Periquita 2005. (24.06.2009.)

39,90kn Jose Maria da Fonseca, Terras Altas 2006. (24.06.2009.)

39,99kn Hardy`s Varietal Range, Shiraz 2006. (24.06.2009.)

34,99kn Trulli, Zinfandel 2005. (24.06.2009.)

Eto prave teme za vrijeme oskudice i svakog vinopiju koji ipak ne želi odustati od malih užitaka – dobro vino za nisku cijenu. Na žalost, ta psihološka granica je do prije godinu dana bila 30,00 kuna. Znalo se naći vrlo korektnih Makedonaca i za 20,00 kuna, a svojedobno i Bugarskih i Moldavskih vina u tom cjenovnom rangu.

Ovdje imamo dva Portugalca iz ponude Vrutka, jedan Australski Shiraz i južnotalijanski Zinfandel ?!? (wtf?) Obadva iz ponude InterSpara.

Prvo otvaram Terras Altas, vino portugalske regije Dao. Mješavina sorata Touriga Nacional i dvije manje poznate: Jaen i Alfrocheiro. Pitam se treba li burgundski oblik boce sugerirati nešto.

Boja vina u čaši je izražajno crvena, ne preduboka. Na nosu je lijepo otvoreno, ima tu dosta floralnih momenata, ali uz te cvijetne mirise i alkohol dosta izbija na površinu.

Međutim, u ustima se otkrivaju mekani tanini, puno zaokruženije nego što nos sugerira, vrlo pitko i ugodno. Naravno, prilično jednodimenzionalno, ali ugodno vino.

Idemo dalje na drugu butelju – Periquita. Prva koju sam probao bila je godište 2004. Sada je 2005. s nešto izmijenjenom etiketom, ali ne previše što je i logično jer ovo je navodno globalno vrlo prepoznatljivo vino. „Portugalsko vino s najvećom prodajom na svjetskom tržištu“ i „najstariji brand vina za svakodnevnu potrošnju proizvedenog u Portugalu“ kaže distributer. Također, mješavina sorata i to Castelao, Trincadeira i Aragonez. Interesantno je da istoimeno vino istog proizvođača, ali s oznakom reserva uopće nije od istih sorata. Inače, vrlo dobro vino, Periquita Reserva, ali nažalost po znatno višoj cijeni.

U čaši je za nijansku tamnije, odmah djeluje odležanije od prethodnika. Na nosu je u početku izrazit miris mokrog drveta?!? Nešto ne baš privlačno što se izgubi nakon nekog vremena u čaši. Nije baš ugodan taj moment, ali vino djeluje pomalo rustikalno što mu daje stanoviti plus. Ne mogu ustanoviti baš neki „flavor profile“.

Ista čudnovata aroma je prisutna i u retrookusu i jednako je istovremno odbojna i interesantna.

Neeeeext! Slijedi izlet u Novi Svijet. Australski Shiraz je na redu. Osobito me zanima stoji li konstatacija iz „Dvoboja Shiraza“ da nema boljeg za manje novca.

Hm, čep na navoj. U čaši, boja vina je malo prebljedunjava za jedan Australski Shiraz. Na nosu dosta voćno, crno bobičasto voće, borovnice i slično. Međutim, nakon kušanja malo toga odaje da pijem australski Shiraz. Privlačno i pitko, ali to nije ono što očekujem od Shiraza ili Syraha iz Novog Svijeta. Usto je malo izvan dobrog balansa jer 13,5% alkohola se osjeća malo previše. Pamtim neka bolja godišta ovog istog vina i za sada je ovaj Shiraz najveće razočaranje na testu. Mislim da potvrđuje tezu iz nedavnog posta „Dvoboj Shiraza“ jer za 10 kuna nižu cijenu nudi puno manje tako da tih 10 kuna ne predstavlja uštedu.

I konačno, najopskurnije vino na testu – Zinfandel! Italija, regija Puglia. Dakle, imamo Stari Svijet, premda Puglia nije Toscana i imamo Zinfandel, karakterističnu Kalifornijsku sortu. Donekle ima smisla jer Puglia je regija već poznata po best-buy vinima sorti Primitivo i Negroamaro. Zinfandel je, kao srodnik Primitiva i Plavca malog, odnosno Crljenka ipak na neki način „logičan“ za Pugliu. Nedavno sam kod Brane u gostima ostao ugodno iznenađen ovim vinom, ali možda je ta impresija bila pod utjecajem okruženja i trpeze domaćina 😉

Da vidimo, čep također tipičan za Pugliu – takozvani „plastiša“, odnosno polugumenasti čep koji nije predviđen čuvati vino dulje od dvije, tri godine.

Lijepa crvena boja u čaši, ali šnjof šnjof – voćna bomba! Nema što nema, od ribizla do šljive i da ne zaboravimo, s malo vanilije. Ono što bi vani zvali „overfruit“. Međutim, meni je leglo čisto fino.

Nakon kušanja, čini se dobar balans tanina, kiselina i šećera (alkohola). Zapravo vrlo dobro obzirom na cijenu, premda vrlo pomodarsko svojim stilom.

Međutim, nimalo Italije niti Puglie tu nema, pa čak niti Zinfandela kakvog poznajem. Iskreno to nisam niti očekivao pa me ne smeta i sve u svemu ovo je korektno vino za svoju maloprodajnu cijenu.

Pobjednik? Teško je odabrati. Znam što će se svidjeti većini – vina na prvu loptu kao što je ovaj Zinfandel ili Shiraz.

Opet, ako netko kupuje vino uz koje bi gostima ispričao priču o nama nepoznatim portugalskim sortama, Periquita ili Terras Altas su tu.

Stoga, kad me Saša sljedeći put pita što da uzme do 40 kuna, vjerojatno ću mu preporučiti vlastiti odabir vina za svakodnevnu konzumaciju –Vranac Plantaže ili Plavac Hvar, litra za 35 kuna 🙂

Cijena: 65,98kn L.Benvenuti, Malvazija 2008. (05.06.2009.)

cca 45,00kn P.O. Veralda, Malvazija 2008. (02.06.2009.)

Drugi dvoboj mladih malvazija ove godine. Prva je najbolja mlada malvazija prethodnih dviju godina i još uvijek svježe ime na sceni, Benvenuti. Druga je ovogodišnje iznenađenje jer najboljom mladom malvazijom u 2009. s nevjerojatnih 88,33 boda proglašena je Malvazija P.O.Veralda!

Ali, na žalost ne ova verzija, već Malvazija „Prestige“?!? Toliko prestižna da se ne može nigdje kupiti. Posebno je zabavno da sam je tražio na mjestima gdje je u nekom članku objavljeno da se može pronaći (Billa i Plodine). I nije tamo. Ni u Billi, ni u Plodinama. O da, otišao sam zbog te butelje u Lanište gdje su jedine Plodine u Zagrebu valjda. Osjećao sam se ko da sam na ljetovanju.

Prema tome, ništa od sučeljavanja jer suparnici su potpuno neravnopravni.  P.O. Veralda istrasku malvaziju 2008 classic ne bih preporučio. Dabogda si je pili u svojoj vinariji cijeli život. Naprosto je inferiorna u svim aspektima. Za te novce ima boljih malvazija i pod kategorijom stolnog vina, a za 20 kuna gore su već vrhunci kakve ova Veralda može samo sanjati. Pitao sam se je li to uopće 100% malvazija.

Ali zato Benvenutiiiiii! Motovun, centralna istra (dakle, nije zapadna, obzirom da je centralna, dee dee dee)

86,33 bodova s Vinistre i treća po redu najbolja mlada malvazija.

Lijepe bistrine, svijetložute boje, ipak nešto intenzivnije od prethodnika iz prvog dvoboja.

Nos zaključuje: osjetno manje travnatosti i herbalnosti od očekivanog, ali zato je tu voće!

I to kakvo voće? Korica limuna, možda čak i naranče, tropsko voće svakako.

U ustima lijepo zaokruženo, karakteristična malvazija s ugodnom gorčinom u aftertasteu i s naglašenim najboljim osobinama sorte.

Mislim da povlačim neutemeljenu opservaciju o 2008. kao nešto slabijoj godini. Ovaj Benvenuti razbuđuje svojom svježinom i vibrantnošću. Idealno uravnoteženo i odlično mlado vino.

Još jednom, Benvenuti je za sada pola koraka ispred ostalih. Dobar, dobar posao.

Najbolji omjer maloprodajne cijene i kvalitete. Preporuka za ljetne mjesece.

Cijena: 55,98kn (05.06.2009.)

A sad nešto potpuno drugačije. Nešto tako škrto što tako puno daje.

Vino supltilno na nosu, u ustima, retrookusu. Međutim, nimalo praznjikavo poput nekih jeftinijih Blatina dostupnih na tržištu.

Nimalo impresivno nakon prvog kušanja, otkriva svoju kompleksnost tek nakon nešto vremena. Ukoliko nemamo vremena ni strpljenja, treba zaboraviti ovo vino.

Ukoliko imamo strpljenja, nedostatak očitog postaje prednost. Jedva primjetna hrastova bačva zaokružuje kompleksnije arome nego što se dalo naslutiti na prvi pogled. Znalci će to znati cijeniti.

Stoga ovo nije vino za preporuku svakome. Ovu Blatinu preporučio bi eventualno vinskom znalcu za kojeg znam da ga nije probao, nikako ljubitelju Čileanskih Cabernet Sauvignona ili Argentinskog Malbeca. To ne znači da ljubitelji navedenih stilova nisu znalci, ali ovo nije trandy vino. I sam ga ne bi prečesto konzumirao u konkurenciji navedenih popularnih i priznatih sortnih vina.

Sve u svemu, ne baš zaokruženo, ali elegantno vino s izraženijim utjecajem podneblja od drugih blatina koje sam imao priliku probati.

Opskurni dodatak vinskom podrumu nekog Engleza ili Njemca i dobar predstavnik svoje regije, specifičnog područja uz tok rijeke Neretve.