Brkić, Greda, 2015.

Cijena: 140 kn

Zašto mi je Greda trenutno najdraže vino vinarije Brkić (a to znači i jedno od najdražih uopće)…

Dok je nekoć ovaj naziv vinograda mogao stvarati donekle primjerene asocijacije na letvice bačve u dosta grubom građevinskom kontekstu 😜 s ovim je godištem integracija drva toliko uspješna da uspostavljena cjelina djeluje „bešavno“.

Premda se ova Žilavka može čuvati, ne treba još više dubine. Dovoljno je da zadrži ovu širinu i superdelikatnu aromatičnost, u rasponu od cvijetnih (pelud), vegetalnih (korjenasto), voćnih (žižule 😀) začinskih i mineralnih senzacija, a najviše… vinoznost. Kao da mogu osjetiti grožđe iz kojeg je nastalo.

Mineralnost je specifična i konzistentna ranijim doživljajima u Brkićevom Mjesečaru. To je ta „bočatost“, delikatna slanost okupana u kišnici. Hrana za dušu koja uživa se polako.

Trapan, Istraditional, 2016. vs Trapan, Uroboros, 2016.

Cijena Istraditional: 185 kn

Cijena Uroboros: 130 kn

Uroboros Brune Trapana volim koristiti kao jedan od primjera odležane Malvazije, osobito kontekst školovanja u akaciji vs. hrastu i bla bla… Fora je u tome da iz berbe u berbu pokazuje konzistenciju, odnosno da je uvjetovano radom vinara, koji je (da ponovim još jednom) nevjerojatno talentiran podrumar.

Istraditional doživaljavam kao Brunin odgovor na temu orange/jantarne Malvazije, odnosno njegovu reinterpretaciju tradicije.

Ova dva vina i nema nikakvog smisla uspoređivati izuzev u line upu koji svjedoči o Trapanovoj svestranosti, ali zato što radim ove pizdarije mi ni u jednom trenutku nije bilo dosadno tako da, što se mene tiče, ostanite svi doma i nakon obustave #lockdowna

Istraditional nije narančasto vino, nije macerirano šest puta lockdown na n-tu dana samo da bi bilo ekstremnije od sljedeće najskuplje boce narančastog vina. Okej, vizualno predstavlja otklon od moderne svježe Malvazije, ovako zamagljeno u svijetlom jantarnom tonu…

Istraditional je istinski kompleksna emulzija Malvasie Istriane koja ostvaruje ravnotežu puno dublje i zahtijeva malo vremena u kojem se zatomljena energija postupno oslobađa, kako se vino otvara i mijenja… isprva agrumi, klementina i limunska trava, zatim začini pa zrele dunje

Zato je Istraditional vino za meditaciju. Idealno za izolaciju 😀 U širokoj burgunskoj čaši neće se raspasti već se postupno otvarati i poigravati stimulirajući #happythoughts dok držiš palac na okidaču pucaljke naslonjenoj na vlastiti frontalni režanj.

Uroboros je također Malvazija, isto godište, također 14% alkohola, ali nije – nefiltrirano sur lie acacia/oak wild fermented & aged – vino 😀

Mogli bi ga zvati i Duroboros jer mu godine gode, ali nije zato značajno vino. Značajno je zbog „kombinacije ekstrakta/koncentracije i balansa“ koja se ne susreće svaki dan na ovim prostorima.

Predivan bagrem na nosu, eteričan, lak, nježan, a upečatljiv. Ima tu i kandiranog voća, korice agruma, herbalnosti (imela). A onda doživiš punu snagu ekstrakta koji „grize“ baš tamo gdje i koliko treba. Intenzitet i prodornost koja paše, kao čaj s đumbirom recimo 🙂

Zauljena tekstura ništa ne skriva. Funky salinitet, nemiran, rastrzan, poput modernog grafita na staroj zgradi

After Modri Les Noir

Odgađam pustiti ovaj dojam jer uvodno želim dati neki kontekst, ali onda se toliko udaljim od fokusa da više nije bitno što sam htio postići usporedbom ova dva vina već počnem pisati knjigu. Tako da, nek si misli tko što hoće, a ja sam zabilježio dojmove uspoređujući dva Crna Pinota iz Vipavske doline 😉

Burja Pinot Noir 2017

Teško ga možemo nazvati elegantnim, teško da je delikatan, ali stanovita suptilnost Vipave prepoznaje se u paprenosti i „začinu“. Tu je i vegetabilnost, stanovite korjenaste arome, ali i forrest floor senzacija… međutim, ovaj PN je baš egzuberantan, ekstrakcija iz macerata još je živa. Vino je kuštravo, ćoškasto i neobuzdano 🙂

Zrelost se raskošno razlijeva po nepcu dok kožnati tanin traje, ali se i mijenja. Ništa neobično da je Burja PN vino transformacije. Samo je promjena sigurna.

Nije to vino za ocjenjivanje, nije ni vino za festivale. Previše je živo. Papar, pa fruit&dirt, ali ipak nekako odmjereno i sa smislom.

 

Tilia Estate Pinot Noir 2016

Tilia Estate linija Matjaža Lemuta je sve što nije Burja 🙂 Linearan. Pedantan. Suzdržan. Nepogrešivo PN.

Nema zafrkancije, ekstremna suhoća i mesnatost na srednjem nepcu. Ipak, ne toliko tehnički determiniran kao u ranijim godištima. Dobija širinu, a još važnije – dubinu.

Srećom, ova edicija je opuštenije vino, unatoč ekstrakciji i koncentraciji.

Pažljivo školovani tanin fascinira. Nije drven. Tek diskretna nota vanilije koja će integrirati vremenom.

Nevezano, želim spomenuti i još jedan važan Crni Pinot. PN kuće Sontacchi, osobito u kontekstu Kutjeva, asketsko je vino za koje vrijedi – Manje je više.

Manje opulencije, više vinoznosti.

Manje voća, više tihe slanosti.

Koja ustraje nakon gutljaja. Vrijedi za berbu 2017 i još više za 2018. koja je u podrumu i kojoj se želim radovati.

Za tri hrvatska podruma trenutno ne znam reći u kojoj bačvi je bolje vino, a cijene nisu divljale. Bedalov, Kosovec, Sontacchi. Osim gore navedenog, pitam se ima li još koja poveznica? Možda pristup vinogradarenju i podrumarenju 😉

Roxanich, Ines u crvenom, 2008.

Cijena: 185 kn

Duboko voće i mekane dekadentno zavodljive balzamične note poigravaju se s šumskim gljivama na podlozi od zelene jabuke.

Ova poetska konstrukcija možda zvuči kao plaćeni hvalospjev nekoj kulinarskoj kreaciji, a ne kao opis vina. Izazov je pokušati opisati „Ines u crvenom“. Taninska struktura fascinira kao kod najsuptilnijih Pinota. Jedna nota rustikalne rudimentarnosti koju obožavam, mnoge će smetati. Kao i životni stadij vina i fascinantna evolucija posljednjih 5 godina.

Jer ova boca punjena je u listopadu 2014. kao „stolno“ 🙂 vino i meni se čini da je tek ušlo u onu pravu zrelost namjerno nefiltriranog grožđanog lijeka, u onu vinoznu ljepotu u kojoj svi mirisi i okusi postaju vinski i kad samo najšira čaša za odležani burgundac može pravilno usmjeriti tu vinsku magiju.

Istinska kompleksnost i pravi nutrijent. Bez sumnje i zahvaljujući uzbudljivom miksu sortnog sastava Ines u crvenom: Malvasia Nera, Barbera, Cabernet Franc, Lambrusco, Syrah, Gamay.

Upozorenje za sve koji traže koncentrirane i mlade voćne bombe u ovom cjenovnom razredu. Ovo nije takvo vino. Ovo je tekuća ovisnost.

Plančić, Darnekuša, 2015.

Cijena: 84,89 kn

Što je to što miriši kao mekani i voćni mladi Plavac s taman toliko ljekovitog bilja da ga nepogrešivo identificira, a potpuno je drugačije strukture?

Neusporedivo „hladnije“, sa svježinom koja se proteže uzduž nepca. Sa sitnim taninom iz tanke kožice. Obojanog mesa i soka, pravog vinoznog soka. Zrele zrnate teksture i pune zrelosti tamnog voća, a bez opterećujućeg alkohola…

U ovom slučaju odgovor je – Darnekuša.

Premda je Darnekuša zastupljena zajedno s Plavcem na čuvenim hvarskim položajima Ivana Dolca, Medvid bod i Jagodna te na lokaciji Dubje gdje Plančić uzgaja materijal za Pharos Grand Cru, poznajem samo tri monosortne Darnekuše. Jedna je Rosina, rose u izvedbi Jo Ahearne, druga je Dubokovićev Laganini, a treća je zapravo prva jer Plančić je buteljirao Darnekušu odavno i berbe 2004. i 2005. ostale su mi snažna referenca. Te su Darnekuše dolazile s posebnog položaja Poljica-Vorh, svojedobno najvišeg komercijalnog vinograda u Hrvatskoj.

Zašto bi napisao da je Darnekuša odgovor u ovom slučaju? Zato jer postoje i druga vina manje eksponiranih sorti kojima volim razbijati predrasude o crnoj Dalmaciji. Zato je ovo jedno od važnih vina koja sam predstavio na Vinart Grand Tasting radionici „Velika mala vina“. Osim ampelografske autentičnosti, važno je jer je posebno! Danas kad je lakše pronaći veliko vino od „velikog malog vina“, vina koje ima tȇk i istinski vinozan, vinski gušt, vina koje se formira vremenom u čaši i na zraku razvija u nešto magično… Darnekuša pjeva onima koji mogu i žele čuti.

Povratak, Palava, 2018.

Cijena: 70 kn

Svijet se smanjio.

Dobro je u takvim okolnostima biti svjestan različitosti zbog kojih smo posebni.

Bez straha i predrasuda po mogućnosti…

Za vina iz BiH obično se pomisli – Hercegovina. Ali, mogli bi se prevariti. Vinarija Povratak uzgaja lozu na 60 hektara (!) kod Žepča u Bosni. Ovo vino otkrio sam zahvaljujući Željku Garmazu i prvi put probao prošle godine na WineOS da bi ove potvrdio doživljaj i posvetio dužnu pažnju 😉

Palava se smatra češkom (!) autohtonom sortom. U izvedbi vinarije Povratak, aromatičnost u mirisu podsjeća na skoro muškatne arome, a način na koji miriši na grožđe još i više.

A nakon gutljaja specifičan stisak suhoće podsjeća na Crveni Traminac i srodnike (tko je probao Savagnin zna na što mislim), kakav sam nedavno probao kod Jagunića između ostalih.

U sredini, odrađuje čvrsto i ravno, nalik Rizvancu, bez vrludanja. Fokus i disciplina.

Podsjetilo me na valcer, prividno raskošan aranžman i melodičnost, ali zapravo vozi i vozi po svojem dosta determiniranom ritmu 🙂 Palava i jest križanac Muller-Thurgau (Rizvanac) i Roter Traminera. „Less aromatic than Traminer, more interesting than Muller-Thurgau“ nije moja izjava, ali potpisujem.

Jako zahvalno vino, versatilno na stolu. Sasvim dovoljno tijela i svježine da se nosi s većinom jela (uz paštetu od divljači recimo 😛 ), a svega 12% alc., da ne opterećuje. Specifična začinska kvaliteta nenametljiva je, kao idealno dozirani muškatni oraščić. Nije isto bez njega, ali se ne smije jasno osjetiti.

Ako mogu praviti snjegovića nakon jakog potresa u pandemijskim uvjetima karantene, valjda mogu i uživati u češkoj sorti uzgojenoj u Bosni. 🥂

G&J, Tvoja krv i moja, 2015.

Cijena: 184,50 kn

Ponekad je ljubav dovoljna. Ljubav Gina i Jadranke prema vinu pokazuje kako ne trebaš imati ni podrum ni vinograde da bi ostvario nešto značajno.

Ljubav i strast, potrebna spoznaja i neophodna oprema očito jesu dovoljni da nastane „Tvoja krv i moja“, kupaža Merlota i Cabernet Sauvignona uzgojenih u specifičnim uvjetima Nadinskih vinograda.

Međutim, prošlo je dovoljno vremena od početnog entuzijazma i dogodilo se nešto više od blenda bordoških sorti. Koncentracija bobičastog voća u mirisu i okusu nije toliko napadna kao u prvim godištima. Utjecaj školovanja u drvu primjeren je očekivanom potencijalu i već sad djeluje doista otmjeno. Nema prezrelosti, uspostavljen balans na nepcu ostavlja živost i dinamiku.

Razina integracije drva, uklopljenost kiselina u skladu s taninom koji je sve usklađeniji svakim gutljajem, intenzitet i prisutnost koja ne opterećuje (13,7%), perzistencija i progresija na nepcu, svakim gutljajem sve dublje… poput zaljubljenosti 🙂

U 2015. „Tvoja krv i moja“ je plod sretnih oklonosti odlične berbe, stečene zrelosti i iskustva, čega ničeg ne bi moglo biti da su razum i opravdani strah prevladali slijepu zaljubljenost. Ljubav je ponekad dovoljna, ali je uvijek neophodna.

G & J, ne poznajemo se, ali hvala vam na ovom vinu.