Chichateau, Fabula mala, 2016. (crno)

Cijena: 105,44 kn na thewineandmore.com

Chichateau iz Šišatovca 🙂 Dobra fora. Nadahnuće za naziv vinarije očito je Šišatovac, mjesto na Fruškoj gori gdje ova mala vinarija uzgaja Cabernet Sauvignon, Cabernet Franc, Merlot, Sauvignon Blanc i Chardonnay na svega 3 hektara vinograda.

Fabula mala je naziv njihovog bijelog, ali i crnog blenda. Crna Fabula mala izdvaja se iz ponude u smislu uvjerljivog Bordeaux blenda u kojem je Cab Franc zastupljen 50%, Merlot 30% i 20% Cabernet Sauvignon.

Slutim kako je Franc taj koji djeluje vegetabilno, korjenasto, ostvarujući zamljenost u podlozi na kojoj gradi uvjerljivu voćnost u smjeru brusnica i borovnica.

Crna Fabula mala je ozbiljno dobro vino koje pokazuje slojevitost i dubinu. Strukturno, ima svježinu u kičmi, zdrave, a nenametljive kiseline dok je tanin sitan, gorkast. Alkoholi 13,5% Jako dobar balans. Istovremeno „hladi“ i „grije“. Baš ono što ti treba kad moraš uključiti grijanje na datum 31.05. 😀

Bedalov, Dobričić, 2017.

Cijena: N/A

Ovo je trebao biti dojam o Dobričiću, ali imam želju podijeliti doživljaj cijelog „Bedalovog koncepta“ tijekom ovogodišnjeg festivala Vina Dalmacije u Splitu. Kako Bedalov zbog ranije dogovorenih obveza nije izlagao, odlučili smo mi doći njemu. Kako je prije dva mjeseca bilo dosta ljepše vrijeme 😀 posjet kušaonici u vinogradu pokazalo se kao jedna od boljih odluka.

Pod „Bedalov koncept“ mislim na autentično iskustvo u kojem ambijent i kultura stola ostvaruju izvorni smisao. Ono čega ima i što se uhvati, to se i ponudi. Namirnica je inspiracija. Mudrost pripreme prenošena s koljena na koljeno. A vino? Nezaobilazno. To je cjelina koja ostvaruje dodanu vrijednost koja se ne da kopirati.

Na nekih 400 metara visine na Kozjaku, terasasti vinogradi s pogledom na Kaštelanski zaljev i dalje, pružaju drugačiju perspektivu o tome što je vinarenje i život ovog podneblja.

Kao što drugačiju perspektivu nudi i ovo vino, jedan od tri meni poznata vina koja se pune kao monosortni Dobričić. Podmuklo sam ga uvrstio kao svojevrsni intermezzo na vinsku radionicu o Babićima i Crljencima/Tribidrazima da bi ispao favorit publike 😀

Drago mi je, ali i pomalo žao što je tih 300 napunjenih butelja rasprodano. Jer prava se supstanca ukazuje treći i četvrti dan nakon otvaranja, što obično sluti na dugačak potencijal čuvanja.

Premda premlado, odnosno prerano ovoreno, svejedno je vino izvrsna sklada koje pokazuje jedinstvene odlike. Tanin sličan Plavcu, sitan i taloži se u usnoj šupljini. Ustraje i nakon što svježe voćne kiseline isprate gutljaj pun tijela. Kako je Dobričić sorta niskih kiselina čini se kao da ima i malo aromatičnog Crljenka u kombinaciji, ali uglavnom suhe šljive i crveno voće na površini uz razvoj u smjeru balzamičnosti i integracije.

Predivna zrelost materijala i energija, pravi nutrijent u svakoj kapi. Plemenitoj i krepkoj 🙂

Galić, Blanc de Noirs, Extra Brut, 2013.

Cijena: 197,50 kn

Svjedočimo poplavi pjenušaca. Skoro da nema vinske kuće koja ne pravi i pjenušavo vino. Pristupačnija tehnologija može biti jedan od razloga, ali tržišna potražnja sigurno je presudan razlog. To me veseli.

Svi rade, ali ne uspijevaju svi. Postoje oni koji žele ostvariti nešto značajno, nešto što ranije nije postojalo ili barem nije bilo jednako uspješno.

Postoji ta neka emulzija koja se ostvaruje kod crnih sorata odvojenih od kožice da bi vizualno ostalo „bijelo“ vino, ali po strukturi i aromatici funkcionira negdje između… Zagriz u Greeny Smith jabuku nakon kojeg ostaju jagode u ustima, takav je fenomen Galićevog BdN.

Nije uobičajeno u Slavoniji dobiti pravi materijal idealnih parametara za pjenušavo vino klasične metode. Pitanje dosagea možda ne treba mistificirati, ali također nije banalno. Extra brut je promišljen pogodak za ovakav BdN s 12% alc.

Svrbi, koliko je jabučno, ali i sočno…

Cebalo, Plavac Mali, 2015.

Cijena: 99,98 kn

Da, ima više Cebala na Korčuli i to vinara, možda čak i s vinogradom u Lumbardskom polju, ali svi znamo na koga se misli – Branimir Cebalo potpisuje prvi Grk kojeg su mnogi probali… prvi za kojeg znam da je ponudio butelju Grka širem tržištu.

Kako je Grk sorta s funkcionalnim ženskim cvijetom, kao oprašivač se uz Grk sadio Plavac mali. Plavac s Korčule je posebna priča. Na crnom otoku bijelih vina, često je previđen. Jednako često je drugačiji od svih ostalih Plavaca Dalmacije. Na bolji način drugačiji… poput ovog vina, dodatno posebnog jer nastaje iz materijala dozrelog na pjeskovitom topsoilu Lumbardskog polja.

Kožnatost i paprenost na nosu, zrelost materijala, ali ne preekstraktno! Puna transparencija i boja Plavca idealne zrelosti… bordo crvena.

Hladne kiseline na nepcu potenciraju voćnu svježinu dugo nakon gutljaja, bez imalo masivnosti, težine, niti opterećenosti trpkoćom – tanin je sitan, uravnotežen.

U kontekstu, nazvao bi ovakav Plavac – asketskim, međutim toliko uvjerljivim… aromatskim punim, plemenitim. Ima tu i ljekovitih trava, kadulje i smilja, suhih šljiva i višanja, rogača…

Raritet. Plavac sačuvane svježine u punoj zrelosti. Aromatski prepoznatljiv i ugodan za piti. Balzamičnost i „umami“. Balans kakav inače teške mediteranske sorte teško ostvaruju 🙂 Čini se i kako pjeskovita tla čine razliku 😉

Meni jedno od najboljih vina festivala Vina od davnina koje je u Laubi u Zagrebu okupilo značajan broj manje eksponiranih vinarija. Premda je Cebalo već dugo prepoznat, prvi put sam probao njihov Plavac. Mislim da je značajno vino za razumijevanje Plavca malog.

Budimir @thewineandmore.com

Budimir @thewineandmore.com

O vinima ove vinarije već sam pisao. Ime Budimir meni se značajno izdvaja iz prosjeka vina Srbije. Nadam se da nikom na ovim stranicama ne treba objašnjavati da u Srbiji ima fascinantnih vina. Jedno od njih je baš Margus Margi Budimira, non vintage blend Rieslinga. Ovdje sam izdvojio osobne favorite crnih vina vinarije Budimir i isprobao ih usporedno.

Budimir, Prokupac boje lila, 2009.

Cijena: 180,55 kn na thewineandmore.com 

Prokupac je specifična sorta. Najuvjerljivija vina ove sorte ostvaruju stanovitu korjenastu, vegetabilnu notu. Takav je definitivno Prokupac boje lila.

Hladna kiselina, mineralnost. Trenutno je izražen papreni začinski aspekt. Ono što mi je odlično kod mnogih vinarija Srbije je oznaka datuma punjenja na etiketi. Ovo je punjeno 25.02.2014. da bi danas bilo u idealnoj kondiciji, potpuno vitalno, svježe i laganije u tijelu, prezahvalno uz jelo.

Svega 12,5% alc, ali zarezuje dugotrajan trag u nepce.

 

Budimir, Sub Rosa, 2009.

Cijena: 210,65 kn na thewineandmore.com 

Prvotno blend s Cabernetom, ali od 2007. mislim je 100% Prokupac. Ova 2009. punjena je 25.05.2015. 😀 Odmah se osjeti agresivnije školovanje u drvu, ali ubrzo to postaje ugodna zadimljenost, a nakon nekog vremena se potpuno integrira.

Oboji ekspresivniji voćni aspekt nego kod „boje lila“. Tamno i sušeno voće, šljive i kupine sugeriraju viši stupanj zrelosti materijala. (13% alc)

Odličan materijal odlične berbe. Pomalo ušminkan, ali još uvijek autentičan.

 

Budimir, …i kao da si anđeo, 2015.

Cijena: 97,76 kn na thewineandmore.com

„merlot with a kiss of prokupac“ – Stvarno nježno i glatko, uz poljubac svježine Prokupca. Međutim niti Merlot nije nimalo džemast, a svo tamno voće je tu, kao i ne-voćni karakter, mineralnost.

Odmjereno u svemu… srednje tijelo, umjereni alkoholi (13,5%), optimalna zrelost materijala… u ničem pretjerano, a po svemu posebno.

Natpis sa etikete reproducira dječji rukopis „Ovo je priča o mom tati i jednom petlu koji je probudio moje vino. Angelina“

 

10 godina Dnevnika Vinopije

Na današnji datum objavljen je prvi dojam na Dnevniku Vinopije. Tad se još nisam snalazio u wordpressu pa ga je objavio Damir 🙂 Damire, prošlo je točno deset godina. Sad možemo na pivo 😀

U tih deset godina ostvario sam sve „ciljeve“ koje mi zapravo nikad nisu bili ciljevi, ali se nekako sami od sebe nametnu kao ciljevi… prvih tisuću dojmova, prvih milijun klikova, ali Dnevnik mi još uvijek služi za neke osobne ciljeve. Kao ventil s kojim se mogu ispuhati 🙂 Regulator tlaka.

Zbog toga sam davno prestao ganjati brojke. Ne radim vidno apsolutno ništa na optimizaciji, premda sve znam što bi se trebalo… Mislim da je „crna vina do 40 kn“ još uvijek najčitaniji dojam. Jedan od najglupljih, ali evidentno pokazuje čime bi se trebao baviti da to bude čitano. Kako ipak živim od nečeg drugog, odlučio sam da ću ja voditi svoj Dnevnik, a ne on mene.

Iz istih sam razloga odustao od ocjenjivanja. Bilo koja skala, a zapravo su sve iste, izravno je u konfliktu sa svim što volim. Ocjene više govore o onima koji ocjenjuju nego o predmetu ocjenjivanja. Sam koncept natjecanja je marketinški alat.

Ono što mene danas zanima je izvornost, autentičnost, nešto što ima smisla bilo kao tradicionalno, domaće ili kao moderno, unaprijeđeno ili kao oboje. Sve teže držim fokus „samo“ na vinu. Imao sam jedan apel vezano uz jogurt 😀 Mogao bi se raspisati i o maslinovom ulju, kruhu, medu, siru, pršutu…

Vino nije samo hedonizam ni fiziološka potreba za hranom, premda je i to važan aspekt. Aspekt želuca. Važno je što unosimo u organizam. Važno je da je i kao svaki drugi nutrijent i vino „stvarno“, „neprocesuirano“. Premda je promašeno i nepotrebno pokušavati razdijeliti sva vina na „prirodna“ i „neprirodna“, ipak je moguće razviti senzibilitet i steći uvid nakon kojeg je nemoguće zamijeniti vina rađena po receptu, farmakološkoj kontroli procesa i vina koja su determinirana terroireom, koja su živa. To je recimo važna svrha vinske čitaonice.

Postoji taj intelektualni stimulans kod vina. Vino je, ili bi trebalo biti, kulturološki uvjetovano. Intrigira na način koji je neusporediv s bilo kojim drugim fenomenom. Meni je uvijek važan smisao vina predstavljala ta sposobnost „putovanja“ bez puno novca i vremena… dovoljna je čaša kulture karakteristične za neko podneblje. Kulture, u svakom mogućem smislu 😉 U velikoj mjeri se slažem s izjavom da tamo gdje nema vinove loze nema ni civilizacije. Barem ne meni privlačne.

Na kraju, pravo vino inspirira. Stimulans duše. Svi svjetovi i asocijacije, možda su cijelo vrijeme u nama, uz trenutno opuštanje ili uz trajno raspoloženje… sve to intenzivira čaša dobrog vina.

Ispada da sam iznevjerio početnu inicijativu da demistificiram vino 🙂 Uvjeren sam da nisam. Naprotiv. U toj potrazi sam se morao razviti do spoznaje u kojoj riječi više nisu dostatne. Svjetonazorski, „demistifikacija“ mi sad zvuči smiješno, ali i dalje ću ismijavati snobizam, lajfstajlersku površnost, isključivost i ograničenost bilo kojeg predznaka i sve što nas sprečava da u potpunosti uživamo u vinu.

Poput ovog… malo toga je po volji okorjelom vinopiji kao suhi terroirski Riesling Mosela.

Ansgar Clüsserath, Steinreich Riesling, 2016.

Cijena: 198,50 kn

Čvrsto, fokusirano, ali slojevito… s odgođenim učinkom 😀 Zapravo u slojevima, od zelenog čaja u mirisu, u afteru zapljuskuje val za valom… preko vinogradarske breskve i granny smith jabuke na nepcu, do drobljenog kamenja. Mineral – pitka tenzija slanosti, potencirane voćnom acidičnošću i kamene toničnosti škriljevca.

Vino definicije i finesa osigurana terroirom.

Tako nakon deset godina i prvog objavljenog dojma, činilo mi se pomalo poetski obilježiti datum također Rieslingom i to također stranim Rieslingom, ali ovaj put terroirskim Rieslingom. Taj Riesling od prije deset godina i ovaj u prosjeku su skupili skoro istu ocjenu od raznoraznih arbitara. A različiti su koliko je i moj dojam otprije deset godina različit od ovog današnjeg.

Dobravac, Fuga, 2015.

Cijena: cca 110,00 kn

Umjesto „arguably“ najznačajnijeg vina kuće Dobravac – Sonate, iz istarske Malvazije, otvaram Fugu. Do 2013. Fuga je bila „Superistrian“ 😀 odnosno Bordeaux blend s dodatkom Terana.

2015 Fuga je deklarirana kao Teran. Ekstraktan, još naglašeno ljubičasto mlad, ali životan.

Pažljivo školovano vino, osjeti se fini utjecaj drvenih bačvi, cedrovina i dosta nježno i vanilija, ali sačuvane energije, živo, s vitalnom strukturom. Utjecaj bačvi odlično se uklopio u paprenu začinjenost Terana.

Dojam vanserijski kvalitetnog materijala čini se ipak obilježen, odnosno omekšan više malolaktikom negoli drvom.

Zajedno sa svježinom, sitan tanin koji je kožnat, ne drven, ostaje na kraju gutljaja i ostavlja zemljanost, čak slanost u afteru koja aspektu šumskog voća daje dubinu.

Osim toga je važno da je Fuga vino cjeline, pažljivo pripremljeno da traje, odležavajući u nekom podrumu, ali je već danas skladno i neodoljivo privlačno nadam se ne samo pacijentima za Teran poput mene.