Dnevnik vinopije

Cijena: NA (travanj. 2010.)

Ima li savršenijeg suvenira iz Makedonije za jednog vinopiju? I ovoga puta sponzor Dojma je Šiško, ali ovog puta ga nema na fotografiji jer prethodni put njegova slika je naprosto preotela svu slavu pa ovog puta zbog čiste ljubomore neću to dozvoliti 🙂

Perfect Choice Vranec u čaši je još pjenasto na rubovima i tamne rubin crvene boje.

Na nosu mesnato. Koža i začini. Topao južnjački nos. Impresivan.

Ovo je Vranac u svom potpunom izdanju, punog okusa i snažnog tijela, vinificirano da „puni usta“osobito taninima koji su ipak vrlo sitni za sortni Vranac.

Kiseline nisu previsoke, ali su čudne, jabučne. Nadam se zbog neuspjele malolaktične fermentacije 🙂 Kao da ne pripadaju vinu i strše iz strukture, ali ne zbog svoje visoke razine udjela već zbog različitosti, neuklopljenosti. Ta jedina mana ovom impresivnom Vrancu može biti i odlika. Svojevrsna izvornost, jer možda je namjerno ta faza vinifikacije izostala ili što već.

Voćni aromatski profil besprijekoran, višnje i borovnice. Koncentracija iznimno visoka, a donekle i kompleksnost. Mesnatost zamjenjuje voćnost, zatim više mineralnost negoli začinjenost.

Sad mi je žao što je Pasta Dalmatina otišla uz Cabernet 🙂 ali mi je jako drago što sam imao priliku kušati ovog Makedonca. Ozbiljno dobro vino. U dilemi između 3/4 i 4 odluka je ipak pala na 3/4 unutar skale 0-5

Cijena: 56,16 kn (02.04. 2010.)

Klasik. Svojevrstan benchmark za Kalifornijska vina i jedno od najpoznatijih vinarija doline Napa. U SAD-u oko 50ak kuna, kod nas nigdje nisam vidio ispod 100 kuna u maloprodaji. Pretpostavljam da je planulo po ovoj cijeni to malo godišta 2004. što je valjda bilo preostalo…

Duboke rubin crvene boje u čaši, baš izgleda kao 100% Napa Cab.

Šnjof?!? Vrlo izravan udarac dozrela voća, malo vanilije, malo dima, malo začina…Sve je tu. Kiseline su još uvijek vrlo živahne što ipak iznenađuje obzirom na godinu i uobičajenu preporuku konzumacije unutar nekoliko godina od berbe.

Izvrsne koncentracije, bogatog i punog tijela te duuuugog finiša s ugodnim taninima.

Obzirom da nije napadno voćno te je također barrique u službi vina, a ne samome sebi svrha, ipak je ovo vino „obvezna lektira“.

Harmonično i dobro izbalansirano, ovo je hedonističko vino koje će se uklopiti u svaku vinsku kartu, a meni je bilo čak dovoljno ozbiljno u mediteranskoj kombinaciji s pastom od sušenih pomidora, pinjola, kapara, parmezana s bosiljkom i maslinovim uljem.

Međutim, da nije Vivat imao Uskršnju akciju… Na moje veselje, upola cijene je prilika koja se ne propušta za karakterističan CS iz Nape. Skoro bi mu dao 4, ali zbog nedostatka osobnosti ili preciznije nedostatka neke osobitosti/posebnosti ipak 3/4 🙂

Cijena:37,99 kn (29.03. 2010.)

Polusuhi bijeli cuvee Erdutskih vinograda. Svijetle zlatnožute boje u čaši.

Na nosu drvena bačva i maslac, orašasto voće iz drugog plana.

U ustima odmah pokazuje kako je sjajno uravnoteženo. Vrlo uspjela kupaža sorti Graševina, Chardonnay i Rajnski rizling. Aromatično, prožeto kiselinama uzduž palete, srećom izostao je „hrast i putar“ 🙂

Niti svježe niti teško, zlatna sredina! Što je veliki plus. Jednostavno zrelo, pitko i ugodno, mekane i baršunaste svilenkaste teksture. Srećom bez težine za koju je sposoban Chardonnay, bez jeftine gorčine za koju je sposobna Graševina i bez pretjeranog sladora za kojeg je sposoban Rajsnki rizling.

Jako lijepo! Za te novce – zanemareni biser!

Prekrasna tekstura uz nježne kiseline pri sredini palete, vino koje ću zapamtiti kao zlatnu sredinu i jednu od boljih vrijednosti za novac. Stvarno sam ga iskreno zavolio i stoga dojam moram ocijeniti s 4 na skali 0-5.

Sad stvarno želim probati i Meandar Castellum, crni cuvee Erdutski vinograda. Ako netko ima informaciju gdje ga pronaći?

Cijena:44,98 kn (31.03. 2010.)

Za ovaj Dojam izravni krivac je ifke! Da li je ispao zaslužan ili kriv, slijedi u nastavku 🙂

Kalazićev crni pinot u čaši je malinasto crvene boje, zamjetne prozirnosti što i priliči pinotu crnom.

Šnjof? Prilično suzdržan nos, ali mogu napisati da je zadimljen.

Srk! U prvi tren čini se nekako neujednačeno, čak i tanini odskaču, izrazite mineralnosti u aromatskom profilu, prisutne voćnosti koja je znatno diskretnija od očekivanog… Srk drugi! Čini se čak da je 15,1% malo previše alkohola za vino ovakve strukture i upravo kad sam krenuo zabilježiti kako smeta u aftertaste-u, dogodio se neuobičajen obrat.

„Grows on You“ while you drink it. Specifična osobina po kojem ću pamtiti ovo vino. Isprva je bilo „što je ovom ifkeu?“, a onda je bilo „a-ha“… mekane teksture, uz voćnost koja iz zadnjeg izbija u prvi plan, baš zanimljivo i stilski posebniji crni pinot od očekivanog.

Na kraju sam zaključio kako se može nositi i u kombinaciji s punomasnim dimljenim kozjim sirom i odlučio ocjeniti ga kao vino koje mi se sviđa i koje bi mogao lako zavoljeti, 3/4.

A imam i osjećaj da još može pričekati u boci koju godinu, baš bi ga volio probati za dvije godine od danas, po istoj cijeni naravno 🙂

Cijena:43,81 kn (02.04. 2010.)

Nostalgični razlozi ili neprekidna potraga za „value“ vinima? Bilo kako bilo, ove „ispigane“ boce J.P.Cheneta uglavnom sadrže bezlična i osrednja nazovi-vina, uz jednu iznimku. Ta iznimka je upravo ovo vin de pays d`oc klasične bordoške kupaže, ali iz regije Languedoc.

Smiješno kratak „plastiša“ čap ne daje naslutiti kako ovo vino posjeduje ozbiljan šnjof.

Tamno voće i vanilija na nosu bez pretjeranog barrique na slijepo bi prevarile mnoge vinske snobove koji bi prezrivo, s gnušanjem i neskrivenom rezignacijom tretirali ovo vino. Potpuno nepravedno.

U ustima aromatski profil potvrđuje slatku voćnost, ali i naznake mentola ili čak mineralnosti pri kraju. Također, zamjetan je izvrstan balans komponenti, odnosno znalačka ujednačenost kiselina, sladora, alkohola i tanina koje u harmoniji zaokružuju ovaj crnjak srednje jaka tijela.

Za razliku od ostalih J.P.Chenet vina koja pamtim, ovo je prilično dobro. Zapravo, odlično vino. Krajnje zahvalno jer će se uklopiti u svaku priliku i brojna jela. Osobno preporučujem kao ozbiljniju, a opet atraktivnu alternativu ljubiteljima novosvjetskih „voćnih sokova“.

Bilo mi je baš gušt uzeti ovo vino po ovoj sniženoj cijeni i mislim da je kod mene opravdalo ocjenu 3/4 na skali 0-5.

Cijena:108,00 kn (20.03. 2010.)

Iz drevnog obitavališta sorte Syrah, sjevernog dijela Rhone, dolazi i ovo vino do skromnih vinopijinih trpeza 🙂 Npr. uskršnji stol u mojem slučaju.

Odmah da se ispravim, Cotes du Rhone ipak je južnije od legendarnih položaja Cote Rotie ili Hermitage-a, ali ne toliko južno da bude Chateauneuf du Pape 🙂

Guigalov Cotes du Rhone iz 2005. kupaža je u omjerima 55% syrah, 35% mourverde, 8% grenache i 2% ostale sorte.

U čaši tamne rubin crvene boje s bistrim crvenim obrubom. Tko je očekivao bakrenu ili smeđu nijansu poput mene, razočarat će se 🙂 Ipak, vino je to predviđeno za čuvanje.

Divan Rhonski nos, voćnost i začinjenost vođena terriorom, earthiness.

Srk, žvak! Ima osobnost, ali je prejednostavno… svakako je vrhunski izbalansirano, svakako je prekrasne teksture i skoro svilenkasto, mekano, ali zato manje koncentrirano nego što bi želio. Kiseline izražene iznad očekivanja, ali tanini su već ispolirani i supersitni pa se pitam koliko stvarno moće čekati.

U nekom boljem životnom standardu bilo bi ovo perfektno „vino za svaki dan“, razrjeđenija inačica Hermitage-a 🙂

Drago mi je da sam probao ovo Guigalovo izdanje, ali sljedeći put bi razmišljao ukoliko već dajem ozbiljniju cijenu za vino, radije bi dodao za Crozes-Hermitage i osigurao vrhunski užitak za ipak značajno nižu cijenu od Hermitage-a recimo.

Ipak je i ovo prilično lijep doživljaj: 3/4 na skali 0-5

Cijena:51,98 kn (19.03. 2010.)

U potrazi za polusuhim momjanskim muškatom pronašao sam nešto što nisam očekivao – međimurski „žuti muškat“. Samo po sebi ništa osobito, ali obzirom da sam naumio pronaći baš to sortno vino, fascinantno je koliko malo polusuhog muškata uopće ima na tržištu.

Svojevremeno je Kozlović imao polusuhi muškat, a trenutno je na policama Degrassijev polusuhi muškat, ali iz 2006. i čak 2004. 🙂 Dakle, slatkog momjanskog muškata u polulitrenim bocama napretek, ali polusuhog ni za lijek.

Cmrečnjakov muškat žuti je tkoznakoja podinačica specifične sorte muškat. Svijetložute je bistre boje i privlačne uljnosti u čaši.

Šnjof!?! Opojni svježi slatkasti vonj grožđa. Ništa kompleksno, ali gušt.

Srk! Definitivno visok slador, skoro poluslatko, a onda se pojavljuju vibrantne kiseline. Aromatski profil svježeg grožđa što i odgovara sortnoj specifičnosti. Posjeduje već klasičan „međimurski stil“, nešto viši slador uz relativno nizak alkohol (12%) ali neusporedive pitkosti.

Pravo hedonističko vino za neobavezno pijuckanje.

Zašto neobavezno? Zato jer ovo nije nimalo kompleksno vino, ali je kozistentno ugodno opojno nepretenciozno vino namijenjeno ranoj konzumaciji (što i „gumenjak“ čep potvrđuje)

Meni, 3/4 odnosno objektivnije 3 na skali 0-5.

Cijena:60,20 kn (20.03. 2010.)

Vinska kuća „Mimica“, odnosno Kuća sretnog čovjeka zanimljiva je i lijepa priča. I ja sam sretniji čovjek nakon što sam probao ovo vino. Šiško, naljepša hvala na preporuci, dugo mi se nije dogodilo da ispraznim butelju, a ovu sigurno ne bi zagledao da nisam dobio preporuku.

Naučen na pelješke i hvarske plavce, eventualno Viške ili Bračke, vjerojatno bi kao mnogi konzument ignorirao splitsko-omiško-makarsko vinogorje. I jako bi pogriješio. Ovaj plavac je „pelješkog stila“. Slatko voće na nosu podsjeća na Postup i Dingač.

U ustima isprva se čini praznjikavo i baš kad sam krenuo zabilježiti „tanko“, nakon otpijenog gutljaja shvatio sam da traje u beskraj.

Neupadljive trpkosti, slatkasto, tanina toliko rafiniranih kao da je Chateauneuf du Pape, a ne Plavac. Zapravo je kao A Mano Primitivo, ali bolji 🙂

13% alkohola, deklarirano kao stolno, ali meni je to četvorka na skali 0-5. Ljubav na drugi gutljaj, što je još bolje od ljubavi na prvi gutljaj 😉

E, to je Plavac.

Cijena:cca 80 kn (ožujak 2010.)

Upravo je Grabovčevo Modro jezero barrique 2006. vino koje nije ispunilo Vinopijina očekivanja temeljena na odličnoj ocjeni u Vodiču Saše Špiranca. Nešto mi govori da moćna kombinacija sorti Merlot, Trnjak, Vranac i Cabernet Sauvignon Imotskog vinogorja može biti daleko bolja.

I može! Dakle, hvala Župa na ovom Dojmu, koji je značajno bolji od Jezera 2006.

Osnovno, hrast nije toliko oštar na nosu, osobito nakon malo „luftanja“. Sad je to više vanilija koja čak dodatno naglašava voćnost šumskih jagoda, kupina i borovnica. „Zadimljenost“ je još uvijek prejaka, ali sada je to već obećavajući nos.

Srk i žvak, struktura je tu, prilično snažna, kao i kiseline i tanini i alkohol i slador. Evidentno suho vino s taninima koji dugo stežu. Sjajne koncentracije, osjetne punine tijela uzduž palete. Godinu dana u bačvama slavonskog i francuskog hrasta ne maskira vino kao što je to bilo kod 2006.

Ipak je prilično jednodimenzionalno, nekako rudimentarno jednostavno…ali sviđa mi se svejedno. Puno bolji dojam od 2006. i čini mi se da to nije samo „stvar trenutka“. Bit će nešto iz tog Modrog Jezera. 3/4 na skali 0-5 za početak 🙂

Cijena: cca 40 kn (ožujak 2010.)

Eto jedne domaće konstante, tradicionalno sveprisutno vino – Iločki traminac vinogorja Srijem, kvalitetno, 13,7%

Mirisavo cvijeće, očekivani floralni aspekt na nosu… zamaman nos svakako je obilježje dobrog traminca.

Tako i ova legenda ugodno klizne niz nepce ostavljajući trag sortne prepoznatljivosti. Skoro 14% alkohola nimalo ne smeta, a niti kiseline nisu nepostojeće što zna biti nedostatak kod traminca. Dakle niske, ali ne preniske. Ugodno, vrlo solidno, pitko, ali zapravo dosadno.

Boooooring! Vino je tradicionalno solidno, ali jednodimenzionalno i dosadno kao tratinčica. Bljuf. Dobar dan, ja sam tratinčica. Tko me ubere ispunit ću mu želju ukoliko želi piti sortno prepoznatljivo solidno vino. Divno, ali dajem jedva 2/3 na skali 0-5.

Umjesto oznake DELI CIUM MUNDI predlažem:

DOSA

DNO

VINO