Dnevnik vinopije

Cijena: 77,98 kn (siječanj 2010.)

Ako postoji svjetski vinski brand onda bi Gallo bio među prvim kandidatima. Ernest i Julio Gallo osnovali su vinariju koja je danas najveći kalifornijski izvoznik vina. Unatoč „konzumirajmo domaće“ publicitetu, globalno gledajući smo mi koji pijemo hrvatska vina frikovi, a ne svijet koji pije kalifornijska. Tko je bolje prošao, to je već druga priča 🙂

Ovo je vino označeno kao poluslatko !?! i s 13,5% alkohola.

Ispod folije čeka nas patuljasti „plastiša“ 😉 Ali, u čaši se doima ozbiljno, boja je duboka tamna ljubičasto-crvena.

Malo „prevruće“ na nosu. Voćni bombon definitivno, ali s alkoholnim punjenjem.

Srk! Žvak! Srednje tijelo, mekana tekstura, slador izražen, ali zar baš toliko da je vino deklarirano kao poluslatko? Svakako je na rubu, osobito jer uz nedostatak tanina itekako nedostaju i kiseline tako da se taj aspekt slatkiša dodatno osjeti…

Hedonističko vino za vinopije početnike koji su iznenađeni da crno vino nije samo Ribar ili Kaštelet i da može biti gušt i bez CocaCole u bar 1:1 omjeru.

S druge strane, NovoSvjetski egzemplar vinarstva i podrumarstva, ne toliko vinogradarstva 😉

Zbog malo preniskih kiselina za moj ukus, prednost bi dao Mondavijevim vinima ili južnoaustralcima jer ovdje su i YellowTail i WolfBlass ozbiljniji predstavnici ovog stila, a dostupni kod nas po privlačnim cijenama.

Idealan početak neljubiteljima vina. Brojnu publiku ima ovo vino, a meni je svakako drago da sam ga probao, premda ne mogu reći da sam se zaljubio.

Cijena: 67,00 kn (29.01.2010.)

Degrassijeva vina zavolio sam prije nekih 6 godina. Bilo je to kod Rivica iz Njivica na Krku, a vino je bilo Contarini, odnosno Cabernet Franc. Kasnije, naravno i Terre Bianche i ostala vina najisturenijeg vinara Istre, barem gledajući iz mog smjera 😉 jer Degrassijeva vinarija je špica Savudrije.

Ove godine, Degrassijeva mlada malvazija je bila među najnagrađivanijama na Vinistri, najozbiljnijoj (možda jedinoj ozbiljnoj 🙂 ) domaćoj vinskoj smotri uopće.

Još uvijek lagano perla u čaši, ali sad je to već intenzivnija slamnatožuta, suze polako klize niz stijenku čaše. Moguće zbog nešto više viskoznosti vina ili predobrog deterdženta 🙂

Na nosu intenzivno, fokusirano travnat nos, herbalnost uz nijansu više floralnog ili voćnog aspekta nego kod većine „običnih“ malvazija.

Baš ugodno na nepcu, klizi uzduž palete i pokazuje se nešto tanje pri sredini, ali zato intenzivnog finiša. Aromatski bogato, vrhunsko vino malvazije.

Više to nije (pre)mlada malvazija, a ova svakako ima i potencijal odležavanja.

Cijena: 64,99 kn (25.01.2010.)

Dugo nisam konzumirao Pinot mutanta. Ova neka akcijska cijena u Billi je razlog koliko i znatiželja vezana baš uz Mezzacorona Pinot Grigio koji je Wine Spectator ili Decanter navodio kao Extreme Value. Usput budi rečeno, nedavno je i Mezzacoronin Cabernet Sauvignon !?! prepoznat kao over-deliver vino…

Ovo je već 2008. godina i ranije berbe više ne želim ni probati jer vino je opremljeno „plastišom“, gumenim čepom koji nije baš najbolji prijatelj čuvanju vina na duže pruge od par godina, točnije dvije.

Trentino, dakle Dolomiti i Alto Adige Denominazione di origine controlata.

Ovo je ozbiljno vino! Pomalo stisnut nos, moguće i kompleksniji nego što odaje na prvu. Svakako svježi voćni profil, dakle masovno dopadljiv i prilagodljiv svakom stolu.

Svilenkasta tekstura svjedoči o majstorstvu vinara i podrumara, a osvježavajuće kiseline o karakteru ovog izvrsno balansiranog i baš laganog vina.

Općenito, jako dobro napravljeno. Međutim, sviđa mi se. I to je sve. Nisam se zaljubio i čak uz ovu nižu cijenu od uobičajene, neću ga skoro ponovo poželjeti.

Cijena: 72,80 kn (20.01.2010.)

Sve je tu, purpurno ljubičasta boja terana, živahna voćnost na nosu i čak pomalo barnyard štiha ili podrumarskog vonja… sve što veseli vinopije i također svega pomalo u aromatskom profilu.

Sve je tu, ali terana ipak malo nedostaje 🙂 Zapravo, ovaj teran je malo manje intenzivan i nije toliko divlji. Zato je tu u prioritetu balans komponenti koji daje jedan uravnotežen teran, a koji ipak nije izgubio na autentičnosti.

Meni osobno ne bi smetalo niti više tanina jer se za jedan teran stvarno ne osjete, ali mnogima će ta mekoća biti baš veliki plus. Međutim, za takve i nije vino ove sorte. Osim možda Dajla 😉

Općenito, ipak mi se svidio. Jako ugodan dojam. Sjajan teran.

Cijena: 89,98 kn (20.01.2010.)

Još samo Cabo de Hornos i kompletirao sam San Pedro brandove 🙂 „1865“ na akcijskoj cijeni privlačna je ponuda. Ovaj Malbec u masivnoj staklenoj butelji je iz Čileanske Maule valley, 12 mjeseci odležao u francuskom hrastu i sada na vinopijinom stolu.

Duboka tamno crvena u čaši, sugerira da će to biti jedno koncentrirano vino što potvrđuje već prvi šnjof.

Vanilija! I to izrazito, zatim crveno i crno voće, maline i kupine. Slastan nos! Pun i veličanstven slatkiš.

Srk i žvak, mrak. Upravo tako, doslovno mračno, tamno uzduž palete i u superdugom završetku. Očekivano koncentrirano, ali i kompleksno jer tu je i kava i papar i kakao u vinu snažnog tijela u skladu dobro balansiranih komponenti adstringencije i alkohola (slador).

Tanini pune usta i na kraju zaokružuju cijelu priču baš kako treba.

Masivna, tamna butelja – masivno tamno vino! Izvjesno podudarnost koja nije slučajna. Vino je izvrsne koncentracije i snage. Ipak, dosta je te skoro agresivne dopadljivosti „na prvu loptu“ što vino odmah svrstava u Novi Svijet.

Cijena: 60,50 kn (20.01.2010.)

Eto tko je roktao kao sretno prase kad je ugledao Mladuha nakon toliko vremena – ja 🙂

Oduševljenje koje me pritom obuzelo ima malo veze s kvalitetom samog vinskog uratka u konvencionalnom smislu. Mladuh nije neko veliko vino. Koliko znam, već duže vrijeme za veselog Mladuha Kozlović uopće nije imao vremena, a sad je veseljak opet tu.

Merlot 70%, Crni pinot 15%, Refošk 15% je sadržaj jedne zanimljive butelje koja teško opravdava svoju cijenu, ali koja je u svakom pogledu zanimljiva i nužno iskustvo svakog vinopije.

Mjehurići koji brzo nestaju u čaši. Prozirna, ali jarko crvena boja, poput razrijeđene krvi (nije da znam kako to izgleda 🙂

Šnjof? Na prvi tren isključivo mirisi „mošta“ na nosu. Ali, ne samo na nosu jer uzduž palete fermetirano grožđe prevladava. Rekao bi, gumeni bombon ili jaka žvaka :-), ali lijepo uglađeno i baš „smooth“. Premda tanko i kratka finiša, ali trajne impresije!

Simpatično i srdačno, veselo i zabavno! Nije potrebno napominjati, konzumirati rashlađeno i dok je još mlado.

Rokt! Rokt!

Cijena: 59,98 kn (20.01.2010.)

Uzeo sam ovo vino kako bi bio siguran da je Jakobović ipak jedno od najboljih bijelih vina i meni najbolji rajnski rizling, definitivno u svojoj kategoriji 🙂 Znam da nije lijepo započeti dojam o Enjingiju, vrhunskom domaćem vinaru, na ovaj način. Zapravo, jako je pohvalno što oboje vinara na tržištu imaju vina napravljena od grožđa iz kasne berbe i to po pristojnim cijenama. O Enjingiju svakako neću trošiti riječi i nema ničeg čudnog ako od ovog vinara imam visoka očekivanja.

Duboka žuta u čaši, sugerira da će biti slatkasto što bi sugerirala kasnija berba.

Premda osjetne slatkoće na nosu, mirisni profil uključuje i voćni aspekt, od jonagold jabuka i bresaka do ananasa.

Srk! Također kremasto, medeno i mirisno, mineralno. Ono što osvaja je integriranost komponenti, odnosno isprepletenost kiseline, sladora i alkohola koja je fantastična.

Kasno se kajati što nisam napravio usporedni test „Rizlinga kasne berbe“ Jakobovića i Enjingija. Ovako, možda će ovaj Enjingi biti na best off listi ove godine, ali ipak mi nije jači od Jakobovića koji je usto i cjenovno niži.

Cijena: 39,90 kn (20.01.2010.)

Na sjeveru Portugala, u specifičnoj regiji uzgaja se specifično grožđe od kojeg se pravi, također specifično ;o) vinho verde! Koliko znam, ovo je prvo koje je došlo do nas u značajnijim količinama u iole prihvatljivom razdoblju konzumacije.

Naime, vinho verde doslovno znači „zeleno vino“ i pritom se ne misli na njegovu boju već iznimnu mladost i nedozrelost, osobitost čega je i preporučeno razdoblje konzumacije unutar godine dana od berbe.

Zapravo, u većini država koje uvoze Vinho Verde, isto stiže na police otprilike uoči najvrućeg ljeta. Tada, ovo specifično vino dobiva potpuni smisao rashlađeno na preporučljivu temperaturu konzumacije između 7 i najviše 10 stupnjeva Celzija.

Twin Vines čine više-manje lokalne sorte Loureiro (37%), Trajadura (21%), Pederna (20%), Alvarinho (22%)…

Ne znam je li ovaj Twin Vines tipičan predstavnik svoje regije jer je prvi kojeg sam probao. Svakako, zelen je i prezelen 🙂 Alkohol na svega 9,5%, a opet nizak slador, baš zeleno.

U čaši se pojavljuju mjehurići, a nakon par gutljaja zubi trnu kao nakon kisele jabuke. Ovdje sam malo pretjerao, ali samo kako bi dočarao senzaciju koja nije daleko od toga.

Aromatski profil najviše pod utjecajem korice limuna i sličnog.

Ne znam vrijedi li tih para, ali je ipak nešto dovoljno specifično da „ima dušu“ 🙂

Cijena: 50,00 kn cca (prosinac 2009.)

Ako nešto ima miris i okus kao kontinentalno vino, onda je to ovo sortno vino grožđa Frankovke, međunarodno poznatijeg kao Blaufrankisch. Ono što Austrijanci mogu napraviti iz ove sorte nije za očekivati u Hrvatskoj gdje je Frankovka prilično obezvrijeđena prejakom produkcijom bazičnih vina bez duše, prikladnih kao kuhano vino recimo, uz dosta cimeta 🙂

Inače, kao ljubitelj i specifičnih kontinentalnih sorti moje iskustvo pokazuje kako danas nije nemoguće pronaći vrhunski domaći Zweigelt, ali Frankovku malo teže. Međutim, ukoliko takvo što postoji ili će tek postati, velika je vjerojatnost da će biti upravo iz vinogorja Feričanci.

Kontinentalno hladna, pomalo mineralna i začinjena, reska sa slatkastim kiselinama uzduž palete ova je Frankovka također i rustikalna, ali više staromodna nego tradicionalna.

Doduše, donekle je mesnata i ugodnog „barnyard“ štiha koji ne smeta već oplemenjuje doživljaj.

Rekao bi, ugodno sortno vino srednjeg tijela. Nimalo uzbudljivo.

Cijena: 69,98 kn (prosinac 2009.)

Postoji razlog zašto je ovo prvi Chardonnay nakon preko 80 dojmova do sada. Ne volim Chardonnay 🙂 Preciznije, ne volim Chard modernog stila što znači – maslac! Inače sam ljubitelj kvalitetnog maslaca, ali taj putrasti masni okus u bijelom vinu uglavnom mi je prejak, a baš takve Chardonnaye danas vole raditi. Inače, zahvalna sorta. K tome, bijela vina sposobna za odležavanje godinama upravo su Chardonnay-i.

Niti na vinskim cestama Plešivice nisu imuni na trendove i shvatili su da mogu proizvesti kvalitetne moderne Chard-ove, premda je meni prva asocijacija bijelih vina Plešivičkog vinogorja još uvijek Rajnski Rizling. Srećom, ovaj Šemberov Chardonnay je drugačiji i stoga mi odgovara premda je putar prisutan, čak i na nosu. Ipak je ovdje integriran u strukturu vina i nimalo napadan na nepcu. Zapravo se tek u retrookusu nesumnjivo pojavljuje kao garancija da je ovo vino uistinu Chardonnay.

Zlaćane boje visoke čistoće s veselim mjehurićima koji brzo ustupe mjesto uljnosti, na nosu je više voćno (lubenica, dinja) i svježe floralno mirisno…

Dopadljive kiseline isprepletene sa sladorom karakterističnu putrastu aromatičnost drže u pozadini dok je vesela, živahna voćnost u prvom planu.

Mekane teksture unatoč izostanku malolaktične fermentacije (pretpostavljam) zbog čega i nije postalo „otopljeni maslac“ u čaši, na moju sreću 😉

Da nisu svi odreda s Plešivice digli cijene u nebesa, vjerojatno bi puno češće uživao u već iznimno visokoj kvaliteti vina Plešivice.