Dnevnik vinopije

Cijena: 69,90 kn (27.11. 2009.)

Tabali je već prilično vremena moj odabir kvalitetnog Čileanca. Dolina Limari jedna je od najsjevernijih u Čileu, a Shiraz vinarije Tabali izvrstan je godinu za godinom tako da su neki Svjetski izvori prepoznali njogovu value for money kvalitetu na globalnoj razini.

I ovaj Shiraz posjeduje duboku tamno ljubičastu boju skoro neprozirnu u čaši.

Na nosu je koncentriran i impresivan. Vrlo ozbiljan nos. Crveno voće izbija, višnje, maline uz dodir hrastovine u obliku vanilije i nešto začina. Alkohol i kiseline ističu se već na nosu.

Srk! Snažno vino. Tamno! Traje dugo u finišu, ali istovremeno je i vrlo pitko zbog dobrog balansa kiselina. Sviđa mi se i tekstura. Tipičan voćno aromatični predstavnik Novog Svijeta u odličnom izdanju. Vrhunsko vino koje uspijeva pružati više od svoje cijene.

Usto, vino nije filtrirano tako da se pojavljuje talog koji je vrlo „in“ 😉

I ovaj Tabali Syrah potvrđuje ono što smatram već neko vrijeme – do 70 kuna nema boljeg Shiraza u Hrvatskoj.

Cijena: NA

Kao svojevrsnu najavu očekivanog filmskog naslova Judgement of Paris, koji koristi zaplet poznatog testiranja u Parizu 1976., odlučio sam ovaj manje povijesno značajan Dojam nasloviti upravo Judgement of Dugave :-), lokacija gdje sam konačno u društvu mog kuma iz Zadra otvorio butelju nepoznata sadržaja. Dobra fora kume 😉

Nestrpljivi Župa već je iskapio pola čaše dok sam zapisivao sljedeća obilježja ovog Čileanca, označenog kao kupaže sorti Cabernet Sauvignon, Merlot, Cabernet Franc.

Svidio mi se vrhunski, dugački pluteni čep kakav se inače rijetko viđa kod vina nižeg cjenovnog razreda tako da ovo vino izvjesno nije jeftino.

Kompleksan nos, vrlo intenzivan, mentol, mineralnost, koncentrirano tamno voće, plava šljiva i sl.

Jako lijepo balansirano, falilo mi je tijela uzduž palete obzirom na to koliko je nos obećavao, a finiš je također manje dug koliko bi želio obzirom na opojan voćni profil. Tanini potpuno neprimjetni, što mi je malo nedostajalo, ali tekstura je sjajna. Zato, zaključujem da kod ovog vina nije riječ o nedostatku tijela, već o željenom stilu.

Taj željeni stil više je Europski negoli Novosvjetski i moram zaključiti da je ovaj primjerak the best of Colchagua valley vina bio idealan pratitelj ovog susreta.

Ponovilo se!

Cijena: 34,30 kn (prosinac 2009.)

Furiu otvaram prvi put! La Celia Reserva vina cijenim, posebno Cabernet Franc, Malbec i Syrah, ali to su vina dva cjenovna razreda skuplja. La Consulta vina istog proizvođača također su vrlo korektna. I ovaj Furia Malbec je iz doline Uco, Argentina.

Vino na nosu pokazuje začine poput papra i vanilije, ali i mineralnost…

U ustima kratko traje uzduž cijele palete, jednostavno je pretanko. Pretpostavljam da je zamišljeno kao svježe vino koje sad već polako gubi konzistenciju. Ugodno je i pitko, ali skoro da osjećam laganu oksidaciju, vjerojatno i zbog tzv. „plastiše“, gumenog čepa koji nije dobar za čuvanje vina duže od dvije godine.

Voćni profil meni je ostao neodređen, ali svakako jednodimenzionalan. Nema tu kompleksnosti niti nekih iznenađenja, ali nema niti neugodnih iznenađenja. Ovo je jedno nimalo kompleksno, ali zato cjenovno prihvatljivo vino „za svaki dan“. Ne bi preporučio nekome tko želi okusiti sortu kojoj najavljuju da bi mogla postati „sljedeći Shiraz“, a to je definitivno Malbec. Jednostavno je ovaj Malbec preskromne izvedbe da bi ovako strukturiran mogao prezentirati puni potencijal ove sorte.

Manjku ekstrakta usprkos, vino je lijepo izbalansirano i uz neku paštetu od tune, savršen pratioc.

Cijena: 49,98 kn (27.11.2009.)

Kao ljubitelj Jakobovićevih vina koje uvijek preporučujem, Graševine 2006. (kasna berba) ili Graševine barrique 2003., bilo mi je nevjerojatno da još nisam probao Jakobovićev rajnski rizling. Na moje veselje, kucnuo je i taj čas!

U čaši je pune sirupaste žute boje… Na nosu mineralnost dosta izbija u prvi plan, malo orašastih plodova poput oraha i lješnjaka, čak pistacija… na žalost i maslac što osobno ne volim detektirati u vinu, premda bi netko to definirao kao vaniliju uzrok čemu može biti odležavanje u hrastovini.

I tu svaka sličnost Chardonnayu prestaje 🙂 U ustima je prije svega evidentno da vino nije suho. Klasificirano je kao polusuho, a moglo bi biti „blizu ruba“. Svakako, očekivani je to višak sladora u vinu, unatoč i vrlo visokom alkoholu na čak 14,5% koji se kod ovakvog vina, naravno ne osjeti. Zatim, evidentno je stvarno sirupasto, što je izvrsno. Kiseline nisu upečatljive, ali drže vino duboko u finiš što je također izvrsno. Grožđice u voćnom profilu zaokružuju „mljac efekt“ u potpunosti 😉 Ovo je vino sada potpuno zrelo i spremno za konzumaciju, a nudi daleko više od svoje cijene i za mene nakon ovog iskustva nema dvojbe…

Jakobović je pravi kralj Kutjeva 🙂

Cijena: 59,98 kn (27.11.2009.)

Frajona Merlot u nebarikiranom izdanju je jedno korektno vino i ništa puno više od toga, a ovu barrique verziju primjetio sam prvi put u Vodiču Saše Špiranca gdje je dobila iznenađujuće visoku ocjenu. Osobna su očekivanja stoga relativno visoka, jer uostalom i ne znam što me očekuje kad otvorim butelju.

Na nosu se osjeti jaka hrastovina, zadimljen nos prekriva sve ostalo, a nakon nekog vremena i kruženja po čaši pojavljuju se koža i začini te možda neki voćni koncentrat u petnaestom planu otprilike.

U ustima se potvrđuje bojazan da je barrique prejak. Barrique je kao takav skroz O.K., ali ne može nadomjestiti nedostatak tijela ako ga nema, a definitivno niti neku Merlot teksturu ako ni ona nije tu. I tu završava priča oko ovog vina, na žalost. Iako navedeno kao Istarsko, nema nikakve prepoznatljivosti Istarskih vina, a nema niti neke poželjne karakteristike Merlota. Sličnije je Ezimitovom Vrancu po stilu, s tim da je potonji kudikamo kvalitetniji odabir ljubiteljima barrique-a koji k tome i košta značajno manje.

Kao vrhunsko ulje s aromom čilija. Kome to treba? Ako želim uživati u vrhunskom maslinovom ulju, meni sigurno ne. Tako je ovaj Merlot ispao neočekivano razočaranje, bez supstance, preprazno i zamaskirano hrastovinom do neprepoznatljivosti.

Cijena: 79,98 kn (27.11.2009.)

Teran. Krv zemlje. Niti jedna druga sorta ne sukobljava kiseline, tanine, slatkoću, odnosno alkohol s tako nepopustljivih pozicija da bi na kraju dopustila vinaru da je uobliči u kapljicu toliko ambivalentnu i autentičnu, a istovremeno nepretencioznu i naizgled jednostavnu.

Priznajem, nisam objektivan kad je teran u pitanju, osobito Teran kakav bi trebao biti, a ovo je istinski Teran.

Karakterističan Teran Šnjof, prodorne kiseline konkretne su već na nosu, istovremeno nudeći svježinu šumskog voća i plemeniti vonj Istarskog terroira. Poseban nos u odnosu na druga vina, a tipičan i konkretan za istinski teran.

U ustima, specifičnost terana dolazi u potpunosti do izražaja na početku i sredini, jedino pri kraju tanini se pokazuju malo nedorečeni. Kao da je i Coronica od robusnosti terana pokušao dobiti nekakvo šminkersko vino koje će bolje proći na testovima, ali neće oduševiti ljubitelje „pravog terana“ poput Vinopije 🙂 „Divljina“ terana nije nešto što bi trebalo ukrotiti. Odlično je da Coronica nije prešao tu granicu.

Kao i svaki teran, ovaj je također izvrstan pratitelj svakom tanjuru, premda ne zahtijeva nužno hranu prema mojem mišljenju. Navedena cijena je ona koju sam platio, premda je dostupan i za 75,00 kn. Bitno je da je gospodin Moreno opravdao visoka očekivanja i ovim godištem.

Standard. Za sve ostale.

Cijena: 59,90 kn (18.11.2009.)

Calitterra je jedno od imena koje je svojedobno presudno utjecalo na moj osobni interes za vina. Vrlo popularno, skoro „brand“ na našem tržištu. Za brand malo prečesto mijenja identitet i u pet godina je ovo već treća značajna promjena etiketa, da ne spominjem i oznake – reserva je sad classic, a izmišljeni tribute nemampojmašto…. Ipak, dandanas Caliterra je pojam za Čileanski Cabernet Sauvignon u RH i to nije slučajno, pa da provjerimo i ovo novo „izdanje“.

Rubinski crvena boja, prilično neprozirna. Nos je zavodljivo voćan, dostojan predstavnika Novog Svijeta, Cabernetovski voćni „crni ribizl“ profil.

Ugodno vino srednje jakog tijela, s dugim završetkom. Tipičan predstavnik Čileanskih Cab-ova s jako lijepo izbalansiranim kiselinama, taninima i alkoholom koji je na značajnih, ali neprimjetnih 13,5%. Tanini su tu taman da daju serioznost, a kiseline da drže voćnost i sve skupa je jako dobro ukomponirano tako da je konačan rezultat dopadljivo mirisno vino glatke teksture.

Voćni karakter nije zagušen s čak 14 mjeseci ležanja u francuskom i američkom hrastu. Za očekivati je da će ovo vino biti na svojem vrhuncu tek u idućih par godina.

Dopadljivo vino modernog stila koje i ziheraški odabir za svaku prigodu.

Cijena: 36,98 kn (10.12.2009.)

Bilo je krajnje vrijeme da se pojavi i Vino Međimurja u Dojmovima. Za razliku od nekih meni poznatih Međimurskih imena ovo vino kušam prvi put i radi se o vinu najveće Međimurske vinarije.

U čaši je jasne zlatnožute boje. Na nosu, miomiris 🙂 MMMMM Međimurje, nedvojbeno! Taj prepoznatljiv miris, karakteristične slatkaste floralno-mineralne arome, zatim voće, ponajprije zrele kruške, ali i vanilija koja nije od hrastovine. Vjerujem da bi i na slijepo prepoznao regiju porijekla ovom vinu, ali pitam se bi li i sortu pogodio otprve.

Mekano i dobro izbalansirano, vrlo pitko vino. Polusuho je uostalom, slador se osjeti definitivno. Ovo je lagano i aromatično pitko bijelo vino koje me podsjeća na Lebarov Sauvignon, vinara poznatog i priznatog kao začetnika modernih i kvalitetnih Međimurskih vina.

Nadam se uskoro objaviti i još puno dojmova vina Kojtera, Jakopića, Belovića…

Ne znam je li ovo „najbolje iz“ Štrigove, ali je jako dobro. Podatak koji šokira je da ovo vino ima 14,5% alc.

Uz tvrdi kozji sir, neočekivano dobar combo 😉

Cijena: 179,98 kn (04.12.2009.)

Napokon, idealan poklon za rođendan! Hvala kolektivu 🙂 Quinta do Portal je ne samo najbolja vinarija Portugala 2007. i još par posljednjih godina ovisno o izvoru, već ovo vino ulazi u krug 5 do 10% najboljih vina Svijeta u ovom trenutku, neovisno o izvoru 🙂

94 boda Wine&Spirits-a čini ga Champion of Value 2009. godine! Jasno, uz cijenu od 22 USD. Tu je negdje bolni sarkazam prisutan za one koji čitaju između redaka.

Ova reserva je kupaža sorti cijenjene Portugalske regije Douro Touriga Nacional (čak 70%), Tinta Roriz (20%) i Touriga Franca (10%), odležalih 9 mjeseci u novom francuskom barrique-u.

U čaši vino podsjeća na to kako si mali Ivica zamišlja naftu, neprozirne gustoće, ali snažna odsjaja što obećava velik doživljaj.

Šnjof? Nos koji je nezamislivo kompleksan i ne otkriva puno otprve što je i za očekivati kod ovakvog vina. Dakle na nosu nema čega nema, ali nije se otvorio u 3 i pol minute, a nemam volje čekati sat vremena da uhvati zraka pa uzimam gutljaj.

Woo-hoo! Ljepljivi tanini stežu usta i traju u aftertaste-u toliko da ostavljaju osjećaj slatkoće domaćeg pekmeza od miješanog voća, šljiva, borovnica, kupina… Koncentracija na neusporedivo visokoj razini, voće je opojno kremasto, neodvojivo od slojevite kompleksnosti strukture vina. Još jednom hvala komradzima i Antinom Blacberry-ju 😉

Istovremeno profinjeno i kompleksno, a toliko snažno i potentno da ne čude ocjene iznad 91 svih testova za koje znam. Ovo je vino više hrana negoli piće.

Mljac!

Cijena: 37,99 kn (23.10.2009.)

Cjenovno pristupačna vina Makedonske vinarije koja držim značajnim i na Hrvatskom tržištu su Vranec barrique, Vranec reserve i Filip Vtori koji je cjenovno uvjerljivo najviše rangirano vino Ezimita. Dugo nisam vidio Vranec reserve na policama i s veseljem otvaram butelju Reserve 2004.

Vino djeluje gusto i skoro potpuno neprozirno u čaši. Šnjof! Šnjof??? Fenonemanlo koncentriran nos, pun mirodija i mirisavog tamnog voća u zadimljenom okviru vanilije!!!

Prema nosu sudeći, na slijepo bi mislio kako je ovo neka spektakularna Španjolska Gran Reserva !?! Ekstremno dobar nos i veliko iznenađenje. Ne pamtim ovakav nos iz ranijeg iskustva i očito je ova reserva 2004. u idealnoj dobi za konzumaciju.

U ustima manje koncentrirano negoli na nosu. Očekivao sam snažan barrique, čak i snažniji temeljem prethodnog iskustva, u stvari ono što bi Vaynerchuck nazvao oak-monsterom. Istina, očekivao sam vino čija bi hrastovina potpuno ubila ljepotu voćnosti. Sad ipak nemam takav dojam premda je oak moster definitivno prisutan, ali tu su i kiseline i tanini koji su lijepo ublaženi i itekako prisutni u dovoljno dugom aftertaste-u.

Da je još ekstraktnije i da je tijelo čvršće, ispijanje ovog vina bilo bi izniman doživljaj. Svejedno, oduševljen sam ovim vinom, a dojam koji ostaje za pamćenje je neočekivano fenomenalan nos!

Za zaključak, kome ne smeta jak barrique (zbiljam je prejak, ali njegov styling to može podnijeti 🙂  ) za ove novce neće pronaći veću kvalitetu. Tikveš se može sakriti u mišju rupu pred ovim Makedoncem. A di je Skovin? Anybody? Ho-ćemo još!