Markovitis, Xinomavro, 2013.

Cijena: 13 Eur

😀 Xinomavro, uzgajan organski od 1992 🙂 Zvuči kao jeftina kopija slogana, ali autentičnost ovog vina je neosporiva.

Martina zna prepoznati što valja 😉 Vino koje ostvaruje „umami“ na nepcu. Spontane asocijacije na umak od rajčice s maslinovim uljem i dodirom bosiljka, nisu slučajne.

Sadržaj čaše stvarno je više hrana nego vino. Ali čekaj, zar pravo vino nije hrana… možda nema tu punoću na koju smo naučili od prezrelih plavaca, ali je konkretno i s taninskim afterom koji djeluje kao eteričan začin.

Sve u skladu s deklariranim aromatskim profilom sorte Xinomavro, osobito cijenjene u grčkoj regiji Naoussa 🙂 Sve to skupa više sliči na neki sjeverni Nebbiolo nego grčki crnjak. Ipak, niti jedan drugi Xinomavro koji sam probao nije bio ovako uvjerljiv.

Volim.

Oglasi

Selvapiana, Chianti Rufina, 2015.

Cijena: 120,00 kn na enozoik.com

Chianti u savršenom balansu 13,5% alc. Isprva je list rajčice izmiješan sa začinima ili senzacijama stare drvene bačve. Onda taj grafit koji se isprepliće s višnjom, miris zemlje kad presađuješ sobno bilje u veću teglicu 🙂 A boja jarka rubin crvena jasne transparencije.

Jer ovo je vino. Sklad s prvim i posljednjim gutljajem. Tanin čvrst i zemljan, sitan i papren, zato nenametljiv i predivan. Voće Mediterana.

Jer ovo je Chianti hladnih kiselina s herbalnim afterom, zelena Toscana. Sitno crveno voće, još nezrele maline i jagode zavode svakim gutljajem dok magija terroirea daje energiju, ali djeluje smirujuće. Postoji transformacija, ali i fokus u kojem je svega pomalo, ničeg previše.

Jer ovo je vino za hranu. Uz bilo koje jelo za koje bi školski naručio Chianti. Ovako uvjerljiv i slojevit. Uz puno prostora za daljnji razvoj u boci…

Plenković line up

Cijena: 179,98 kn

 

Lijepo je prisjetiti se. Plenkija nisam imao priliku upoznati, ali vina njegovog podruma jesam. Jedan od najpoznatijih Plavaca i jedna od obaveznih prestižnih pozicija na vinskim listama restorana Hrvatske. Siguran odabir poslovnjaka koji nisu imali Vinsku čitaonicu da im omogući preskakanje par stepenica. Na putu do vinskog neba na kojem je zacijelo danas Zlatan Plenković, legenda hrvatskog vinarstva. A najlegendarniji je upravo Grand Cru Plavac…

 

Plenković, Grand Cru Plavac, 2010.

Osjetilo se to čim je pušten u distribuciju prije skoro tri godine. Osjetilo se grožđe. Tanin više kožnat, hladnoća je tu usprkos 15% alkohola i ekstraktnosti. Čak diskretna balzamičost koja se razvija na zraku i čini doživljaj slojevitim i kompleksnim. Dok otopljeni tanin ostavlja tamno i duboko voće na nepcu. Kišna rana jesen te godine čini se je godila ovom Hvaraninu. Predivan Plavac, tek sad u punoj formi.

Plenković, Grand Cru Plavac, 2009.

Toplina i dosta ukuhanog voća. Nema kičme, nema pravog tijela, fali supstanca. Samo fasada i to s dosta sitnog drvenog tanina. Tupo i teško za ispiti, premda uopće ne djeluje toliko ekstraktno koliko prezrelo. S vremenom, taj aspekt nije nametljiv i uz pravo jelo će funkcionirati.

Plenković, Grand Cru Plavac, 2005.

Pečeno, suha višnja, suhe smokve, sirupasto, miriši staro. Čak toliko da mislim kako je to do boce. Ovaj primjerak nije najblistavije izdanje. Pokazuje starikavost, a vino je u raspadu, k tome teško i pomalo i alkoholno. Ono što godi su grožđice, krema balsamico i uklopljene kiseline…

Plenković, Grand Cru Plavac, 2004.

Samozatajno, intrigantno, uzbudljivo, otvara se fantastično, premda pomalo funky na dobar način… te hlapive su isprva osjetne, ali u cjelini sve jako lijepo funkcionira. Šarmira i jako mekani tanin, kakav samo pravi materijal i vrijeme mogu osigurati. Divno.

 

Umjesto pretencioznih zaključaka, društvo za stolom odlučilo je utvrditi dojmove. I tako više puta 😀 Najviše se istočilo 2010, zatim 2004, zatim 2009 i 2005. U kontekstu kompleksnosti, Plenkijevi Plavci nikad nisu bili skloni nekoj magičnoj transformaciji koliko očekivanoj progresiji i to se pokazalo i ovaj put (osim što imam osjećaj da boca 2005 nije bila u najboljoj kondiciji). Interesantno je da svi pokazuju stanovitu korjenastu senzaciju, nešto što ranije nisam uočio (Hvala Tomislav 🙂

Simonič, Primus

Cijena: 10 Eur

Krupni mjehurići ustrajno perlaju… ima nešto u tim pjenušcima isključivo primarne fermentacije završene u boci.

Simonič je etablirano ime Semiške penine. Uglavnom su to pedantna vina klasične metode odležana na kvascima dulji ili kraći period. Interesantno je da su u podrumu eksperimentirali s amforama tako da ne iznenađuje ni eksperimentiranje s pjenušcima primarne fermentacije.

Nema tu zamućenosti nekih colfondo tradicionalnih prosecca niti bljutave slatkoće zaustavljene fermentacije. Primus je iskričavo, prštavo vino okusa na zelenu krušku i široko na nepcu.

Zbog odličnog balansa ne djeluje slatko, već zrelo. Zrelo voće, bez gorčine. Rashlađeno osvježenje za proljetne vrućine 😛

Prilično je samodostatno, ali ako Primus samo izliješ u sebe moglo bi doći do komplikacija 🙂 jer tih 10,5% alkohola je i prepitko. Uglavnom, nepretenciozan užitak za prihvatljivu cijenu. Jako lijep „suvenir“ iz Bele krajine.

Familia Castano, Hecula, Monastrell, 2015.

Cijena: 60,00 kn na enozoik.com

Nije me sram priznati. Prvi put sam za Monastrell čuo kad sam kupio neki supermarket brand. Bilo je to prije 16 godina?!? U međuvremenu sam stekao želudac. Sad se više ne želim trovati 🙂

Ako ne osjetim tlo u vinu, ne pijem ga. Onda sam na festivalu u Laubi (pravom Vinartovom festivalu, ne ovom nedavnom) naletio na ovo čudo s nadrkanom etiketom. Gle čuda, stvarno je dobro. Nije čudo zato što je dobro niti zato što je Monastrell. U čemu je onda fora?

Zeleni začin (bosiljak?!?) i paprenasto… koncentrirano i zatvoreno isprva. Ali ubrzo nastupa hladna prezentnost (borovina, smola crnogorice), obojana pigmentom grožđa. Zemljanost osvaja. Ulazi u krvotok.

Struktura, osjećaj punoće na nepcu, izvrsno integrirani alkoholi (14%) ,a potpuno suho sa supersitnim taninom koji dodatno isušuje… bright acid grip.

Poput mjesečine u sumrak, srebro na ljubičastom nebu.

Ipak se, na kraju, doima pomalo „novosvjetsko“. Ali s mudima 😉

Cheateau Beaulieu, Cuvee Alexandre, 2017.

Cijena: 100,00 kn na enozoik.com

Priznajem. Boca izgleda kao još jedan populistički i površan Coteaux d’Aix-en-Provence proizvod.

Ova Provansa ipak iznenađuje…

Lijep intenzitet na nosu, elegancija i profinjenost mirisa se očekuju. Premda seriozno suh, s nježnom muzirajućom teksturom na nepcu, opet je to vrlo tipično vino za ono što se naziva provansalskim roseom. Površno se čini kao još jedan u nizu provansalskih rosea boje blijede breskve.

Ali kad te šumske jagode ustraju i u slankastom afteru, materijal se doima puno upečatljiviji nego što se isprva čini. Cabernet Sauvignon, Cinsault, Grenache, Sauvignon Blanc, Semillon, Syrah, Vermentino. Ambiciozan sortni sastav 🙂

Balans je egzemplar sklada, osvježenje bez uopće percipirane kiseline, punoća bez percipirane slatkoće. Sočan srk. Britko vino s finišem koji traži još.

Pametan i pažljiv odabir koji pokazuje da Enozoik zna prepoznati standout u moru sličnih vina.

 

Nacrtaj mi Plavac mali

Cijena: vrijeme da ponovo citiram Oscar Wildea “Nowadays people know the price of everything and the value of nothing.”

 

Nacrtaj mi ovcu.

Antoine de Saint-Exupéry… prve riječi na francuskom jeziku koje sam poželio znati izgovoriti. “Mali princ“ je nešto na čemu sam odrastao. Kao i Plavac mali, uostalom 🙂

Uglavnom, pripovjedač je Malom princu crtao ovcu. Jedna je izgledala bolesno, druga je bila ovan 🙂 , treća je bila stara, a Mali princ je htio ovcu koja dugo živi. Na kraju mu je nacrtao kutiju s rupama. Ovca koju želiš je unutra.

Ta alegorija toliko je snažna i jednostavna da je nije potrebno objašnjavati.

Dingač je proslavljeni položaj Plavca malog. Danas je malo Dingača u kojima mogu uživati. Zašto je nečije „skuhano“ grožđe bolje od drugog? Zašto 2011 Kiridžija Dingač nije mastan? Zašto dugo živi? Herbalan je, kao i grožđe, blisko zemlji, kožnato i mesnato… puno topline tanina i hladnoće kiselina.

 „Ako odraslima kažete: Vidio sam divnu kuću od crvenkaste cigle, sa geranijumom na prozorima i golubovima na krovu…, oni nisu u stanju da zamisle tu kuću. Treba im reći: Vidio sam kuću koja vrijedi sto tisuća franaka. Onda oni uzvikuju: Kako je lijepa!“

Puno je Plavaca u ovom cjenovnom rangu prezrelo i preteško, a bez pravog tijela. Puno ih djeluje namješteno i ušminkano, a s čudnim kiselinama, u disbalansu s cjelinom.

Korta Katarina uspijeva ostvariti ono što malokojem Dingaču danas uspijeva. Doduše, Korta Katarina je također grožđe Dingača i Postupa. 2009 Korta Katarina Reuben`s Reserve otvara se cedrovinom. Dah ipak integriranog drva. Bez džemastosti, a ekstraktno, koncentrirane arome suhih šljiva, smokava i pelina. Herbalan i na nepcu, do granice gorčine. Kadulja i tanin omekšan školovanjem i vremenom. Još pomalo drven, ali ta zemljanost i čvrsto, vitko tijelo bez grama masnoće, tvrdo, impenetrabilno. Ne zatvoreno, impenetrabilno 🙂 Vrijeme u dekanteru je obavezno. Alkohol prati takvu koncentraciju. Izražen je, ali ne grije i ne štipa. Jedan od najfinijih Plavaca koji sam probao.

2012 Korta Katarina Plavac Mali daje rogač i kadulju na nosu, a suhe smokve i višnju na nepcu. Dim i voće zajedno, savršeno čisto i pravilno. Sitan kožnati tanin isprepleten je svježinom hladnih kiselina. Pedantno skrojeno, aromatski precizno, iz prvorazrednog materijala. Toplina u nosnicama ili hlapivost? To što nema balzamičnosti na nepcu ne znači niti da nije hlapivost niti da jesu prirodno visoki alkoholi. „Vatreni plavac“ rekao bi Bulić 🙂 Kad se napokon skupi na hrpu nakon dekantiranja i formiranja u čaši, diše. Polako. Kao more. Duboko. Postaje cjelina.

Jedan je Dingač, ali što je s ostalim Plavcima? Kako se Plavac otoka Korčule uklapa? 2015 Zure Advocatus Diaboli ruši stereotipe. Daje rogač i suhe višnje, začinjenost i svu snagu topline, a bez alkoholnosti. Taničan grip na nepcu nije tako surov kakav je bio prošle godine, a sva srčanost i voćnost se produbila zajedno s neprepoznatljivo vitalnim kiselinama. Ipak se, koliko god bili usitnjeni, svi ti tanini talože i talože. U prepoznatljiv stisak. Je li to Plavac? Kakav samo tvrdi sir s maslinovim uljem može ublažiti?

„Ako odraslima kažete: Dokaz da je mali princ postojao je to što je bio prekrasan, što se smijao i što je želio ovcu. (…) Oni će slegnuti ramenima i smatrati vas djetetom! Ali, ako im kažete: Planet s kojeg je došao je asteroid B612 – bit će uvjereni i ostavit će vas na miru.“

Plavac mali uspijeva i u Makedoniji. Je li netko probao 2013 Ezimit Veliki Plavac mali? Vjerojatno više puta nego što mislite 😉 Miriši kao Vranac kožnatih tanina, ali uz voće Vranca istovremeno je bogato aromama rogača i suhe smokve, višnje i šljive. Međutim, balans fantastičan… savršeno, ali dosadno. Pomalo sintetsko, ne ispolirano u smislu zapeglanosti, već bez duše.

Duše zato ne nedostaje Višanima. 2016 Bunčić Smokovo autsajder je po svemu. Od sirove snage njegove mladosti jači je samo kožnati tanin. Vinozno vino, robusno, „domaće“, a bez indikatora „kućne radinosti“. Mineral u afteru! Pijesak Smokova koji je upio sunce i ostavio hladnoću bez imalo hlapivosti. Esencija tla i sorte specifičnog terroira.

Terroir… riječ na francuskom jeziku za koju sam poželio znati što znači.

Oči su slijepe. Srcem treba tražiti.