Korak, Cimbuščak, Pinot Crni, stari trsi, 2017.

Cijena: TBD

Opojna infuzija višnje, kožnatost i papar.

Nefiltrirano. Suptilna, jedva primjetna, ali važna nota balzamičnosti, svježina s kojom mesnatost ostvaruje umami…

Pedantno skrojeno. Jasnoća. Voće je čisto, ali ne banalno. U afteru mineral, cijedi se iz stiska profinjenog tanina. Precizno, školovanje minuciozno, sitan hod po vrhovima prstiju…

Razvoj i progresija. Svaki novi gutljaj nadograđuje se na prethodni i ostavlja neki novi akcent…

Ozbiljno dobro i istinski gušt.

Bracanović, Pošip Luviji, 2019.

Cijena: N/A (dostupno samo u konobi)

Zlato u čaši.

Suho voće i Mediteran u nosu. Smilje. Lavanda.

Opojno i glatko u ustima. Uljnato, neočekivano pitko. Slast se širi nepcem, ali slanost koja traje u finišu… vraća se u valovima. Kao more koje zapljuskuje obalu.

Autentično. Tradicionalno. A izvrsno.

Pravi Pošip.

Pod pravi Pošip smatram vino iz ove sorte zbog koje je Pošip isprva uočen i zbog kojeg se proširio i postao prva asocijacija kvalitetnog bijelog vina Dalmacije. Vina od davnina, vina kakva su se nekad pila, možda nisu uvijek bila najbolja, ali kad su se dogodila, imala su karakter. Ponekad i neponovljivu distinkciju. Ovo je takvo vino.

Danas se vina više ne događaju. Ipak, kontrola koja ostvaruje moderna vina nikad neće moći biti apsolutna.

Bibich, R5, 2017.

Cijena: 99,50 kn

Ne kaže se dagnje, nego jagnje 😀

Nema puno vina koja mogu biti savršena kombinacija uz morske školjke, a presavršena uz tradicionalnu pečenu janjetinu.

Delikatno i čvrsto istovremeno, R5 se sastoji iz pet sorti. Chardonnay i Sivi Pinot blendani su s autohtonim Maraštinom, Debitom i Pošipom.

Uz koricu agruma i sušeno voće, eteričnost hladi već u mirisu, ali i opija ljekovitim travama i mediteranskim biljem.

Aromatski sklop zaziva more i školjke, ali vino ima i taj tip kiseline u strukturi koji se ne osjeti, ali zahvaljujući čemu prati teže i masnije jelo. Upućeni već dobro znaju, uz toplu janjetinu djeluje kao savršen začin.

Obožavam ovakav R5.

Ritoša, Teran, 2016.

Cijena: 59,98 kn

Prepoznatljivo šumsko voće i crni papar u mirisu s jasnom zemljanom mineralnosti nakon gutljaja.

Teran u koji sam se zaljubio još na Vinistri 2010 i dalje volim. Ovisno o godištu, bilo je stilskih oscilacija, ali kod Ritoša je uvijek prisutan – sklad.

Posebno je to zahtjevno kod Terana. Ukoliko je previše manipuliran, izgubit će svoj specifičan karakter. Ukoliko je nedovoljno školovan, bit će istarska supa.

Kad se pažljivo ukroćena divljina Terana u gutljaju pretvara u energiju, to znači da je supstanca prava, a ne samo fasada. Upozorenje za neupućene 🙂 …teranovska kiselina zarezuje se u nepce i traje. Bez te uvjerljive svježine Teran nema smisla. Ako nisi bio gladan/a, postat ćeš nakon uvjerljive svježine u balansu pravog Terana.

Ne dajem olako Preporuke. Ali nakon izvrsnog godišta 2015 koje se danas pije bolje nego ikad, ovo godište također predstavlja dostupnu vrijednost za novac.

Ahearne, Wild Skins, 2018.

Cijena: 175 kn

Nisam jednako oduševljen kao s 2017-om. Kužim, đumbir, bergamot i mandarina. Lajkam.

Ipak, 2017-a je bila raritetan primjer kako ekstremno macerirana vina bijelih sorti mogu čak i naglasiti ekspresiju podneblja i sorti.

Umjesto toga, 2018-a pokazuje kako nema te tehnike ni filozofije koja može uistinu stvoriti nešto čega nema.

Tako da ovdje, unatoč narančastoj emulziji, nedostaje tog „garda“, strukture, pa i „mesa“. Zapravo nedostaje pravog balansa.

Unatoč tome je određen užitak, ali nije to bio materijal za takav elevage. 350 dana maceriranja, 20 mjeseci sur lie… Još je dobro i ispalo. Međutim, za te novce se može bolje odabrati. Svi se ponekad zajebemo.

Izgubili smo Sontakije

Izgubili smo Sontakije, da bi dobili Sontacchije. Odluka o korištenju izvornog prezimena lijepo se uklapa u evoluciju ove kutjevačke vinarije.

U podrumu, ne znaš koja je bačva bolja. Svaka je novija berba još uvjerljiivija od prethodne. Svako vino promišljeno. Sontacchi je jedna od još uvijek neafirmiranih vinarija, a koja pokazuje kontinuirani razvoj iz godišta u godište da bi danas ostvarili evolutivnu razinu koja je globalno konkurentna.

Sontacchi, Graševina, 2019.

Cijena: 40,00 kn + PDV

Godinama mi je ova etiketa bila nezanimljiva ili barem jednako zanimljiva kao sve ostale graševine kontrolirane fermentacije s potenciranom primarnom voćnosti. Znači, skoro nimalo.

Nije to nikad bilo loše vino, ali bilo je meni nezanimljivo i suviše nalik ostalim u tom smjeru već uspješnim, etabliranim i prečesto, dosadnjikavim graševinama.

Nije imalo ovu užitnu mekoću, ugodan čaj u mirisu i opuštenost umjesto forsirane svježine, pikavosti i napucanosti.

Ovaj salinitet u dubini nema veze s površnom slanosti koja se pojavljuje kao rezultat dušičnog disbalansa u tlu ili invazivne manipulacije u podrumu. Ovo je potvrda odluke o prelasku na organski uzgoj i spontane fermentacije.

 

Sontacchi, Cabernet Franc, 2017

Cijena: 60,00 kn + PDV

Dok 2018 Crnom Pinotu fali malo „sadržaja“, odnosno vremena u boci da bi ga dostojno doživio, 2017 Cabernet Franc je odmjereno i skladno vino karakterističnih senzacija za ovu drevnu sortu.

Uživam ispijajući vrlo doziranu balzamičnost, zapravo vinoznost i čak bi volio da je još naglašenija. Jer to je Cabernet Franc i to mu pristaje, naglašava njegovu specifičnost.

A još je evidentno mlad.

To nije smetalo da bi briljantno ispratio kobasice s roštilja, neljute ukiseljene feferone uz namaz od graha i bučinog ulja.

Sontacchi, Superslav, 2018.

Cijena: RASPRODANO 🙂

Neovisno o žanrovskoj pripadnosti „druidskim tekućinama“ 🤣 narančaste boje, Superslav je jedno od onih vina koja ulaze drito u krvotok i hrane te energijom.

Ciderast, od prvog do zadnjeg trenutka podsjeća na fermentativne arome. Lagani sok koji miriše na kruške, a traje i savršeno prati začinjeno jelo iz wok-a.

Tek pomalo volatilno, ali zato nije teško, ne umara, tanin gladak, ništa ne strši.

Najužitniji trenutak je u enigmi koju predstavlja. Evolutivni potencijal je nemoguć za pretpostaviti. Obzirom na količinu i cijenu, ionako će se ispiti prije nego doznamo 😀

Nove berbe Ronchi di Cialla (per chi è coinvolto)

Cijena: 10 – 12 Eur u podrumu

 

Pratiti omiljene vinarije iz godište u godište nezamjenjivo je iskustvo. Zahtijeva analizu i sintezu u prepoznavanju sličnosti i uočavanju različitosti, a ujedno je užitak jer pratiš vinariju koju si ionako odabrao zbog osobnih afiniteta. Moja selektivna sklonost objelodanila se prije 7 godina kad sam za Schioppettino di Cialla 2008 ustanovio da me podsjeća na vrijeme kad su televizori bili crno-bijeli, a život obojan. Subjektivnost opservacije ne muči me koliko okolnost da mnogi današnji vinopije nisu bili rođeni da bi uopće imali daleku predožbu na što mislim. Neki unatoč tome posjeduju nužan kulturološki uvid, senzibilitet i imaginaciju, ali mnogi su međutim, samo spremni drobiti gluposti o temama koje sam spomenuo u prethodnom članku. Tim tragom, jedino što sam spreman ustanoviti je sljedeće – uvjerenje i vizija koja je tjerala Rapuzzije da unatoč od struke preporučenom i lakšem putu, odaberu očuvanje vlastite tradicije i profiliranje autentičnih vina iz furlanskih sorata, sada se čini kao jedini logičan način. Održavanje nikad bitno ugrožene bioraznolikosti u njihovim vinogradima u Cialli omogućilo je puno toga. Zbog čega njihov Schioppettino više nije vino da tavola već DOCG sub zone Cialla u monopolnom vlasništvu obitelji Rapuzzi. Zbog čega su ova vina posebna, čak i u mladim godištima…

2019 Ronchi di Cialla Friulano

Vino koje sam upoznao kao „starter“, danas je nešto drugo. Ovo je jedino vino koje ne nastaje u sub zoni Cialla, već materijal dolazi iz jednog obližnjeg starog vinograda. Tkogod ga sadio, sigurno nije razmišljao da će doći dan kad Furlanci više neće smjeti svoj Tocai Friulano tako i nazivati. Ali lako njima kad ga mogu jednostavno nazivati Friulano 🙂 Slovenci i Talijani snalaze se kako znaju 😉

Obzirom na ranije iskustvo u kojem je ova etiketa bila svojevrstan starter pun prštave svježine, berba 2019. ne forsira tzv. primarne voćne senzacije. Odmah je tu zreli miris voća koji podsjeća na dunje i opojnije floralne note poput lipe. Vino je osjetno zrelije i opulentnije (13,5%) ali još uvijek s limunskom svježinom i elegantno. Možda zbog stanovite mekoće na nepcu, ali djeluje opušteno i spontano.

2019 Ronchi di Cialla Ribolla Gialla

Čak je i bojom zagasitije. Više je to slamnatožuta negoli zlatna i time kao da potvrđuje određenu pastelnu aromatiku, nešto što je kontinentalno i tamnije.

Ali, dosta svirepa slana mineralnost koja ustraje na nepcu uz neobično šarmantnu „jogurtastu“, fermentantivnu nijansu, podsjeća na autolitičnost odležanog šampanjca, međutim vjerujem da je prisutna samo u mladosti ove izrazito nježne i lijepe Ribolle Gialle… iz fenomenalne berbe čini se.

2018 Ronchi di Cialla Ribolla Nera

Kao što je 2018. očito fenomenalna za Schioppettino. Schioppettino s mladih trsova Cialle vinificiran bez drva pokazuje što je asketski Schioppettino perfektne zrelosti.

Papar i vinoznost. Divlje bobičasto voće. Suha slast. „Sraslo sa zemljom“ kaže Vjeko 😉 Doista, autentičnost koja je puno dublja od kemijskih parametara.

Radije bi u pokušaju objašnjenja koristio neke druge parametre. Npr, frekvenciju, vibraciju i energiju. Ali, možda najuvjerljivije objašnjenje nudi ispražnjena butelja :-)))

Roxanich, Sauvage, 2009. i nekoliko misli o smislu

Cijena: 151,50 kn

 

Diverzitet. Raznovrsnost. Nerijetko su nam puna usta riječi koje plasiramo olako, dok njihovo značenje suštinski utječe na ishod koji pokušavamo objasniti.

Baš je dobar primjer ta „bioraznolikost“, kao neki atribut koji se ostvaruje samo zato jer načelno razumijevamo logiku zatvaranja hranidbenog lanca i time manju ili nikakvu potrebu za farmaceutskom kontrolom.

Kao da je i bioraznolikost recept koji se propisuje, po kojem trebamo postupati. Toliko olako i bez smisla. Toliko i toliko tog preparata i puf! Biodinamičko vino. Toliko i toliko drugog sredstva i paf! Organsko vino.

Kad bi bilo tako lako, bi li vrijedilo truda? Pojednostavljeno do te razine da nema smisla… Ne postoji priručnik za život.

Dakle, život. Ako je vinar biodinamičar potpuno iskren, ustanovit će da „ne zna kako, ali djeluje“ dok preparatom od kravlje balege dinamizira svoj vinograd. Izazovi su danas veći nego biodinamičara prije stotinu godina. Organski se uzgoj podrazumijevao u vremenima kad tehnika i kemija kontroliranog masovnog uzgoja nije bila dominantna.

Bioraznolikost je važan preduvjet biodinamike i zato je važno ne samo kako je netko radio već zašto je tako radio.

Sjećam se riječi profesora Kellera s dodjele diploma: „Kapirati, ne kopirati.“ Iznimno je važno gledati što i kako drugi rade. Još je važnije odoliti liniji manjeg otpora i umjesto preslikavanja recepta, razumjeti i stvoriti novu vrijednost.

Ovdje mislim na realnu, a ne doživljenu vrijednost. O percepciji i marketingu drugom prilikom. Realna vrijednost bi bila uzgojiti i odgojiti vino koje nije moguće reproducirati, bez obzira da li je to još jedan Cabernet Sauvignon ili zaboravljeni klon Grignolina koji ostvaruje takvo paradoksalno vino da ruši i najokorjelija „pravila“.

Ovaj je Cabernet Sauvignon divalj i volatilan isprva, ali odmah daje naslutiti pravu supstancu. Kožnati tanin topi se u dugačkom afteru, a balzamičnost ustraje do sljedećeg gutljaja. Zrelo voće sada je vinoznost, teško odvojiva od ploda iz kojeg je nastala. Vino je snažno obojano rustikalno stilistikom, ali vrlo namjerno i vrlo uvjerljivo. Karakternost Caberneta produbljuje pečat zemlje, pretpostavljam istrijanske crljenice, upečatljiv identitet.

Meni bitan CS iz genijalnog godišta. Realna vrijednost – ostvarena.

Bedalov, Tribus Rose, 2019.

Cijena: 50,00 kn u podrumu

Naspram rose vina koja te samo hlade i samo te škakljaju, ima i onih koja daju istinsku okrjepu. Nutrijent koji hrani, a ujedno i hladi. Ukoliko je rashlađen 😂

Udišem maline, šumske jagode i sve te primarno voćne senzacije, uz razliku što u ovom slučaju ne podsjećaju na osvježivače prostora. Ne samo da ne djeluju artificijelno, nego su vrlo uvjerljive.

Na nepcu se ipak odvija ta divna transformacija. Otopina soli, nevidljivi tanin hladnog čaja, poigravaju se sa mnom. Vino živi. Opulencija i zrelost u sumanutom balansu.

Ipak, Bedalov je pristojan. I ovo je pristojno vino. Ali bez nepotrebne kurtoazije 😉

Leonardo Palčić, Malvazija, 2019. i Malvazija, 2017.

Cijena: 45,00 kn u podrumu (65,00 kn za 2017.)

Postoje Malvazije koje zadrže miris bagremova cvijeta i tu opojnu nježnost potenciraju, rašire nepcem u sočnom gutljaju punom svježine, a bez izražene kiselosti.

Postoje Malvazije s nježnom slanosti nakon gutljaja.

Među njima, posebno mjesto ima Leonardova Malvazija.

Moćan ekstrakt materijala s Dajle mekan je kao mlijeko uz bijelu ribu sa žara ili iz pećnice s povrćem ili uz tjesteninu s masnijim umacima.

A kad vrijeme učini svoje, vino ne izgubi ništa od spontanosti i fermentativnih aroma, a dobije širinu, opuštenost i mekoću.

Kvaliteta ekstrakta za nevoćno, vinozno iskusto Malvazije. Autentična puna zrelost grožđa Dajle i bočato slankasta komponenta u afteru.

Svilenkasti uzmak, kako bi lavanda, bagremova pelud, vrijesak, eteričnost, postali cjelina.