Nove berbe Ronchi di Cialla (per chi è coinvolto)

Cijena: 10 – 12 Eur u podrumu

 

Pratiti omiljene vinarije iz godište u godište nezamjenjivo je iskustvo. Zahtijeva analizu i sintezu u prepoznavanju sličnosti i uočavanju različitosti, a ujedno je užitak jer pratiš vinariju koju si ionako odabrao zbog osobnih afiniteta. Moja selektivna sklonost objelodanila se prije 7 godina kad sam za Schioppettino di Cialla 2008 ustanovio da me podsjeća na vrijeme kad su televizori bili crno-bijeli, a život obojan. Subjektivnost opservacije ne muči me koliko okolnost da mnogi današnji vinopije nisu bili rođeni da bi uopće imali daleku predožbu na što mislim. Neki unatoč tome posjeduju nužan kulturološki uvid, senzibilitet i imaginaciju, ali mnogi su međutim, samo spremni drobiti gluposti o temama koje sam spomenuo u prethodnom članku. Tim tragom, jedino što sam spreman ustanoviti je sljedeće – uvjerenje i vizija koja je tjerala Rapuzzije da unatoč od struke preporučenom i lakšem putu, odaberu očuvanje vlastite tradicije i profiliranje autentičnih vina iz furlanskih sorata, sada se čini kao jedini logičan način. Održavanje nikad bitno ugrožene bioraznolikosti u njihovim vinogradima u Cialli omogućilo je puno toga. Zbog čega njihov Schioppettino više nije vino da tavola već DOCG sub zone Cialla u monopolnom vlasništvu obitelji Rapuzzi. Zbog čega su ova vina posebna, čak i u mladim godištima…

2019 Ronchi di Cialla Friulano

Vino koje sam upoznao kao „starter“, danas je nešto drugo. Ovo je jedino vino koje ne nastaje u sub zoni Cialla, već materijal dolazi iz jednog obližnjeg starog vinograda. Tkogod ga sadio, sigurno nije razmišljao da će doći dan kad Furlanci više neće smjeti svoj Tocai Friulano tako i nazivati. Ali lako njima kad ga mogu jednostavno nazivati Friulano 🙂 Slovenci i Talijani snalaze se kako znaju 😉

Obzirom na ranije iskustvo u kojem je ova etiketa bila svojevrstan starter pun prštave svježine, berba 2019. ne forsira tzv. primarne voćne senzacije. Odmah je tu zreli miris voća koji podsjeća na dunje i opojnije floralne note poput lipe. Vino je osjetno zrelije i opulentnije (13,5%) ali još uvijek s limunskom svježinom i elegantno. Možda zbog stanovite mekoće na nepcu, ali djeluje opušteno i spontano.

2019 Ronchi di Cialla Ribolla Gialla

Čak je i bojom zagasitije. Više je to slamnatožuta negoli zlatna i time kao da potvrđuje određenu pastelnu aromatiku, nešto što je kontinentalno i tamnije.

Ali, dosta svirepa slana mineralnost koja ustraje na nepcu uz neobično šarmantnu „jogurtastu“, fermentantivnu nijansu, podsjeća na autolitičnost odležanog šampanjca, međutim vjerujem da je prisutna samo u mladosti ove izrazito nježne i lijepe Ribolle Gialle… iz fenomenalne berbe čini se.

2018 Ronchi di Cialla Ribolla Nera

Kao što je 2018. očito fenomenalna za Schioppettino. Schioppettino s mladih trsova Cialle vinificiran bez drva pokazuje što je asketski Schioppettino perfektne zrelosti.

Papar i vinoznost. Divlje bobičasto voće. Suha slast. „Sraslo sa zemljom“ kaže Vjeko 😉 Doista, autentičnost koja je puno dublja od kemijskih parametara.

Radije bi u pokušaju objašnjenja koristio neke druge parametre. Npr, frekvenciju, vibraciju i energiju. Ali, možda najuvjerljivije objašnjenje nudi ispražnjena butelja :-)))

Roxanich, Sauvage, 2009. i nekoliko misli o smislu

Cijena: 151,50 kn

 

Diverzitet. Raznovrsnost. Nerijetko su nam puna usta riječi koje plasiramo olako, dok njihovo značenje suštinski utječe na ishod koji pokušavamo objasniti.

Baš je dobar primjer ta „bioraznolikost“, kao neki atribut koji se ostvaruje samo zato jer načelno razumijevamo logiku zatvaranja hranidbenog lanca i time manju ili nikakvu potrebu za farmaceutskom kontrolom.

Kao da je i bioraznolikost recept koji se propisuje, po kojem trebamo postupati. Toliko olako i bez smisla. Toliko i toliko tog preparata i puf! Biodinamičko vino. Toliko i toliko drugog sredstva i paf! Organsko vino.

Kad bi bilo tako lako, bi li vrijedilo truda? Pojednostavljeno do te razine da nema smisla… Ne postoji priručnik za život.

Dakle, život. Ako je vinar biodinamičar potpuno iskren, ustanovit će da „ne zna kako, ali djeluje“ dok preparatom od kravlje balege dinamizira svoj vinograd. Izazovi su danas veći nego biodinamičara prije stotinu godina. Organski se uzgoj podrazumijevao u vremenima kad tehnika i kemija kontroliranog masovnog uzgoja nije bila dominantna.

Bioraznolikost je važan preduvjet biodinamike i zato je važno ne samo kako je netko radio već zašto je tako radio.

Sjećam se riječi profesora Kellera s dodjele diploma: „Kapirati, ne kopirati.“ Iznimno je važno gledati što i kako drugi rade. Još je važnije odoliti liniji manjeg otpora i umjesto preslikavanja recepta, razumjeti i stvoriti novu vrijednost.

Ovdje mislim na realnu, a ne doživljenu vrijednost. O percepciji i marketingu drugom prilikom. Realna vrijednost bi bila uzgojiti i odgojiti vino koje nije moguće reproducirati, bez obzira da li je to još jedan Cabernet Sauvignon ili zaboravljeni klon Grignolina koji ostvaruje takvo paradoksalno vino da ruši i najokorjelija „pravila“.

Ovaj je Cabernet Sauvignon divalj i volatilan isprva, ali odmah daje naslutiti pravu supstancu. Kožnati tanin topi se u dugačkom afteru, a balzamičnost ustraje do sljedećeg gutljaja. Zrelo voće sada je vinoznost, teško odvojiva od ploda iz kojeg je nastala. Vino je snažno obojano rustikalno stilistikom, ali vrlo namjerno i vrlo uvjerljivo. Karakternost Caberneta produbljuje pečat zemlje, pretpostavljam istrijanske crljenice, upečatljiv identitet.

Meni bitan CS iz genijalnog godišta. Realna vrijednost – ostvarena.

Bedalov, Tribus Rose, 2019.

Cijena: 50,00 kn u podrumu

Naspram rose vina koja te samo hlade i samo te škakljaju, ima i onih koja daju istinsku okrjepu. Nutrijent koji hrani, a ujedno i hladi. Ukoliko je rashlađen 😂

Udišem maline, šumske jagode i sve te primarno voćne senzacije, uz razliku što u ovom slučaju ne podsjećaju na osvježivače prostora. Ne samo da ne djeluju artificijelno, nego su vrlo uvjerljive.

Na nepcu se ipak odvija ta divna transformacija. Otopina soli, nevidljivi tanin hladnog čaja, poigravaju se sa mnom. Vino živi. Opulencija i zrelost u sumanutom balansu.

Ipak, Bedalov je pristojan. I ovo je pristojno vino. Ali bez nepotrebne kurtoazije 😉

Leonardo Palčić, Malvazija, 2019. i Malvazija, 2017.

Cijena: 45,00 kn u podrumu (65,00 kn za 2017.)

Postoje Malvazije koje zadrže miris bagremova cvijeta i tu opojnu nježnost potenciraju, rašire nepcem u sočnom gutljaju punom svježine, a bez izražene kiselosti.

Postoje Malvazije s nježnom slanosti nakon gutljaja.

Među njima, posebno mjesto ima Leonardova Malvazija.

Moćan ekstrakt materijala s Dajle mekan je kao mlijeko uz bijelu ribu sa žara ili iz pećnice s povrćem ili uz tjesteninu s masnijim umacima.

A kad vrijeme učini svoje, vino ne izgubi ništa od spontanosti i fermentativnih aroma, a dobije širinu, opuštenost i mekoću.

Kvaliteta ekstrakta za nevoćno, vinozno iskusto Malvazije. Autentična puna zrelost grožđa Dajle i bočato slankasta komponenta u afteru.

Svilenkasti uzmak, kako bi lavanda, bagremova pelud, vrijesak, eteričnost, postali cjelina.

Trapan, Rubi Rose, 2018.

Cijena: 80,00 kn

Velik iskorak i promjena stila. Nadam se i vjerujem, namjeran. Nije to više (samo) party rose. Grožđana sluzavost i tanični grip zatvaraju strujni krug na nepcu. Sušeno voće na nosu, crvena naranča i šipak/nar jesu uvjerljivi, ali ne slute na još uvjerljiviji najbolji Trapan Rose dosad.

Krcato energijom. Ne mora uopće biti rashlađeno da bi osvježilo. Usto, mesnati umami osvaja na prvu i traje ozbiljno dugo.

Da ima mjehuriće, bilo bi nešto savršeno 😀 Osobito uz pršut (pravi, a ne industrijski lažnjak) ili domaću salamu uz ukiseljeni motar 😉

Baziran na Teranu uz malo Syraha, Caberneta i Merlota, ali usuđujem se iznijeti asocijaciju na neke dobre nebbiole ružičastog izričaja…

Bedalov horizontala 2018.

„Kako je dobar, iskren i stvaran Bedalov, dođe mi da plačem. Suze radosnice :-P“.

Ovo sam doslovno napisao u privatnoj poruci nedavno, tijekom usporednog kušanja tri monosortna crna vina vinarije Bedalov.

„Dobar“ je uvijek subjektivni dojam, „iskrenost“ je također nešto što ne znači isto svakome, ali ajmo pojednostaviti i objasniti to kao nepatvorenost i izravnost te ako baš moramo i ručni rad, eko uzgoj i sl., a „stvaran“…možda sam mogao napisati „autentičan“ ili još bolje – „istinit“, jer to je moja stvarnost, a u kontekstu svega što sam doživio i ne samo usputno ispio, ima i neko pokriće.

Prije horizontale bi volio objasniti Bedalov Crljenak 2017.

Kod svih Bedalov vina svaka se senzacija može povezati s grožđem iz kojeg je nastala. Voćnost je uvijek zemljana, čak i kod rosea i Maraštine. Možda čak i najmanje kod Zinfandela/Crljenka, ali u ovom se Crljenku herbalni tanin u afteru doslovno rastapa u ljekovito bilje. Međutim, ima nešto toliko nježno, mekano i „slatko“ u njemu da to zrelost grožđa ne može do kraja objasniti.

Prezentan je snažan identitet koji uspostavlja asocijacije na Mediteran i Dalmaciju. Jasno je prisutan karakter sorte kroz voćnost Crljenka. Stilski utjecaj vinara nije vidljiv, vrlo namjerno, što je opet stilska odrednica i čini se opravdana kad imaš ovakav materijal.

Sad možemo probati 2018.

Slučaj je htio da sam sačuvao bilješke i pokoju sinapsu u olfaktivnoj memoriji temeljem uzoraka iz bačve istih ovih vina godinu prije punjenja.

Tada, kao i sada, poredak je bio uvjetovan taninskom strukturom, a ne deklariranim alkoholima.

2018 Bedalov Castel Zinfandel

Na prvu se i dalje osjeti utjecaj školovanja, ali odmah nastupa herbalnost, a dominira predivno plavo voće (borovnica, šljiva…). Intenzitet, punoća, moćno vino, ali koje je u ravnoteži. Sladak tanin otključava after u kojem svježina ostavlja točku na i. Voćna struktura bez težine, a punog tijela ostvaruje se u nevjerojatnoj pitkosti za 15,5%-tni zreli Crljenak.

2018 Bedalov Dobričić

Odmah krš i makija, ljekovito bilje, lavanda i smilje 🙂 Slatki plod koji je eto, postao vino, a ne neki eliksir alternativne medicine. Prkosan, svojeglav, ali jedinstven. Uz svo voće (crveni spektar, višnja) i kožnati tanin, vinoznost vozi cijelo vrijeme. Je ono što je, bez kerefeka. U tome, čini se dublje i s ozbiljnim potencijalom.

2018 Bedalov Plavac mali

Moj trenutni favorit. Nema zajebancije, nema voća ni bakrača 🙂 Jedino eventualno voće na nosu je rogač. I to suhi. Koji nema miris osim ako ga baš ne nasloniš na nosnice, a i onda nevoljko (zbog maske za lice naravno). Ali zato kadulja i menta, crnogorična smola… ostvaruju aromatski raritet koji može biti jedino i nepogrešivo – Plavac. Eteričan Plavac pune zrelosti. Uz stezajuće tanine i dovoljno prirodne svježine. Hladna prezentnost vrućeg Plavca. To je to.

 

Obzirom na cijene, ovome svemu bi ponosno naljepio Preporuku, ali obzirom da nije baš dostupno u svakom supermarketu… primoran sam čuvati ljepilo.

Solum, Chardonnay, 2017. i Solum, Cabernet Sauvignon, 2015.

Cijena: 100,00 kn

 

Glupo je napisati kako me ugodno iznenadio jer Solum je jedan od Chardonnaya koji pratim od početaka. Berbu 2017 imao sam priliku prvi put kušati u prosincu prošle godine i sada želim ustanoviti kako se vino jako lijepo formiralo. Vjerojatno ponajbolji Solum do sada.

Ekstraktnost, na poziciji 13% alkohola. Balans. Jabučna svježina, kontinentalno voće, dosta duboka slanost i dobar suhi grip. Chardonnay čvrste strukture koja će godinama „omekšavati“ i činiti lakoću ispijanja sve većom.

Predivan i precizan Chardonnay.

Za Cabernet Sauvignon ću priznati da jesam (ugodno) iznenađen jer premda je materijal uvijek bio izniman, nikad dosad nije bio toliko profinjen utjecaj školovanja. Cedrovina i duhan u mirisu delikatan su i nježan začin jasnom voćnom profilu na nepcu.

Bez prezrelosti ili još gore, nedozrelosti… vitalno, sočno vino uz herbalno-kožnati tanin. Usprkos brojnosti tanina, ipak nema trpkosti tako da svaki mekani gutljaj potvrđuje prethodni uz sasvim dovoljno tijela da se nosi s pečenjem i sasvim dovoljno versatilnosti da pokrije širok raspon lakših jela.

 

Vjerojatno ponajbolji mirni Solumi (jer sve više i sve bolje počinju raditi s pjenušcima) dosad su 2017 Chardonnay i 2015 Cabernet Sauvignon, a Solum je danas zasluženo punopravni i istaknuti član vinskih cesti Međimurja. Iz moje perspektive postao je i jedno od značajnih imena za afirmaciju Međimurskih vina. Ne količinom. Sadržajem.

Tim tragom, ovog petka i subote vinari Urbanovog pripremili su program GO! V Gorice, svojevrsne dane otvorenih podruma s dodatnim sadržajima pa ako nakon vođene degustacije netko želi oduševljeno skakati u bazen, Solum ima rješenje 😀

Ritoša, Malvazija, 2019.

Cijena: 49,98 kn

Ima dana kad baš tražim tu hladnu prezentnost, sitnu slankastost koja osvježava, a ne ometa zadovoljstvo ljetnog zalogaja. Kozice u salati, kap ulja, sprej octa, žmul dobrog vina… i nesvjesno postaješ kao mačka dok liže konzervu ribe, dok ljubi i posljednju kap koja je mogla ostati.

Od prve do posljednje kapi, 2019 Ritoša Malvazija, pokazuje sklad. Sočno i užitno vino puno prekrasne pitkosti i slankaste tenzije, a niti u jednom trenutku zelenkaste.

Možda će ova 2020. godina biti i početak nekih poželjnih promjena – na primjer, prakse forsiranja svježih malvazija. Za razliku od nespremnih uzoraka iz bačve koja su se isprobavala na EnPrimeurima po Zagrebu, svaka napunjena Malvazija berbe 2019 koju sam dosad probao činila se bolja od očekivanja. Punije, užitnije, kompletnije vino. Jer je imalo vremena dozrijeti. Jer ovog ožujka restorateri nisu forsirali prošlogodišnju berbu kao što forsiraju svake godine.

Dobra Malvazija će i dalje biti svježa i dvije ili više godina nakon berbe, ali čini mi se da uopće nije stvar u tome. Publika ionako traži nešto drugo. Kad zapeče sunce, ljudi zapravo hoće nedovršena vina, muzirajuće teksture, moštolika i pristupačna na prvu.

Tada bi radije ponudio alternativu u obliku pjenušave Malvazije, osobito uspješne ukoliko je rađena kod majstora Prosecca u Italiji. U tom smislu, Legovina Perlata briljira iz godine u godinu.

Ili nešto novo i divlje 😛 Novi Ritoša Rose više ne sadrži teran, već isključivo Muškat ružu. Boja bljedunjave breskve možda ne obećava voćnu petardu u ustima, ali osvježavajući moment ne izostaje, a ne fali niti tijela. Netko će reći da mu tijelo nije niti važno kod rosea, ali naučit će bolje 😀 Tolika svježina, da se stvarni ostatak sladora ne percipira, nije samo ljetni hit, a ruže i arancini u aromatskom profilu nisu samo površan parfem već zdravo tkivo jednog drugačijeg rose vina.

Baraka party

Baraka, Debit, 2018.

Počinje s Debitom.

Ako je meni Bibichev bijeli Bas de Bas – baš savršen Debit 🙂 , ovo je sušta suprotnost. Što ne znači da nije savršen u onome što moderan Debit ostvaruje. Možda nije glupo ponoviti, specifičnu strukturu koja neobjašnjivo paše uz bijelu ribu, ali u Barakinom Debitu kao da je ostvaren dodatni pomak prema predjelu, uz aperitivni potencijal još pitkijeg, ali zelenijeg i kiselijeg laganog bijelog vina.

Nije to samo zbog 11,5% alkohola i limunskog aftera već specifičnih kiselina koje uz marinadu u limunovom soku ili drugačije marininirane školjke i inćune postaju užitna cjelina mekana kao mlijeko.

Baraka, Roža dišpetoža, 2016.

Egzotičan med. Naglašen oksidativni moment dobro pristaje ovim zrelim klementinama i suhim smokvama. Međutim od cijele dišpetacije ostaje dišperacija u vidu tanično-acidičnog stiska u afteru. Svjedočanstvo zanimljivog materijala, spoja Plavine i Babića, a koji još uvijek odjekuje…

Preneobično za komercijalnu kategoriju, superzanimljivo kao kuriozitet. Skoro više kao neostvareno crno vino nego rose.

 

Baraka, Malena, 2019.

Aktualan rose isključivo je iz Plavine i umjesto 10,7% deklariran sa 11,5% alkohola.

Rose od Plavine je nešto najljepše na svijetu 😀 Umjesto dišpeta, podatnost. Ugodna i skladna nježna voćna zaokruženost. Kugla, s osvježenjem u sredini.