ХОПОВО РАСТУРА

Nakon nedavne maloumne konstatacije aktualnog Predsjednika Srbije, istarska malvazija dobila je fantastičnu reklamu. Kontraefekt bio je toliko predvidljiv da se pitam je li netko dogovorio plasiranje izjave: “Znate zašto Srbi i dalje piju neku malvaziju iz Istre koja je đubre u odnosu na vino koje možemo da ponudimo? Pa zato što se sjeća prije 25 godina da je mogao biti s djevojkom na obali mora pa ‘jao, lijepo mi miriše na to vrijeme”… a vino je odvratno i ničemu ne služi”.

Dakle, urnebes i vrištanje :-))))))))))))))) Volio bi znati što su to konzumirali, ali očito previše čega god. Ja sam zadnji koji će nekritički hvaliti do danas valjda barem upitan kult „svježe“ malvazije, ali bio bi kompletan idiot da ne skinem kapu Istrijanima za uspjeh koji mnogi danas kopiraju, na žalost plagiranjem, umjestom „kapiranjem“. Zapravo sam se pitao nakon iščitavanja prenešene mentalne bljuvotine priznaje li se ispravnost rješenja nekog zadatka ukoliko su svi izvodi potpuno pogrešni. Npr. dva minusa daju plus, ili dvadeset i dva minusa u ovom slučaju.

Umjesto da sad i ja krenem baljezgati o stvarima o kojima nemam pojma, baljezgat ću o stvarima o kojima imam pojma, a to je moj doživljaj vina Hopovo. Jer, kao što kaže Vučić u naknadnoj pameti, nisam neki ljubitelj Tamjanike, ali poštujem 😀

Hopovo, Joakim i Ana, 2017.

Cijena: 27.00 Eur u vinariji

Hopovo_Joakim i Ana

Hopovo je svojevrsna „underground“ vinarija smještena na južnim padinama Fruške gore, neeksponirana i na tržištu Srbije.

Hopovo Tamjanika nosi opojan miris zrelog grožđa i gorke naranče dok se cvjetna mirišljavost topi u ustima kao dekstroza bomboni, samo bez slatkoće, uz punu voćnu prisutnost.

Kazaljka na vagi između pune fenolne zrelosti i britke svježine uspješno balansira i priziva novi gutljaj.

Hopovo, Podne, 2017.

Cijena: 53.00 Eur u vinariji

Sušene brusnice i šljive… lagani jazz vibrira u pozadini, ispod sitnog tanina koji zapinje u finišu taman koliko treba da pruži završni akcent, sve ispod asketske voćnosti koja treperi površinom, ispod tankog sloja, ali tamne boje… vinoznost.

Uzvišena, koliko i uzemljena.

Traži jelo da se ostvari kao začin. Pinot Noir, zadimljen i dovoljno čvrst za kulen ili soja sos 😉

Hopovo, Podne, 2012.

Cijena: 22.50 Eur u vinariji

hopovo_podne_2012

Dok mineralno-vinozni after, usitnjenih tanina, poput čaja klizi nepcem, sjećam se jednog podneva 2012. godine kad sam također pio 100% Pinot Noir :-D, ali ovdje je osjetno više “forrest floora”, trulog lišća, gljiva, zemlje i dobre animalnosti u mirisu.

Hopovo, Jutro, 2012.

Cijena: 36.00 Eur u vinariji

Hopovo_Jutro

Za jutro, vinar Zarić doručkuje Merlot 🙂 Dobro jutro Merlot 😀

Tamno voće, suha šljiva i cedrovina, duhan, ljubice uz trag humusa… mekano i sočno, ekstraktno i gusto, voćno i pitko.

Predivna taninska struktura, trpkost nevidljiva, poput paučine, a drži sve… dekantiranjem se vidno otvara, a vremenom u boci, ne gubi se.

Hopovo, Noći Svetog Trifuna, 2012.

Cijena: 42.00 Eur u vinariji

Hopovo_Noći Svetog Trifuna

Sušene brusnice, menta… ispunjeno, bogato i moćno, ali nimalo tromo niti teško. Ako nije živahno, ne znači da nije živo. Suzdržana snaga.

Svega dovoljno, ničeg previše. Uspostavljena homeostaza ne dozvoljava vrludanja već strpljivom kušaču otvara dublji i dublji uvid.

Stavovi ili mišljenja izneseni u ovom dojmu su osobne bilješke autora i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja“ Udruge pomoći psihopatskim populistima“ te „Udruga pomoći psihopatskim populistima“ ne prihvaća nikakvu odgovornost za eventualnu štetu nastalu čitanjem ovog dojma.

Cebalo, Grk, 2018.

Cijena: 20.99 Eur @wineandmore.com

Žuto nikad nije izgledalo zelenije.

Kad bi postojao med od morske soli, vjerujem da bi imao ovakav okus.

Tijelo i forma. Puno mediteranske slasti i masti. Punoća, ali mekoća i podatnost, gipkost zrelog materijala koji se valja ustima, nježno i robusno istovremeno.

Možda zbog prohladne večeri, ali Arsenov Dida Moj ne izlazi iz glave.

Kao ni ovaj Grk.

Benmosche, Dingač, 2015. vs. Benmosche, Dingač, 2016.

Cijena: 33.99 Eur @wineandmore.com

Može li magija Dingača biti ostvarena u modernom formatu?

Mnogi pokušavaju, skoro nitko ne uspijeva 😀

Rogač, kadulja i suhe smokve nisu dovoljni. To je tek zajednički nazivnik Plavca Malog.

Premda zrelije, 2016. miriši zagonetnije isprva. 2015-a je jasna s koncentracijom voća u mirisu. 2016-a. evocira jasne Dingač asocijacije koje možda nisu toliko poželjne, obzirom da je trostruka insolacija odavno priča za turiste i veće breme nego blagoslov.

Ali, voće iz 2016-e ne ide u prezrelost iz koje nema povratka. Nudi natruhe izgubljenog svijeta u kojem Dingač baštini najizvrsnije odlike Plavca Malog.

Međutim, u ustima, iznenađuje hladni balans 2015-e. Školovano s mjerom, kako bi uglazbilo sve te silne tanine Plavca u uhodani orkestar. Punoća i konkretna težina osunčane supstance prenosi se nepcem neočekivanom lakoćom. U završetak u kojem gorčina tvrde kožice Plavca ostaje sačuvana kao slastan zalogaj, nakon kojeg odjekuju tonovi zemlje i herbalnosti.

2016. na nepcu ima više svježine, ali ipak za nijansu manje balansa. Bez te srčanosti koja podiže i ekstraktniju 2015., 2016. stvarno djeluje malo manje magično, ali uz jelo ostvaruje puni smisao.

U kompleksnosti, 2015. se transformira brzo, postaje sve bolje vino, sve dublje i užitnije.

Očekujem od Dingača vino koje grije, ali umješnost je napraviti vino koje hladi. Kad se ostvari vino koje i grije i hladi, to je prilično dragocjeno. Supstanca i izvedba. Nisu bedasti ni u Bidenovoj administraciji kad su ovo vino odabrali za točenje tijekom inauguracije.

Domaine BIBICh, Bas de Bas, bijelo, 2016.

Cijena: TBD

Nezahvalno je pričati i o „orange“ vinima. Ovaj Debit recimo, nije „narančast“ da bi se hvalio duljinom maceracije.

Niti je čaj, niti je cider, niti je kompot, niti sour beer…

ali je zato vino. Tradicionalna „žutina“, s depozitom u boci, nefiltirarana, ali bistra, čista i užitna kakva se može ostvariti samo u najboljim godištima. Sedam godina sam čekao ponovo ovakvu da izađe iz podruma.

Sumanuta energija uz svega 12% alc, bez problematične volatilnosti. Nakon toliko odležavanja u podrumu, čini se potpuno sjedinjenih gradivnih komponenti, kiselina, sladora, alkohola, čak i žutog tanina. Nova cjelina predstavlja fini začin egzotičnih aroma koje sam mnoge već navodio ovdje, ali prvenstveno istinski vinski nutrijent.

Ne mijenja ova iznimka od pravila, logičnu tendenciju modernih svježih Debita u smjeru izotonika kakvog i Bibić preferira. Predstavlja stilski statement koji prepoznajem i u kojem uživam. I pomalo se divim.

Respekt.

Kosovec, Škrlet, 2018.

Cijena: 11.99 Eur @wineandmore.com

Nezahvalno je pričati o Škrletu u svijetu u kojem skoro svi Škrleti pokušavaju biti sve osim onog što mogu biti. Srećom, postoji jedan interpretator koji ne podređuje potencijal tržišno prihvatljivom stilu. U toj „tvrdoglavosti“ pomalo podsjeća na Ivu Enjingija čiji ga je pristup uvijek inspirirao, ali kojeg nikad nije kopirao.

Takva se „tvrdoglavost“ isplatila u berbi kao što je 2020. ili kao što je 2018. koja je nedavno punjena u boce.

Karakteristike godišta koje su omogućile ravnomjerno dozrijevanje grožđa, inzistiranje vinara da čeka punu zrelost, stvorile su ambijent u kojem se ostvaruje drugačiji identitet Škrleta, kroz zagasite, pastelnije tonove voćne zrelosti koja asocira na dunju, a ne zelenu jabuku, ali i sipkasti intenzitet specifičnog začinskog bilja koje traje nakon gutljaja.

Životvorna energija titra gutljajem ipak konkretne težine, ali bez za nijansu nezgrapne alkoholnosti 2017-og godišta.

Uz jelo, začinjeniju kuhinju, spicy orzotto recimo, paše kao melem na ranu. Osobito uvažavajući kontinentalni identitet vina, u prijevodu – Ne! uz morsku ribu, Da! uz ajvar, Ne! uz maslinovo ulje, Da! uz bučino…

Cantine del´Angelo, Greco di Tufo, Miniere, 2018.

Cijena: 15.90 Eur

Mogu zamisliti žuti, vulkanski, sumporni kamen. Miris podsjeća i na jod, ali i na sol aromatiziranu mediteranskim travama Campanie.

Nakon skladnog i uravnoteženog, potpuno cjelovitog gutljaja, after “svrbi”… ostaje salinitet i za njim žeđ, ali koju ubrzo zamijeni – slast. Slana slast.

To je terroirsko vino. Mineralnost Greco di Tufa funkcionira ne samo uz rakove i školjke ili morska jaja, već se modelira i nivelira i uz kobasicu ili sushi, dodajući vrijednost bilo kojoj namirnici.

Moćan ekstrakt, zahvaljujući lozi, dolazi iz tla. Malokad je to toliko jasno kao ovdje.

Oltretorrente, Timorasso, 2015.

Cijena: 21.90 Eur

Jazavac iz Derthone 🙂

…doima se kao hipsteraj uz Pitasso Claudia Mariotta ili Filari Luigi Boveri.

Ipak, začinjena morska sol u mirisu, u kombinaciji sa mirišljavosti skoro muškatnog intenziteta, djeluju itekako uzbudljivo.

Uz taj intenzitet, na nepcu se osjeti kontinent i širina, cjelovitost.

“tar & flint” Timorassa?

Miloš, Plavac, 2017.

Cijena: 11.99 Eur

Fluid, isprva odvojen od aromatske aure sušenih višanja, rogača i kadulje čini se transparentan i tanak, ali tek s vremenom u čaši postaje cjelina, čvrsta kao zadnji neumoljivi tanin koji ustraje u afteru.

Ono što ostaje nakon topljenja posljednjeg sitnog tanina je borovina i kamen, herbalno-mineralna čistoća, eterična i autentična.

Kao da žvaćem bobice s Miloševih vinograda u Ponikvama.

La Biancara, Pico, 2017.

Cijena: 24.90 Eur

Kad imaš ovakvo grožđe, razumljivo da ne želiš od njega napraviti nešto što bi ga degradiralo.

The Morning Claret Simon J.Woolfa citira Angioliono Maulea “I don`t like orange wines” 🙂

Francuzi (kao i Talijani) obično imaju idealnu riječ. Za školovanje vina u podrumu postoji termin – elevage. “Podizanje” vina. Svi postupci kojima tekućina koja ulazi u proces vinifikacije postaje – vino, s ekspresijom sorte ili terroirea, bez zamki oksidacije ili taničnosti besmislene maceracije.

Naizgled je duhovito od strane Angiolino Maulea isticati kako ne voli narančasta vina, obzirom da je konkrentno ova 100% Garganega uzgojena pod IGT Veneto denominacijom, nebistrena, nefiltrirana,  nastala spontanom fermentacijom na vlastitim kvascima i – mjesecima macerirana.

Ono što iščitavam u tom komentaru nije isprazna duhovitost već kritika sve brojnijih vina koja su macerirana radi maceriranja. Jer što je dulje macerirano, to se skuplje može prodati.

Međutim, malokoje od tih ostvaruje “balance and restraint” istinski značajnih vina. U pravilu su daleko od dubine, širine i finese ovog vina.

Ne-voćna aromatika naravno, i sva specifična mineralna signatura, ali ono što osvaja, ono što čini razliku na kraju je svrha… nakon kratke nivelacije na osebujnu frekvenciju Mauleove Garganege, kreće infuzija energije direktno u krvotok. To je moja droga. Vino.

…and forevermore
That’s how you’ll stay…

Bedalov, Tribus, 2017.

Cijena: 14.49 Eur @wineandmore.com

Kad se svaka bobica grožđa osjeti u vinu, a ruka vinara ostaje nevidljiva, premda je stvorila ovu kožnatu voćnost, ovu slasnu cjelinu koja klizi nepcem…

U ovoj fazi Tribus je najmirisniji Crljenak, podignut eteričnim Plavcem i začinjen Dobričićem u afteru.

Vožnja na vrtuljku skliskih tanina, punoće bez trpkosti i svježine bez vidljivih kiselina.

Lijek.