Miloš, Plavac, 2017.

Cijena: 11.99 Eur

Fluid, isprva odvojen od aromatske aure sušenih višanja, rogača i kadulje čini se transparentan i tanak, ali tek s vremenom u čaši postaje cjelina, čvrsta kao zadnji neumoljivi tanin koji ustraje u afteru.

Ono što ostaje nakon topljenja posljednjeg sitnog tanina je borovina i kamen, herbalno-mineralna čistoća, eterična i autentična.

Kao da žvaćem bobice s Miloševih vinograda u Ponikvama.

La Biancara, Pico, 2017.

Cijena: 24.90 Eur

Kad imaš ovakvo grožđe, razumljivo da ne želiš od njega napraviti nešto što bi ga degradiralo.

The Morning Claret Simon J.Woolfa citira Angioliono Maulea “I don`t like orange wines” 🙂

Francuzi (kao i Talijani) obično imaju idealnu riječ. Za školovanje vina u podrumu postoji termin – elevage. “Podizanje” vina. Svi postupci kojima tekućina koja ulazi u proces vinifikacije postaje – vino, s ekspresijom sorte ili terroirea, bez zamki oksidacije ili taničnosti besmislene maceracije.

Naizgled je duhovito od strane Angiolino Maulea isticati kako ne voli narančasta vina, obzirom da je konkrentno ova 100% Garganega uzgojena pod IGT Veneto denominacijom, nebistrena, nefiltrirana,  nastala spontanom fermentacijom na vlastitim kvascima i – mjesecima macerirana.

Ono što iščitavam u tom komentaru nije isprazna duhovitost već kritika sve brojnijih vina koja su macerirana radi maceriranja. Jer što je dulje macerirano, to se skuplje može prodati.

Međutim, malokoje od tih ostvaruje “balance and restraint” istinski značajnih vina. U pravilu su daleko od dubine, širine i finese ovog vina.

Ne-voćna aromatika naravno, i sva specifična mineralna signatura, ali ono što osvaja, ono što čini razliku na kraju je svrha… nakon kratke nivelacije na osebujnu frekvenciju Mauleove Garganege, kreće infuzija energije direktno u krvotok. To je moja droga. Vino.

…and forevermore
That’s how you’ll stay…

Bedalov, Tribus, 2017.

Cijena: 14.49 Eur @wineandmore.com

Kad se svaka bobica grožđa osjeti u vinu, a ruka vinara ostaje nevidljiva, premda je stvorila ovu kožnatu voćnost, ovu slasnu cjelinu koja klizi nepcem…

U ovoj fazi Tribus je najmirisniji Crljenak, podignut eteričnim Plavcem i začinjen Dobričićem u afteru.

Vožnja na vrtuljku skliskih tanina, punoće bez trpkosti i svježine bez vidljivih kiselina.

Lijek.

Sergio Arcuri, Aris, Ciro Rosso Classico Superiore, 2015.

Cijena: 18.90 Eur

Sa´će Tvrle da me izvređa, ali prije šnjofkanja po raznim online izvorima, imao sam spontane asocijacije prema kojima ovaj kalabreški 100% Gaglioppo (in purezza),

miriši poput Nebbiola, u pogledu začinjenosti i specifične kožnatosti voća…

u ustima djeluje kao Sangiovese, vinozno s aromatičnim mediteranskim biljem i voćem ispreletenim duboko u afteru…

a strukturom, Nerello Mascalese 😛 Sitan, čvrst tannin duboko u afteru, ali taničnost koja je elegantna i nakon koje ustraje slanost.

Dakle, ovo je “moje vino”.

Uz slavonsku kobasicu, u potpunosti se formiralo i integriralo u cjelinu.

Isplati se proučiti malo više o ovom vinu. Ovaj moj format mi to ne omogućuje, ali spreman sam podijeliti informacije koga bude zanimalo.

Cantine Barbera, Coste al Vento, Grillo, 2017.

Cijena: 16.50 Eur

DOC Menfi, Sicilia.

Bakrena boja i miris koji sluti na sirovi salinitet. Zamišljam morsku datulju 😛

Ipak, u ustima je kompot kakav nikad nisam okusio u vinu. Doslovno kompot od jabuka i dunja. Samo što je naelektriziran radioaktivnim limunom 😀

Ovakav nutrijent fascinira. Još jedan primjer vina koje nije “narančasto” da bi ispunilo agendu i bilo samo sebi svrha. Smislena maceracija. Usavršena tehnikom, ne kemijom, inspirirana starinskom artizanalnosti.

Beskonačno moćno.

De Fermo, Pecorino “Don Carlino”, 2018.

Cijena: 19.70 Eur

Kakva je ovo mutna emulzija? Ovako bi mirisale morske dunje ili školjke koje bi rasle na drveću. Salinitet u afteru i voćna zrelost.

Uljasto i ekstraktno, a lagano kao zrak, u kakvoj morskoj luci recimo 🙂

Neumoljiva surovost. Nešto drevno, neotesano i uzbudljivo, ali ipak u civiliziranom format, artikulirano.

Rijetko viđen sklad pitkosti i dubine.

Nevjerojatno vino.

Što je previše, previše je

Obično sam početkom nove godine radio osvrt na prethodnu.

Ova je godina posebna i u tom pogledu. Dok se zbrajaju stradali, teško je planirati bilo što i jedino je moguće živjeti u sadašnjosti.

Otkako sam zamijenio zagrebačku buku seoskom idilom, glavni grad prvo je bilježio povišene razine zagađenja zraka, zatim zatvaranje uslijed proglašenja globalne epidemije, zatim razoran potres koji je zauvijek promijenio kako vizuru grada tako i stanovnike, a u jednom je trenutku zbog enormnih oborina čak bio poplavljen.

Osim navedenog, još samo požar nedostaje pa apeliram na oprez u okolnostima intenzivnih seizmoloških aktivnosti.

Ovo lockdown proljeće osobno mi nije bilo uopće loše. Nisam radio korona partyje, ali kako su mi većina prijatelja na 20ak minuta vožnje, proljeće je izgledalo tako da bi koristili svaki slobodni trenutak. Drugim riječima, više nismo znali što bi spalili na roštilju 🙂 Tješili smo se u #životerobijo stilu barem jednom tjedno i barem jednom za vikend. Roštiljalo se sve od tikvica i gljiva do raznih riba i škampa, odležanih stejkova, kobasica, vratine i uobičajenih mesnih kombinacija. Kotlovina je također radila. Prvi lockdown i ja sam poput mnogih iskoristio da steknem nove vještine pa sam tako ostvario zavidnu razinu termičke obrade namirnice🤣 Nema više odljepljivanja orade, jer pravi majstor ribu okreće samo jednom.

O vinima neću ni pričati jer mi je odavno postalo neumjesno objavljivati čak i fotke na Instagram Storyjima obzirom na količinu (mislim „broj uzoraka“), ali moram spomenuti nešto drugo, uz napomenu da nije plaćeni oglas☝️, SommarAdria ugljen. Za razliku od toksičnog smeća kakvog prodaju po supermarketima, otkrio sam ugljen kojeg nakon grillanja žaračem sitnim kako bi udisao te arome koje podsjećaju na ljekovite trave. Podrazumijeva se da drži toplinu višestruko dulje. Kad smo kod mirisanja, nedavno sam prebolio i covid.

Okus nisam izgubio, ali gubitak njuha teško mi je pao. Ta tri dana bila su puna izazova 🤣 Tijekom njih radio sam vertikalno kušanje Vezaka i rezultati su frapantni. Preporučujem svima s anosmijom.

Potres koji je prekjučer pogodio Petrinju i Hrvatsku definitivno je pomaknuo granice prihvatljivog. Jednu od osobnih barijera prešao sam i sam u 2020oj. Nakon 20 godina više nisam mogao funkcionirati kao tekstopisac i kreativni direktor marketing agencije i postao sam stalni član Wine&More tima s kojima surađujem godinama. Moja nova svrha je unaprijediti poslovanje e-commerce platforme na adresi wineandmore.com koja plasira vina, craft piva i ulja Hrvatske (kao i susjednih regija) na europskom tržištu.

Ako sam imao puno želja za 2021. godinu, trenutno imam samo jednu – da se ne ponovi ovakav potres, a za ostalo ćemo se već nekako snaći. Sve najbolje🥂

La Distesa, Marche Bianco Terre Silvate, 2019.

Cijena: 14.90 Eur

Ciderast funky miris pliva po površini. Ni okus ne zaostaje u istom smjeru. Ali, snažan impact nije do jabuke već onog što ostaje nakon gutljaja. Specifičan oblik mineralnosti. Ne slanost. Bočatost.

Osjetim punu fenolnu zrelost, slast, a suho do kosti. Kratko grillana sabljarka ostvaruje sinergiju. Hrabro se prisjećam Kosovčeve Škrlet Selekcije iz 2011, Bunčićevih Voščica i neke od Vernaccia Montenidoli.

Terre Silvate nije ništa od navedenog. Materijal je Verdicchio uz tradicionalan doprinos Trebbiana i Malvasie, uzgojen organski na različitim vinogradima regije Marche. Vinificiran vlastitim kvascima, odgojen isključivo u inoxu.

Informaciju koju nosi ustupa čisto i jasno. Zato što je usporediva s nekim postojećim vinima nije manje jedinstvena, već još više. Možda i dublje.

Apsyrtides, Sansego Bianco

Cijena: NA

Znam kako zvuči, ali je zapravo domaće vino. Prilično doslovno „domaće“ jer nema ni oznake berbe, barem ne neke koju bi uočio. Ne treba ni imati jer jer je deklarirano kao stolno i prilično je nenabavljivo. Zašto onda uopće pišem o njemu?

Jer posjeduje kvalitetu koja se rijetko nailazi, osobito u Hrvatskoj. Postoje neka vina koja ti pašu doslovno za doručak. Osobito tijekom ljeta kad se osvježenje traži na svakom koraku. Premda tih koraka ne možeš napraviti previše na malenom, ali također jedinstvenom otočiću…

Susak je spominjan na ovim stranicama iz više razloga, a nakon otvaranja ovog izotonika, razloga je još više. Blend bijelih sorti uzgojenih na Susku, nova cjelina ostvarena s 12% alkohola gasi žeđ i rasplamsava glad.

Aromatski djeluje „žuto“ , uz mediteransko ljekovito bilje i neobičan rustikalan kompleks nečeg morskog ima i neku tropicana notu, ali nema nikakve topline, nikakve gustoće ni viskoznosti. Pitko je kao mineralna voda.

Ni malo „funky“. Neka davna boca koju sam probao na nekom festivalu imala je nepristojnu razinu hlapivosti. Nasprama tog ljepila, ovaj Sansego Bianco je čist kao suza.

Ponašao se izvrsno uz Parmigiano-Reggiano… još jedan mali paradoks.

Amyntaion, Rose Sec (2016.)

Cijena: 10.60 Eur

Bizarno. Miriši kao pršut aromatiziran nekim neuobičajenim začinima. Jagoda na nosu više je lambička, više jogurtasta nego voćna, a prvi gutljaj podsjeća na dječji pjenušac.

Ono što stvarno fascinira je da je ovaj pjenušavac 100-postotni Xinomavro i to full fruit ripeness Xinomavro. Xinomavro može sve 😀

Kiseline su tu i vino je u balansu, ali tako neobično i toliko zarazno. Najopasnijih 11,5% alkohola ikad.

Aromatski sve „krivo“ 😛 Kandirano slatkasto crveno voće i više muzirajuća tekstura nego perlaža, ali – zarazno.

Jesu li isključivo Xinomavro kiseline zaslužne za nemoguć balans? Zapravo me baš briga jer pravi balans ionako nastupa uz kakav domaći ombolo. Nije ovo za razbijanje glave. Zato 101 bod od mogućih 100 🏆

Bizarno.