Cantine Barbera, Coste al Vento, Grillo, 2017.

Cijena: 16.50 Eur

DOC Menfi, Sicilia.

Bakrena boja i miris koji sluti na sirovi salinitet. Zamišljam morsku datulju 😛

Ipak, u ustima je kompot kakav nikad nisam okusio u vinu. Doslovno kompot od jabuka i dunja. Samo što je naelektriziran radioaktivnim limunom 😀

Ovakav nutrijent fascinira. Još jedan primjer vina koje nije “narančasto” da bi ispunilo agendu i bilo samo sebi svrha. Smislena maceracija. Usavršena tehnikom, ne kemijom, inspirirana starinskom artizanalnosti.

Beskonačno moćno.

De Fermo, Pecorino “Don Carlino”, 2018.

Cijena: 19.70 Eur

Kakva je ovo mutna emulzija? Ovako bi mirisale morske dunje ili školjke koje bi rasle na drveću. Salinitet u afteru i voćna zrelost.

Uljasto i ekstraktno, a lagano kao zrak, u kakvoj morskoj luci recimo 🙂

Neumoljiva surovost. Nešto drevno, neotesano i uzbudljivo, ali ipak u civiliziranom format, artikulirano.

Rijetko viđen sklad pitkosti i dubine.

Nevjerojatno vino.

Što je previše, previše je

Obično sam početkom nove godine radio osvrt na prethodnu.

Ova je godina posebna i u tom pogledu. Dok se zbrajaju stradali, teško je planirati bilo što i jedino je moguće živjeti u sadašnjosti.

Otkako sam zamijenio zagrebačku buku seoskom idilom, glavni grad prvo je bilježio povišene razine zagađenja zraka, zatim zatvaranje uslijed proglašenja globalne epidemije, zatim razoran potres koji je zauvijek promijenio kako vizuru grada tako i stanovnike, a u jednom je trenutku zbog enormnih oborina čak bio poplavljen.

Osim navedenog, još samo požar nedostaje pa apeliram na oprez u okolnostima intenzivnih seizmoloških aktivnosti.

Ovo lockdown proljeće osobno mi nije bilo uopće loše. Nisam radio korona partyje, ali kako su mi većina prijatelja na 20ak minuta vožnje, proljeće je izgledalo tako da bi koristili svaki slobodni trenutak. Drugim riječima, više nismo znali što bi spalili na roštilju 🙂 Tješili smo se u #životerobijo stilu barem jednom tjedno i barem jednom za vikend. Roštiljalo se sve od tikvica i gljiva do raznih riba i škampa, odležanih stejkova, kobasica, vratine i uobičajenih mesnih kombinacija. Kotlovina je također radila. Prvi lockdown i ja sam poput mnogih iskoristio da steknem nove vještine pa sam tako ostvario zavidnu razinu termičke obrade namirnice🤣 Nema više odljepljivanja orade, jer pravi majstor ribu okreće samo jednom.

O vinima neću ni pričati jer mi je odavno postalo neumjesno objavljivati čak i fotke na Instagram Storyjima obzirom na količinu (mislim „broj uzoraka“), ali moram spomenuti nešto drugo, uz napomenu da nije plaćeni oglas☝️, SommarAdria ugljen. Za razliku od toksičnog smeća kakvog prodaju po supermarketima, otkrio sam ugljen kojeg nakon grillanja žaračem sitnim kako bi udisao te arome koje podsjećaju na ljekovite trave. Podrazumijeva se da drži toplinu višestruko dulje. Kad smo kod mirisanja, nedavno sam prebolio i covid.

Okus nisam izgubio, ali gubitak njuha teško mi je pao. Ta tri dana bila su puna izazova 🤣 Tijekom njih radio sam vertikalno kušanje Vezaka i rezultati su frapantni. Preporučujem svima s anosmijom.

Potres koji je prekjučer pogodio Petrinju i Hrvatsku definitivno je pomaknuo granice prihvatljivog. Jednu od osobnih barijera prešao sam i sam u 2020oj. Nakon 20 godina više nisam mogao funkcionirati kao tekstopisac i kreativni direktor marketing agencije i postao sam stalni član Wine&More tima s kojima surađujem godinama. Moja nova svrha je unaprijediti poslovanje e-commerce platforme na adresi wineandmore.com koja plasira vina, craft piva i ulja Hrvatske (kao i susjednih regija) na europskom tržištu.

Ako sam imao puno želja za 2021. godinu, trenutno imam samo jednu – da se ne ponovi ovakav potres, a za ostalo ćemo se već nekako snaći. Sve najbolje🥂

La Distesa, Marche Bianco Terre Silvate, 2019.

Cijena: 14.90 Eur

Ciderast funky miris pliva po površini. Ni okus ne zaostaje u istom smjeru. Ali, snažan impact nije do jabuke već onog što ostaje nakon gutljaja. Specifičan oblik mineralnosti. Ne slanost. Bočatost.

Osjetim punu fenolnu zrelost, slast, a suho do kosti. Kratko grillana sabljarka ostvaruje sinergiju. Hrabro se prisjećam Kosovčeve Škrlet Selekcije iz 2011, Bunčićevih Voščica i neke od Vernaccia Montenidoli.

Terre Silvate nije ništa od navedenog. Materijal je Verdicchio uz tradicionalan doprinos Trebbiana i Malvasie, uzgojen organski na različitim vinogradima regije Marche. Vinificiran vlastitim kvascima, odgojen isključivo u inoxu.

Informaciju koju nosi ustupa čisto i jasno. Zato što je usporediva s nekim postojećim vinima nije manje jedinstvena, već još više. Možda i dublje.

Apsyrtides, Sansego Bianco

Cijena: NA

Znam kako zvuči, ali je zapravo domaće vino. Prilično doslovno „domaće“ jer nema ni oznake berbe, barem ne neke koju bi uočio. Ne treba ni imati jer jer je deklarirano kao stolno i prilično je nenabavljivo. Zašto onda uopće pišem o njemu?

Jer posjeduje kvalitetu koja se rijetko nailazi, osobito u Hrvatskoj. Postoje neka vina koja ti pašu doslovno za doručak. Osobito tijekom ljeta kad se osvježenje traži na svakom koraku. Premda tih koraka ne možeš napraviti previše na malenom, ali također jedinstvenom otočiću…

Susak je spominjan na ovim stranicama iz više razloga, a nakon otvaranja ovog izotonika, razloga je još više. Blend bijelih sorti uzgojenih na Susku, nova cjelina ostvarena s 12% alkohola gasi žeđ i rasplamsava glad.

Aromatski djeluje „žuto“ , uz mediteransko ljekovito bilje i neobičan rustikalan kompleks nečeg morskog ima i neku tropicana notu, ali nema nikakve topline, nikakve gustoće ni viskoznosti. Pitko je kao mineralna voda.

Ni malo „funky“. Neka davna boca koju sam probao na nekom festivalu imala je nepristojnu razinu hlapivosti. Nasprama tog ljepila, ovaj Sansego Bianco je čist kao suza.

Ponašao se izvrsno uz Parmigiano-Reggiano… još jedan mali paradoks.

Amyntaion, Rose Sec (2016.)

Cijena: 10.60 Eur

Bizarno. Miriši kao pršut aromatiziran nekim neuobičajenim začinima. Jagoda na nosu više je lambička, više jogurtasta nego voćna, a prvi gutljaj podsjeća na dječji pjenušac.

Ono što stvarno fascinira je da je ovaj pjenušavac 100-postotni Xinomavro i to full fruit ripeness Xinomavro. Xinomavro može sve 😀

Kiseline su tu i vino je u balansu, ali tako neobično i toliko zarazno. Najopasnijih 11,5% alkohola ikad.

Aromatski sve „krivo“ 😛 Kandirano slatkasto crveno voće i više muzirajuća tekstura nego perlaža, ali – zarazno.

Jesu li isključivo Xinomavro kiseline zaslužne za nemoguć balans? Zapravo me baš briga jer pravi balans ionako nastupa uz kakav domaći ombolo. Nije ovo za razbijanje glave. Zato 101 bod od mogućih 100 🏆

Bizarno.

Ciolli, Silene, Cesanese di Olevano Romano, 2019.

Cijena: 14.90 Eur

Napuhunta pušina. Tako bi zvučao hrvatski naziv za Silene Vulgaris, poljsko cvijeće po kojem je nazvano ovo vino vinarije Damiano Ciolli.

Koliko sam shvatio, ne radi se o tome da vino miriši na napušenu puhnutu… pardon, napuštenu huntu… već su vinogradi kod Olevano Romana puni tog čuda. Napuhnutog.

Međutim, izražena je cvjetna mirisna komponenta u ovom 100% Cesanese d’Affile. Ta opojna floralnost ipak nije ni sjena nevjerojatnim fermentativnim aromama. Pod fermentativno ovdje ne mislim nužno na vino već na začinjeno meso u kontroliranom zrenju 😂 Sirova energija.

Ta sirova energija sama po sebi bila bi suviše nestabilna da nije kamene toničnosti na nepcu. Doslovno rastopljena kreda. Ovako fokusirana mineralnost u tako živom mesu ne susreće se svaki dan. Niti u Laziu, niti igdje.

Nešto ovako jedinstveno zahtijeva burgunsku čašu u kojoj će transparentna i osvježavajuća „hladnoća“ zračiti punim sjajem.

Tvrle, manijače. Nakon svih godina, ne prestaješ me šokirati.

Antonopoulos, Adoli Gis, bijelo, 2017.

Cijena: 11.40 Eur

Važni su ovi podsjetnici koliko je raznovrsan svijet vina. Možeš doživjeti nebrojena vina i još uvijek te to neće pripremiti za „tamo neki“ bijeli blend s Peloponeza.

U mirisu je animalno, autentična divljina kakvu dugo nisao osjetio. Zamišljam kravu. Znojnu. U tjeranju 😂

Potpuno je drugačije na nepcu. Podsjeća me na odležani pjenušac. Kvaščano je ko` domaći kefir.

Ništa manje značajno, s 11.5% toliko je konkretno prisutno i upečatljivo da me to podsjetilo na prezentnost nekih terroirskih Rieslinga 😜

65% Lagorthi, 25% Asproudes, 10% Chardonnay

Čudesno.

Teško je to objasniti i možda je oholo uopće i pokušavati. Vrelu klimu Peloponeza kompenzira nadmorska visina vinograda uzgojenih na 800-900 metara.

Opet, tu je stav i vizija čovjeka koji je odlučio uzgajati i podržavati lokalne sorte.

Dok uživam putujući jednim gutljajem na mjesto gdje se pisala poznata povijest, upijam odjeke kulture u kojoj je nastajala.

Korak, Cimbuščak, Pinot Crni, stari trsi, 2017.

Cijena: TBD

Opojna infuzija višnje, kožnatost i papar.

Nefiltrirano. Suptilna, jedva primjetna, ali važna nota balzamičnosti, svježina s kojom mesnatost ostvaruje umami…

Pedantno skrojeno. Jasnoća. Voće je čisto, ali ne banalno. U afteru mineral, cijedi se iz stiska profinjenog tanina. Precizno, školovanje minuciozno, sitan hod po vrhovima prstiju…

Razvoj i progresija. Svaki novi gutljaj nadograđuje se na prethodni i ostavlja neki novi akcent…

Ozbiljno dobro i istinski gušt.

Bracanović, Pošip Luviji, 2019.

Cijena: N/A (dostupno samo u konobi)

Zlato u čaši.

Suho voće i Mediteran u nosu. Smilje. Lavanda.

Opojno i glatko u ustima. Uljnato, neočekivano pitko. Slast se širi nepcem, ali slanost koja traje u finišu… vraća se u valovima. Kao more koje zapljuskuje obalu.

Autentično. Tradicionalno. A izvrsno.

Pravi Pošip.

Pod pravi Pošip smatram vino iz ove sorte zbog koje je Pošip isprva uočen i zbog kojeg se proširio i postao prva asocijacija kvalitetnog bijelog vina Dalmacije. Vina od davnina, vina kakva su se nekad pila, možda nisu uvijek bila najbolja, ali kad su se dogodila, imala su karakter. Ponekad i neponovljivu distinkciju. Ovo je takvo vino.

Danas se vina više ne događaju. Ipak, kontrola koja ostvaruje moderna vina nikad neće moći biti apsolutna.