Cijena: 49,90kn Yellow Tail, Shiraz 2008. (05.06.2009.)
cca 52,00kn Wolf Blass, Eaglehawk Shiraz 2007. (09.05.2009.)
Čisto iz zajebancije, palo mi na pamet napraviti i dvoboj Shiraza. U ovom slučaju, to je posebno smiješno jer su ova dva Shiraza pre-slična po svim parametrima.
Oba južnoaustralska, oba od poznatih vinarija, oba sličnih organoleptičkih obilježja (oba polusuha) i jednake cijene.
A upravo je cijena ono što čini ova dva vina best-buy opcijom. Uopće ne sumnjam da će se oba skoro svakome svidjeti. Stilski su to sveprisutna i općenito dopadljiva vina, ali i znalački odabir vrijednosti za novac.
Posebna napomena je trenutna stalna cijena Yellow Tail Shiraza! Obzirom da je prvi Yellow Tail Shiraz koji sam probao tada koštao nekih 90 kuna, konkurirao je Rosemountovom Diamond Shirazu ili čileanskim ili argentinskim Syrah-ima, a sada je u cjenovnoj kategorji ispod i kao takav je vrlo konkurentan.
Oba vina posjeduju svojevrsnu easy-drinking kvalitetu i oba su polusuha ili bolje rečeno skoro pa poluslatka. Pretpostavljam da su stoga i planetarno popularna jer baš takva vole konzumirati Amerikanci, a sve više i domaća populacija.
Po mojem mišljenju su i suviše voćna (over-fruit jelda), dok im s druge strane nedostaje koncentracije i snage koju Australski Shiraz može doseći. Nedostaje i tzv. spicyness kao moguće obilježje Shiraza. Međutim, ako ću razmišljati kao vinski snob, oba vina su ionako smiješna. Zato ću razmišljati kao prosječan konzument i zaključiti kako bi rado uvijek imao bar jednu butelju u pričuvi.
Da skratim, ne znam za bolji Shiraz, a da je dostupan u Hrvatskoj i da košta ispod 50 kuna.
Što se tiče zaključenja ovog nemogućeg dvoboja, za nijansu ću ipak dati prednost Wolf Blassu zbog nešto izraženije teksture 😉
Dnevnik vinopije 
Pa Spierov je bolji, crna etiketa , u Vrutku 49 kn….
Taj je valjda jedini Sperov Shiraz kojeg nisam probao, od Discover serije do Reserva private selection neznamšta…
Shiraz nam mozda dolazi iz Francuske, tacnije iz doline Rone, ali za mene licno kada se kaze shiraz to znaci samo jedno “Australia”. Probao sam ih do sada nekoliko i kao najbolji su se istakli navedeni yellow tail shiraz i jedan durif-shiraz koji mi je kum poslao iz engleske ime prizvodjaca ne mogu da se setim. Za razliku od evropskih shiraza, australijske odlikuje neverovatna snaga , punoca i karakteristicne arome. Yellow tail je zaista odlican shiraz, jedan od boljih shiraza koje sam pio. Svakako da predstavlja dobar odnos cene i kvaliteta. Toplo ga preporucujem svima.
ovo mi je jako bitan dojam za yellow tail, naime kako ulazim u svijet vina, jakoooo polako, za oko mi je prošli tjedan u plodinama zapela vesela naljepnica tog shiraza. sad imam dovoljno dobar razlog da kupim to vino.
Samo naprijed. Siguran sam da će se “itekako” svidjeti osobito “amateru” 😉 Dobro je to vino i ova cijena je superkorektna jer ni u svijetu nije niža. Uživaj i javi kako ti se svidjelo!
Nema članak o ovom vinu pa ne znam di bi napisao.jel tko probao od Vina MontGras reservu(serija vina).Meni je vrlo dobra,rekao bih čak dost bolja od yellow taila.za istu lovu….
Kod yellow taila vina su mi nekak preslatkasta manje više,a ovaj montgras pak previše po drvu i previše alkohola….oba ih buhač dere mom slučaju….
Lijepo si detektirao tu sličnost i prednost Buhača i složio bi se u 8 od 10 slučajeva, ali ne mogu se sjetiti da sam primjetio Montgrass… znaš gdje si to uzeo?
naletio par puta u kauflandu.čileanska vinarija.cijena 52 kune.mislim da su dobili čak i neke nagrade kod decantera.srebrnu za shiraz-c.s.
međutim meni su stvarno u zadnje vrijeme sva vina u rangu 50 kn,bilo ona iz čilea,australije,ili ne znam odakle slična stilski u 90%.otvoriš,padneš u nesvijest od ljepote mirisa,boje,prva čaša ok.i nakon toga ne možeš više piti.preagresivno u svakom pogledu.nema otvaranja vina.ista ta vina za 80 kn su ipak malo bolja.donekle mi diablo ok,kaiken.u zadnje vrijeme cugam 90% hrvatska vina.a mislim da opet dugo neću kupiti niš od novog n.w. jer nema smisla.u rangu 50-80 kn.bolje da sam probao cuj teran iz istre.bio malo skuplji…
Slažem se totalno za n.w. vina od 50ak kn, uglavnom su totalno bezdušna..evo baš ovaj tjedan bio Gallo(cs i zinfandel od 77 kn sniženi na 65) na degustaciji u vrutku..neki tip u prolazu komentira kak je u sparu u Grazu to vino 4-5 eura..moš si mislit kolko je onda u SAD! 😉
Meni se zgadilo to sve kad sam gledo 1 dokumentarac o proizvodnji vina u SAD-u, u cijelom proizvodnom procesu ljudska ruka nijednom ne takne grožđe, sve robotizirano..prestrašno..asocira me to na uzgoj pilića..
Nasreću za 5 banki ima dovoljno dragulja u Hrv pa se ni ne treba zamarati s tim previše.
Općenito meni je limit oko 100 ćuna i tu je već stvarno šarena ponuda i mogu se nabavit jako dobra vina, iz cijelog svijeta. I stoga rađe neš i preplatim nego da bacim 5 banki. Vinopija je altuist i žrtvuje se za nas gotovane. 😛 ..a i u svakom vinu nađe nešto vrijedno pažnje..
Nakon te granice imam osjećaj da za nijanse plaćaš 50ak kuna i više, a to stvarno nema smisla (ak nemaš gro para;).
Bio ljetos kod Tomca po vina i priča mi o Gravneru i kak su njemu sva vina 40e i kako uopće ne želi raditi išta drugo(vjerojatno je po njemu i formirao cijenu za Amforu, 10e manje jer nije takav brand)..shvaćam da su ulaganja i trud puno veći nego inače, ali s takvom cijenom to postaje preelitističko vino, kajaznam možda sam u bedu jer mi je trenutno preskupo! 😀