Cijena: 59,99kn (24.06.2009.)
„A wild goose from Patagonia that flies between Chile and Argentina“. Natpis stoji na jednoj od bolje riješenih etiketa koja se može vidjeti na polici. Uz oznaku porijekla, što bi bila Mendoza, Argentina, stoji i Kaiken, the best from both sides of the Andes. Smisao je u tome što je Kaiken argentinska vinarija, dok je Montes čileanska vinarija u istom vlasništvu i stvarno su razdvojene tek Andama. Što je to za divlje guske Patagonije?
Sorta Malbec karakteristična je za Argentinu i sve je poznatija i u našim krajevima, premda, za divno čudo, potječe iz Francuske. Dok bi danas bilo prilično ezoterično pronaći francusku butelju u kojoj je 100% malbec, ova sorta u Argentini daje puna i bogata crna vina.
Da ne ulazim u karakteristike grožđa, sigurno je da su argentinska vina ove sorte (malbeci ili malbekovi, malbeki? Bruno, što kažeš? :-)) preporuka ljubiteljima snažnih Shiraza i Cabernet Sauvignona.
Da li je takav i ovaj Kaiken?
Boja je prekrasna. Neprozirno duboka, izrazito tamna crvena boja.
Što kaže šnjof, šnjof? Izražajne arome na pola metra od čaše, tzv. tamno bobičasto voće rekao bi i možda malo previše alkohola na nosu. Ipak je vino 14,5%.
U ustima tek postaje jasno što znači mouthfilling. Snažno, čak kremasto premda ne pretjerano, ali ima težinu. Moćno vino koje će tek sazrijeti u boci. Zapravo ga je šteta konzumirato ovako mladog. Premda, tanini su već sad iznimno uglađeni za jednu robusnu sortu kao Malbec.
Traži društvo hrane, neku dobru mesinu ili tjesteninu s jačim umakom. I sad bi dodao da je vino pikantno, ali to ne bi bio baš neki opis pa ćemo zabilježiti „spicy“. Negdje sam vidio i epitet „začinjeno vino“. U svakom slučaju tko je probao slične čileanske Cabernet Sauvignone zna što to znači. Pod čileanske Cab-ove ne mislim na Caliterru već na Cassilero del Diablo recimo. Dakle, ne voćne bombe već „spicy“ vina. Ovo vino ispunjava očekivanja i na tom planu.
Međutim, najveća vrijednost ovog vina je u dobrom balansu. Onih 14,5% alkohola možda se osjetilo prilikom šnjofanja, ali je prilikom kušanja sve sjelo na svoje mjesto.
To znači da se ova butelja može ravnopravno nositi s duplo skupljim! Prema tome, za mene nema dileme da je ovo jedan od najboljih „value for money“ na tržištu.
Dlja žiznj druzjan!
Dnevnik vinopije 
hm pa ja ne bih upotrijebio ništa doli “malbeci” ali ako netko želi lomiti jezik na “malbekima” ili “malbekovima” ima moj blagoslov
zanimljivo za etiketu, koliko su ukusi (ili u tvom slučaju pomanjkanje istog 😉 ) različiti – mislim znam da je smiješno ali baš me već poduže vrijeme upravo ta etiketa uspješno odbija od kupnje
Slažem se sa prethodnim komentarom da je etiketa u najmanju ruku čudna, ali ko *ebe etiketu, sadržaj je bitan. Danas sam prvi put pio ovo vino uz odličnu začinjenu slatko-kiselu piletinu na thai način, okusi su se tako dobro slagali da sam čak i malo pretjero i u jelu i u piću, Vino je ne dobro, nego skoro pa savršeno, sve je ujedačeno, od boje , mirisa, okusa, jedini problem kod ove. meni novootkrivene etikete je da traži još, još, još….meni osobno bolje od razvikanih australskih shiraza…i najvažnije cijena od nekih osam eura je fakat b-v-f-m.
Da, koliko pratim ovo je jedno od rijetkih vina s cijenom u RH identičnoj kao u SAD-u ili Britaniji na primjer. Stvarno nudi više od australaca po 100 kn, nekmoli 60 🙂
Ali vas ne kužim to s etiketom?!? Znam da nije bitno, ali recimo da nekome želiš pokloniti butelju, zar nije važno i da je na tom planu dobro riješena? A pro pos Kaikena – Letu štuke, stvar se zove Minimalizam ako dobro pamtim :-)))))
Kad već komentiramo etikete i grafički minimalizam koji je definitivno sad in, meni je još uvijek jedno od najboljih tih minimalističkih rješenja onaj magarčić iliti tovar dalmatinski na etikieti Postupa još iz davnih osamdesetih, tada jednog oid ponajboljih crnjaka.
Napokon, netko tko razumije snagu dobrog rješenja pa bio to i “tovar” 🙂 Badel je tog tovara fino iskoristio, osobito na novim bocama. Jedino ne razumijem što ti znači “tada jednog od ponajboljih crnjaka”? Po mojem mišljenju je i današnji Postup definitivno jedan od najboljih crnjaka u domaćoj i svjetskoj konkurenciji! Meni čak draži od Dingača.
pod ovim ˝ tada jedno od ponajboljih….mislio sam na “sveto trojstvo” ondašnjih, a vjerojatno i današnjih naših vinskih dragulja, a to su Dingač-Postup-Babić..tim redom po mom ukusu.a od nedavno i Zlatan plavac im diše za vrat. Grgićev Dingač pa cijeni definitivno precjenjen,ali još uvijek bez premca pa meni drži broj 1 od hrvatskih vina.
Misliš Grgić Plavac Mali?
ma da…
Evo, pio sam ovu gusku jučer…i slažem se sa pohvalama. Tamnija kupinasta voćnost stopljena je s finim nenapadnim drvom, a kiseline su živahne i kak neki vele -vibrantne, tak da 14,5 alc ne strši, što i je tipično za čileance. Ono što mi ovo izdvaja iz mase drugih novosvjetskih vina ove cijene je što voćnost nije napadna nego nekako utkana u tijelo vina koje je malo robusnije, čini mi se, nego recimo serija Castillo de Molina vinarije San Pedro. Sočno i skladno. I svaki gutljaj zove -jošššš….
Puno hvala na sjajnom komentaru ifke… 99,9% se slažem! U jednom manje bitnom detalju ipak ne – ovo je Argentinski Malbec 🙂 a ne Čileanac… Nema neki ekspresivni terroir da bi to bilo bitno, ali ono što je bitno – do 100 kuna u RH ne znam niti jedan ovako dobar Malbec…da li se slažeš? I nije napravljen da bi se morao konzumirati u dvije godine od berbe…
Evo mala impresija mojih frendova na ovaj Malbec:
Nakon skijanja u Francuskoj, dofurao sam originalni francuski raclette i uz ovo tradicionalno francusko jelo ( za one koji ne znaju to je poseban sir za topljenje, aromatični “smrdljivac” koji se rastopi u tavi i maže na kuhani krompir i jede uz pancetu, pršut..), poslužio NEfrancusko vino, već ovaj Malbec. Ekipa kaže da bolju kombinaciju i snubljenje fine klope i finog vina nisu do tada kušali. Dakle Kaiken Malbec ide savršeno uz aromatične teške sireve, i tu je neprikosnoveni vinski car .
Uraaaaaa! Jes, jes! To se zove komentar! Zahvaljujem. Ali, ne mogu izdržati ne reagirati na “snubljenje” 😉 LOL! Umjesto čudne riječi sljubljivanje preporučujem svima prihvatljivu inačicu – combo!
XOXOXOXO 🙂
Vinopijo, evo Što je pisac htio reći:
ovo “snubljenje” mi je prekrasna stara hrvatska riječ koja označava čin zavađanja, udvaranja, volje za sljubljivanjem, u tom kontekstu ,metaforički, kao nešto što me podsjetilo na ljubavni čin: Malbec i Raclette, baš dobro zvuči…onak francuski, seksi…ak me kužiš.
Sljubljivanje je nešto drugo, to je već završni čin.
Zorane, tvoj je uvjerljivo najbolji komentar 😉 Mada sasvim ispravno, tumačenje nije bilo potrebno…
Upravo me ta lascivnost dane atribucije opčinila svojom opscenošću na način da niti bludničenje kao posljedični čin istog smislenog slijeda nije djelovalo nimalo vulgarno već naprotiv više raskalašeno negoli razvratno…
Naime da budem skroz iskren, u cijeloj priči me oduševila izjava moje dobre frendice (koja nije ni znala za ovo vino dok joj nisam rekao) kad je probala ovu kombinaciju francuskog sira i argentinskog vina:
“Ovo je najseksi okus koji sam probala”… kao da “piješ” koktel French kiss-a i argentinskog tanga “..strast u čaši.
najboli komentar o malbecu koji sam čuo.!
mislim da je sad pravi trenutak da probaš kaiken malbec 2008 kojeg jedino nađoh u dućanu i da usporediš dojmove. i ja s tvojima. baš me zanima… 🙂
Može, prvom prilikom uzet ću 2008. Svakako javi svoje dojmove…
pa, ubij me, mozda je do osobnih dojmova i preferenci, ali meni se nekako cini da su 2008 (još?) nije sve tako dobro posložilo kao u 2007. (što ne mogu znati jer ga nisam probala, nego iz tvojih dojmova.dakle, u problemu smo:D). meni ti alkoholi malo ipak strše. maybe it’s just me 🙂
Na nosu je alkohol malo prejak, ali ne smeta, osobito kasnije… ne bi me čudilo da je novo izdanje kvalitetom ispod jer se pojavila tzv. ULTRA serija, poput Reserva Privada kod Casillero del Diabla i slično. Što želim reći, svojevremeno je Caliterra imala regularni CS i reservu, a onda se pojavila reserva umjesto regularnog i tribute izmišljotina… Takve stvari mene recimo iritiraju jer jedini zaključak do kojeg dolazim je namjerno obmanjivanje konzumenata – nešto što je bilo best buy prelazi u viši cjenovni rang.
Sinoć smo pili ovo vino. Već dugo sam čekao priliku za njega, vidio sam da se ovdje dosta hvali, pa kako nam je u goste došla prijateljica koja često ide u Argentinu odlučio sam otvoriti bocu. Uglavnom, ja bih rekao skoro pa odlično. Sve je super, alkohol je dobro ukomponiran, mekano je vino, ali mi je malo falilo neke ”vibrantnosti” ili ”svježine” (ne znam kako da to opišem jer neznam opisivati baš vina). Recimo tu ”vibrantnost” sam osjetio u Iuris Merlotu (to isto po tvojoj preporuci), onda recimo u Casillero del Diablo 2007 (2008 mi je dosta lošija). A možda je to jednostavno takva sorta.. Inače svima je vino super sjelo, bez greške uz jednu zimsku večericu – pole, kobasice i tako to.
Ovo vino sam izdvojio kao najboilju vrijednost za novac u svojoj kategoriji, ali volio bi znati jeste li imali butelju 2007. ili 2008. ? Lada je napisala da je uzela 2008., a premda je sam nisam probao zbog nekih razloga sam sklon vjerovati kako neće biti na istoj razini. (poput Casillera recimo 🙂
Bio je 2007. Jedino me zanima 2005. (mislim da sam negdje vidio to godište da imaju) radi usporedbe, uzeti ću jednom prilikom.
Mislim da će biti još manje “vibrantnosti” 😉
probao i jedno i drugo. I da se izrazim slikovito:
rezultat petarda:
5 : 0 za 2007!
..i te fore mi idu na živce…napraviš vrhunski posao,a onda sa slijedećim zabrljaš…osmica nije po meni ni blizu…u svemu bitnome je neujednačena
Bojim se da to rade tako namjerno, ništa nisu “zabrljali”.
Ja isto probo prije mjesec dana i razočaro se. Nos mi je bio pola-pola od prehlade pa sam njemu pripiso loš okus….kaje najgore uopće se nesjećam godine…..moguće da je bila 2008.
Ja ubo još par butelja 2007, dok je još ima, i to u ROTO dućanu u Drvinju, mislim da su oni zastupnici kuće Montes. Tam je i najjeftiniji, 57 kn. Jerbo izgleda da je 2008. fakat dosta lošija. Šteta…
Roto uvozi, ali teško da ih zastupa…
U svakom slučaju, hvala ifke na informaciji !!!
Zaista etiketa krajnje neugledna, mozda smo ipak navikli da nam vina iz novog sveta dolaze sa atraktivnijim etiketama. Vino je pak vise nego zadovoljavajuce, necete biti razocarani ako ga kupite. Malbec je francuska sorta grozdja koja nam dolazi iz bordoa. Jedna je od sest cuvenih bordoskih sorti: Merlot, Cabernet sauvignon, Cabernet franck, Carmenere, Tanat i Malbec. Poslednje tri je jako tesko danas naci u francuskoj, uzrok dobro nam poznat filoksera. U Argentini Malbec je stekao status nacionalne sorte broj jedan. Svi oni koji vole Shiraz ili Cabernet sauvignon volece i Malbec. To su puna vina, neprozirne boje svojstvene arome i visokog sadrzaja alkohola, koji je nekad primetan a nekad dobro pokriven. Slicno stoje stvari i sa taninima kod nekih vina su dobro uklopljeni a kod nekih strce. Usvakom slucaju Kaiken Malbec spada u grupu vina koje treba probati.
Kaiken Ultra 2007 pod obavezno uzet i probat necete pozalit…ima ga u vinariji u središću 100 kn
doctore, puno hvala na informaciji!
pardon 2006 godina!
pio sam malbec i sauvignon….oboje super..prednost malbecu..i mojoj ženi se svidio..inaće pije samo žlahtinu
U Rotu je na akciji 2010-ta, dođe 44 kn…..po meni najjači buy vina iz novog svijeta. Sadržajno I slojevito vino, vremenom ojača i mineralni štih, a bljutavi hrast, koji je i jedina slabija točka, oslabi. Cjenovni protivnici iz Afrike i j.Amerike su daleko iza….
Prvi put sam probao Kaikenov Malbec, godište 2010. Nije me se toliko dojmio. Ali nije ni razočarao. Ipak, ne bih se više vraćao tom vinu. Možda je krivac Lunta malbec koju sam nedavno probao, također Argentinka ali sasvim druga priča. Teška zavodnica, ta Lunta, ne dopušta nevjeru.
“Much of the fruit used in this wine comes from some of Argentina’s oldest Malbec vines planted in 1928 in Luján de Cuyo.” Čini mi se da je i cjenovni razred dvostruko viši…
Lunta je upravo dvostruko skuplje vino i nisam imao namjeru raditi usporedbu već sam se požalio kako me je razmazila. Naravno, mislio sam proći nešto jeftinije uz pokoji kompromis. Nažalost ne ide to baš uvijek lako… Obično ne znači da je duplo skuplje vino toliko i bolje, no ovdje nema sumnje u to. Sad razmišljam; dvaput Kaiken je ipak dvaput, al’ ja bih radije jednom Luntu 🙂
Osjećaj koji mi je dobro poznat. “Žrtva” vlastitog uvida 😉 Nije vino krivo što je to što je. Sam si kriv što to prepoznaješ i tražiš u drugom vinu i drugim vinima.