Cijena: 39,98kn (25.07.2009.)
Konačno i jedno Makedonsko vino na stolu. A nije Tga za Jug 🙂 U poplavi jeftinih crnjaka na domaćem tržištu, Makedoncima nema ravnih. Osim možda Bugarskih vina, međutim ona nisu toliko sveprisutna kao Makedonska. Ipak, to ne znači da u Makedoniji ili Bugarskoj ne znaju napraviti vino. Naprotiv, pamtim jedan Mavrud i neke makedonske Vrance izvrsno napravljene. Kod nas je upravo krenula kampanja Tikveša koji je također iskoristio poznate marketinške alate i nudi svoja vina u nekoliko razina kvalitete, od bazične do super-premium-vintage-privateselection-limitededition ili kako već, po cijeni od blizu 300 kn za butelju !?!
Ne znam što rade drugi igrači poput Bovina ili Ezmit vina. Uglavnom, bez predrasuda i bez velikih očekivanja otvorit ću ovu butelju vinarije Vardarska dolina. Ipak je ovo vino cjenovno dvostruko skuplje od bazične linije koja je BTW vizualno jedno od najgorih pojava na polici ikad.
Boja i izgled vina u čaši je obećavajuć. Puna, tamna bordo boja.
Na nosu se osjete mirisi zrelog tamnog voća i možda malo aciditeta…
Nakon kušanja, vina su puna usta. Međutim, nekako na prvu loptu. Stvarno je malo previše kiselina u aftertaste-u. Ta kiselost ga stvarno čini nedovoljno uravnoteženim. Ono što me muči je da to sorti nimalo ne koristi. Vranac može i treba biti drugačiji.
Ipak, vino uopće nije loše, ali isključivo za te novce. Čak se pitam koliko je isplativo dati i toliko, obzirom da je za duplo manje novca, bazična linija vrlo slična ovome.
E sad, da je ovo neki jeftiniji Talijanski Cabernet Sauvignon vjerojatno bi koštao kudikamo više. U tom kontekstu, ovo je dobra kupnja.
Međutim, vino mi po ničemu nije zanimljivo. Imam dojam da je možda proizvedeno u željenim uvjetima, ali „bez duše“, dosadno. Nisam siguran da ću ga dalje konzumirati jer obični crnogorski Vranac pruža jednako ili čak više, za manje novca. O skupljem Pro Corde-u da ne govorim. Obzirom da se pojavio Vranac 2007 na policama (uvoznik Vrutak) testirat ću uskoro stoji li još uvijek navedena teza.
Dnevnik vinopije 
Generalno gledano makedonska vina su izuzetno dobra, sa posebno dobrim odnosom cena kvalitet. No tu se prica i zavrsava, kao vina u nekoj srednjoj cenovnoj klasi su ok, u jeftinoj klasi su gotovo nenadmasna, ali ako pogledamo njihove predstavnike u klasi sa nesto visim cenama, onda generalno gledano ne mozemo bas dati neku preterano pozitivnu ocenu. Navedeni vranac je solidan, ali ni sa cim ne obara sa nogu, licno neverujem da cu mu se opet vracati. I to je po meni osnovni problem makedonskih vina, izuzev nekoliko izuzetaka naravno, ne maju moc da zadrze korisnika cak ni prosecnog. E sad, neko ce reci ona se u nasoj, a cuo sam da je slicna situacija i vasoj zemlji, odlicno prodaju. To je naravno apsolutno tacno, ali ako pogledamo pazljivije vidimo da se uglavnom radi o jeftinijim makedonskim vinima, pri cemu je akcenat iskljucivo bacen na cenu. To znaci da nikako nemamo posla sa vrhunskim vinima, ali imamo sa preagresivnom marketinskom kampanjom tamosnjih proizvodjaca posebno mislim na “Tikves” koji u donjoj klasi nije los, ali u klasi vrhunski vina dosta ne konkurentan sa relativno visokim cenama za taj kvalitet. Ne znam kakva je situacija kod vas, ali kod nas su iz kafica i restorana u potpunosti istisnuli domace proizvodjace, na prvom mestu dampingujuci cene.