Cijena Goldberg: 154,98 kn (14.02.2010.)
Cijena Kutjevo: 32,48 kn (04.02.2010.)
S jedne strane najpoznatije bijelo vino Hrvatske najprodavanije sorte u Hrvatskoj!
S druge strane najnagrađivanija i po mnogima najbolja Graševina u svojoj kategoriji!
🙂 Razlika u cijeni iznosi skoro 500%, zaokružujemo na 5 X
„Litrača“ iz Kutjeva vjerojatno je i najprodavanija Graševina u Hrvatskoj. Paše uz sve, a za svega 30 kuna MPC. Dodao bih da je to i najutjecajnije vino. I najčešće miješano s mineralnom 🙂
Međutim, to je nepravedno prema ovom vinu. Ljudi nisu glupi i godinama radije kupuju ovo kraj tolikih „nazovi vina“ koja se prodaju i po 15 kuna za litru.
Goldberg graševina meni je bila jedno od najugodnijih iznenađenja na Zagreb wine gourmet Festivalu 12./13. veljače 2010. i moram priznati da je znalački napravljena.
Slijedi sukob svjetova, dvoboj Graševina s velikim „G“. Masovno proizvedeni tradicionalni i općeprihvaćeni litreni mastodont protiv fancy Graševine prestižne kvalitete vrlo ograničenih količina 😉
Kutjevo s običnim vulgaris čepom na navoj. Ne mogu ne prisjetiti se kako je Krauthaker uveo Stelvin Lux čep što ipak drugačije djeluje.
Goldberg, naravno, pluteni čep dostatne duljine. Obzirom na cijenu očekivao sam i kvalitetniji čep premda ovaj zadovoljava u potpunosti.
Kutjevo – Boja u čaši je svijetložuta, malo preprozirna za graševinu kao sortu.
Goldberg – Boja je intenzivna i puna zlatnožuta i to s nijansama starog zlata ili skoro jantarne nijanse što me tjera da još jednom provjerim na etiketi da je vino polusuho.
Kutjevo Šnjof – Hlapljiva kiselost koja ipak podržava prisutnu svježu voćnost.
Goldberg Šnjof – Koncentracija i kompleksnost odbacuju me pola metra unazad da dođem do daha. Brojnost različitih komponenti koje se daju detektirati je ogroman, od slatkog dozrelog voća i voćnih kompota preko raznoraznih cvjetnih izrazito opojnih mirisa, do težih stvari poput meda i plemenite plijesni, specifične mineralnosti ili nečeg trećeg jer nema čega nema.
Kutjevo Srk, Žvak – Prvotnu slasnost prebrzo zamjenjuje još uvijek privlačna kiselost da bi u finišu i povratnom okusu preostalo ono što zovemo karakterističnom gorčinom. Dosta tanko uzduž palete, ali vrlo korektno napravljeno masovno vino znalački balansiranih komponenti.
Goldberg Srk, Žvak – Polusuho evidentno, bit će da ima tu i grožđa ili preciznije pokoja grožđica kasnije berbe 🙂 Evidentno i manje uravnoteženo ili se još nije potpuno smirilo, međutim kad su komponente toliko snažne i vino toliko ekstraktno (14,8% alc BTW) nije ih moguće samo tako „balansirati“. Ovdje se igra drugačija igra jer vino je istovremeno svježe, podržano živim kiselinama, ali je i potpuno zrelo i teško vino s nevjerojatno kompleksnim i bogatim aromatskim profilom koji traje dugo u finišu.
Presuda!
Zanimalo me što ću detektirati kad se nakon Goldberga vratim Kutjevačkoj Graševini.
Osjećaj je otprilike kao da pijem vodu s D vitaminom (zbog onog što zovemo „karakteristična“ gorčina)
Da li uzeti 5 litara graševine Kutjevo ili Goldberg „koncentrat“ ?!?
Odluka ovisi o osobnim preferencijama, a u mojem frižideru ima mjesta za jedno i drugo. Ipak, meni je draže vikendom koncentrat negoli litra svaki dan u tjednu 🙂
Kutjevo Graševina: 2 na skali od 0 do 5
Goldberg Graševina: 4+ na skali od 0 od 5
Dnevnik vinopije 
Uh, ali ipak 150 kuna za graševinu.. Baš me zanima koliku bi ocjenu dobila Belje vrhunska koju si imao u recenzijama? Ja je jednom kupio i ustanovio da mi je mala razlika u odnosu na Belje kvalitetnu koja je jako dobra (30 kn litra), a onda se ima kupiti one 3-litruše sa pipom za 55 kn (Belje kvalitetna), tako da je to po meni best buy graševine koja ima ozbiljniji miris i ozbiljniju boju od ove kutjevačke. Ipak, za gemišt u vrućim ljetnim danima Kutjevo je šampion! 🙂
Slažem se gemišt 😉 ali ne i za Graševinu. Beljska Graševina s oznakom vrhunsko je osjetno bolja od one s oznakom kvalitetno, a cijena nije dramatično različita u nominali. Paziti samo da je berba 2008. !!!
di si kupovao ovu goldberg grasevinu da je tak skupa..!? u super konzumu sam je vidio za 140 kn, u vrutku je onda sigurno jos par kn jeftinija.. ta 2 vina su neusporediva.
?!? U Vrutku sam je uzeo. Ali ne bi me čudilo da je u Konzumu najpovoljnija jer ipak je Agrokor vlasnik Belja.
Zar ti nije zabavna usporedba? Meni je totalna komedija 🙂 I sve stoji, ili… ?
u superkonzumu ima berba 2007 i kosta 140 kn. a sta ja znam, kao prvo ta grasevina mi nije nista posebno i sigurno ne vrijedi te novce, po meni ne vrijedi vise od 80ak kn a ovoj litri nemam kaj za pisat, industrijsko polupatvoreno vino, nije ni za gemiste koliko je ocajno..
Daj baš probaj 2008. Koliko sam shvatio, 2008. je neusporedivo bolje godište. 2007. nisam probao, a za 2008. nisam jedini kojem je to vino vrhunac graševine. Koja je tebi najbolja graševina? Jesi bio na ZWGF?
ja ti volim posebnija vina u smislu vinogradarske proizvodnje, ovo je klasicno vino radeno klasicnim (konvencionalnim) pristupom u vinogradu ali i u podrumu, dakle standardna prskanja, upotreba insekticida, upotreba bistrila u podrumu, selekcionirani kvasci, filtracija, hladna stabilizacija.. cak i pise na etiketi da osim sulfita sadrzi i regulatore kiselosti. mene ti takva vina bas i ne zanimaju, pogotovo ako jos kostaju 150+ kn. ok, to je sigurno vrlo dobro vino (u tehnickom smislu) ali posebnosti i originalnost nema nikakve. ne znam koliko se razumijes u vinogradarstvo i eko uzgoj ali ja ti na to brijem jer to su prava vina, bitna je filozofija vlasnika, vinograd je srce vina, podrum je 1% vina..
bio sam na wine i gourmet showu, bilo je ok, pa opisao sam svoje videnje na forumu!
opcenito nisam fan grasevine ali cijenim samo one iz kutjeva i slavonije jer to je sorta za to podrucje. kasna berba od enjingija mi je jedna od najboljih jer je posebna ali svake godine drugacija jer vino ovisi o vinogradarskoj godini a ne o tehniciranju u podrumu.. dobra je i grasevina mitrovac od krauthakera kao i obicna njegova grasevina sa trokutastom etiketom.
jesi ti bio na zgwf?
Zato si ti borac za E oznake na vinskoj etiketi 🙂 Što se graševine tiče, vjerojatno su Baranjci oduševljeni tvojim komentarom LOL!
Inače, bez zezancije, volio bi da je više takvih vina kakve spominješ. Znam jedino Aleša Kristančića, Joška Gravnera i Claia koji takav pristup imaju, barem deklarativno. Svakako bi i tvoje volio probati, kao eksluzivnog gosta vinara 😉
Inače, ne samo da sam bio na zgwf već i članak osvanuo u Nedjeljnom Jutarnjem, pošaljem ti na mail da si informiran XOXOXO
hehe, pa nisam bas takav borac ali to ce doci kod nas, polako ali sigurno kao i sve ostalo. gle, ta grasevina kao vino je sigurno vrlo dobro, vjerojatno i vise nego vrlo dobra ali to jednostavno nije moj pristup vinu i vinskoj filozofiji i mene to vino ne odusevljava kao mozda nekog prosjecnog kupca ili potrosaca jer me kao prvo ne odusevljavaju vinogradarske tehnike.
ja znam dosta takvih vinara jer i sam nastojim proizvoditi vina u tom pravcu, jako sam orjentiran na prirodnost i iskrenost, dosta proucavam biodinamiku i od sljedece godine cu je poceti i prakticirati u svom vinogradu.
a to si ti u jutarnjem..!? 🙂 danas bas listam novine i vidim clanak o festivalu ali iskreno, gotovo nista pametno nisam procitao u tom clanku, bez uvrede.
ako te vise zanima moja filozofija procitaj na forumu temu pod eko uzgojem “Filozofija vina i svijeta”, inace sam se dosta svadao sa ostalim forumasima oko toga sto ces i sam vidjeti ako procitas.. pozdrav.
Dok ne vidimo to vino, sve drugo je priča 🙂 Kao i “moj članak” u Jutarnjem :))))) Ali pogledat ću tvoju temu svakako…