Dnevnik vinopije

Cijena: 65,00 kn (22.02.2010.)

Stoti po redu Dojam! To zaslužuje malo statistike:

Rekordnih 6648 posjeta u mjesecu veljači, 237 posjeta dnevno u prosjeku, oko 300injak u danu objave novog posta. To znači i da se konzumiralo 10ak butelja mjesečno, čak i nešto više obzirom da imamo „Dvoboje“ ili sučeljavanja, tema poput „crnih vina do 40 kuna“, ali i najpopularniju objavu do danas, a to je Izvještaj s wine gourmet festivala.

Tko mi je kriv kad svoj osobni Dnevnik objavljujem na internetu. Premda, prilično sam zadovoljan s nekolicinom objava i pozdravljam sve komentare na iste te napominjem kako su još uvijek jednako aktualne objave iz lipnja i srpnja kao i današnje, jer se srećom radi o vinu 🙂

Priznajem da me motivira posjećenost takve razine i planiram s bloga prijeći na CMS site s engleskom verzijom gdje ću moći unaprijediti neke čisto funkcionalne zahtjeve koje imam.

No, vraćam se temi i napokon otvaram pjenušac, prirodno pjenušavo vino da budem potpuno precizan. Kažem „napokon“ jer ovo je ujedno i prvi dojam o pjenušcu koje ipak držim svijetom za sebe i premda sam informiran i o tom svijetu, osjećam se manje kompetentnim negoli kod suhih, pa čak i slatkih vina.

Marsuret prosecco nahvaljen je kao jedan od rijetkih prosecca dostupnih u Hrvatskoj koji nisu „smeće“ 🙂 Ovaj prosecco je V.S.A.Q. odnosno Vino Spumante Aromatico di Qualita s 12-20 g rezidualnog šećera što ga svrstava u „extra dry“ kategoriju (brut je do 15g).

Prosecco je bijela sorta regije Veneto i posebno je cijenjena s lokacije Valdobbiadene odakle je i ovo pjenušavo vino. Koliko znam, svi Prosecci nastaju Charmat metodom što ih čini cjenovno pristupačnijim, dakle sekundardna fermentacija odvija se u čeličnim tankovima, a ne u boci.

Unatoč tome, ovaj prosecco se lijepo perla u tulipan čaši. Ne previše gusto ili intenzivno, ali postojano. Mjehurići su finiji i sitniji, prava sapunica 🙂

Bistre slamnatožute boje s floralno voćnim mirisima na nosu, svježe i pjenaste teksture, nešto kremastije od očekivanog. Minimalno gorkast retrookus zelene jabuke.

Lijepo za gledati, ništa nezaboravno, ali dovoljno posebno da obilježi službeno 100. dojam po redu.

Hik!