Cijena: 207.76 kn (21.04.2010.)
I ja sam često sklon zaključku tipa „ako ne možeš napraviti dobro vino do 100 kuna, nemoj ga ni raditi“. Ali, što ako vino nije tek dobro, već izvrsno? Koliko vrijedi iznimno iskustvo? Obzirom da takav doživljaj često nema cijenu, nadam se da će ovo vino opravdati očekivanja temeljena na kušanju tijekom Zagreb wine&gourmet festivala.
Nakon što je „prodisalo“ pogled u čašu registrira tipičnu Cabernetovski duboku tamnu boju.
Šnjof? Uh, kompleksan nos. I zemljanost/mineralnost. I vrućina. I hrast. I začinjenost. I definitivno koncentrirana voćnost kojoj treba vremena da se otvori. Svakako mora prodisati.
I još nešto. Doslovno crno voće, ekstremno tamno…
Srk i žvak?!? Dakle, nimalo Shiraza. Za nekoga tko Australiju odmah povezuje isključivo sa Shirazom, upozorenje na startu – ovo je ne 100%, već 200% Cabernet Sauvignon. Jedan od koncentriranijih koji sam ikad probao. S gumenasto ljepljivim taninima koji pune usta i tope se dugo u aftertaste-u.
Također, nije toliko ekspresivno koliko to znaju biti vina Novog Svijeta što sugerira da je rađeno za zahtijevniju publiku. Očekivao bi i da je mesnatije, premda nije da se nema u što zagristi.
Ponekad se čovjek zaželi koncentrata, ali ovo svakako nije vino za svaki dan i ne samo zbog cijene. Pregusto, presnažno i premračno! Predviđeno da traje i dočeka svoj vrhunac u godinama koje će doći.
Ipak, za tih 200injak kuna mora posjedovati finesu koju ovo vino nema. Jasno da se na degustiranju u sklopu festivala ističe jer je ekstrem po pitanju koncentracije i snage, ali osim ljubiteljima sortnog Cabernet Sauvignona na kvadrat ne pruža ipak dovoljno za te novce.
Premda znam da zaslužuje barem 4, a mnogima i 4/5, meni je pružilo ipak „samo“ 3/4 (skala 0-5)
Dnevnik vinopije 
Uffff….dao se ti u trošak, Vinopijo. Za te pare definitivno očekujem finesu i eleganciju, uz sve ostalo. Iskreno, sva ta novosvjetska vina imaju neku fensi bulšit notu (barem ova meni pristupačnih cijena) i kako vrijeme prolazi kužim da mi sve više smeta taj nedostatak odležane posloženosti i elegancije. Da mi prostite…nedojebana su! Mislim da ću se lagano što se tiče crnjaka malo žešće okrenuti malo višem cjenovnom rangu Austrijanaca. Oči mi je otvorio jedan cabernet sauvignon iz Rusta 2006 (vinar Bruno Landauer), koji je par godina čamio i zrio u mojoj šupi. Dugo nisam probao nešto tako posloženo, koncentrirano, voće,kava, duhan, ozbiljno i pitko u isto vrijeme. Brijem da takvi bordeaux-i dojdu 30-ak eura, a ja nabavio po jadnih 6,50. Ovaj je iznimno jeftin, al ima odličnih crnjaka do 15 eura, pa ćemo u lov…(za jedno 5 godina kad stane recesija :-)) Sori na digresiji. A kaj se tiče ovog BIN-a, vjerojatno je on još jaaako mlad kao što si i naveo. Usput, Vinopijo, moram te globalno pohvaliti! Ležerno i zabavljajući se ipak odrađuješ odličan posao jer su mnoga vina koja opisuješ i mnogima od nas zapela za oko, pa imamo neke smjernice. A ja sam skloniji onoj da su ljudska nepca više slična nego različita. Mislim da je tvoj blog odličan doprinos podizanju hrvatske kulture vina i zato svaka ti čast ili kak bi rekli stari Hrvati: KIP ON KIPIN ON!
Pa hvala ti lijepa ifke… posebno me veseli ovakav komentar naoko ciničnog i nepovodljivog čovjeka 🙂 Stamen kao kamen, ako mogu time parirati ovako dobro sročenom i nadasve istinoljubivom komentaru 😉 Dobro si pročitao kako mene sve ovo zabavlja i veseli kao svojevrstan introspektivni filter, a ovaj trošak koji navodiš je tek pokušaj utjehe kao kakvog razmaženog djeteta. Naime, umjesto na Piazzi Navona, nepredviđeno sam ostao u Zagrebu 🙂 Sprega globalnih silnica koja uključuje Islandski vulkan, Eurocontol i ine institucije kontrole zračnog prometa te koincidenciju svih individualnih razloga sudionika skupa kojemu sam trebao prisustvovati, dovela je do toga…
Dobar lov! Moj novi pozdrav zahvaljujući tvom doprinosu ifke.