Cijena: 59,98 kn (26.04.2010.)
DOC vino regije Piemont proslavljene po vrlo cijenjenim Baroloima i Barabarescima od sorte Nebbiolo. Barbera je zapravo pravi predstavnik regije jer je ta sorta najzastupljenija i premda najcjenjeniji predstavnici barbere također imaju paprene cijene, puno je lakše pronaći neko skromno izdanje poput ovoga.
S dubokom, ali intenzivnom tamno crvenom bojom u čaši djeluje prilično koncentrirano.
Na nosu međutim nije tako. Šnjof prvi, šnjof drugi… zatvoreno na nosu što je i vrlo intrigantno s druge strane. Napisat ću stoga, „samozatajan nos“ 😉 Ali, daje naslutiti da je vino vođeno terroirom, zbog zemljanosti integrirane u strukturu. No, to je tek želja šnjofača, dok će vino u ustima potvrditi ili razuvjeriti…
Srk!?! Fenomenalna integriranost komponenti… po tome ću ga najviše zapamtiti od ostalih vina. Stoji taj terroir u aromatskom profilu i visoka ekstraktnost, ali izražajne kiseline su toliko inkorporirane u strukturu sa sladorom (vino je naravno, suho) i alkoholom (13,5%), kao i s taninima koji nisu tek sitni već su doslovce tek pigment boje ove plemenite sorte, podcijenjene u odnosu na Nebbiolo i preskupe Baroloe.
Unatoč tome, vino uspijeva biti mesnato, slasno i autentično… vrlo poštene vrijednosti za novac! 3/4 jer jako mi se svidjelo 😉
Dnevnik vinopije 
Chemu inzistiranje na nemogucoj usporedbi izmedju Barbere i Nebbiola? Oni su malo ko krushke i jabuke, do te mjere da, osim sto su crna vina, gotovo i nemaju nista zajednicko. Barolo preskup? Ovisi a) koji, b) kome, c) za sto, d) u odnosu na sto. Pozdrav!
Pozdrav el tvrle! Chemu usporedba? Nije li posve razvidno? Pijemont!
Dalje, ne znam niti jedan pravi Barolo dostupan u Hrvatskoj po cijeni ispod bar 250 kuna po butelji – prilično sa stajališta konzumenta. Za te novce Toskanci nude jako puno, a o ostalim regijama i zemljama… da uopće ne ulazim u to…
Ali, stoji naravno da sorte osim regije nemaju puno dodirnih točaka. Nekako je to sve tek kontekst samog dojma.
Ne znam jesi li probao ovo vino?
Naravno, Pijemont, no meni se cini da i tamo zapravo Nebbiolo i Barberu vide kao dva posve odvojena “svijeta”. Da budem precizniji, tamo zapravo postoji s jedne strane, iznad svega drugog, Nebbiolo, negdje izmedju Barbera (cija valorizacija na ljestvici “plemenitih” sorti manje-vise ovisi o tome s kim pricas, he he…), pa onda sve ostalo: Dolcetto, Ruche’, Freisa, Grignolino itd.
Barolo, i do samo nesto manje mjere Barbaresco, su, naravno, opcenito govoreci prestizna i (nazalost) relativno skupa vina, vina za posebne prilike. Libim se reci da su opcenito preskupa, jer ih, medju onim najboljima, ima i manje i vise skupih, kao i zbog toga sto se naprosto radi o nekima od najboljih i najdugovjecnijih vina na svijetu (a ako pogledas druge regije s takvom reputacijom, cijene, nazalost nisu nista bolje, vec uglavnom jos i gore), a i zato sto Barolo i Barbaresco, u svojim najboljim inkarnacijama, po mom misljenju daju nesto toliko unikatno da je, prakticki nezamjenjivo… No, vrhunski, kompleksni, elegantni, dugovjecni Nebbiolo postoji i izvan legendarne Lange, u danas manje poznatim, a historijski cesto ne manje prestiznim, apelacijama drugdje u Pijemontu i Lombardiji, pa cak i Val d’Aosta – po duplo i trostruko manjim cijenama.
Sve to ne znaci, kao sto kazes, puno sa stanovista lokalnog Zg izbora, ali nije lose sjetiti se ako te zanima Nebbiolo, a koji put – tko zna! – zapalis na izlet u te krajeve (nije bas ni tak daleko)…
i nešto sam zaboravio… želio sam naglasiti kako ljudi u samom Piemontu piju Barberu jer je zastupljenija i pristupačna, a može dati također vrhunska vina premda jasno bez takvog potencijala odležavanja… što se tiče izleta, riječi Ti se pozlatile 🙂
To je svakako dijelomice tocno. Jos vise i cesce od Barbere, doduse, piju sorte koje sam spomenuo u prethodnom odgovoru (+ jedinstvena Pelaverga!, a da u bijele sorte uopce ni ne zalazimo), koje se do vece mjere od Barbere smatraju svakodnevnim, gotovo puckim vinima koja izvrsno prate neobicno siroku paletu raznih regionalnih jela. Sto se tice potencijala Barbere da da’ “vrhunsko vino”, odgovor na to ovisi o dogovoru sto tocno podrazumijevamo pod vrhunskim vinom. Ukoliko, da pojednostavimo, pretpostavimo konvencionalne parametre, diskusija o Berberi kao o “good value” sorti se ponesto komplicira: ambiciozne Barbere tog tipa (Bolognine Ai Suma, Uccellone, Vietti-jeve single vineyard Barbere etc.) cesto kostaju koliko i hrpa izvrsnih Barola, a cesto i vise…
Uglavnom, ako i kada zapalis na izlet u regiju, slobodno se javi ukoliko ti zatrebaju neki “local and practical tips” i vinske reference. Pozz
Stoji. Vidim kako si više nego tek informiran pa se povlačim iz ove diskusije jer dubioze u koje smo ušli zbiljam postaju (pre)ekspertne za ambicije većine pa i mene. Računaj da ću se svakako javiti u sretnoj okolnosti da planiram posjetiti Piemont. Hvala lijepa na komentaru.
(Nisam probao ovo vino. Thanks for the note!)
vinopija.wordpress.com’s done it once more! Amazing post.
Thank You. How do you read this? I hope not with Google translate 🙂
Barbera ako se nevaram predstavlja drugu italijansku sortu po broju zasada odmah iza san giovesea. Dolazi nam iz vinorodne pokrajine Piemont, odakle nam dolazi i nebbiolo od koga se dobija cuveni Barolo. Odmah treba naglasiti razliku, barbera je vino za svaki dan, dok barolo predstavlja nesto posebno, to se naravno vidi i po ceni. Barbere nisu crna vina koja su danas u modi, licno ih dozivljavam kao laganija crna vina. Najbolje barbere nose apelacijsku oznaku DOC, pri cemu su najbolje Barbera d’ Asti, Barbera d’Alba i Barber Monferato. Vina koje nam barbera daje su bogate boje i arome, ali niskog sadrzaja tanina.
Pored Barbere Villa Lisa, probao sam jos dve barbere,Il pozzo Barberu i Caldirola Barberu IGT. Poslednja od navedenih je bila naj losija, dok sto se tice prve dve rezultat je neresen. To su laganija crna vina, naglasene kiseline koja podseca na visnju. Buke im je prijatan ali uzdrzan, nekako nenametljiv. Licno ovo vino mi je bilo prijatno nekako osvezavajuce i nesvakidasnje, tako da nemam nista protiv da ga probam ponovo. Sve u svemu dojem mu prelaznu ocenu.